Tomislav Dretar : Od Generala Admiralu

Publié le par Thomas Dretart



SASLUŠA RIJEČI NJEGOVE I PODIŽE STEĆAK ONDJE

                                                           Admiralu Mahiću, autoru pjesme Pag

Upisavši kako slijedi:

 

Va ime Otca

I Sina

I Duha Svjatoga,

Amen!

 

 

Ljubiti  žene koje su ljubile Admirala bilo bi svetogrđe,

Ljubiti osamu u hladu masline koja je njemu dala spokoja,

Bilo bi kao da si mu oteo njegove uspomene najslađe.

I milovan biti odbljeskom boje s kamenog kista ispod aloja,

 

Pa makar i na otoku Pagu  kamo ni lički vukovi ne salaze,

Piti vino i tijelo miruhom povijesti pokrivati ukraj staze,

Nikad, nikad ne treba buditi Admiralom oćutane krajobraze!

A ipak kročiti na kamenu ponjavu kojom nebeska bića gaze!

 

Domovino sanjaj konačno  svoj podnevni san o kosteliću i o mirti!

Ispod sunčeva sača jedan dječak je najzad ukrao morski žal od smrti

Dječak koji imao je srca u kostima pradjedovskim zapjevati

Kanconu smilja i sunovrata kad mu u san nasmiješena uđe mati.

 

Sine Admirale, ne ponesi kamena s otoka rekla Gospa od Škrpjela,

Sine Admirale, ne zaboravi na nebeskom oknu odškrinuti krilce,

Sine Admirale, pazi da bi PetarPelazgova mazga redovito jela,

I ne drži, sine, prazne čaše za Tina, Tomu i druge domovinske pilce.

Publié dans La poésie non clssée

Pour être informé des derniers articles, inscrivez vous :

Commenter cet article