Tomislav Dretar: Nebuloze novohistoričara -brkanje bogumilstva s bosanskim i hrvatskim krstjanima

 Hrvojev Misal nije bogumilska vec krstjanska sveta knjiga!

  Hrvoje Vukčić je bio iz roda posljednjeg hrvatskog kralja Petra Svačića i hrvatski velmoža,

ali nije bio katolik nego krstjanin i to je jedan od razloga, ima i drugih, jer je bio znatno moćniji u

okrilju Bosne nego pod vlašću Madžara) i on je prišavši Tvrtku uduplao površinu Bosanskog kraljevstva (njegove zemlje u potpunisti pokrivaju pojam "Turska Hrvatska".

koje nikad nije bilo politički centralizirano, pa se zato lako i raspalo u stalnim svadjama feudalaca moćnijih i od samog kralja.

Samo ih gvozdena ruka Hrvojeva držala u pokornosti.

Čitam razne nebuloze o bogumilskom podrijetlu Bošnjaka. Bogumili nisu bili nikakva etnička skupina a kao religiozna zajednica bili su kršćanska sekta koja se teologijom (dobri i zli Bog) pretvorila u krivovjerje. Medjutim Religija je nešto drugo. U njoj sredisnje mjesto zauzima vjera u Tajnu. Po vjeri Bogumili su najžešći sljedbenici Isusovog nauka što dokazuje na latinskom sačuvano Evandjelje poz... gdje se miješaju sa starokršçanskom crkvom Grgura Ninskog i ndirucim, Patarenima iz Italije kad je Grgur prihvatio uvjete Vatikana sto je omogucilo Tomislavu da bude proglasen kaljem, a i veliki broj Hrvata sposobnih za rat odlazio je u Andaluziju "na rad" kao vojni placenici koji brzo prihvacaju Islam i danas ima milijunsko potomstvo tih plavokosih Dalmatinaca i Hercegovaca medju Španjolcima i Berberima u Maroku koji su sacuvali citav niz hrvatskih cakavskih rijeci, kao Žmul/čaša, Zagora na jugu Maroga, a ima i mjesto Dar Dretar. Dakle, Grguroba narodna crkva pomijesna s Patarenim i nesto bogumila bjezi u Bosnu gdje zivi slobodno. Koncem 12: stoljeca vise nema Bogumila osim u izoliraim podrucjima, a Did Crkve bosanske dobija dozvolu od Dubrovackog Metropolita da se nastani u Dubrovniku sa svom svojom svojtom: da su oni bili Bogumili to im ne bi bilo dopusteno: Bogumila u Bosni nema kad Turci stižu, a Turci ih poznaju iz Turske gdje su ih upoznali i nazvali torbesima, jer su se odijevali kao franjevci i nosili torbe za prosenje: i vjerojqtno koristili kqo đpijunske izvidnice'Francuski arheolozi i povjesnicari drže da je osnivqnje franjevackog redq povezano s nestankom Katara, Patarena i Bogumila preobučenih u frqnjvce koje je narod bosanski prihvatio a odbacio benediktince. Treba imati na umu da je Hrvatski velmoža Hrvoj Vukčić Hrvatinić po vjeri bio krstjanin, hrvatski, pa je zato prišao Bosanskom kralju banu Tvrtku , radi vjere i većeg povijesnog značaja, jer on je bi udarna pesnica Bosne, a ne Tvrtko, koji bi Bez Hrvoja ostao samo ban. (Čak sam našao u keltskom rječniku riječ ban što govori da je ta titula Bosancima poznata i prije doseljenja Hrvata u Bosnu-Nqi,e Tvrtko je ostqvio yqpis "I prijde nqm Veliki voevoda Hrvoj sa svojimi Hrvati. sto potpuno negira laži lažnog filozofa krivotvoritelja Muhemeda Filipovica zvanog Prof:dr: Tunjo Filipovic Muhamed)) o tome kako nema traga o Hrvatim u Bosni: Lazov kojeg i turska znanost opovrgava: Bošnjacki mldohistoricari ne poznaju latinski, ne znaju starogrcki, ne ulaze u Vatikanske podrume vec izmisljaju bajke i krstjane pretvaraju u etnicku skupinu da bi dokazali da su poseban narod, a udio genetskih ostataka od 46% hrvatskog genoma smanjuju na 30% a uvecavaju neke procente naroda koji nikad nisu ni postojali. Bosnjacima nitko ne moze zabraniti da sebe formiraju kao zasebnu nacionalnu skupinu, ali graditi povijest na izmislicama uvijek donosi stetu. Kulturnu, a poslije i materijalnu jer ce postati narod kojemu nitko nista nece vjerovati.

nato pod nazivom Interrogatio Iohannis. Ispitivanje Ivanovo. Preveo sam dvije verzije tog Evandjelja prema kojemu se Isus Krist povjerava o Tajni pada Sotoninog svom najmilijem učeniku Ivanu Evangelisti, autoru najmisterioznijeg teksta u Bibliji "Apokalipsa". Oni nisu nikakvi mnogobošci poput Rimljana ili Grka, već heretici-djauri, da budem jasniji. Došli su iz Male Azije, točnije iz Istanbula/konstantinopola gdje su gotovo srušili pravoslavlje kao i u Bugraskoj, Srbiji i Grčkoj. Rješenje je nadjeno otvaranjem manastira i zatvaranjem bogatih Bogumila u njih a i protjerivanjem kad oni bježe prema Hrvatskoj