Tomislav Dretar :Poezija i Filozofija – Uvod u Antologiju « Povratak jednorogovog plemena » 17. Nastavak

Publié le par Thomas Dretart

 

DSCI0078--2-.JPG 

 

 

 

2. Poezija i etika

 

                María Zambrano Alarcón (Vélez-Málaga, 22. travnja, 1904. – Madrid 6. veljače, 1991.) tvrdi da postoje stanovite riječi[1] koje odjekuju stoljećima a što im omogućuje njihova transparentnost koja im je suština.Time one postaju činjenice odvojene od svojih autora postajući opća bezlična vrijednost  ali zato aktivnog, životodajnog i trajnog smisla, poput Platonove osude Poezije u Republici u ime morala, što nalazimo i u svetim knjigama poput moralne osude pjesnika, u Kur'anu, koji lažu, uvjetno shvaćeno, zbog neistinitog iskazivanja o događajima. Mi mislimo da se na tom planu i odigrala scena prisvajanja Logosa od strane Filozofije, u ime morala, pravde i istine. Mi smo pokazali da se radi o zamjeni teza glede Istine. Istina Poezije i Istina Mišljenja nisu ista stvar. Istina Poezije, ponovimo, to je vječita igra otvaranja poezije. Prvo vlastitim moćima, a po tome čitateljevim, tj. Svim ostalim granama mišljenja/filozofije. Istina Mišljenja je zaustavljanje igre netom spomenute i definiranje identiteta mišljenjem proizvedenih stvari, tj. svlačenjem s površine stvari onog vidljivog da bi se tako dobivena pulpa sadržine mogla analitičko-sintetizirajućim pronicanjem doći do definicije objekta, eda bi se ukazala pozadina i njena identičnost s onim pojavnim, ukoliko je riječ o istinitom. Tu počinje i pitanje morala, morala uopće i odnosa morala spram istine i mišljenja. Taj i takav, spomenuti čin prisvajanja jedne vrste Istine kao Apsoluta Istine da bi se eliminirala poezija, da bi se eliminirala igra poezije kao poigravanje s Istinom dok je riječ o poeziji i Istini njene igre u čemu nema nikakvog prisvajanja, pogotovu ne onog čime se ona objavljuje , pa etika nema pravo esencijalnu stvar poezije, vlastitu istinu, različitu od one koja se sastoji u izvanjskom tretmanu istinitosti identiteta pojavnog i onostranog, kojeg nema u poeziji, proglasiti imoralnim činom. Imoralan je čin onaj kojeg čini Mišljenje, jer nije istinit ni apsolutno ni relativno. Igra otvorenih, posvemašnja otvorenost, mogućnosti riječi, koje su neiscrpive jer se nalaze u neiscrpivoj količini međusobnih suodnošaja, je previranje, stalno bujanje svjetlosnih emanacija mogućnosti Riječi a nikako njihovo gašenje, pa je zato istinitost Poezije uvijek u i na svjetlostinjeno je biće ono koje ubija tamnu zaumnu pozadinu izvodeći sve na scenu i blještavu svjetlost pojavnog. To ubijanje nije obračun s Bogom koji nije u onom ubijenom, koji nije tama već neiscrpivost svjetlosnog izvora. Poezija ništa ne skriva, iako je je izvanjskim uvjetima osuđena na polagani tempo otkrivanja i svlačenja zavjesa sa sebe, ona pokazuje svoje izvore, svoje pokrete/previranja, svoje asocijacije a da sljepilo čitatelja/gledatelja/slušatelja, dodirivatelja općenito čulnog i misaonog, nije odgovorno. I upravo ta providnost njena je prava priroda, njena moć. Ona ne želi ništa skrivati, ne čini zagonetke iako njena novost i neponovljivost nesviklom čitatelju s nedovoljno znanja i sposobnosti osuđen je odgonetati njene do tad neotkrivene kvalitete i mogućnosti uvijek i iznova sve složenije i neiscrpivije u sebi i svojem objavljivanju kao biću u stalnoj evoluciji koju poznajemo kao moć stvaralačkog autorova genija. Što dublje prodire svojim svjetlosno/osvjetljavajućim skalpelom, koji nije ništa drugo nego čuveni Tiresijin štap, to više svijeta biva osvjetljeno , obasjano, božanskim svojim izvorom gdje boravi neiscrpivi Logos, to više je poezija pojavnost a ne zatamnjenost smisla svoje igre, no isto tako i toliko više njena genijalnost, odnosno narastajuća estetička vrijednost. To se nekome može učiniti kao miješanje s mišljenjem ili čak istovjetnost, ali poezija ima svoju vlastitu etiku koja proizlazi iz istinitosti igre, ne i proizvodnje riječi od čega, kad to ustreba ne odustaje ali ne za potrebe preživljavanja i održavanja ovosvjetskog poretka stvari već za zamamnost Igre svojih potencijala, dakle ta njena etika jednostavno je inteligibilna, umujuća jer uništava ili otklanja zaumno, tamu bez-umlja pa optužba da se igra gubi u njemu, u bez-umlju jednostavno ne stoji. Na mah tu opažamo još jedno rodno mjesto morala. Da li je Poeziji dopušteno služiti se time. Bez dvoje ustvršujemo – itekako, ona je tome čak obvezno prinuđena, jer ono što ona uzima umujući način je igreneiscrpivih moći njenih a ne definiranje identiteta pojavnog i nevidljivog, istinitost konceptualne istine i njena, time, konačnost dok se ono u Poeziji – obeskonačuje. Ono što nam je začuđujuće jest upravo ta moć, ta energija, elan kojim poezija osvjetljava svoju neiscrpivost usuprotstavljenu tami iz koje vadi sve što joj treba. Vadi li to iz već viđenog, rasvijetljenog, gubi svoju čar nove kreacije. Etika drži svoju moć u potaji jer su njene moći ograničene, specijalizirane i strogo usmjerene u okvirima vremena, prostora, metode i ciljeva. Ona obznanjuje moralno kao obvezujuće koje to naskoro neće biti jer će se granice morala pomaknuti ili ustuknuti pred usudom relativnosti. Njena esencija je potrošiva, smrtna. Moral poezije koja je, tome nasuprot, u tom smislu imoralne poezije, a i-moralnom smije biti jer ne otima nikome ništa nego samo baca svjetlosni snop na ono što etici-mišljenju izmiče, nepovratno. Poezija ne otima Logos ni Istinu Etici ona ih osvjetljava, razotkriva i čini potpunijim jer ju ta otkrivenja osnažuju i evoluiraju te čine potpunijom.Time nam se događa milost Božja, milost da vidimo izmicanje konačnosti u stvarima, Milost Objave i pojavljivanja Nade. Etika, budući bila kćerkom Mišljenja jest utoliko privatizirani, partikularizirani, alijenirani  Moral dodijeljen probranima, a Poezija, nasuprot tome, nudi se – svima.

No, da ne bi bilo zabune, valja nam ovdje podcrtati da se ovdje ne događa svodništvo niti svođenje Istine na opću, zajedničku stvar, zajedničku i Igri i Definiciji. Ovdje se, naprotiv, ta generalizacija gubi jer Igra nikad ne može biti – Ono-Jedno koje je u Mišljenju.



[1]

Publié dans Esthétique

Commenter cet article