Paul Celan: Matière de bretagne

Publié le par Thomas Dretart

Paul Celan: Matière de bretagne

 

Ginsterlich, gelb, die Hänge

eitern gen Himmel, der Dorn

wirbt um die Wunde, es läutet

darin, es ist Abend, das Nichts

rollt seine Meere zur Andacht,

das Blutsegel hält auf dich zu.

 

Trocken, verlandet

das Bett hinter dir, verschilft

seine Stunde, oben,

beim Stern, die milchigen

Priele schwatzen im Schlamm, Steindattel,

unten, gebuscht, klafft ins Gebläu, eine Stunde

Vergänglichkeit, schön,

grüsst dein Gedächtnis.

 

(Kanntet ihr mich,

Hände? Ich ging

den gegabelten Weg, den ihr weisst, mein Mund

spie seinen Schotter, ich ging, meine Zeit,

wanderde Wächte, warf ihren Schatten - kanntet ihr

            mich?)

 

Hände, die dorn-

umworbene Wunde, es läutet,

Hände, das Nichts, seine Meere,

Hände, im Ginsterlicht, das

Blutsegel

hält auf dich zu.

 

Du

du lehrst

du lehrst deine Hände

du lehrst deine Hände du lehrst

du lehrst deine Hände

                                   schlafen.

 

 

Matière de bretagne [1]1

 

Lumière des genêts[2]2 , jaune, les pentes

bavent du pus vers le ciel, l'épine

courtise la blessure, des cloches

y sonnent, c'est le soir, le néant

roule ses mers pour la prière,

la voile sang met cap sur toi.

 

Sec, asséché

derrière toi le lit, envahie de roseaux

son heure, là-haut,

près de l'étoile, les rigoles[3]3

laiteuses de l'estran bavardent dans la vase, la datte de pierre[4]4

dessous, en touffe, bée dans la bleuité, un bouquet pérennant

de mortalité, beau,

salue ta mémore.

 

(Me connaissiez-vous,

mains? j'ai suivi

le chemin fourché que vous indiquiez, ma bouche

crachat son cailloutis, j'allais, mon temps,

corniche de neige errante, projetait son ombre - m'avez

            vous connues?)

 

Mains, la plaie cour-

tisée d'épine, les cloches sonnent,

mains, le néant, ses mers,

mains, dans la lumière des genêts, la

voile sang

met cap sur toi.

 

Toi,

tu apprends à tes mains

tu apprends à tes mains, leur apprends

tu apprends à tes mains

                                   à dormir.

 

 

Traduction française – Jean-Pierre Lefebvre

 

 

 

 

Matière de bretagne

 

Svijetlost žutilovke, žuto, obronci

gnoja prema nebu, trn

laska ozljedi, zvoni

unutra,

večer je, ništavilo

valja svoja mora u pobožnost,

krvojedro usmjerava se k tebi.

 

Suha, isušena,

protoka iza tebe, obrasta svoje sate

šašom, gore,

pri zvijezdi, mliječne

protoke s plaža grgolje u glibu, prstac,

ispod, u bokoru, zjapi u plavet, struk

prolaznosti, lijep,

pozdravlja tvoje pamćenje.

 

(poznavaste li me,

ruke? ja sam prošao

račvastim putem, kojeg vi pokazaste, moja usta

ispljuvaše njegov šljunak, prošao sam svojim vremenom,

pokretni nanos, sjenio je – jeste

li me prepoznale?)

 

Ruke, trnom

ulaskana rana, zvoni,

ruke, ništavilo, svoja mora,

ruke, u svjetlosti žutikovine,

ta jedrokrv

usmjerava se prema tebi.

 

Ti,

učiš

učiš svoje ruke

učiš svoje ruke učiš

učiš svoje ruke

            spavati.

 

Hrvatski prijevod – Tomislav Dretar



1Datirano od Celana iz kolovoza 1957. Prvo objavljivanje u reviji Akzente iz veljače 1958. - "Matière de Bretagne" je ime dano od jednog pjesnika iz XIII st. u arturijanskoj legendi koja je ispunjavala okvire  dvorskim romanima. Radi se o "keltskoj tvari"  koju anglo-normanski pjesnik Wace učinio poznatom prevodeći na pučki jezik (Roman de Brut, 1155) Historia Regum Britanniae Deoffroy de Monmouth (1135.). Bretagne označava ovdje domovinu Bretonaca: Cornouailles, Galles, Irlande, Armorique. Celan ovdje reducira - zbog koje réextensije? - smisao  tvari" i "Bretagne".

2Vidjeti Heredijinu  "bretonsku" pjesmu, Soleil couchant (Zalazeće sunce): Les ajoncs éclatants, parure du granit, / Dorent l''aÔpre sommet que le couchant allume"(Jasne žutikovine, ures granitni, / pozlaćuju opori vrhunac kojeg zalazak zapali®" u Les Trophées (Trofeji).  Žuto kod Celana gotovo uvijek konotira žutu zvijezdu. Ima jedna semantička i historička asocijacija između Bretonaca (i Bretanje) i Židova. Berit, Savez, je jedan središnji pojam u kulturi Židova.

3Der Priel: potok na morskom žalu kojim otječe voda oseke, postoji niz lokalnih denominacija na francuskom: chenaux de marée = osekin žlijeb, étier - jarak, courses - tijekovi, creeks, barachois - uvala, marigots - protoke®)

4 Die Steindattel : lithophaga; hrv. prstac ; mediteranska školjka u obliku datulje ili prsta, koja izbuši stijenu za ondje se smjestiti (morska datulja, crvena datulja).

Publié dans Littérature allemande

Pour être informé des derniers articles, inscrivez vous :
Commenter cet article