Tomislav Dretar: Tudjman je povijesno kriv što se "u trbuh Hrvatske" zabio još jedan nož" - Republika srpska

Publié le par Thomas Dretart

Sada ste ovdje: Home / Intervju, Navodnici / Oluja je spasila Bihać i dovela do završetka rata u Bosni

Oluja je spasila Bihać i dovela do završetka rata u Bosni

Autor: on tra 17, 2011 | Upišite komentar!

Zagrebački “Večernji list” objavio je intervju s Peterom Galbraithom, prvim američkim veleposlanikm u Republici Hrvatskoj. Galbrait je ostao upamćen po sceni kad se na završetku Oluje popeo na traktor sa srpskim izbjeglicama, a u haaškom procesu generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku, pa je njegovo mišljenje o osuđujućoj presudi Gotovini i Markaču iznimno zanimljivo. Intervju prenosimo u cjelosti:.

Kako komentirate presudu Haaškog suda trojici generala? Jeste li iznenađeni?

- Nisam znao što očekivati. U Haagu sam svjedočio i za tužiteljstvo i za obranu, ali osim toga nisam posebno pratio suđenje. Bio je to dugačak pravni proces, Sud je ozbiljno i temeljito razmotrio i odvagnuo dokaze. Istaknuo bih jedno: jasno je da su zločini počinjeni nakon Oluje. Sud je odlučio tko je za njih odgovoran i to je to.

Je li ovdje zapravo riječ o zamjenskom suđenju? Jesu li u Haagu generali sjedili umjesto predsjednika Franje Tuđmana?

- Da je Tuđman poživio, siguran sam da bi ga bili optužili, no ipak ne mislim da je ovo bilo suđenje njemu. Sud je obavio svoj posao – pregledao je dokaze i izrekao presudu.

Kriminaliziraju li ove presude rat ili Oluju, za koju su Amerikanci dali zeleno svjetlo?

- Ne, ovo nije presuda Hrvatskoj niti Domovinskom ratu. Domovinski je rat bio legitiman čin samoobrane. Nije to ni presuda protiv SAD-a, iako su neki to pokušali sugerirati. SAD se nije protivio Oluji. Ta je operacija spasila Bihać i dovela do završetka rata u Bosni. Nismo imali primjedbi na operaciju jer je bila potrebna i u toj sam odluci i sam sudjelovao. No mi smo, ja sam osobno upozorio Tuđmana da mu je obveza da zaštiti civile. Ta je upozorenja, nažalost, ignorirao i za to se danas polažu računi, no ponavljam, ništa ne mijenja činjenicu da je operacija Oluja spasila Bihać i dovela do završetka rata u Bosni.

Jeste li o presudi hrvatskim generalima razgovarali sa svojim kolegama iz tog vremena?

- Ne, nisam još imao prilike, no većina nas iz tog doba snažno je zagovarala Haaški sud, a i danas smatram da je taj Sud dio važnog procesa: optužnica je podignuta protiv 62 ljudi, 60 ih se pojavilo pred Sudom. Neki su osuđeni, neki oslobođeni, neki umrli. Dvojica su u bijegu. Golemu većinu zločina počinio je Miloševićev režim, Karadžić, Mladić… Sud je pokazao da postoji odgovornost za zločine i uspostavio njihovu povijesnu evidenciju.

Vaše se svjedočenje u Haagu razlikovalo od zaključaka Suda i u nekim dijelovima bilo je blaže u kvalifikaciji. Primjerice, ustvrdili ste da nije bilo neselektivnog granatiranja Knina, da nije postojao plan da se protjeraju Srbi…

- Na osnovi dokaza s terena, dobivenih od kvalificiranih djelatnika veleposlanstva, primjerice od atašea za obranu, smatrali smo da Knin nije pretrpio neselektivna granatiranja. Vjerujem da je moj iskaz bio točan, ali je Sud razmatrao i druge iskaze i bili su mu predočeni i drugi dokazi. Isto tako sam u svjedočenju istaknuo kako nisam smatrao da je Tuđman namjeravao protjerati Srbe. No kad su oni otišli – što je i očekivao – učinio je sve da se ne vrate, poput sustavnog paljenja kuća. I zbog toga smatram da je imao kaznenu odgovornost. No sud je, ponavljam, imao pristup informacijama koje ja nisam imao, Brijunskim transkriptima, snimkama…, i zaključio da je postojao udruženi zločinački pothvat.

Mogu li ovakve presude utjecati na političku scenu u Hrvatskoj?

- Ne bih to mogao procijeniti, ali mislim da se trebamo malo odmaknuti. Hrvatska je ostvarila tri cilja, neovisna je i demokratska država te dio zapadne alijanse. Takvo što je 1991. godine izgledalo kao neostvariv san. Nažalost, u tom su procesu počinjeni zločini i donesene su sudske presude, ali to ne kvari velika postignuća i žrtve ljudi koje su se podnosile u Domovinskom ratu. Razumijem razočaranje zbog presuda, ali one ne bi trebale umanjiti hrvatska postignuća.

Hoće li nakon ovoga slika Hrvatske u svijetu biti promijenjena? Hoće li se ona promatrati kroz presude i tezu o udruženom zločinačkom pothvatu?

- Ne mislim. Štoviše, smatram da to što je Hrvatska surađivala s Haaškim tribunalom pozitivno utječe na hrvatski ugled, na sliku Hrvatske kao zrele demokratske države, u kojoj vlada zakon i u kojoj postoji odgovornost čak i kad je ona politički nepopularna. Nema mnogo zemalja u svijetu koje bi uime pravde izručile svoje najviše generale koji su se borili u pobjedničkom ratu. To samo pokazuje da je Hrvatska sazrela.

 

 

Povezane vijesti:

 

 

    

  1. Vaš komentar čeka na moderiranje.

    Da bi se dobio koliko toliko znanstveno valjan pokaz
    Tuđmanove uloge u povijesti Hrvatske kao države treba valjano poznavati filozofiju politike i o tome razgovaralo s prosječno obrazovanim čitateljem nužno je poznavati Machiavelija, ne na vulgaran način kako ga je čitao komunizam već ga čitati, treba, onako kako se čitaju, dekodiraju, svest-rano interpretiraju temelji jedne filozofije, djelo oca filozofije politike, temeljito poznavati djelo Raymonda Arona i povijesnu misiju Charlesa de Gaulla. Dakle, treba isključiti etička pitanja. Osobno, visoko sam platio cijenu svojeg patriotizma, stvaranje bosanskohercegovačke države sudaralo se sa stvaranjem nove hrvatske države. Za mene je bilo moguće stvoriti te dvije države a da jedna drugoj ne uzurpira “povijesne” teritorije. U primitivnoj, ne-etičkoj svijesti i Bošnjaka i Hrvata toga nije bilo. Svi su htjeli “čiste” države. Politička ideja kojoj je prošlo vrijeme. Tudjman je imao viziju hrvatske države koja je počivala na iluziji iz povijesti što je dovelo do rata s Muslimanima. Glupe rasprave, svojatanja Muslimana, zabulude se jedne takve filozofije. Bilo što da je, etnički gledano, podrijetlo suvremenog Bošnjaka, danas ne igra nikakvu ulogu. Radi se o suvremenoj/modernoj naciji koja ima pravo na svoje samoopredjeljenje bez obzira na to tko joj je roditelj. Radi se o tome da se završi povijest grabeža nasiljem. Tudjman je možda blefirao a možda je zaista želio teritoriju Banovine. Na vratima ulaska u EU on je napravio deset koraka unatrag, država-nacija je u procesu nestajanja i teritorijalna kategorija nove hrvatske države s obzirom na realne činjenice brojnosti stanovništva nema nikakve potrebe biti zatvorena u jedan burg zaobljene forme. Primitiv ni brdjani nadvladali su jednog historičara koji nije bio i filozof ma koliko se trudio takvim prikazati. Slijedio je De Gaullov primjer koji pripada sasvim drugačijim okolnostima, a Tudjman ga je neinventivno prekopirao. Francuska ne može postojati bez hexagonalnog oblika, Hrvatska može kad je u miru sasusjednom državom Republikom BiH. Tudjman je povijesno kriv što je "u trbuh Hrvatske" zabio još jedan nož" - Republiku srpsku. Tudjman je imao poziv da stvori hrvatsku državu i on ju je stvorio. De Gaullu nitko nije sudio za zločine počinjene nakon pobjede, Tudjmanu se sudi, Izetbegović se preskače. Tudjman je morao u svoju volju ugraditi etička načela i on ih je ugradio, ali ih je zaboravljao kad ih je trebalo aplicirati. Zato za filozofija politike mora prekoračiti svoju sjenu i za novo vrijeme ponuditi nove modalitete. No, danas nema još jednog novog Machiavellija koji bi napravio revoluciju u filozofiji politike. Tudjmana će se moći ocijeniti tek u budućnosti. Onda kad će se Uloga malih naroda moći drugačije čitati i Uloga velikih ljudi iz malih naroda drugačije tumačiti. Hrvatska je imala dvojicu Velikih – Tita i Tudjmana. Ma šta koji od njih sebi postavio za cilj oni su veliki ljudi povijesti. Tito mi je ubio oca i djetinjstvo, Tudjman mi je ubio snove i zbilju zrelog doba, ali jedna je stvar moj osobni slučaj, a druga je stvar Povijest koja me otjerala na bespuće egzila i azila.

Publié dans Politiques

Commenter cet article