Tomislav Dretar: Uvod u Antologiju „Povratak Jednorogovog plemena“ - Sedmi dio -

Publié le par Thomas Dretart

  Tomo-za-7-dio-Uvoda.jpg

 

   

   

 

„Zašto je Riječ – ljubav?“

 

Ovdje nam valja , ne zaboravimo, naš cilj je omeđen, usmjeren na bît  poezije i s tim ciljem riječi pristupamo kao bîti poezije i utoliko , budući metodologijski ograničeni bît i biće poezije ćemo izjednačiti i razlikovati od bitka poezije. Bît, znamo , ono jest što tvori postojanu narav bića, metodologijski , u našem slučaju mogu biti izjednačeni, jer  radi se o onome što je prije svega, u sve,u i nakon svega u evoluiranju nekog određenog Svega, ono što je u istoku postojanja , bilo stvorenog, bilo nastalog, bilo proizvedenog. Bît, pa time i biće Riječi je u tom što je u Boga, Esencija njene naravi je božanska, Božanska narav bića koje opstaje, postoji i nadaljuje postojati , evoluirati, ići dalje, mijenjati svoju bît i svoje biće pa time poezija koja se rađa iz toga zadobija i ima esenciju nedjeljivu, neotuđivu onome i od onoga po čemu i čime bi stvorena. Tako dolazimo do pojma, ili radije kategorije bitka koja je u filozofiji nasuprot biću i njegovoj Bîti neograničena, prazna, neodređena, bezsadržajna. Ali, da li je tako i u slučaju s poezijom, da li je bitak ono što omogućuje postojanje svakog bića koje bi prema filozofiji moralo biti sadržajno određeno nasuprot bezsadržajnom,neodređenom,neogranićenom bitku? Netom smo ustvrdili da je biće poezije, nasuprot Svijetu Igra, dok je bît Svijeta proizvodnja i njoj kontigentne akcije i predmeti, tj. Bića. Da li su to i uvjeti opstanku bića Riječi? U filozofskom smislu da, odgovor je potvrdan što se ne bi moglo reći i za slučaj kad je  bît Riječi Igra. Čime  (se) ona igra, koga ona to pokreće u Igru , koga ona čini bićem kojem je bît, esencija ta ista Igra? Da li je biće iz svijeta koji je bitak, neograničeni, bezsadržajni, neodređeni bitak bez kojem nema opstanka bića ovoga svijeta isto to biće, s istom bîti kao i u Poeziji? Po našem skromnom mišljenju poezija nije od ovoga svijeta, ni jednim svojim dijelom, jer njen bitak, ono po čemu postoji jesu Riječi i nikakve stvari ne ulaze u igru, poezija ne Igra u svijetu svoju igru kao Djevojčica na žici rastegnutoj nad ambisom spoznaje, ili radije njene neiscrpivosti, neiscrpive esencije, nepotrošivog bića u njegovom beskrajnoj popunjenosti nikad do kraja iscrpivim spoznajama. Sasvim suprotno bitku Svijeta koji je ispražnjen, neodrediv i neograničen. Neograničen i neiscrpiv tad nisu istiznačnice. Svijet je neograničeno popunjem potrošivim, propadivim ispraznostima i zato je prazan od onoga čime je bît, esencija bića riječi neiscrpivo puna, oni se odnose kao subjekt i njegova sjena koju proizvodi Bog. Svijet i poezija se ne dodiruju niti se miješaju, a pogotovu među njima nema mogućnosti nekoj vrsti stapanja u Jedno što bi htjela Filozofija.

 

Publié dans Esthétique

Commenter cet article