ŽARKO MILENIĆ: Pjesme za Antologiju sublimizma - Princ, vitez i druge pjesme

Publié le par Thomas Dretart

 

 

zarko_milenic_1.jpg

 

4)PRINC I VITEZ

 

Zašto su mladi princ i iskusno vitez lutalica odlučili živjeti zajedno u planini?

   Da nisu u pitanju, do sada neotkrivene, homoseksualne sklonosti?

   Zašto je Princ, budući kralj pobjegao iz Dvorca?

   Hože li Vitez prvi biti koji nije skončao od mača?

   I čemu ova pitanja?

 

4A) LE PRINCE ET VITEZ

 

 Pourquoi le jeune prince et expérimenté chevalier-errant ont décidé de vivre ensemble dans une montagne?

 N'est-il pas en question, pour autant inconnues, leur homosexuel inclinaison?

 Pourquoi le prince, le futur roi s'enfuit du château?

 Est-ce que le  chevalier serait en premier de n'avoir pas été mort par l'épée?

 Et pourquoi ce que ces questions?

 

5)PROKURATOR

 

U noći pred strijeljanje kotarski predstojnik Marini (koji uhićivao i one koji su čitali novine, nisu ili jesu imali kapu, pozdravljali ga ili nisu,

one koji bi imali na sebi bilo što crveno), sjetio se rečenice koju je negdje nekada pročitao:

   „Tama je pokrivala grad koji je prokurator mrzio...“

 

 

5a) PROCURATEUR

 

 La nuit avant l'execution, le chef de district  Marini (qui arrêtait et ceux qui lisent les journaux, ou qu'ils le ne faisent pas, le saluaient ou non,

 ce qui avaient quelque chose en rouge sur eux), a s'rappelé de la phrase lequelle avait autrefois lu quelque part:

 "L'obscurité recouvrait la ville dont le procurateur détestais ...»

 

6) K(AFKA)

 

Noćas sam te opet sanjao Ti mene nisi niti jednom. Bila si ista kao na javi.

Ja sam bio netko drugi. Onakav, kakav bi me ti želja da jesam.

Netko mora biti ovdje. Sjediti u voj sobi, pisati pisma, kojha, na žalost nitko neće spaliti.

 

 

 

6) K(AFKA)

 

 Ce soir, j'ai rêvé encore de Toi qui n'en as pas fait même une seule fois. Tu était la même comme en réalité.

 J'étais quelqu'un d'autre. Tel quel tu me en souhaitait d'étre.

 Quelqu'un doit être là.Être assis dans cette pièce, écrire des lettres, lesquelles, malheureusement, personne ne va brûler..

   

Publié dans La poésie non clssée

Pour être informé des derniers articles, inscrivez vous :
Commenter cet article