Vojko Rebula: La fenêtre/Okno/Prozor/Prozorec

Publié le par Thomas Dretart

OKNO

SLONIM NA OKENSKI POLICI
POGLED SKOZI OKNO
MI ZASTIRAJO
DEŽNE KAPLJE.

SILHUETE MIMOBEŽNIH
LJUDI NA CESTNIH
ULICAH SO BREZOBLIČNE
KOT BI ISKALE LASTNE
PODOBE.

IZ DALJAVE UDARJA URA
V CERKVENEM ZVONIKU
IN OZNANJA ČAS
KI NEIZBEŽNO TEČE
PO SVOJIH UTEČENIH
POTEH.

NE MOREM ZBEŽATI
UTRIPU ČASA KI TEČE
LE MOJE SRCE ČUTI
DA SAM ŠE VEDNO
ZAVIT V KOPRENO
SPOMINOV.

SREČEN SEM
SAJ LEPOTE LJUBEZNI
MI ČAS NE MORE ODVZETI.
LJUBIL BOM VSE
DOKLER MI BO UTRIPALO
MOJE SRCE.

VOJKO REBULA


PROZOR


SLONOVI NA PROZORSKOJ DASCI
GLEDAJU KROZ PROZOR
MASKIRAMO
KIŠNE KAPI.

SILUETE MIMOBEŽNIH
LJUDI NA CESTAMA
ULICE SU AMORFNE
KAO DA ĆE TRAŽITI SVOJE
PROZOR

SLONOVI NA PROZORSKOJ DASCI
GLEDAJU KROZ PROZOR
MASKIRAMO
KIŠNE KAPI.

SILUETE MIMOBEŽNIH
LJUDI NA CESTAMA
ULICE SU AMORFNE
KAO DA ĆE TRAŽITI SVOJE
SLIKE.

IZ DALJINE LUPA SAT
U CRKVENOM ZVONIKU
I PRIPOVIJEDA VRIJEME
KOJE NEIZBJEŽNO PROLAZI
NJIHOVIM OSNOVANIM
PUTEVIMA.

NE MORAM POBJEĆI
TUĆI VREMENA KOJE PROLAZI
SAMO MOJE SRCE OSJEĆA
DA SAM JOŠ UVIJEK
OBAVIJEN U VEO
SJEĆANJA.

SRETAN SAM
OD LJEPOTE LJUBAVI
VRIJEME NE MOŽEMO USKRATITI.
LJUBIT ĆU SVE
DOKLE BUDE UDARALO
MOJE SRCE.

Verzija: Goran Vrhunc

WINDOW


I LEANED ON THE WINDOW SILL,
LOOKING THROUGH THE WINDOW,
THE RAINDROPS MASKED MY VIEW.

PEOPLE ON THE STREETS,
THE ROADS ARE AMORPHOUS
AS THEY SEARCH FOR
THEIR OWN IMAGE.

FROM A DISTANCE,
THE CLOCK IS STRIKING
IN THE CHURCH TOWER,
AND ANNOUNCING THE TIME
WHICH INEVITABLY RUNS
BY ITS OWN ESTABLISHED PATHS.

I CAN'T ESCAPE
FROM THE BEATING OF TIME
WHICH PASSES BY,
ONLY MY HEART FEELS
THAT I AM STILL
WRAPPED IN A WEB OF MEMORIES.

TRANSLATION : VALERIJA M. JOSEPH

PROZOREC


STOJAM PRED PROZORSKIOT BREG,
SO ZAMISLEN POGLED
GI SOKRIVAM
DOZDOVNITE KAPKI...

SILUETI BEZNACAJNI,
LUGJE NA PATOT,
ULICI BEZOBLICNI
KAKO DA GO BARAAT
SVOJOT LIK.

VO DALECINATA UDAROT NA
CRKVENOTO ZVONO
GO ODMERUVA VREMETO
KOE NEIZBEZNO PROAGJA
PO NEKOI SVOI PATISTA.

NE MOZAM DA POBEGNAM
NIZ VREMETO KOE MINUVA,
SAMO MOETO S...RCE
CUVSTVUVA DEKA SUM
ZASEKOGAS OBVITKAN
VO PREVEZOT
NA SEKJAVANJETO...

SREKEN SUM OD
NEBESNATA LJUBOV,
VREMETO NE ZAPIRA...
KE LJUBAM SEKOGAS
SE DODEKA CUKA
MOETO SRCE.

VERZIJA : JULIJANA MARINKOVIK

Publié dans Poésie du monde

Commenter cet article