Paul Celan:AUTOROV Izbor pjesama (Bosanski prijevod – Tomislav Dretar)
| Paul Celan:AUTOROV Izbor pjesama (Bosanski prijevod – Tomislav Dretar)
|
M A K i p a m ć e nj e[i]1
Mohn und gedæchtnis
*
Marijana[ii]1
Bezjorgovanska tvoja je kosa, tvoje lijepo lice od zrcala.
Od jednog oka k drugom oku prelazi oblak, kao Sodoma prema Babilonu:
on komada kulu kao kakav list i bjesni uokolo sumpornog grma.
Tad ti sijevnu jedna munja okolo usana - taj ponor s ostacima violine.
Snježnobijelih zuba netko gudalo povlači: O, najljepše pjevaše trstika!
Ljubljena, ti također, ti si trstika, a mi svi kiša ;
tvoje je tijelo vino bez premca i mi lijevamo pehare na desetine[iii]2;
barka u žitu tvoje srce, mi veslači prema noći;
vrč plavetnila, ti poskakuješ lagano iznad nas, a mi, spavamo…
Pred šator primiče se satnija, a mi te kucajuć' peharima u grob nosimo.
Na pločniku svijeta sad odzvanja tvrdi talir[iv]3 snova.
*
Rukom punom sati[v]1, tako ti dolaziš k meni - ja kažem:
ti nemaš smeđe kose.
Tad si ih ti zadigla i lagane stavila na vagu boli:
one bijahu teže nego ja…
Oni dolaze tebi na lađama i tovare ih, oni potanjaju
na tržištima zadovoljstva -
Ti se smiješiš prema meni iz dubine, ja plačem prema
tebi s pladnja koji ostaje lagan.
Ja plačem: ti nemaš smeđe kose, oni nude vodu
moru, a ti im daješ kovrdže…
Ti cvrkućeš: oni ispunjavaju svijet ničim no mnome
a ja ostajem prazan put u tvom srcu!
Ti kažeš: stavi kod sebe lišće godine - vrijeme je
da me dođeš zagrliti!
Lišće godine je smeđe, tvoje to kose nisu.
*
Pijesak iz urni[vi]1
Zelenkasta je kuća zaborava.
Pred svakim vratima vijori u plavkastom vjetru
tvoj bezglavi trubadur.
On udara u svoj bubanj od mahovine i gorkog runa[vii]2;
on slika jedan gnojavi nožni prst u pijesku tvoje obrve.
On ga crta duljeg no što bijaše, i crvenu tvoju usnu.
Ti ispunjavaš urne ovdje i hraniš svoje srce.
*
Banket[viii]1
Nek' noć bude prazna od boca u visokom gredovlju
kušnje,
nek' prag bude preoran zubima, iznenadni gnjev
posijan prije jutra:
niknut će nam bez sumnje još jedna visoka pjena,
prije nego mlin oni su ovdje,
dolaze naći kod nas suzdržljivo žito za svoj spori
točak…
Pod otrovanim nebesima drugi fetusi su nesumnjivo
više riđi,
i san drukčije unovčen nego ovdje, gdje mi
kockamo u sreću,
nego ovdje gdje se razmjenjuju u tami zaborav
i čudo,
gdje sve vrijedi tek jedan sat potom se sa
zadovoljstvom od nas popljuje,
bačeno u svjetlosne kovčege u lakomu vodu
prozora -:
bukne na cesti ljudskoj, za slavu
oblaka!
Od tada pokrivajte se ogrtačima i uspnite sa mnom
na stolove:
kako bi drukčije moglo se još spavati nego stojeći,
u sred kaleža?
u čije još zdravlje ispijamo mi snove,
ako ne za spori točak?
*
Tamno oko rujna[ix]1
Kamen-kaciga vrijeme. A sve bujnije naviru
kovrdže boli uokolo lijepog lica zemlje,
pijane jabuke, osmeđene dahom
grješničke jedne izreke: lijepe i odbojne igri
koju igraju u lošem odrazu
svoje budućnosti.
Kesten cvate po drugi put:
znak sirotinjski raspaljene nade
narednim povratkom
Oriona: jasno ozvjezdani[x]2 žar
slijepih prijatelja neba
poziva ga prema gore.
Nadomak vratima sna, neskriveno
jedno se usamljeno oko trza.
Dosta mu je znati
ono što se zbiva svaki dan:
na prozoru Istoka
noću mu se pričinjava izdužena
lutalica - sjena čuvstva.
U vlagu njenog oka ti uranjaš svoj mač.
*
Šansona o jedno dami u sjeni[xi]1
Kad Šutljivica odrubi glave tulipanima:
Tko dobija?
Tko gubi?
Tko ide na prozor?
Tko prvi kaže njeno[xii]2 ime?
Ima jedan koji nosi moje kose.
On ih nosi kao što se mrtve nosi u svojim rukama.
On ih nosi kao što nebo nosilo je one godine
kad sam ljubio?
On ih iz taštine nosi tako.
Taj dobija;
Taj ne gubi.
Taj ne ide k prozoru.
Taj ne govori njeno ime.
Jedan je koji ima moje oči.
Ima ih otkad se portali zatvaraju.
Nosi ih na prstu kao prsten.
Nosi ih kao krhotine zadovoljstva i safira:
on bijaše već mojim bratom u jesen,
on broji već dane i noći.
Taj dobija.
Taj ne gubi.
Taj ne ide k prozoru.
Taj posljednje govori njeno ime.
Ima jedan koji ima ono što sam ja rekao.
On to nosi pod rukom kao svežanj.
On to nosi kao sat što nosi svoj najlošiji sat.
On to nosi od praga do praga, on to ne odbacuje.
Taj ne dobija.
Taj gubi.
Taj ide k prozoru.
Taj prvo govori njeno ime.
Taj, s tulipanima, bit će obezglavljen.
*
Pohvala daljini[xiii]1
U izvoru tvojih očiju
žive vrše ribara poludjelog mora.
U izvoru tvojih očiju
more drži svoju riječ.
Ja ondje bacam
srce koje je boravilo kod ljudi,
odjeća koju nosio sam i sjaja jedne prisege:
Najtamniji na dnu tamnog, ja sam ogoljeniji.
Ja nisam, no sam jednom otpadnik, pouzdan.
Ja sam ti, kad sam ja.
U izvoru tvojih očiju
ja odjeljujem san i otimačinu.
Jedna vrša u svoje petlje ulovila je jednu vršu:
mi se razdvajamo upetljani.
U izvoru tvojih očiju
jedan obješeni davi svoj konopac.
*
Kasno i duboko[xiv]1
Zla kao zlatna riječ počinje ova noć.
Mi jedemo nijeme jabuke.
Mi stvaramo jedno djelo koje se rado prepušta
svojoj zvijezdi;
u jeseni naših lipa mi stojimo kao misaono
crvenilo zastava,
plameni gosti s juga.
Mi prisežemo Kristom Novini pridružiti
prašinu prašini,
pticu lutaličinoj cipeli,
naše srce jednom stubištu u vodi.
Mi prisežemo svijetu svete prisege pijeska,
mi ih rado prisežemo,
mi ih prisežemo snažnim glasom s krovova sna
bez snova i vitlamo bijelu kosu vremena…
Oni kriče: huljenje!
Ima dugo vremena da mi to znamo.
Dugo vremena da mi znamo to, i što onda?
Vi meljete u mlinovima smrti bijelo brašno Obećanja,
vi to predlažete našoj braći i sestrama -
Mi vitlamo bijelim kosama vremena.
Vi nas pozivate na red: huljenje!
Mi to dobro znamo,
da grijeh padne na nas.
Da padne na nas grijeh svih znakova upozorenja,
da dođe grgoljajuće more,
udar vjetra oklopljen zlovoljom[xv]2 povratka[xvi]3,
dan sastavljen od ponoći,
da dođe ono što nikad nije bilo.
Da dođe jedan čovjek iz groba.
*
Korona
Jesen mi iz ruke jede svoje lišće: mi
smo prijatelji.
Mi oslobađamo vrijeme iz orahove ljuske i učimo
ga hodati:
vrijeme se vraća u ljusku.
U zrcalu nedjelja je,
u snu usnuli,
usta govore bez laži.
Moje oko silazi prema spolovilu ljubljene:
gledamo se,
govorimo sebi iz tame,
volimo se kao turčinak i pamćenje,
spavamo kao vino u školjkama,
kao more u zraci krvi pršti[xvii]1 iz lunâ.
Mi smo ondje upleteni u prozor, oni nas gledaju
s ulice:
vrijeme je, mora se znati!
Vrijeme je da se kamen najzad prepusti procvjetati,
da neprekidno[xviii]2 srce kuca.
Vrijeme je da nastane vrijeme.
Vrijeme je.
*
Fuga smrti[xix]1
Crno mlijeko svitanja mi s večeri pijemo njega
pijemo ga u podne i s jutra mi ga noću pijemo
mi pijemo i pijemo
mi dubimo[xx]2 u zraku jedan grob gdje nije tijesno
Jedan čovjek stanuje u kući on se igra sa zmijama
on piše
on piše kad se smrači u Njemačkoj Margareta
tvoje zlatne kose
on piše to stupi pred kuću a zvijezde svjetlucaju
on zazviždi svojim psinama[xxi]3
on zazviždi svojim Židovima za izići kopati jedan
grob u zemlji
on nam zapovijeda svirajte nam sad za ples
Crno mlijeko svitanja mi te noću pijemo
pijemo te u jutro potom u podne mi te pijemo s večeri
mi pijemo i pijemo
Jedan čovjek stanuje u kući on se igra sa zmijama
on piše
on piše kad se smrači u Njemačkoj Margareta tvoje
kose zlatne
Tvoje kose pepelne Sulamitko mi dubimo u zraku
jedan grob gdje nije tijesno
On viče zabodite vaše lopate u zemlju[xxii]4 vi drugi
a vi pjevajte svirajte
on zgrabi gvožđe za svojim pojasom on ga zavitla njegove su oči su
plave
zabodite svoje lopate vi drugi a vi svirajte dalje
za ples
Crno mlijeko svitanja mi te noću
pijemo te u podne mi i ujutro te pijemo s večeri
mi pijemo i pijemo
jedan čovjek stanuje u kući Margareta tvoje kose zlatne
tvoje kose pepelne Sulamitko on se igra sa zmijama
On viče svirajte umilnije smrt smrt je jedan majstor
iz Njemačke
on zove mračnije gudala stavite tad ćete vi kao dim
uspeti se u zrak
tad ćete imati jedan grob u oblacima gdje
nije tijesno
Crno mlijeko svitanja mi te pijemo noću
pijemo te u podne smrt je jedan majstor iz Njemačke
mi te pijemo s večeri i ujutro te pijemo i pijemo
smrt je jedan majstor iz Njemačke njegovo je oko plavo
on te pogađa jednom olovnom kuglom on te ne promašuje[xxiii]5
jedan čovjek stanuje u kući Margareta tvoje
zlatne kose
on najuri svoje psine na nas i ponudi nam jedan grob
u zraku
on se igra sa zmijama i sanja smrt je jedan
majstor iz njemačke
tvoje zlatne kose Margareto
tvoje pepelne kose Sulamitko
*
Na putovanju[xxiv]1
Ima jedan sat koji ti pravi suitu od praha,
od tvoje pariške kuće žrtvenik tvojih ruku,
od tvog crnog oka oko tamnije no što jest.
Ima jedna farma, jedna zaprega se tu za tvoje srce zaustavlja.
Tvoje bi kose htjele vijoriti u vjetru kad ti putuješ
- to je njima zabranjeno.
Oni koji ostaju i daju znak ne znaju to.
U Egiptu[xxv]1
Ti trebaš u oko reći strankinji: budi voda.
Ti trebaš, to što ti u vodi znaš, u oku strankinje tražiti.
Ti ih trebaš iz vode zvati: Ruta! Noema! Mirijamo!
Ti ih trebaš ukrasiti kad kod strankinje legneš.
Ti ih trebaš ukrasiti oblačnom kosom strankinje.
Ti trebaš Ruti i Mirijami i Noemi reći:
Gledaj, ja ležim s njom!
Ti trebaš najljepšim uresima ukrasiti strankinju pokraj sebe.
Ti nju trebaš uresiti boli Rute, Mirijame i Noeme.
Ti trebaš strankinji reći:
Gledaj, ja sam spavao kod ovih.
*
Opeklina[xxvi]1
Mi ne spavasmo više jer, počivasmo u točkićima
melankoličnog sata
i savijasmo skazaljke kao pritke,
a one su se odjednom opružale šibale do krvi vrijeme
a ti pričaše jednu polusjenu[xxvii]2 koja narastaše,
i dvanaest puta ja sam ti rekao u noći tvojih riječi,
a noć se otvorila, i ostala otključana ,
i ja sam stavio jedno oko[xxviii]3 u njeno tijelo i ispleo tebi jedno drugo
u tvojim kosama
i zavezao između dva stijenjka[xxix]4, otvorenu venu-
a jedan mladi bljesak dopliva[xxx]5 ovamo.
*
Kristal
Ne traži na svojim usnama moja usta,
ni pred svojim portalom stranca,
ni u oku suze.
Sedam noći više crveno ide k crvenom,
sedam srca niže ruka lupa o portal,
sedam ruža kasnije žubori bunar.
Ja sam sâm, ja stavljam pepelno cvijeće[xxxi]1
u čašu ispunjenu dozrelim crnilom. Sestrousta,
ti izgovaraš jednu riječ koja preživljava ispred prozorâ,
i bez šuma, što ja sanjah, na mene se uspuzava.
Ja sam u punom procvjetavanju[xxxii]2 bescvjetnog sata
i stavljam u stranu jedan pupoljak[xxxiii]3 za zakašnjelu pticu:
ona nosi pahulju snijega na crvenom peru života[xxxiv]4;
zrnce leda u kljunu, ona stiže kroz ljeto.
*
Vrčevi
Für Klaus Demus[xxxv]1
Na dugačkim stolovima vremena
kuckaju[xxxvi]2 vrčevi Božji.
Oni piju, oni prazne oči vidjelaca i
oči slijepaca,
srca djelatnih sjena[xxxvii]3,
prazno lice večeri.
Oni su najveličanstveniji pilci:
oni prinose prazno k ustima kao i puno
i ne prelijevaju[xxxviii]4 kao ti ili pak ja.
*
NOĆU[xxxix]1, kad ura ljubavi koleba se
između Uvijek i Nikad,
tvoja riječ nalazi mjesece srca
a tvoje olujno plavo
oko doseže zemlji nebo.
Iz daljine, iz pocrnjelog luga sna
Izdahnuli nas oplahne
i Nestali obilazi, velik kao utvara
budućnosti.
Što se sad uranja i uzdiže
Ukopanom je najprisnije:
slijepo kao pogled, kojeg izmjenjujemo,
ljubi se vrijeme na ustima.
*
NAJBJELJA OD GOLUBICA[xl]1 odletjela je: ja te
smjedoh ljubiti!
Na muklom prozoru dvoje mučaljiva vrata.
Tiho drvo je ušlo u tihu sobu.Ti si blizu kao
da i ne boraviš ondje.
Iz moje ruke ti uzimaš veliki cvijet:
on nije bijel, ni crven, ni plav - ipak,
ti ga uzimaš.
Gdje nikad nije bio, ostat će on zauvijek.
Mi ne bismo nikad, tako ostajemo kod nje.
*
SAN I OBJED[xli]1
Dah noći tvoj je pokrivač[xlii]2, tmina leži uz tebe.
Ona ti dotiče gležnjeve i sljepoočnice, budi te u život i u san,
ona te proganja i otkriva u jednoj riječi, jednoj želji, jednoj misli,
ona spava sa svakom od njih, ona te mami i istiskuje.
Ona ti češlja sol na trepavicama i daje ti ju jesti,
u osluškivanju[xliii]3 tvojih sati pijesak, skuplja ga i stavlja pred tebe.
I to što kao ruža bi, sjena i voda,
ona tebi ulijeva.
*
NESTALNO SRCE, kojemu ledina gradi grad
između svijeća i sati,
ti se uspinješ
s topolama prema jezerima:
tamo dolje u nokturnu flauta kleše
prijatelja svojih šutnji
i pokazuje ga vodama.
Na obali,
skita zakrabuljena misao i osluškuje:
jer ništa
ne iskrsava u vlastitoj spodobi,
i riječ koja sija iznad tebe
vjeruje u kornjaša[xliv]1 u paprati.
*
IZBROJI BADEME[xlv]1,
izbroji ono što bijaše gorko i što te držalo budnim,
ubroji i mene u to:
Ja tražih tvoje oko kad si ga otvorio i kad te nitko
ne gledaše,
ja zategnuh taj tajni konac,
na kojem rosa, koju ti zamišljaše,
skliznula je dolje sve do vrčeva,
da zaštiti jednu formulu[xlvi]2 koja nije našla ničije srce.
Tamo najprije ti stupi sav kad si stupao sigurnim stopalom prema sebi,
u imena, kojima tvoje je,
kad batovi se njihaše slobodno u zvonicima
tvoje tišine,
kad jedvačujni zvon k tebi doprije,
i smrt ruku također oko tebe stavi svoju,
a vi trojedni[xlvii]3 odoste kroz večer.
Učini me gorkim.
Ubroji me u bademe.
Od praga do praga
Von SCHWELLE zu Schwelle
*
JA SAM ČUO REĆI[xlviii]1
Ja sam čuo reći: ima
u vodi jedan kamen i jedan krug
i ponad vode jedna riječ,
koja krug oko kamena stavlja.
Ja vidjeh svoju topolu k vodi ići,
ja vidjeh, kako njena ruka priljubi se dubi,
ja vidjeh njeno korijenje preklinjati nebo
da noću dođe.
Ja nisam trčao za njim,
ja sam samo po tlu pobirao svaku mrvu,
koju tvojeg oka imaše naličje i plemenitost,
ja oteh s tvojeg vrata lanac izreka
i obrubih njime stol gdje mrva leži sada.
I ne vidjeh više ponovo topolu svoju.
*
Dvostruko lice
Daj da tvoje oko u sobi[xlix]1 bude svijećom,
tvoj pogled stijenjkom,
pusti me slijepim dovoljno biti,
za zapaliti.
Ne.
Daj mi drugim biti
Stupi pred svoju kuću,
Zauzdaj svoj san brbljavi,
daj da njegovo kopito govori
na snijegu koji si ti otpuhala
sa sljemena moje duše.
*
Daljine
Oči u oči[l]1, u iskrenosti,
također kao takvi početi,
zajedno
žudjeti koprenu,
koja nas jedno drugom skriva,
kad se večer počinje mjeriti,
koliko je još daleko
od svakog lica, koje on prisvaja,
k svakom licu,
koje nam on je oboma pozajmio.
*
Asiz[li]1
Umbrijska noć.
Umbrijska noć sa srebrom zvona i listom masline.
Umbrijska noć s kamenom k tebi prinesenom.
Umbrijska noć s kamenom.
Muklo, ono što se životu uzdiže, muklo.
Obredaj krčag.
Zemljani krčag.
Zemljani krčag gdje ruka lončareva je ucijepljena.
Zemljani krčag gdje ruka jedne sjene zauvijek je utisnuta.
Zemljani krčag s pečatom sjene.
Kamen, gdje ti gledaše, kamen.
Pusti sivilo ući.
Mlitava zvijer.
Mlitava zvijer u snijegu kojeg najgolija ruka rasipa.
Mlitava zvijer ispred riječi koja se začahurila[lii]2.
Mlitava riječ, koja san iz ruke proždire.
Sjaj, koji neće utješiti, sjaj.
Mrtvi - oni još prose, Franjo[liii]3.
*
Gost[liv]1
Dugo prije večeri
svraća kod tebe onaj koji je pozdrav izmijenio s tamom.
Dugo prije dana
on se budi
i podstiče, prije no što će otići, jedan san,
jedan san zvonak od koraka:
ti ga čuješ daljine premjeravati
i bacaš onamo svoju dušu.
*
Cijep na oku
Na tvom oku ucijepljena
je jedna grančica[lv]1 , koja šumama naznačuje put:
sestra u bratovštini pogleda,
ona propupava crninu,
izdanak.
Daleko od neba zaobljuje se vjeđa ovom proljeću,
Daleko od vjeđe nebo se proteže,
ispod, u zaklonu od pupoljka ,
Vječni ore,
Gospod.
Oslušni dobro raonik, slušaj.
Slušaj dobro: on škrguće
na teške, bistre,
nezaboravljive suze.
*
Pred jednom svijećom[lvi]1
Izradio sam od kovanog zlata, kako
mi ti to bijaše, majko, izrijekom rekla,
svijećnjak otkud
ona meni uznosi tamu u sred
razmrvljenih sati:
tvojeg
pokojništva kćer.
Tanana stasa,
neznatne bademastooke sjene,
usta i spola
rasplesana jednim faunom iz sna,
ona se oslobađa lagana razjapljenog zlata,
uspinje prema vrhu
lubanje Sadašnjeg.
Mojim usnama
noćnosnim
ja izgovaram blagoslov:
U ime trojice
koji jedno drugog nadbijaju, do
neba u uronjenog u grob osjećanja,
u ime trojice čiji prstenovi
sijaju mi na prstu svaki put
kad u bezdanu ja rasplićem kose drveću,
da jedan bujni slap odjekne ponorom-,
u ime prvog od trojice,
koji jedan krik pušta
kad treba živjeti ondje gdje riječ njegova već, prije njega,
bijaše bila,
u ime drugog, koji pogleda i zaplaka,
u ime trećeg koji stavlja kamenove
bijele na hrpu u sredini:
ja te izričem slobodnim
od Amena koji nas omamljuje[lvii]1,
od svjetlosti sleđene, obrubljen,
tu gdje on, toranjski visok u more stupa,
tu, gdje siva, golubica
kljucka imena
s ove i s one strane Umiranja:
ti ostaješ, ti ostaješ, ti ostaješ,
jedno mrtve dijete,
posvećeno za Ne moje žudnje,
vjenčano s naprslinom vremena
pred koju me odvodi riječ-majka,
da bi jedan jedini put
uzdrhtala ruka,
koja mi ne prestaje srce stezati!
*
Naturae morte[lviii]1
Svijeće sa svijećama, iskrenja s iskrenjima, odsjaj s odsjajima.
I ovo ovdje, ispod: oko,
neuparivo i zatvoreno,
kiteći trepavicama poznost, praskozorje,
a da ni večer nije.
Ispred, Stranac, kome si ti gost ovdje:
bezsvjetli stričak čija ga Tama daruje svojima,
iz Daljine,
za nezaboravnim ostati.
I potom opet, budući nestalim[lix]2 u Nijemosti:
usta,
okamenjena i očnjaci zagrizli u Stijenu,
od mora pozvani
koji svih tih godina uvis kotrlja svoje glečere.
*
Strmina[lx]1
Ti tik uz mene živiš, istovjetna meni:
kamen
u urušenom obrazu noći.
O ta strmino, moja ljubljena,
mi se kotrljamo bez stanke,
mi kamenovi,
iz jarka u jarak.
Sve obliji svaki put[lxi]2.
Sličniji. Straniji.
O to pijano oko
koje kao i mi luta ovuda uokolo,
i katkad, iznenađeno,
vidi nas zbunjene.
*
Nabori noći[lxii]1
Za Hannah i Herman Lenz[lxiii]2
Nabori noći
usne cvijeća,
ukrižene i utaknute
debla velikih borova,
posivjela mahovina, uzdrmani kamen,
probuđeni za beskrajni lijet
čavke ponad glečera:
to je pokrajina, gdje
zastaju oni, koje smo dostigli;
oni neće imenovati sat,
niti brojati pahulje,
ni slijediti vode do ustave[lxiv]3.
Oni stoje izdvojeni u svijetu,
svaki osamljen kraj svoje noći,
svaki sam kraj svoje smrti,
zlovoljni, gologlavi, pokriveni injem
Daljine i Blizine.
Oni namiruju štetu oduhovljenu svojim podrijetlom,
oni sebe namiruju spram jedne riječi,
koja s grijehom postoji, kao ljeto.
Jedna riječ - ti znaš:
jedan lješ[lxv]4.
Operimo ga,
počešljajmo mu kose,
okrenimo njegovo oko
prema nebesima.
*
Krilata noć
Krilata noć izdaleka dolazi i sada
zauvijek ispružena
preko krede i kreča.
Oblutak, u ponor otkotrljan.
Snijeg. I još više bjelina.
Nevidljivo,
što se čini[lxvi]1 smeđe,
misaonoobojeno i preobilujuće
riječima.
Kreč jest i kreda.
I oblutak.
Snijeg. I bijelina još više.
Ti, ti sam:
sklonjen[lxvii]2 u dno oka
drugog, ono koje
to sve zagledava.
*
KOJI GOD TI KAMEN ODIGNEŠ
Koji god ti kamen[lxviii]1 odigneš -
otkriješ[lxix]2 one
koji trebaju zaštitu kamena:
nagi,
oni obnavljaju sada splitanje.
Koji god ti kamen oboriš -
ti klešeš
kameni okvir kojim
duše se još jednom zaustavljaju
kao da, ni on,
ne drhtaše,
također
taj eon[lxx]3.
Koju god ti riječ kažeš -
ti zahvaljuješ
rastrojavanju.
*
Šibolet[lxxi]1
Sa svim mojim kamenovima,
naraslim u plačevima
iza rešetaka,
oni su me odvukli
na sred trga,
sve do tamo,
gdje se zastava odmotava,
ona kojoj ja nisam prisegla
nikakvom vrstom prisege.
Flauta,
dvojna flauta noći:
sanja tamnu
zoru bliznicu onoj
u Beču i Madridu.
Stavi svoj barjak žalosti,
podsjećanje.
Na pola koplja
za danas i zauvijek.
Srce:
daj se ovdje također poznati
ovdje u sred trga.
Izvikni ju, lozinku, svom snagom
u inozemnosti domovine:
veljača[lxxii]2. No pasarán.
Jednorog[lxxiii]3:
ti znaš o kamenu,
ti znaš o vodi,
dođi,
ja te odvodim daleko
k glasovima
iz Estremadure[lxxiv]4.
*
Vinogradari
Za Nani i Klausa Demusa [lxxv]1
Oni jematvuju[lxxvi]2 vino iz očiju svojih,
oni tiješte sve oplakano[lxxvii]3, čak i ovo:
tako to hoće noć,
noć kojoj su se oslonili, zid,
tako to zahtijeva kamen,
kamen, kojeg zakoračuje[lxxviii]4 riječ hitnuta njihovim
štapom
u tišini odgovora -
njihov štap, koji jednom,
jednom u jesen,
kad godina, kao grožđe, nadimlje za smrt,
koji jedanput progovori kroz nijemost, dolje
kroz okno smišljenog[lxxix]5.
Oni pobiru, oni tiješte vino,
oni cijede vrijeme kao svoje oko,
stavljaju u podrum iscjedinu, isplakano,
u sunčani grob, ono što su spremili[lxxx]6
snažnom rukom noći:
da jedna usta, kasnije, žeđaju to -
jedna kasna[lxxxi]7 usta, koja sliče njihovim:
usukana i ukrućena nasuprot slijepcu -
jedna usta prema kojima iz dubine uzdiže se zapjenjeno
piće, dok
nebo odranja se u voštano more,
da svijetli iz daljine, kao svijeća koja gasne,
kad se najzad usna ovlaži.
*
Ravno na otok[lxxxii]1
Ravno na otok, pokraj mrtvih,
vjenčanih jednotrupim[lxxxiii]2 šumama,
ruke obgrljuju nebesa,
duše prstenovane saturnijanski:
tako veslaju stranci i slobodnjaci,
gospodari leda i kamena:
opasani zvonjavom plutača koje zadiru,
i lavežima plavog morskopasjeg mora.
Oni veslaju, oni veslaju, oni veslaju -:
O mrtvi, o plivači , naprijed!
U rešetke također sve ovo iz vrša!
A sutra naše će se more ispariti!
Govorna rešetka [lxxxiv]1
Sprachgitter
*
Glasovi[lxxxv]1, u zeleno
lice vode urezani.
Kad vodomar uranja,
sekunda[lxxxvi]2 cvrči:
Što s tobom bijaše
na svaku obalu,
stupa
pokošeno u jednu drugu sliku.
*
Glasovi ovdje iz koprivnjaka:
dođi na rukama k nama.
Kad se sa svjetiljkom samo,
za čitati se ima samo ruka.
*`
Glasovi, obuzeti noću, konopi[lxxxvii]3
o koje ti zvono vješaš.
Uluči se, svijete:
kad školjke mrtvih ovamo doplivaju
ovdje će zazvečati.
*
Glasovi, pred kojima tvoje srce
u srce tvoje majke natrag ponovo teče.
Glasovi s vješala ovamo,
gdje kasno drvo i mlado drvo godove
izmjenjuju i razmjenjuju.
*
Glasovi, promukli, u šljunku,
gdje također od beskraja rije,
(srce-)
sluzava slina.
Izostavi ovdje barku, dijete,
koju ja opremam:
kad posred brodske školjke vihor se stavi,
spajalice[lxxxviii]1 se sjedine.
*
Glas Jakovljev:
Suze.
Suze u bratskom oku.
Jedna od njih ostaje visjeti, narasla.
Mi stanujemo unutra.
Diši, da
ona se odvoji
*
Glasovi u unutrašnjosti Arke:
bila su
spašena samo
usta. Vi koji
nestajete, slušajte
nas također.
*
Nikakvog
Glasa - jedan zakašnjeli šum, satima stranac, tvojim
mislima darovan, ovdje, najzad unesen
bdijenjem: jedan
tučak[lxxxix]1, velik kao oko, duboko
uronjen; on
sluzi, on neće
ožiljka ostaviti[xc]2.
*
Povjerenje[xci]1
Bit će još jedno oko,
jedno strano, pokraj
našeg: nijemo
pod vjeđom kamenom.
Dođite, izbušite svoje okno[xcii]2.
Bit će jedna trepavica,
okrenuta unutra u stijenu,
očeličena[xciii]3 ne-plakanjem,
najfinija od svih vretena.
Ona pred vama obavlja posao,
kao da, jer kamen je, ima još braće.
*
Suznica[xciv]1
Suznica u oku:
Od pogleda na pola
puta izgubljen[xcv]2.
Veliko zbiljnosno iscureno[xcvi]3 Nikada,
pridošlo.
Putovi, na pola[xcvii]4 - i najdulji.
Premjereni konci duše,
trag stakla,
premotan
i sada
Okom-Ti na stalnoj
zvijezdi preko tebe
zastrt bjelinom.
Suznica u oku:
da bude očuvan
kroz tamu pronesen znak,
pijeskom (ili ledom?) jednog tuđeg
vremena za jedno tuđe Uvijek
nadahnut i kao nijemost
titrajućeg suglasnika uređen[xcviii]5 .
*
TENEBRAE[xcix]1
Mi smo ovdje, Gospodine,
blizi i dohvatljivi[c]2.
Već zgrabljeni, Gospodine,
jedan u drugog sljubljeni, kao da
tijelo svakog od nas bijaše
tvoje tijelo, Gospodine.
Moli, Gospodine,
moli[ci]3 za nas,
mi smo sasvim blizu.
Mi smo išli sasvim povijeni,
išli smo mi nakloniti se
k plimi[cii]4 i oseki.
Išli smo na pojilo, Gospodine.
Bila je krv, bilo je ,
ono što si ti prolio, Gospodine.
Blistalo je.
Bacalo nam tvoju sliku u oči, Gospodine.
Oči i usta tako otvorena i prazna, Gospodine.
Mi smo pili, Gospodine.
Krv i sliku, slika je bila u krvi, Gospodine.
Moli, Gospodine.
Mi smo sasvim blizu.
*
GOVORNA REŠETKA[ciii]1
Oblina očna među prečagama.
Titrava životinja vjeđa[civ]2
uzveslava prema gore,
dopušta jedan pogled.
Zjenica[cv]3, plivačica, bezsnena i mrzovoljna:
nebo, sivosrce, mora biti blizu.
Nagnut, u zdjelici gvozdenoj,
dimljivi iver pljuvač čađi.
U smislu svjetlosnom
ti otkrivaš dušu.
( Da ja bijah kao ti. Da ti bijaše kao ja.
Ne bismo li mi bili
pod istim Pasatom?
Mi smo tuđinci.)
Pločice. Ponad,
stisnute jedna uz drugu, dvije
lokvice[cvi]4 sivosrce:
dvoja
usta puna tišine[cvii]5.
*
Krevet od snijega
Oči[cviii]1, svjetoslijepci, u umiralištu strmom: ja dolazim,
mučni sâd u srcu.
Ja dolazim.
Zrcalo lune hrid. Strmoglâv.
(Disajnopjegavi sjaj. Uzani[cix]2 rasprs krvi.
Oblakovita duša, još jedanput čisti obris.
Desetoprstna[cx]3 sjena - naborana[cxi]4.)
Oči svjetoslijepci,
oči u umiralištu strmom,
oči oči:
Krevet snježni pod nama dvoma, krevet od snijega.
Kristal u kristalu,
u vremena dubini urešetkani, mi padamo,
mi padamo i ležimo i padamo.
I padamo:
Mi bijasmo. Mi jesmo.
Mi smo jedna put s noći.
U hodnicima, hodnici.
*
TVAR IZ BRETANJE[cxii]1
Svjetlost brnistre[cxiii]2, žuta, kosine
iz gnoja cure prema nebu, trn
laska ozljedi, zvon unutra,
večer je, ništavilo
kotrlja svoje more k molitvi,
jedro krvi usmjerava se k tebi.
Suh, isušen,
iza tebe tvoj krevet, presvlači trskom
svoj čas, gore,
kod zvijezda, mliječni
grabe[cxiv]3 s plaža grgolje u glini, kamena[cxv]4
datulja
odozdo, u bokoru, rastvoren u modrini, jedan buket
vjekujući
smrtnošću, lijep,
pozdravlja tvoje pamćenje.
(Poznajete li me,
ruke?) ja sam išao
putem razdvajanja koji vi pokazujete, moja usta
pljuvaše njegov šljunak, ja sam išao, moje vrijeme.
pokretni snježni nanos, bacao je svoju sjenu - vi, da li ste
me poznavali? )
Ruke, rana ulaskana
trnom, zvoni,
ruke, Ništavilo, njegova mora,
ruke, u svjetlosti žutikovine,
jedro krvi
usmjerava se prema tebi.
Ti,
ti učiš
ti učiš svoje ruke
ti učiš svoje ruke ti učiš
ti učiš svoje ruke
spavati.
*
U visini usta
U visini usta, oćutljiva:
guka[cxvi]1 tminska.
(Ne treba li, svjetlosti, ništa tražiti, ostani
snježna zamka[cxvii]2, zadrži
svoj plijen.
Oboje je valjano:
Dodir i Ne-Dodir.
Oboje , pogrešno, govori o ljubavi,
oboje hoće biti i umirati.)
Ožiljci[cxviii]3 krunice, pupoljci, trepevičasti blokovi.
Vrebook, tuđ danu,
Ljuska, istinita i otvorena.
Usna znade. Usna zna.
Usna ga ušuti na svršetku.
*
NACRT JEDNOG KRAJOLIKA[cxix]1
Okrugli grobovi, dolje. Četverodobnim
godišnjim korakom na
strmom stepeništu.
Lava, bazalt, svjetskosrca
procvjetala stijena.
Studenac[cxx]2,
gdje za nas svjetlost naraste, prije
daha.
Uljnozelen, zaprašen morem
neprozirni čas. Prema
sredini, siv,
kameno sedlo, odozgo,
kvrgavo i pougljeno,
čelo zvijeri sa
svojom zrakastom lisom[cxxi]3.
*
LJETNO IZVJEŠĆE
Od nikog više gažen,
timianov tepih za zaobići.
Jedna prazna crta, kroz
crnjušu[cxxii]1 položena.
Ništavilo u lomove vjetra doneseno.
Opet susreti s
usamljenim riječima kao:
odron kamena, tvrde trave, vrijeme.
Strette[cxxiii]1
*
Iz-mješten[cxxiv]2 u
zemaljski šir
s nepogrešivim tragom:
Trava, ispremetani rukopis[cxxv]3. Kamenje, bjelina,
sa sjenama vlati:
Ne čitaj više - gledaj!
Ne gledaj više - idi!
Idi, tvoj sat
nema sestre, ti si -
kod kuće si. Jedan točak, sporo,
sam se od sebe kotrlja, paoci
pužu,
pužu u crnkasto polje , noć
ne trena zvijezde, nigdje
ne pita se za tebe.
*
Nigdje
ne pita se za tebe -
Mjesto, gdje su oni ležali[cxxvi]4, ima
jedno ime - on ga
nema. Oni nisu ležali ondje. Nešto
ležaše između njih. Oni
ne vidješe kroz to.
Ne vidješe, ne,
izgovaraše Riječi. Nitko
se ne probudi, san
dođe na njih.
*
Dođi, dođi. Nigdje
ne pita se -
Ja sam, ja,
ja koji ležah između vas, ja bijah
otvoren, bijah
čujan, ja tapšah[cxxvii]5 za vas, vaš
dah, ja
sam to još uvijek, da
vi spavate.
*
Opet ja -
Godine.
Godine, godine, jedan prst
pipka, uzlazi i silazi, pipka
uokolo:
šavovi, oćutljivi, ovdje
razjapljeno, ovdje
nanovo sljepljeno - tko
je to pokrio nanovo?
*
Ponovo pokrio to je
- tko?
Došla je, došla.
Došla je jedna riječ, došla je,
došla je kroz noć,
hotijaše svijetliti, hotijaše svijetliti.
Pepeo.
Pepeo, pepeo.
Noć.
Noć-i-noć. K
Oku ide, k oku vlažnom.
*
K
oku ide,
k oku vlažnom -
Cikloni.
Cikloni, od svagda,
kaos-vrtlozi čestica, ostalo,
ti
znaš da, mi
čitasmo to u knjizi, bijaše
mnijenje.
Bijaše, bijaše
mnijenje. Kako
smo se zakvačili
- zakvačili
rukama
ovim?
Bijaše također pisano, da.
Gdje? Mi
smo stavili tišinu ponad,
mira[cxxviii]6, nadojenu otrovom, veliku,
jednu
zelenu
tišinu, čašični listić, tu bijaše
obješena jedna misao o bilju -
zelena, da,
obješena, da
pod nebom
vjerolomnim.
Obješena, da,
biljna.
Da.
Orkani, kaos, vrt-
lozi čestica, ostajaše
vrijeme, ostajaše,
kod kamena pokušavati - on
bi gostoljubiv, on
ne presijecaše riječ. Kako
to bi dobro:
Zrnat,
zrnat i vlaknast. Stabljikast,
zgusnut;
grozdast i zrakast; glavičast,
gladak i
grudast; labav, raz-
granat -; on, se
ne presijecaše u riječi,
govoraše,
govoraše rado suhim očima, prije
no ih zatvori.
Govoraše, govoraše.
Bijaše, bijaše.
Mi
nismo olabavili, ostadosmo
unutra, jedna
prozna građa, a
ono dođe.
Dođe k nama, prođe
kroz, popravi
nevidljivo, poboljša
posljednju opnu,
i
svijet, tisućokristalan,
raskrili, raskrili.
*
Okristaljen, okristaljen.
I -
Noći, razmršene. Krugovi,
zeleni ili plavi, crveni
Kvadrati:
svijet ulaže svoje najunutarnjije
u igri s novim satima. - Krugovi,
crveni ili crni, svijetli
kvadrati, nikakve
sjene lijeta,
nikakva
zemljomjernog[cxxix]8 stola, nikakva
duše dima ne uzlazi i su-igra.
*
U uzlijetu sovinom[cxxx]9, na
skamenjenoj lepri[cxxxi]10,
na
našim odbjeglim rukama, u
posljednjim otpacima,
iznad
štitnika od tanadi uz
urušeni zid:
vidljivi, na
novo:
žljebići,
zborne skladbe, nekada,
psalmi. Ho, ho-
sana.
Tako dakle,
još stoje templovi. Jedna
zvijezda
ima zaista još svjetlosti.
Ništa,
ništa nije izgubljeno.
Ho-
sana.
U uzletu sovinom, ovdje,
razgovori, sivo-danji,
o tragovima podzemnih voda.
*
( - - sivo-danji,
o
tragovima podzemnih voda -
Pre-mješteni
u područje
s
nepobitnim
tragom:
Trava.
trava,
nepokretni spis.
Ničija ruža[cxxxii]1
Die niemandsrose
*
TOLIKO ZVIJEZDA što nas
opčaravaju. Ja bijah,
kad tebe ugledah - kad? -
vani kod
drugih svjetova.
O ti putovi, galaktički[cxxxiii]1,
o taj sat[cxxxiv]2 koji nam dade
prenijeti težinu
noći u teretu naših imena[cxxxv]3. Nije,
to znam, istina
da smo živjeli, to je
prošao, slijep, samo jedan dah između
Tamo i Ne-tamo i Na trenutke,
jedno je oko trepnulo, kometa, sijevnula
prema zgasnuću[cxxxvi]4, u dno ponora,
onamo gdje se izgara, stajaše,
raskošnih dojki Vrijeme,
na kojem već izrastaše, uspuzavaše, sklizaše,
i pretjecaše ono što
jest ili bijaše ili bit će -,
ja znam,
ja znam i ti znaš, mi znasmo,
ne znasmo,
ne bijasmo ovdje naime i ne tamo,
i po trenucima[cxxxvii]5,
kad samo Ništa između nas stajaše, mi
smo jedno drugo sasvim našli.
*
OBJEMA RUKAMA[cxxxviii]1, tu
gdje su mi iznikle zvijezde, daleko
svim nebesima, blizu
svim nebesima:
Kako
se tu bdije! Kako
nam se otvara svijet, kroz
sred nas!
Ti si,
gdje tvoje oko jest, ti jesi
gore, jesi
dolje, ja
nalazim napolje.
O ta putujuća prazna
gostoljubiva Sredina. Odijeljeni,
ja ti padam k meni
padaš ti, jedno drugom
otpadamo, vidimo
kroz:
To
Isto
nas je
izgubilo; to
Isto
nas je
zaboravilo, to
Isto
nas je - -
*
Psalam[cxxxix]1
Nitko nas neće opet zamijesiti iz zemlje i gline[cxl]2,
nitko neće raspravljati o našem Prahu.
Nitko.
Hvaljen budi ti, Nitko.
Da tebi omilimo hoćemo
cvasti.
Tebi
u susret.
Jedno Ništa,
bismo mi, jesmo mi, ostati
mi ćemo, cvjetajući:
Ništa ruža,
Ničija ruža.
S
pisaljkom[cxli]3 dušesvijetlog,
vlakancem prašnika[cxlii]4 nebo-sumornim[cxliii]5,
crvenom krunom
purpurne riječi da pjevamo
iznad, o iznad
trna.
*
Kemijski[cxliv]1
Tišina[cxlv]2, kao zlato rastaljeno, u
ugljeniranim
rukama.
Velika, siva,
kao sve izgubljeno blisko,
sestra-sjena:
Sva ta imena, sva ta
spržena
imena. Toliko
pepela za blagoslov. Toliko
zemlje zadobivene
ponad
laganih, tako laganih
prstenova
duše.
Velika. Siva. Bez-
skramna.
Ti, tada.
Ti, s blijedim,
usahlim pupoljkom.
Ti u valu vina.
( Zar ne, nas također
otpušta ova ura?
Dobro,
dobro, kao tvoje riječ ovdje mrtvolaz. )
Tišina, kao zlato rastaljeno, u
ugljeniranim, ugljeniranim
rukama.
Prst, tanahni dim. Kao krune, zračne krune
oko - -
Velika. Siva. Bez-
putna.
Kralj-
evska.
NIJE TO VIŠE[cxlvi]1
ona
katkada s tobom
u Sat utisnuta
Težina. To je
jedna druga.
To je težina koja zadržava prazninu,
koja s
tobom odlazile.
To nije, kao ti, nema imena. Možda
ste vi isto. Možda
ćeš ti također mene nazivati jednom tako.
*
RADIX, MATRIX[cxlvii]1
Kao što se govori kamenu, kao
što ti činiš,
ti koja si mi iz nevolje, za-
vičajem posestrena, iz-
bačena[cxlviii]2, ti,
ti koja mi prijevremeno,
ti meni u ništosti noći,
ti u protu-noći[cxlix]3 su-
čeljena, ti
Protu-Ti - :
Onda, kad ja tu ne bijah,
onda, kad ti
premjeravaše polje koracima, sama:
Tko,
tko bijaše, to
udo[cl]4, to usmrćeno, ti
crni u nebo uzdižući:
rog i kesa - ?
( Korijen.
Korijen Abrahamov[cli]5. Korijen Jeseov. Ničiji
korijen - ê
naš.)
Da,
kao što se stijeni govori, kao što
ti mojim rukama[clii]6 onamo
i u Ništa zahvaćaš, tako
jest, ono što je ovdje:
također ovo
plodno[cliii]7 dno zjapi,
ovaj je
uton[cliv]8
kao jedna divlje-
cvjetajuća kruna.
Mandrolà[clv]1
U bademu - što to ima[clvi]2 u bademu?
Ništavilo.
Ništavilo je ono što se nalazi u bademu.
Ono je ondje i obstoji.
U ništavilu - tko ondje obstoji? Kralj.
Ondje obstoji kralj, kralj.
On je ondje i obstoji.
Židovska kovrdžo[clvii]3, ti nećeš biti sijeda.
A tvoje oko - gdje obstoji tvoje oko?
Tvoje oko obstoji bademu sučelice.
Tvoje oko, ništavilu stoji sučelice.
Ono obstoji uz kralja.
Ono stoji tako i obstojava.
Ljudska kovrdžo, ti nećeš biti sijeda.
Prazni bademu, kraljevski plav.
SIBIRSKI[clviii]1
Molitve luku[clix]2 - ti
ih nisi izrekao s drugima, bijahu,
misliš, one tvoje.
Vrani labud visiše
pred zvijezdom danicom:
nagriženog rascjepa vjeđa
jedno lice[clx]3 - također pod tom
sjenom.
Malen, ledenom vjetru
prepušten
praporac
s tvojim
bijelim oblutkom u ustima[clxi]4:
Meni također
stoji tisućljetne boje
kamen u grlu, srce-kamen[clxii]5,
ja također imam[clxiii]6
zelenu patinu što izbija
na mojoj usni.
Preko odroništa[clxiv]7 ovdje,
kroz more šaša danas
vodi ona, naša
Brončana[clxv]9 Cesta.
Tu ja počivam i govorim[clxvi]10
zguljenog
prsta
*
ANABAZA[clxviii]1
Ovo
tijesno između zidova napisano
besputno-istinito[clxix]4
u srcejasnu budućnost.
Ondje.
Molo
sloga, mora
boja, daleko
u neplovljivo napolje.
Tada:
Bove-,
Ojađenih bova špalir
s,
treptave ljepote sekundi,
daha odrazi[clxxii]5 -: svjetlosnih[clxxiii]6
bova zvon (din-,
dan-, don-,
unde suspirat
cor[clxxiv]7)
iz-
dahnuti, u-
dahnuti[clxxv]8, naši.
Opažljivi, Čujni:
O-
slobađajuća riječ:
Zajedno[clxxvi]9.
*
MENHIR[clxxvii]1
Narastajuća
sivost kamena[clxxviii]2.
Sivoobris, bez-
vid ti, kamengled, s kojim pred nama
zemlja iskrsne, ljudski,
na Tamno-, na Bijelovrijesnim[clxxix]3 putovima,
s večeri, pred
tobom, ponor nebeski.
Od suložnice[clxxx]4,, sve dovde prenesena, morski
mlin[clxxxi]5 koji je mljeo.
Jasno krilat visio si ti, zàrana,
između brnistre i kamena,
mali mrazovac[clxxxii]6.
Crno, boja
filaktere[clxxxiii]7, takvi vi bijaste,
vi s molitvenim
kapsulama[clxxxiv]8.
*
OKRUNJEN GURNUT NAPOLJE[clxxxv]1,
popljuvan napolje gurnut u noć.
Pod kojim
zvijezdama! Čisto
sivootkucani srebreno srčani bât. I
kosu Berenikinu[clxxxvi]2, također ovdje, - ja sam upletao,
raspletao,
uplićem, rasplićem.
Ja uplićem[clxxxvii]3.
Plavi ponor, u tebi
ja proničem zlato[clxxxviii]4. Također s njim,
kod djevojaka i kurvi rasipni grješnik
ja dolazim i ja dohodim. K tebi,
ljubljena.
Također s kletvom i molitvom. Također sa svakim
spram mene
šumećim maljem: one također u jedno
stopljene , također one
falički usnopljene k tebi.
Snop-i-riječ.
S imenima, napojenim
svakim egzilom.
S imenima i sjemenima,
s imenima, uronjeni
u svaki
kalež, koji je ispunjen tvojom
kraljevskom krvlju, čovječe[clxxxix]5, - u svaki
kalež velike geto-ruže, iz koje
ti nas gledaš, besmrtan od tolikih
na jutarnjim putovima umrlih smrti.
( A mi pjevasmo Varšavljanku[cxc]6.
Usnama zabrtvljenim trstikom, Petrarka.
U ušesa tundre, Petrarka[cxci]7.)
I evo kako se izdiže jedno tle, naše,
ovo ovdje.
A mi ne spuštamo
nikog našeg dolje
k tebi,
Babilonijo.
*
Slogobol[cxcii]1
Dano je Tebi u ruku:
jedno Ti, bez-smrtno,
kojim svaki Ja k sebi dospijeva. Uokolo
oslobođeni od riječi glasovi su prolazili, prazni oblici, sve
je u njih ulazilo, smiješano
i razmršeno
i nanovo
smiješano.
I brojevi bijahu
smiješani u
neizbrojivo. Jedan i Tisuća i što
je ispred i što je iza
veliko kao što je ono samo, manje, iz-
raslo i
za- i pro-
mijenjeno u
klijajuće Nikad.
Zaboravljeno se domoglo
Onog-Za-Zaborav, predjeli zemlje, predjeli srca
su plutali,
tamnjeli i plutali. Kolumbo,
Izvan-
dobni[cxciii]2 u oku, Majčin[cxciv]3
cvijet,
ubijeni jarboli i jedra. Svi su isplovili,
slobodni,
otkrivateljski,
ruža vjetrova venula je , gubila list,
ocean
cvao u mnoštvu i naočigled, u crnom svjetlu
divlja oseka. U ljesovima,
urnama, kanopama
bude se dječica
Jaspisa, Agata, Ametista - narodi,
plemena i rodovi, jedno slijepo
N e k a b u d e [cxcv]4
uplelo se u
zmijoglavi slobodni
konop - : jedan
čvor
( i spram- i protiv- i preko- blizni- i tisuć-
čvorni), na kojem
mesopustna[cxcvi]5 bagra
zvijezda zlatičinih u ponoru
buk-, buk-, buk-,
vuje, vuje[cxcvii]6.
*
I s knjigom iz Taruse[cxcviii]1
Все пзоты Жиды
Marina Cvetajeva[cxcix]2
Iz
sazviježđa Psa[cc]3,
jasne[cci]4 zvijezde i patuljak-
svjetlila, sutkalaca
uzduž putova koji zrcale spram zemlje,
od
štapova[ccii]5 hodočasnika, ondje također, s južne, tuđe
i bliske do jednu noćnu nit[cciii]6 udaljenosti
kao nepokopane riječi,
kružeći
ovlasnim okružjem dosegnutih
ciljeva i stela i kolijevki.
Od
prorečenog i pred-skazanog,i u prolazu-ti[cciv]7 -kazanog-,
od
u vis kazanog,
onog ondje dostupnog, istog
vlastitom kamenu sa srca, koji se ispljuje
sa svim njihovim ne-
uništivim satnim mehanizmom, napolje
u Ne-zemlju i Ne-vrijeme. Od takvog
Tik-Takanja u sredini
kubus-oblutaka s
hijenskim tragovima uzmicanja,
uspinjuće
rodo-
slovlje Onih-
od-Imena-i-od-svog-
krugosunovrata.
Od
jednog drveta, jednog od njih.
Da, od njega također. I od šume uokolo. Od šume
nepronične, od
jedne misli, otkud je on iznikao, kao glas
i polu-glas i prijeglas i izglas, skitski[ccv]8
rimovan
u taktu
usnuća[ccvi]9 deportiranih[ccvii]10,,
upisanih
stepskom slamom
udahnutih u srce
cezure sati - u carstvo,
u najveće od carstava, u
veliku nutarnju rimu
s one strane
oblasti muklih[ccviii]12, naroda, u tebe
vaga jezika, vaga riječi, domovinska
vaga; prognanstvo.
Od ovog drveta, ove šume.
Iz kamene kocke
mosta, otkud
je on otišao skršiti se u život, iniciran
u lijet ozljedama, - s
mosta Mirabeau.
Gdje ne teče Oka. I kakve
ljubavi! (Od ćirilice, prijatelji, to također
ja prejahah preko Sene,
prejahah preko Rajne[ccix]13.)
Od jednog pisma, od njega.
Od Jedno-Pisma, od Istok-Pisma[ccx]14. Od tvrdih,
sićušnih hrpa[ccxi]15 riječi, od
nenaoružanog oka, koje vodi
k trima
zvijezdama pojasa Orionovog- Jakovljev
Štap[ccxii]16, ti
nanovo ti se vraćaš hodajući! -
prema
karti neba, koja se njemu otvorila.
Od stola, gdje se to dogodilo.
Od jedne riječi, iz mnoštva,
na čemu je on, stol[ccxiii]17,,
veslačka klupa postao, od rijeke Oke
i od vodâ.
Od riječi dodatne, koju
jedan sluga vesla jauče, u kasnoljetno uho
svojoj žlici za veslanje
nježnog sluha:
Kolhida[ccxiv]18.
*
U ZRAKU[ccxv]1,, ondje je tvoj korijen, ondje,
u zraku.
Ondje gdje se zemaljsko zgrudalo, zemljano,
dah-i-glina.
Velik
ide izgnanik[ccxvi]2 tamo gore,
izgorelac: Pomeranac, kod kuće
u pjesmi hrušta[ccxvii]3, koja je ostala materinska, ljetna, jasno-
cvjetna[ccxviii]4 na rubu
svih oporih,
zimno-krutih
slogova.
S njim[ccxix]5
putuju meridijani:
u-
dahnuti njegovom
suncem vođenom boli, koja zbratimljuje zemlje prema
podnevnoj izreci jedne
voljene
daljine. Sve-
mjesto je Ovdje i Danas je, jest, od beznađa ovamo,
sjaj,
u koji stupaju odijeljeni sa svojim
opsjenjenim usnama:
cjelov, noćni,
vatrom utiskuje jeziku smisao, u kojem se oni bude, oni -:
vraćeni u dom rodni u
tjeskobni trak izgona[ccxx]6
koji sakuplja raspršene, koji su
kroz zvjezdanopustinjsku dušu vođeni,
podizači šatora gore u svemiru
svojih pogleda i lađa,
sićušni snopovi nade ,
gdje unutar od krila arhanđela bruji, od usuda,
braća, sestre,
prelaganima, preteškima, koji prelaganima
su nađeni prema svjetskoj vagi u skrvničkom
trbuhu, u
plodonosnoj utrobi, doživotni stranci, spermatozoidno
okrunjeni zvijezdama, otromljeni
na plićacima uskladišteni, tijela
nagomilana za branu, za nasip[ccxxi]7, -
bića riječnog gaza, o koja se
bangava noga bogova spotakne
kad tu dođe -radi
čijeg
zvjezdanog[ccxxii]8 vremena prekasno?
obrat d a h a[ccxxiii]1
Atemwende
Možeš[ccxxiv]1 me počastiti
snijegom[ccxxv]2:
kad god ja leđima na leđa[ccxxvi]3
s dudovim[ccxxvii]4 drvetom stupah kroz ljeto,
jaukao je njegov zadnji[ccxxviii]5
list.
*
U SJEVERNE[ccxxix]2 rijeke[ccxxx]1 budućnosti
bacam[ccxxxi]3 mrežu, to ti
kolebajući se otežavaš
od kamenjem[ccxxxii]4 napisanih
sjena.
BROJEVI[ccxxxiii]1 u savezu
sa usudom[ccxxxiv]2 slika
i protu-
usudom.
Lubanja odozgo
prevraćena, gdje na
sljepoočnici bezsnenoj jedan tin-
tilinićajući čekić
sve to u svjetskoj kadenci
opjevava .
Ob-stajati[ccxxxv]1, u sjeni
ožiljka[ccxxxvi]2 u zraku.
Za-nikad-i-ništa-opstoj[ccxxxvii]3.
Neprepoznat,
za tebe
sam.
Sa svim, što je unutar prostora,
također bez
govora.
*
Vlaknasunca[ccxxxviii]1
ponad sivo crne pustoši.
Jedna poput debla
visoka misao
okačila se o zvuk svjetlosti : ima još
pjesama za pjevati s one strane
ljudi.
*
Verbalno naplavljivanje[ccxxxix]1, vulkansko,
zaglušeno morem.
Gore
nadolazeći val mnoštva
anti-kreatura[ccxl]2: ona
razvija svoje zastave - kalkirana slika, imitirana slika
navigaju tašto prema vremenu[ccxli]3..
Sve dok ti ne katapultiraš lunu riječi, od čega
nastaje čudesni sediment
i otkud srcasti
oblik kratera
gol o početku svjedoči,
rođenjima
Kralja.
*
Očišćen[ccxlii]1
ozračujućim sjevernjakom tvog jezika
šaroliko brbljanje o-
pjevavanja[ccxliii]2 - sto-
stotinuusnena[ccxliv]4 O-meni-
pjesma, Ništa - pjesma[ccxlv]5.
Iz-
vrtložen,
slobodan
put kroz
ljudskooblični snijeg,
snijeg pokajnika[ccxlvi]6, k
gostoljubivim
ledničkim tavernama i stolovima[ccxlvii]7.
Duboko
u vremenskim naprslinama,
kod
ledno saće[ccxlviii]8,
čeka, kristal daha,
tvoje neoborivo
svjedočenje.
VELIKIM[ccxlix]1
bez-
okim
iz tvojih očiju iscrpljen:
erratički blok[ccl]2,
šestero-
kutan, bjeloopoziv
nahod.
Jedna sljepačka ruka, zvjezdotvrda poput one
kroz-imena - prohoda,
počiva na njemu, tako
dugo kao na tebi,
Estero[ccli]3.
*
PJEVNI OSTATAK [cclii]1 - obris
onoga koji kroz
srpopis bezglasno prodrije,
postrance, u snježno mjesto.
Bujajući
pod obrvama
kometa
masa pogleda, na
kojoj se smračuje sićušni
srcetrabant
s
izvana ulovljenom iskrom.
-Beznaizusta usna, javlja
da se nešto događa, još uvijek,
nedaleko od tebe.
U BIJELOM MOLITVENOM POVEZU[ccliii]1 -
Gospod ovog trena
bio je
jedno zimsko stvorenje, njemu
za ljubav
dogodilo se, to što se dogodilo -
do sebe moja uspuzavajuća usta snažno, još jedanput,
kad tebe su tražila, trag dima
ti, gore,
u obliku žene,
ti na putu k mojim
vatrenim mislima na crnom šljunku
s one strane fisije[ccliv]2 riječi, kroz
sam te ja vidio otići, visoko-
nogu i
teškousnu vlastitu tvoju
glavu
na od mojih
smrtno točnih
ruku
živućem tijelu[cclv]3.
Reci svojim tebe
do u ponore unutra-
pratećim prstima, kako
sam te ja poznavao, kako
sam te u dubinu gurnuo, gdje
moj najgorči san
od srca je ležao s tobom, u krevetu
mojih neodvojivih imena.
*
LUKA[cclvi]1
Rana-lijek[cclvii]2: gdje-,
kad ti kao ja bijaše, na sve
strane guran usanjen
grleći polić[cclviii]3 šnapsa za
kurvinjskim stolom
- kockaj kako treba
moju sreću[cclix]4, Morska Runo[cclx]5,
zagrabi muški val, koji mene nosi, Crna-kletvo,
prodri sebi put
kroz najvruću utrobu,
jadoperu ledni -,
ondje
gdje
ti nećeš doći sa mnom leći,, i isto
na klupama
kod majke Clausen, on
dobro zna koliko puta sam te ja
pjesmu u grlo podigao, heidideldu,
kao borovnicaplavu
johu domovine sa svim njenim lišćem,
heidudeldi,
ti, kao
astralna flauta s
one strane krijeste svijeta - tu također
mi smo plivali, goli golcati, plivali[cclxi]6,
s bezdanstihovima na
plamenocrvenom čelu - neugasivo kopa
sebi duboko-
unutrašnje pritječuće zlato
svoje putove prema gore -,
ovdje,
s trepavičatim jedrima,
prošlo je također jedno sjećanje, polagano
preskakivali su plamenovi na drugu stranu,
odijeljena, ti,
odijeljena na
obje plavo-
crnih sjećanja -
skele,
ipak tjerane i sad također
s Tisuć-
rukama, kojima sam te ja držao,
krstare, uzduž Zvjezdo-Rasprsa[cclxii]7,
naša uvijek još pijano-gasnija, pijuća,
pokrajsvjetska usta - ja imenujem samo njih -,
sve do naspram zelenovremenskom satnom tornju
mreža, brojčanikkoža bezšumna
se odljepljuje - dok-utvara,
plivajući, ispred koje
bjelosvjetski otpadna
slova
velikih kranova ispisuju jedan
antinom[cclxiii]8,, na kojem
se uspinje tako visoko, za skok smrti,
trčimačka[cclxiv]9 Život,
koju
bageruju smisla
gladne rečenice poslije ponoći,
k njoj
baca neptunski grijeh
svoje tegljenik boje šnapsa
među
a-
tonalne ljubavnoglasne bove
- bunarski kolovrat tada, s tobom
je pjevao u ne više
tuzemnom zboru -
dolaze svjetionik-lađe plesati,
iz daleka, iz Odese,
donja[cclxv]10 crta gaza
koja uranja s nama, našem tovaru vjerna,
eulenspiegeluje[cclxvi]11 to sve
dolje, gore - zašto ne? ljeko-rana, gdje,
kad -
ovamo, onamo i ovamo.
Krajolik[cclxvii]1 s bićima iz urni.
Dijalog
od usta dimnih s ustima dimnim.
Ona jedu:
njuška štićenika doma umobolnih, komad
nepokopane poezije,
našao jezik i zub.
Jedna suza se kotrlja u njihovom oku.
Lijeva, osirotjela
polovica školjke
sv. Jakova - nju oni su tebi poklonili,
potom su te svezali -
osvjetljava osluškujući svemir:
igra klikera[cclxviii]2 protiv smrti
može početi.
KOMEDIJANTSKI BUBANJ[cclxix]1
koji odjekuje od novčića mojeg srca.
Prečage ljestvi, preko
kojih Odisej, moj majmun, uspuzava k Itaci,
ulica Longchamp, jedan sat
poslije prosutog vina:
ti od toga načini sliku,
nama na kocku domaće ognjište baci
u pehar, u kojem sam uz tebe legao,
neizigranu[cclxx]2.
*
U PRAGU[cclxxi]1
Pol-smrt,
napojena našim životom,
okolo nas ležaše istinska slika pepela -
mi također
još uvijek pijasmo, izukrštanih duša, dva degena,
prišiveni nebeskim kamenjem, rođeni iz krvi riječi
u krevetu noći,
mi smo porasli i rasli
sve više i više jedan kroz drugog, ne bijaše
više imena za
ono, što nas potiskivaše (jedan od Trideset-
ikoliko
bio je moja živa sjena,
ona koja se uspinjaše stubištem ludila ?),
jedna kula,
bijaše se napola izgradila u Kuda,
Hradčani[cclxxii]2
od čistog Ne - tvoraca zlata[cclxxiii]3,,
hebrejski od kosti[cclxxiv]4,,
u spermu smljeven,
istjecao je u pijesak[cclxxv]5,
koji smo mi veslanjem prelazili, dva sna sada, zvoneći
prema vremenu[cclxxvi]6, po trgovima.
*
SLAVA PEPELA[cclxxvii]1 iza
tvojih ruku sklopljenih-potresenih
na tro-putovima.
Jednom[cclxxviii]2 pontski: ovdje,
jednostavna kapljica,
na
potopljenoj lopatici vesla,
duboko
u skamenjenu kletvu,
čuje se nenadano njen šum.
( Na uspravnoj kordi
daha, tada,
više nego gore,
između dvaju čvorova boli, dok
blistava
tatarska[cclxxix]3 luna veraše se k nama,
ja sam se srušio u tebe i u tebe.)
Slavi-
pepela otrag,
iz vaših Tro-put
ruku.
Bačene kocke. od Istoka,
pred vas, strahovite.
Nitko
ne svjedoči
svjedoku.
*
FLASH-BACK ČELA[cclxxx]1
iz pozadine boli:
sile, prema uz-
nebljima uslojenim,
kotrljaju se iz nerazjašnjivog pred
poletno-sletnu stazu,
uspuzana večer
stoji ispunjena plućnim grananjem,
dva
požar-oblaka daha
dube u knjizi,
ono što je šum sljepoočnica otvorio,
nešto se obistinjuje,
dvanaest puta zarumeni se
Na-spram pogođeno strijelama,
Crno-
krvni pije
Crno-krvno sjeme,
sve je manje, nego
što jest,
sve je više.
Frihed[cclxxxi]1
U kući udvostručene ludosti[cclxxxii]2,
gdje kamene lađe lete
ponad
mola Bijelog kralja, k tajnama,
gdje najzad
oslobođenu pupčane vrpce
mimoilazi Orlog-riječ[cclxxxiii]3,
ja sam, srčikom trstike[cclxxxiv]4, Othranjen,
u tebi, na
divlje-pačjim-jezerima,
ja pjevam[cclxxxv]5 -
što ja to pjevam?
Ogrtač
sabotera
s crvenim, bijelim[cclxxxvi]6
krugovima oko
utak-
mjesta
- kroz njih
opažaš ti s nama ploveće
slobodno-
zvjezdano Gore -
sad nas prekriva,
zeleno-siva-plemenitost keja,
sa svojim pečeno-ciglenim-mislima
oko čela,
nakuplja duh uokrug, zguru[cclxxxvii]7,
brzo
venu šumovi
s ove- i s one strane tuge,
bliže-
doplovljavajući[cclxxxviii]8
zub krunskog[cclxxxix]9 gnoja
u jednog na-lađi-
rođenčeta oko
versificira
danski.
*
Give The Word[ccxc]1
Urezan u mozak[ccxci]2 - na pola? u tri četvrti? -,
ti daješ, zamračene od noći[ccxcii]3, riječi[ccxciii]4 - ove:
" Tatarske strijele."
" Pulpa umjetnosti."
"Dah[ccxciv]5."."
Svi dolaze, ni jedan niti jedan ne nedostaju.
(Siphete i Probylle su tu.)
Dolazi jedan čovjek.
Velika kao zemaljska jabuka jedan suza pokraj tebe,
prošumljena, prođena
odgovorom,
odgovorom,
odgovorom.
Promrznuta - čime?
"Prođite", kažeš ti,
"prođite",
"prođite[ccxcv]6 "."
Tiha guba[ccxcvi]7 odljepljuje se s tvojeg nepca,
lepeza koja miluje tvoj jezik svjetlosti,
svjetlosti.
*
STIŠAVANJE MULJA[ccxcvii]1, potom
travno stišavanje obala.
Još ova ustava. Na
tornju s izdancima, poprskan
slanošću
ti se ulijevaš[ccxcviii]2.
Pred tobom, u
sporangiju[ccxcix]3 divovskih veslača,
zviždi, kao da se ondje napinju[ccc]4 riječi,
blistavilo.
*
RASCJEPOM UŽARENE VATRE[ccci]1
s nebesa kroz svijet.
Tko je to? - Poziva
u njegovoj nutrini:
kroz tebe ovamo ozrcaljen
na štitu
Vječne Stjenice,
posvuda ušmrkan Lažnim i Slaboumnim,
izvlačeći beskrajni smotak[cccii]2, usprkos svemu,
koja ostaje plovan za od lađara ne-
istegljeni odgovor.
Biografijski podatci
1938-1939. Paul Andžel započinje studije medicine u l'École de Médecine u
Toursu. Lipnja 1939. : primljen na ispit iz prve godine (P.C.B.= certificat d''études physiques, chimiques et biologiques). Susret s emigrantima iz španjolskog građanskog rata. Prve pjesme.
1939. Bukovina, na temelju sovjetsko-njemačkog pakta, anektirana je Ukrajini. Počinje studije "romanistike" na Sveučilištu u Černowitzu.
1940. 28. lipnja: Crvena armija ulazi u Černowitz, gdje će ostati godinu dana. Sve do tada rumunjsko sveučilište, prelazi pod Sovjete. U jesen, Paul Andžel (rumunjski Ançel gdje se glas “ç” izgovara kao “dž” i znači prosto anđeo) počinje studirati ruski na rusko-ukrajinskom sveučilištu u Černovitzu (prva čitanja i prijevodi Jesenji- na).
1941. 22 lipnnja: hitlerovska vojska počinje ofanzivu u tom području.
Sovjeti se povlače. Povratak rumunjskih trupa. Stvara se jedno geto u Černowitzu.
1942-1944. Lipanj 1942: deportacija roditelja Paula Andžela u logor u Mihailovka u Ukrajini. Njegov otac umire od tifusa. Njegova majka umire nekoliko mjeseci kasnije, vjerojatno strijeljana. Paul Andžel je otjeran na prinudni rad u logor u Tabareštiju u Vlaškoj.
1944. Nakon pobjedničkog povratka Sovjeta Paul Andžel nastavlja studirati (engleski) na sovjetsko-ukrajinskom sveučilištu u Černowitzu. Travanj : sanitarni pomoćnik u jednoj psihijatrijskoj klinici.
1945. Travanj: odlazak (definitivni) iz Černowitza u Bukurešt.
1945-1947. Lektor i prevoditelj (rusko-rumunjski) u edicijama "Cartea rusa" (Ruska knjiga) u Bukureštu.
1946. prevodi na rumunjski djela Čehova, Simonova i Ljermontova.
1947. Prva objavljivanja-pod pseudonimom Celan pjesama u jednoj reviji u Bukureštu (Das Gastmahl, Das Geheimnis der Farne, Ein Wasserbarbenes Wild) kao i jednog prijevoda na rumunjski Petrea Solomona iz Todesfuge (Tangoul mortii).
Prosinac: odlazak u Beč. Ondje Celan ostaje šest mjeseci. Susret s Ingeborg Bachmann.
1948. Srpanj:odlazak u Pariz, preko Innsbrucka. Revija Plan objavljuje sedamnaest pjesama, preuzetih u jednom volumenu naslov-
ljenom Der Sand aus den Urnen (Pijesak iz urni) kojima će Celan iz Pariza zabraniti rasturanje.
1949. Upisuje licencu njemačkog na Sorboni. Prijevodi Cocteaua, Apollinairea. Na traženje Yvana Golla (1891-1950), Celan s francuskog na njemački prevodi više zbirki Gollove poezije.
1950. Srpanj: nakon uspješnog licenciranja njemačkog, upisuje DiploÔme d''études Supérieures (o Kafki). Taj projekt je napušten 1952.
1952. Svibanj: prva javna čitanja pjesama na njemačkom, pred grupom 47 u Niendorfu. 23. prosinca: vjenčanje s Gisèle de Lestrange, slikaricom i kasnije graverkom. Izlazak zbirke Mohn und Gedächtnis (Mak i sjećanje).
1953. 7. listopada: rođenje prvog sina Francçoisa, koji umire sutradan po rođenju.
Početak difamatorske kampanje protiv Celana sa strane supruge Yvana Golla, Claire Goll.
1954. Prijevodi Ciorana i Picassoa.
1955. U Stuttgartu izlazi zbirka Von Schwelle zu Schwelle (Od praga do praga), koja nosi posvetu "Za Gisèleu".
6. lipnja : rođenje drugog sina, Erica.
Stjecanje francuskog državljanstva.
1956. Prijevod komentara pisanog od Jeana Cayrola za film Alaina Resnaisa Nuit et bruillard ( Noć i magla). Prijevod sedam pjesama Fernanda Pessoe. Nagrada za literaturu Njemačke industrijske konfederacije.
1957. Veljača: čitanje u Bremenu.
Lipanj : čitanje u Stuttgartu.
1958. Grand Prix za literaturu grada Bremena.
Prijevod Pijane lađe Arthuta Rimbauda, Dvanaestorice Alexandra Bloka.
Početak rada na Mandeljštamu.
1959. Pojava zbirke Sprachgitter (Rešetka govora) u Frankfurtu.
Kolovoz: boravak u Engandineu. Redakcija Gespräch im Gebirg (Dialog na planini), objavljen 1960. Prijevod jednog izbora Mandeljštamovih pjesama.
rujan:postavljen za lektora njemačkog jezika u l'Ecole Normale Supérieur (rue d(Ulm, Paris).
1960. Prevodi Mladu Parku Paula Valérya.
U proljeće, Claire Goll, udovica Yvana Golla, lansira u reviji Baubuden- poet kampanju javne difamacije protiv Paula Celana, nagoviještenog za
Büchnerovu nagradu. Ona ga, naime optužuje naročito da je plagirao djelo Yvana Golla.
Svibanj: susret s Nelly Sachs u Zürichu.
22. listopada : Celan prima nagradu Büchner u Darmstadtu.
Prigodna besjeda pri dodjeli nagrade pod naslovom Meridijan.
1961. Prijevod jednog izbora pjesama Sergeja Jesenjina.
1962. Rad od mjesec dana za Bureau International du Travail u Genèvei.
1963. Pojava zbirke Die niemandsrose (Ničija ruža) u Frankfurtu.
1964. Velika Nagrada za Umjetnost oblasti Rhein-Westfalen.
1965. 23. rujna pojava u Parizu ciklusa Atemkristall (Kristal daha), prvog ciklusa u zirci Atemwende (Obrtaj daha) s osam gravira Gisèle Celan-Lestrange.
1966. Listopad: čitanje u Hamburgu prijevoda Bloka i Michauxa.
Čitanje pjesama u Zürichu.
1967. Nakon jedne ozbiljne psihičke krize početkom godine, nakon koje je slijedio jedan dugi boravak u klinici, Celan napušta stan u rue Longchamp. Od tad će stanovati sam, od konca listopada, u malom studiju rue Tournefort
(5° arrondissement).
24-25. srpnja : čitanje pjesama u Feiburgu, potom susret s Martinom Heideggerom u Todtnaubergu.
Objavljivanje zbirke Atemwende (Preobrat daha) u Frankfurt - am - Main.
Listopad : čitanje pjesama u G-Frankfurtu.
Prosinac: Boravak i Čitanja u Berlinu.
Prijevod dvadesetjednog Shakespeareovog soneta u Ediciji Fischer.
1968. 12 siječnja: objavljivanje u Parizu rukoveti Todtnauberg (pjesme nastale u Frankfurtu 1. kolovoza 1967. nakon susreta s Heideggerom).
Travanj: boravak u Londonu kod strine Berte Ančel.
Svibanj-lipanj: "šezdesetosmaška događanja".
Srpanj: čitanje pjesama u Kielu, Freiburgu, Tübingenu. Objavljivanje Fadensonnen (Sunca-vlakna) u Frankfurtu. Prijevodi Du Boucheta, Superviellea, Ungarettija. Ulazi u Redakcioni odbor revije L'Ephémère. Objavljivanje Izabranih pjesama u Frankfurt-am-Main.
1969. 19. ožujka : Objavljivanje Schwarzmauta (Crna mostarina, četrnaest pjesama koje čine prvi ciklus u Lichtzwang, s petnaest gravira Gisèle Celan-Lestrange) .
Svibanj-lipanj : čitanje u Bonu prijevoda Rimbauda, Mandeljštama , Michauxa.
30. rujna - 17. listopada: put i boravak u Izraelu na poziv Asocijacije Izraelskih književnika.
Studeni: nastanjuje se u av. Emile-Zola (15° arrondissement).
1970. 21. ožujka: čitanje pjesama pred članovima Društva Hölderlin (Stuttgart).
26. ožujka: privatno čitanje u Freiburgu (u Heideggerovoj nazočnosti).
travanj: Celan izvršava samoubojstvo bacivši se u Seine s mosta Mirabeau. Posljednju pjesmu je datirao 13. travnja (Rebleute).
1. svibnja: tijelo Paula Celana otkriveno je u Seine, 10 km od Pariza.
12. svibnja : pokop na groblju Thiais.
Lipanj: Lichtzwang (Prinuda svjetlosti) koju je Celan predvidio i pripremio za objavljivanje.
1971. Schneepart (Partija snijega).
1976. Zeitgehöft (Vremenski zabran).
1977. Gedichte aus dem Nachlass (pjesme iz posthumnog fonda).
bibliografija
Bibliografska djela:
Jerry Glenn: Paul Celan.Eine Bibliographie, Wiesbaden, 1989.
Christiane Bohrer: Paul Celan - Bibliographie, P. Lang, Berne, 1989.
Djela na Njemačkom
Glavno izdanje djela Paula Celana:
Gesammelte Werke (5 vol.), ed. Beda Alleman i Stefan Reichert u suradnji s Rolfom Bücherom, Suhrkamp, Frankfurt-am-Main, 1983.
Dva izdanja znanstvenih paralela su u tijeku izdavanja kod istog izdavača. Ona se koriste rukopisnim fondom.
Djela iz mladosti:
Paul Celan: Das Frühwerk, izd. Barbara Wiedeman, Frankfurt-am-Main, 1989.
Posthumni fondovi:
Paul Celan: Die Gedichte aus dem Nachlass, izd. Bertrand Badiou, Jean Claude Rambach i Barbara Wiedeman, Frankfurt-am-Main, 1997.
Kompletna korespondencija s Nelly Sachs i Franzom Wurmom bila je respektivno objavljena 1993. i 1995., kod Suhrkamp Verlag, Frankfurt- am-Main, (Barbara Wiedemann, ed.). Postoje brojne parcijalne edicije pisama u revijama. Korespondencija Paula Celana i Gisèle Celan-Lestrange je u pripravi kod istog izdavača.
studije i dokumenti:
Ueber Paul Celan, ed. Dietlind Meinecke, Suhrkamp, Frankfurt-am-Main, 1970.
Numéro spécial de la revue Études Germanique, Didier éditeur, Paris 1970.
Katalog izložbe Njemačkog literarnog arhiva u Marbachu, "Fremde Nähe". Celan als Uebersetzer, Marbach am Neckar, 1997. Ovo djelo posvećeno Celanu kao prevoditelju sadrži značajan biografski dio.
Martine Broda: Dans la main de personne. Essai sur Paul Celan, éd. du Cerf,
Paris, 1986.
Otto Pöggeler: Spur des Wortes. Zur Lyrik Paul Celan, Verlag Karl Albert, Freiburg/München, 1986.
Jacques Derrida: Schibboleth pour Paul Celan, Galilée, Paris, 1986.
Martine Broda: Contre-jour, Études surPaul Celan, éd. du cerf, Paris, 1987.
Israel Chalfen: Paul Celan. Biographie de jeunesse, prijevod Jean-Baptiste
Scherrer, Plon, Paris, 1989. (Malgré quelques inexactitudes, ovo djelo, objavljeno 1979., jedini je biografski uvod u Paula Celana.)
Peter H. Neumann: Zur lyrik Paul Celans, Vandenhoek & Ruprecht, Göttingen, 1968/1990.
Ralf Zschachlitz: Vermittelte Unmittelbarkeit im Gegenwort. Paul Celan Kritische Poetik, P.Lang Verlag, Berne, 1990.
Sur quatre poèmes de Paul Celan. Une lecture à plusieurs (Jean Bollack, Jean- Marie Winkler, Werner Wögerbauer), Revue des Sciences humaines, n° 223, Lille, 1991.
Kommentar zu Paul Celans "Die Niemandsrose", éd. Jürgen Lehmann (uz suradnju Christine Ivanovic, Cinter verlag, Heidelberg, 1997.. (Sustavni komentari svih pjesama iz ciklusa Die Niemandsrose.)
Joachim Seng: Auf den Kreis-Wegen der Dichtung, C. Winter Verlag, Heidelberg, 1998. (Studija posvećena kompziciji ciklusa.)
Jedna godišnja revija:
Celan Jahrbuch, ed. Hans Michael Speier, C. Winter Verlag, Heidelberg. Izlazi od 1987. Do danas pojavilo se sedam volumena. Volumeni sadrže, osim studija, redovno nadopunjavanje bibliografije Christiane Bohrer, naročito objavljenih članaka o različitim pjesmama.
Među brojnim autorima objavljenih članaka o Paulu Celanu od 1970. god. upozoravamo naročito na Jeana Bollacka, Yvesa Bonnefoya, Bernarda Böschensteina, Michela Deguya, Jeana Greischa, Petera Szondija.
1 Knjiga je objavljena kod Deutsche Verlag-Anstalt u Stuttgartu 1952.
1 Prvo objavljivanje u reviji Plan, Beč , 1948. Ime Marijana ne pojavljuje se drugdje nego u naslovu jedne pjesme na rumunjskom, u jednom daktilogramu neobjavljenom u vrijeme bukureštanskog perioda, Poem pentru umbra Marianei, prijevod na njemački Barbare Wiedema, u Paul Celan, Das Frühwerke, Frankfurt am Main, 1989, str. 215.
2 U izvornom tekstu Bechern, što ondje ima ton familijarnosti i izraženu ironičnost (der Becher označava na francuskom le godet=kupu bez drške ili kabao).
3 Talir je stara njemačka novčana jedinica kovana u srebru.
1 Datirano od Celana 1945-1946.
1 Der Sand aus den Urnen naslov je prve zbirke pjesama Paula Celana na njemačkom jeziku, tiskane u Beču početkom ljeta 1948. godine, kad Celan već bijaše napustio austrijsku prijestolnicu. Iz Pariza, konstatirajući jedan veliki broj tiskarskih grješaka, on joj zabranjuje prodaju.Pjesme koje su se pojavile à poslije 1945. godine koje figuriraju u toj zbirci bit će preuzete 1952. u Mohn und Gedächtnis.
2 Stidne dlake , bruce (njem. Schamhaar).
1 Datirao Paul Celan 1946.. Objavljeno u Bukureštu 1947. u reviji Agora.
1 Posvećeno "Siegmaru Schneideru", Celanovom bečkom prijatelju, u jednom daktilogramu - poslije 1950.
2 Noć jako vedra i svijetla gdje ozvjezdano nebo vidi se posebno jasno.
1 Datirano od Celana 1947-1948.
1 Prvo pojavljivanje u Der Sand aus den Urnen. Vidjeti dosje prijevoda, str 300.
1 Datirano od Paula Cela početkom 1948. Objavljeno u Der Sand aus den Urnen s podnaslovom Deukalion und Pyrrha ( o kojima je legenda opjevana u Ovidijevim Metamorfozama, knjn. I). - Vidjeti dosier prevođenja, str. 302.
2 Geharnisch (doslovce bojni oklop) konotira ovdje iznenadan i žestok gnjev. In Harnisch=u gnjevu=en colère.
1 Blutstrahl konotira jedn tanku nit ili mlaz krvi istisnut silom (kao kod krvarenja), dok odnos s lunom evocira gotovo izravno svjetlosnu zraku .
2 Genitiv ili dativ der Unrast ispred ein Herz proširuju polje odnosa između ta dva izraza: pripadnost, atribuiranje, etc. Die Unrast označava jedno stanje unutarnje agitacijei time neprekidnog aktivizma. - Vidjeti dosje prevođenja, str. 305.
1 Datirano od Celana 1945. Najprije se pojavila u jednom rumunjskom prijevodu Petrea Solomona, pod naslovom Tangoul mortii. Kompozicija termina Todesfuge (Fuga smrti) sugerira jednu vrstu pogrebnog muzikalnog genrea.
2 Schaufeln: doslovce, prevrtati lopatom, među inim konotira Milchschwester Schaufel, la sœur de lait pelle (sestra po mlijeku lopata) , uvijek po Celanu asocirana prinudnom radu u konclogoru u Tabareštiju.
3 Der Rüde označava jednog velikog psa, mužjaka, za rat ili lov: misli se na njemačke doge (der Bluthund) kod SS-ovaca, ili na druge velike pse korištene u konclogorima.
4 Das Erdreich : ovaj tehnički termin označava sloj humusa ili vegetalne zemlje. Riječ evocira uostalom, ne imajući taj smisao, "zemaljsko kraljevstvo".
5 U izvornom njemačkom tekstu ovdje je rima s prethodnim stihom "blau" - "genau".
1 Datirano od Paula Celana 1948. Poslano na adresu Margul-Sperber iz Pariza na jednoj poštanskoj dopisnici 10. rujna 1948.
1 Ova pjesma kao i sve slijedeće ne figurira u zbirci Der Sand aus den Urnen. Prvo objavljivanje u Die Wandlung, kod Dolfa Sternbergera, Heidelberg, 1949. Datirano od Celana početkom 1949.
1 Brandmal označava doslovce trag ili znag ostavljen jednom opeklinom na koži.
2 Dämmer je poetična riječ koja istovremeno konotira dämmern i Dämmerung,generalno aplicirane na sumrak (večernji i jutarnji).
3 Možda oko boga obrezanog penisa na hebrejskom.
5 Scwimmen (nager fr.=plivati) kod Celana konotira fizičku ljubav.
1 Aschenblume: složenica nije "izmišljenja". To se ime katkada daje pepelu koji je taložeći se dobio oblik cvijeta , ali glagov stellen - kojem odgovara stehen 5. stiha - restaurira semantičku autonomiju svakog kompozanta: cvijet, pepeo.
2 Der Flor , vrlo poetičan termin za označiti cvjetanje, konotira također zavjesu ili crnu traku koja se nosi u koroti.
3 Suprotno francuskom izrazu "gemme", koji označava također dragi kamen, Harz označava isključivo grožđe i konotira smolastu masu.
4 Moguće podsjećanje na jedan pasaž Büchnerove novele Lenz. Ovdje bijeloi led konotiraju smrt, u sred života.
1 Datirano od Celana 1949-1950. Klaus et Nani Demus su Celanovi bečki prijatelji. Klaus je pjesnik i brat pijaniste Jörga Demusa.
2 Zechen ( kao i Zeche, Zechenbruder, et. ) konotira pobratimstvo pijanaca. Die Zeche označava također jamu.. Der Zecher je gotovo sinonim za stalnog kavanskog gosta (podupirač šanka).
3 Waltend konotira ovdje efektivnost i operativnu moć prema realnosti.
4 Überschäumen evocira pjenu koja se prelijeva preko ruba posude. Termin se upotrebljava za okarakterizirati jedno ponašanje.
1 Prvo objavljivanje u Das Lot kod Alaina Bosqueta, Alexandera Kovala i Edouarda Roditija, u Berlinu , tom 6. lipnja 1952. Datirano od Celana 1950-1951.
1 Datirano od Celana 1950-1951.
1 Naslov bi također mogao značiti "spavaj i jedi".
2 Der Laken: posteljno rublje.
3 Lauscht ab: pažljivo slušati i završiti shvativši.
1 Der Käfer označava jedan široki spektar tvrdokrilaca tipa skarebeja. U figurativnom, smislu riječ također označava djevojku.
1 Prvo objavljivanje u Worts und Warheit, Freibutg im Breisgau, srpanj 1952.
2 Der Spruch, konotira također kratku gnomočnu pjesmu ili proročansku sentencu.
3 Selbdritt je treći u trojci, u onome što cijela grupa predstavlja.
1 Objavljeno kod Deutsche Verlags-Anstalt u Stuttgartu, 1955.
1 Kammer ima iste ekstenzije (naročito tehničke) kao i francuska imenica chambre.
1 Možda odjek različitih njemačkih prijevoda Most Mirabeau (Pont Mirabeau ) "Aug in Aug lass uns bleiben®"
2 Ins Schloss fallen: doslovce, radeći se o jednim vratima, "pasti u bravu", zalupiti se, zatvoriti se odjednom (pod udarom vjetra, na primjer).
3 Francçois (Franjo) prvog sina Paula Celana, umrlog sutradan po svojem rođenju, 18. listopada 1953.
1 Datirano od Celana listopada 1952. Prvo objavljivanje u Die Neue Rundschau, Frankfurt am Main, 1953.
1 Das Reis označava ujedno sićušnu vlat grančice i mladi izdanak®
1 Datirano od Paula Celana 1953.
1 Übertäuben konotira ujedno anesteziju i gluhoću.
1 Stilleben : njemački izraz preuzet iz engleskog i flamanskog, koji služi za označiti pikturalni genre i zapravo znači "zaustavljeni život" ili " život bez glasa".
2 Verschollen kaže se za nestala bića, koja nisu pronađena po svršetku nekog događaja, rata, katastrofe.Verschollen je prvi veliki roman Franza Kafke, naslovljen i Amerika , koji priča o čovjeku nestalom u Americi.
1 Die Halde označava jedan nagnuti teren, bilo prirodni (talus - kosina, padina, strmina) , bilo umjetni (terri= zgurište, otpaci, odron zemlje ili crassier hrpa drozge, zgurište). Etimologijski izraz označava jedan nagib. od lat. pendira*.,
2 Von Mal zu Mal može se također čitati "od znaka do znaka".
1 Datirano od Celana 1953-1954. Welchen der Steine®Doslovce: što god da ona jest, među kamenjem, koje ti podižeš®
2 Radi se o Celanovim prijateljima.Herman Lenz (1913-1998), romansijer i pjesnik, tajnik udruženja književnika Južne Njemačke. Hannah Lenz je njegova supruga.
3 Das Wehr označava jedno izgidnuće zemlje namijenjeno za primiti vodu radi modificiranja vodenog toka.
4 Die Leiche označava u tiskarskom žargonu bumbara, tj. izostavljenu riječ
1 Schien : scheinen ovdje znači blistati, sijati. Smeđe koje blista®
2 Gebettet konotira postelju ili posteljinu, jednu vrstu ovoja nasuprot liegend koje bi označavalo samo ležeći položaj.
1 Datirano od Paula Celana 1953-1954. Welchen der Steine®Doslovce: koji god da nbude onaj, između kamenova, koje ti podižeš®
2 "Ti otkrivaš®" : u smislu "ne pokriti više, ostaviti golo®"
3 Eoni kod gnostika se vječne sile emanirane iz Bića koje čini mogućim svoje djelovanje na stvarima.
1 Vidjeti dossier prijevoda, uz istoimenu pjesmu. Naslov upućuje na hebrejsku lozinku (Sudci, XII,6), koja omogućava ljudima iz Galaada prepoznati one iz Efraima u bijegu (koji tu riječ izgovarahu sibolet, a ne šibolet®i tada ih uništiti®U jednom tragičnom smislu, termin danas označava riječ čije prepoznavanje dopušta ulazak u jednu grupu
2 Aluzija poglavito na događaje iz veljače 1934.
3 Likorn: mitološka životinja, simbol snage i djevičanstva. Njegovo konjsko tijelo nadvisivao je jedan rog, crn ili bijel. Ali Einhorn je također patronim jedno Paul Celanovog prijatelja iz mladosti, Ericha Einhorna(1920-1974), s kojim je dijelio simpatije za revolucionarna gibanja iz tridesetih godina (naročito ona u Beču i španjolskih republikanaca).
4 Estremadura: španjolska pokrajina uz portugalsku granicu, jugozapadno od Madrida, gdje su se odvijale krvave bitke 1934.
1 Datirano od Paula Celana ie rujna1953. Nani i Klaus Demus: bečki prijetelji Paula Celana, vidjeti bilješku n° 1 na strani 69.
2 Herbsten konotira izravno jesen.
3 Das Geweinte: ono što je bilo isplakano (plakati: weinen)preuzima obrano vino (den Wein) iz prvog stiha.
4 Der Krückstock: riječi unosi jedan eho iz izraza über Stock und Stein koji služi za označiti zanemarivanja koja čine prepreke napredovanju.
5 Erdenken : zasnovati, pripravljati, s jednom nijansom invencije.
6 Rüsten u ovom kontekstu igra s izrazom zur Rüste gehen: Ići leći, odmarati se.
7 Spätmund je građen na modelu Spätlese: kasna žetva.
1 Datirano od Paula Celana iz lipnja 1954. Prvo objavljivanje u Texte und Zeichen, izdanje Alfreda Anderscha, Berlin i Neuwid, 1955.
2 Einbaum označava jednotrupnu pirogu načinjenu iz izdubljenog drveta. Termin konotira također jedino drvo, "samca".
1 Objavljeno kod Fischera u Frankfurt am Main, 1959. Vidjeti bilješku n° 1 uz Voix®
1 Više verzija sugezrira jednu dugu genezu između srpnja 1956 (Rochefort-en-Yvelines)