Tomislav Dretar - Riječ između filozofije i poezije - Četvrt dio Uvoda u Antologiju "Povratak Jednorogovog plemena"

Publié le par Thomas Dretart

 

bijelaruza 

Danja Đukić - Bijelo ljubav ili smrt boje?

1.2  Zašto je Riječ – ljubav? Zašto je Misao Mržnja?

 

                Naravno, još uvijek govorimo o Riječi koja bijaše u Boga. Otpadajući od Boga Riječ postaje imenujuća. Riječ se zatvara i počinje činiti i po tome stvarati da bi na kraju proizvodila. Njeno prvo činjenje je ideja, naum, namisao, pa je utoliko ona Nada i polu-otvorena, nalazeći se, naime, još uvijek u ovaranju, a ne u gotovom stanju, i ne-nastajanju svog prvog bivanja kad je, budući jednom otvorena Ništa jer je Jedna Jednina i utoliko Apsolutna. Tad je bez-vremena, bez-bremena, bez-čežnja, bez-potreba,  jer je u Boga gdje ima Sve i koji je Sve To u isti mah, Jedno koje je i Troje, ali koje nije u Nebu ni na zemlje što još-nije-ni-na-margini,ni-u-tekstu-niti-igdje-određeno.

                Ono Treće od Troje je Duh. Što je Duh? Reći da je to sredstvo znači odrediti ga i zatvoriti u smisao, namjeru, volju, žudnju, odrediti ga bićem. Bićem čega? On ne može biti ni  Bogom ni Rječju. On je Biće po sebi i u sebi ali ne i za sebe, jer čini Boga. Da li je zato neko manjkavo biće? Ne! On je izvan Boga, ali nije ni nijemo sredstvo, ni djelatni Um ni Sve-Moguća Volja. Njegova priroda može biti samo ondje gdje ništa drugo ne može opstajati. Jedina „stvar“ takve neravi jest Istina. Duh je u Izvoru svih stvari. Što god je u Ništa ili u Nešto, u Jeste ili Nije jest apsolutno bivstvujuće i jedino kao takvo što ničim ne može biti nadomješteno, a što može biti jedinim Pokretačem svega a da nije pokrenuto Žudnjom, namjerom, idejom, mišlju, voljom, Nešto što je zbog toga i po tome NIŠTA.Kao što su Bog i Riječ jest Istina i zato Zakon. Ona je prije svega i zbog toga može lebdjeti iznad voda iako Ništa još Nije stvoreno. Za čim god tragali, gdje god tragali, što god je vidljivo ili nevidljivo a spoznatljivo u svemu stvorenom da bi postojalo Jest Istina. Znana ili Ne-znana, vidljiva ili nbe-vidljiva, misteriozna ili odrediva, pozitivna ili negativna, Istina lebdi ponad voda zato što je potpuno otvorena, zato što je posvemašnja otvorenost ona ona je također jedno Ništa ravnopravno s ona dva Ništa prethodno citirana. Kad se počne zatvarati pojavljuje se kao Dobro, Lijepo ili Istinito ili sve troje u isti mah, dakle Sveto,, nedodirivo za razliku od profanog koje postoji po svojoj taktilnosti kao svojoj prirodi. Nedokučivio također kao i neiscrpivo u ontologijskom smislu. Duh je, dakle, u početku svega kao energija, /Istina nije Ništa za kojim se traga ili koje se treba dokazati. On je postulat. On je jedno od tri počela svega. S njim je jednako kao i s Rječju, dok je otvoren dotle je i nedodirljiv, neodgonetljiv, svet...Između njega i misli stoji još neoposredovano stanje, Nada, Čežnja, Na-misao, Volja. Ta među-stanja su polu-otvorenost između apsolutnog iako otvorenog i definitivnog kao zatvorenog, mada apsolutnog koje je Jedan, kroz ta stanja postoji i povratna reakcija kad Zatvoreno žudi žudi k Otovorenom iz kojeg je izašlo i kamo bi da se vrati, u svoj rajski zavičaj. No, dok iz početno apsolutno otvorenog struji Totalitet koji je po Nadi onaj koji žudi/želi/sanja sebe apsolutnog u mnogom koje je zatvoreno ono se služi namišlju a u obrnutom smjeru ono Zatvoreno , Dovršeno (s)tvarno vođeno je Mišlju. Misao je ta koja hoće povratak voditi u rajsko stanje, u Djevičanstvo početka koji koji to nije jer je bez-vremen.Drukčije rečeno, onaj Trojedni Apsolut nikad ne raskida sa svojom otvorenošću, s onim što je proizveo, mada se čini izvan njega, Bog koji se skriva. On stoji u Izvoru Svega  kao Nada i kao Razlog postojanja stvorenog, njihova povratna sprega je dokaz v ječnosti. Inače stvoreno ne bi imalo smisla a Nedodirivo Apsolutno Otvoreno Trojedno Ništa ostalo bi bez sebe. Ono ne bi bilo On, onaj JA SAM ONAJ KOJI JESAM, KOJI SAM BIO I KOJI ĆU BITI.  Ako nije Trojedan. To je njegova  za koju se pita da li ju Bog uopće ima .Dakle ostaje nam još pokazati Boga! Apsurd? Dokazati Boga!? Bog je zaista ako nema riječi koja bi u njega i ako ne bi duha po kojem započe stvaranje. je Apsurd ako nema Riječi koja je Istina svega. Dvoje smo pokazali, pođimo k Trećem.

 

U narednom nastavku!

 

 

 

Publié dans Esthétique

Pour être informé des derniers articles, inscrivez vous :

Commenter cet article