Biblija, ekumenski prijevod-Stari Zavjet-Stvaranje-Dio II.; preveo: Tomislav Dretar

Publié le 29 février 2012 par Thomas Dretart

Abram, kraljevi i Melkisedek

14 1 A, u dane Amrafela, kralja Šinearskog, Ariok kralj Elazara, Kedorlaomer kralj Elama i Tideal kralj Goima^[87];
2 zaratiše protiv Birša kralja Gomore, Šineava kralja Adme, Šemevera, kralja Sevoima i kralja Bele, tj. Soara^[88].
3 Ovi posljednji trebali su se spojiti u dolini Sidim, tj. na Slanom moru^[89].
4 Tijekom dvanaest godina, oni su služili Kedarlaomera, ali su se pobunili trinaeste godine.
5 Četrnaeste godine, Kedarlaomer dođe s kraljevima koji su ga pratili. Oni pobijediše Refaite^[90] u Astarot-Karnaimu, Zuzite u Hamu, Emite u Šave-Kiriataimu,
6 Horite u njihovoj planini u Seiru sve do Eil-Parana koji je blizu pustinje.
7 Potom se vratiše prema Ein-Mišpatu, to jest Kadešu, opustošiše sva sela amalecitska i k tomu Amorite stanovnike Hasason-Tamara.
8 Tad kralj Sodome, i kraljevi Gomore, Admae, Sevoima i Belae, tj. Soara napustiše boj protiv onih u dolini Sidima,
9 protiv Kedorlaomera kralja Elama, Tideala kralja Goima, Amrafela kralja Šineara, Arioka kralja Elazara: četiri kralja protiv pet.
10 Dolina Sidima bijaše izrovana oknima bitumena; u svojem bijegu, kraljevi Sodome i Gomore tu padoše, oni koji ostadoše pobjegoše u planinu.
11 Uzeše se sva dobra Sodome i Gomore, sva njihova živež i ode.
12 Uzeše Lota, nećaka Abramovog, sa svim njegovim dobrima, i odoše. Lot stanovaše u Gomori,
13 a jedan bjegunac ode odnijeti novosti Abramu Hebreju, koji boraviše u hrastovima Mambre^[91] Amorita, brata Eškolova i Anerova; oni bijahu saveznici Abramovi.
14 Čim ovaj saznade za uhićenje svojeg brata, on podiže 318 svojih vazala, od rođenja vezanih za kuću njegovu. On povede potragu sve do Dana^[92].
15 On ode sa svojim ljudima izvesti noćni napad na neprijatelja. On ih potuče i progna sve do Hova koji je sjeverno od Damaska.
16 On povrati sva dobra, on povrati također svog brata Lota i njegova dobra, kao i sve žene i rodbinu.
17 Kralj Sodome se približi prema dolini Šave, tj. prema dolini kraljevoj, u susret Abramu koji pobjednički dođe od Kedarlaomera i kraljeva koji su ga pratili.
18 Melkisedek, kralj Salema^[93], opskrbi ga kruhom i vinom. On bijaše svećenik Boga Svevišnjeg,
19 i blagoslovi Abrama govoreći: » Blagoslovljen budi Abrame od Boga Svevišnjeg koji stvori nebo i zemlju !
20 Blagoslovljen budi Bog Svevišnji koji ti predade u ruke neprijatelje tvoje ! « Abram mu dade dîm^[94] od svega.
21 Kralj Sodome reče Abramu:

» Daj osobe, i preuzmi dobra.»

22 Abram mu odgovori: » Ja dižem ruke prema GOSPODU, Bogu Svevišnjem koji stvori nebo i zemlju:
23 ni jednog konca, ni jednog remena sa sandale! Ja prisežem da ništa Noinih uzeti što je tvoje. Ti ne ćeš moći reći: Ja sam taj koji obogati Abrama.
24 To se ni u čemu ne odnosi na mene, izuzev u hrani za mlade moje; što se tiče ljudi koji su me pratili, Aner, Eškol i Mambre, oni će ju uzeti sami.«

Bog sklapa savez s Abramom

15 1 Poslije ovih događaja, riječ GOSPODOVA bi upućena Abramu u jednom priviđenju. On reče: » Ne boj se, Abrame, to sam ja, tvoj štit; tvoja plaća^[95] bit će značajno uvećana.«
2 Abram odgovori: » Gospode BOŽE, što ćeš mi dati? Ja odlazim bez djeteta, i baštinika moje kuće, to je Eliezer iz Damaska^[96].«
3 Abram reče: » Nisi mi dao potomstva i jedan će moj ukućanin baštiniti od mene. «
4 Tada mu GOSPOD kaza ovim riječima: » Nije on taj koji će baštiniti od tebe, već onaj koji će izići iz utrobe^[97] tvoje baštinit će od tebe. «
5 Izvede ga napolje i reče mu: »Osmotri nebo, prebroji zvijezde ako ih možeš prebrojati. « Potom mu reče: » Takvo će biti tvoje potomstvo. «
6 Abram imaše vjere u GOSPODA, i zato ga GOSPOD ocijeni pravednim^[98].
7 On mu reče: » Ja sam GOSPOD koji te izveo iz Ura kaldejskog^[99] da ti dam zemlju u posjed.«
8 GOSPODE Bože, odgovori on, kako ću znati da ću ju posjedovati? «
9 On mu reče: » Pribavi mi jednu junicu od tri godine, jednu kozu od tri godine, jednog ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubića.«
10 Abram mu pribavi sve te životinje, razdvoji ih po sredini i stavi svaki dio jedan naspram drugog^[100]; on ne razdijeli ptica.
11 Grabežljivci se sjuriše na leševe, ali Abram ih otjera.
12 O zalasku sunca, jedna obamrlost zahvati Abrama. Kad užas i gusta tama padoše na njega. *13 On reče Abramu: » Znaj dobro da će tvoje potomstvo stanovati u zemlji koju ne će posjedovati. Načinit ću robove od njih, koje će se tlačiti tijekom 400 godina^[101].
14 Ja ću također biti sucem sa svim narodu kojem će služiti, oni će izići^[102] s velikim dobrima.
15 Ti, ćeš u miru pridružiti se ocima^[103] svojim i bit ćeš pokopan poslije jedne sretne starosti. *16 U četvrtom naraštaju, tvoje će potomstvo vratiti se ovamo jer nepravda *Amorita nije dosegla svoju puninu.«
17 Sunce zapade, a u tami jedna dimeća vatra i jedna zublja vatrena prođoše između komada{{Refl|104}.
18 U taj dan GOSPOD, zaključi *savez s Abramom ovim riječima :

» Tvojem ću potomstvu dati ovu

zemlju,

od rijeke Egipatske, do velike ri-

jeke, rijeke Eufrata

19 Keniti, Kenizit, Kadmoniti,
20 Hititi, Periziti, Refaiti,
21 Amoriti, Kanaanci, Girgašiti i Jebuziti.

Rođenje Ismaelovo

16 1 Sarai, žena Abramova, nije mu dala potomstva. Ona je imala jednu sluškinju Egipćanku imenom Hagara,
2 i Sarai reče Abramu: » GOSPOD me spriječio rađati. Idi dakle prema mojoj sluškinji, možda ću putem nje imati jednog sina^[105]. Abram posluša prijedlog Sarain.
3 Deset godina nakon što se Abram bio smjestio u Kanaanskoj zemlji, Sarai njegova žena uze Hagara, svoju egipćansku sluškinju, i dade ju kao ženu svojem mužu Abramu.
4 On iđaše prema Hagara koja posta trudna. Kad se vidi nosećom ona svoju gospodaricu ne udostoji više pogleda svojeg.
5 Sarai reče Abramu: » Ti si odgovoran zbog uvrede koja mi je na nesena. Ja sam ta koja ti je na grudi stavila svoju sluškinju. Čim se opazila trudnom, ja sam prestala biti u njenim očima dostojna štovanja. Nek' GOSPOD odluči između tebe i mene!«
6 Abram odgovori Sarai: » Evo ti sluškinja na tvoju volju, učini s njom što je dobro u očima tvojim. « Sarai postupi zlo s njome i ova pobježe.
7 *Anđeo GOSPODOV ju nađe blizu jednog izvora u pustinji, onaj koji je na cesti Šurskoj^[106], i reče joj: » Hagaro, Saraina sluškinjo, otkud dolaziš i kamo to ideš?«
8 Ona odgovor: » Bježim ispred Saraie, gospodarice svoje.«
9 Anđeo GOSPODOV joj reče: »Vrati se gospodarici svojoj i povij se zapovijedima njenim.«
10 Anđeo GOSPODOV joj kaza: » Umnožit ću toliko potomstvo tvoje da se prebrojati ne će moći.«
11 Anđeo Gospodov joj reče:

» Ti si trudna i rodit ćeš sina, dat ćeš mu ime Ismael jer GOSPOD je opazio^[107]tvoju nevolju.

12 Istinsko divlje magare, taj

čovjek!

Njegova ruka na svakoga, svi

ruku na njega,

sučelice svoj svojoj braći,

on staje.«

13 Hagaraa zazva ime GOSPODOVO koji joj je bio govorio: » Ti si Bog koji me vidi.« Ona je u stvari bila rekla: » Je li to ovdje da sam ja vidjela nakon što me on vidio? «
14 Zbog toga se taj zdenac zove: » Zdenac Lahai koji me vidi«; nalazi se između Kadeša i Bereda^[108].
15 Hagara rodi jednog sina Abramu; on nazva Ismaelom sina što mu rodi Hagara.

Abram postaje Abraham

Abram imaše 86 godina kad mu Hagara dade Ismaela.

17 1 On imade 99 godina kad mu se GOSPOD prikaza i reče mu:» To sam ja Bog Svemogući^[109]. Hodaj i budi neporočan u mojoj nazočnosti.
2 Ja ti hoću dati dar svojeg *saveza između tebe i mene, ja ću ti učiniti da se plodiš preko svake mjere.«
3 Abram pade ničice, Bog govoraše s njim i reče:
4 » Za mene, evo mog saveza s tobom: ti ćeš postati ocem jednog mnoštva naroda.
5 Ne ćete se više zvati imenom Abram, već će tvoje ime biti Abraham, jer ću ti ja dati postati ocem jednog mnoštva^[110] naroda
6 i ja ću te učiniti plodnim preko svake mjere: učinit ću da ti dadneš rođenje narodima, i kraljevi će izići iz tebe.
7 Ja ću ustanoviti svoj savez između tebe i mene, ti, i poslije tebe naraštaji koji će poteći od tebe; taj vječni savez učinit će od mene tvojeg Boga i Onog tvojeg potomstva poslije tebe.
8 Dat ću u vječno vlasništvo tebi i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju tvojih seoba^[111], svu zemlju Kanaanaca. Ja ću biti njihov Bog «.

Obrezanje, znak saveza

9 Bog reče Abrahamu:» Ti, ti ćeš čuvati moj *savez, i poslije tebe, naraštaji koji će poteći od tebe.
10 Evo mojeg saveza kojeg ćete čuvati između mene i vas, tj. tvoje potomstvo poslije tebe: svi vaši muški bit će *obrezani:
11 imat ćete obrezano meso kapice na glaviću, što će postati znak saveza između mene i vas.
12 Bit će obrezani u dobi od 8 dana, svi vaši muški svakog naraštaja kao i robovi rođeni u kući ili stranog podrijetla zadobijeni novcem koji god da jesu, koji nisu od tvojeg potomstva.
13 Robovi rođeni u kući ili stečeni novcem trebaju biti obrezani. Moj savez postat će na vašem tijelu jedan vječni savez,
14 ali neobrezani, muško koje ne će imati obrezano meso kapice na svojem glaviću, taj će biti isključen između svojih^[112]. On je raskinuo savez moj.«
15 Bog reče Abrahamu: » Ti više ne ćeš zvati svoju ženu Sarai imenom Sarai, jer ona će imati za ime Sara.
16 Ja ću ju blagosloviti i isto ću ti po njoj dati jednog sina. Ja ću ju blagosloviti, ona će dati rođenje narodima; kraljevi naroda poteći će od nje.«
17 Abraham pade ničice i nasmija se; on reče u sebi: » Jedno dijete rodit će se u čovjeka od stotinu godina? Ili, Sara sa svojih 90 godina hoće li moći roditi?«
18 Abraham reče Bogu:» Može li Ismael živjeti u nazočnosti tvojoj! «
19 Bog reče: » Ali ne! Tvoja žena Sara rodit će ti sina i ti ćeš mu dati ime Izak^[113]. Ustanovit ću svoj savez s njim kao jedan vječni savez za potomstvo poslije njega.
20 Za Ismaela ja te uslišavam^[114]. Vidiš, ja ga blagosiljam, ja ga činim izobilnim, krajnje plodnim; on će roditi dvanaest prinčeva i ja ću učiniti da od njega potekne jedan veliki narod.
21 Ali ja ću ustanoviti svoj savez s Izakom kojeg će ti Sara dati slijedeće godine u ovo vrijeme.«
22 Kad Bog prestade govoriti s Abrahamom, on se uzdiže daleko od njega.
23 Abraham uze svojeg sina Ismaela, sve robove rođene u svojoj kući ili stečene novcem, sve svoje muške ukućane; on im obreza meso kapice na njihovom glaviću istog dana kad je Bog bio govorio s njim.
24 Abraham imaše 99 godina kad im obreza meso kapice na glaviću.
26 Istog dana Abraham i njegov sin Ismael biše obrezani;
27 sva njegova kućna čeljad, robovi rođeni u kući ili zadobijeni novcem, podrijetlom stranci, biše obrezani s njim.

Bog najavljuje da će Sara imati sina

18 1 GOSPOD se prikaza Abrahamu u hrastovima Mambre^[115] dok je sjedio na ulazu u šator po najvećoj vrućini dana.
2 On diže oči i ugleda trojicu ljudi^[116] osovljenih tik do njega. Ugledavši ih on otrča od ulaza u šator njima u susret, prostre se po zemlji
3 i reče: »Moj Gospodaru, ako ja mogu naći milosti u tvojim očima, nastoj ne proći daleko od svog sluge^[117].
4 Da se donese malo vode da vam se operu noge, i odmorite se pod tim stablima.
5 Ja ću donijeti komad kruha da vas okrijepi prije no što nastavite dalje, pošto ste prošli pokraj vašeg sluge.« Oni odgovoriše: » Učini kako si rekao.«
6 Abraham pohiti prema šatoru i reče Sari: » Brzo! Zamijesi tri mjere brašna i načini pogače!«, a on otrča do stada i uze jedno mlado tele.
7 Dade ga momku koji pohiti pripremiti ga.
8 On uze grušeline, mlijeka i pripravljeno tele koje stavi pred njih; a sam zadrža se pod drvećem, stojeći blizu njih. Oni jedoše,
9 a njemu rekoše:» Gdje je Sara tvoja žena? « On odgovori: » Tamo, u šatoru.«
10 GOSPOD preuze:» Ja trebam nanovo naići u vrijeme obnavljanja^[118], a Sara tvoja žena imat će jednog sina.« A, Sara to slušaše na ulazu u šator, iza njega.
11 Abraham i Sara bijahu stari, u dubokoj starosnoj dobi, i Sara već bijaše prestala imati ono što imaju žene.
12 Sara se poče smijati^[119] u sebi pa reče:» Sva istrošena kakva jesam mogu li još imati? A i moj gospodar je tako star!«
13 GOSPOD reče Abrahamu: » Zašto se Sara smije? A i to pitanje: Mogu li uistinu rađati, ja koja sam tako stara ?
14 Ima li ijedna stvar nemoguća za GOSPODA? U dan kad se ja vratim k tebi, u vrijeme obnove, Sara će imati jednog sina.«
15 Sara zanijeka^[120] govoreći: » Ja se nisam nasmijala« jer se uplašila. » Da! preuze on, ti se istinski nasmijala.«

Abraham se zalaže za Sodomu

16 Ljudi se digoše odatle i usmjeriše svoj pogled na Sodomu^[121]; Abraham je išao s njima da bi ih otpustio.
17 GOSPOD reče: » Hoću li sakriti Abrahamu ono što činim?
18 Abraham treba postati jedan narod velik i moćan u kojem će biti blagoslovljeni svi narodi zemaljski,
19 jer ja sam ga htio upoznati^[122] da bi on propisao sinovima svojim i kući svojoj poslije njega poštovati put GOSPODOV primjenjujući pravdu i pravo; tako da će GOSPOD izvršiti za Abrahama ono što je o njemu prorekao.«
20 GOSPOD reče: » Tužba protiv Sodome i Gomore tako je snažna, njihov grijeh tako je težak
21 da sam ja morao sići vidjeti radi li se u svemu kako je u tužbi sve do mene stiglo. Da ili ne, ja ću saznati.«
22 Ljudi se okrenuše k Sodomi. Abraham je još stajao pred GOSPODOM,
23 on se primaknu i reče: » Hoćeš li ti uistinu uništiti pravednog^[123] s krivcem?
24 Možda u gradu ima 50 pravednika! Hoćeš li ti zaista uništiti to mjesto? Ili mu oprostiti zbog 50 pravednika koji se tu nađu?
25 Daleko od tebe takvo ravnanje! Učiniti da umre pravednik s krivcem? Ne bi li bilo isto biti pravednikom kao i krivcem? Daleko od tebe! Sud čitave zemlje ni je li primjenjivati pravo?«
26 GOSPOD reče: » Ako li ja u Sodomi nađem 50 pravednika u njedrima grada, zbog njih oprostit ću cijelom mjestu.«
27 Abraham preuze pa reče: » Ja ću se odlučiti govoriti svojem Gospodaru, ja koji nisam nego prah i pepeo.
28 Možda na 50 pravednika bude manjkalo 5! Za petoricu, zar ćeš uništiti cijeli grad? « On reče: Noinih ga uništiti nađem li 45 pravednika.«
29 Abraham preuze opet riječ i reče mu: » Možda se ondje nađe 40! « On reče: » Noinih to učiniti radi tih 40.«
30 On preuze: » Nek' se moj Gospodar ne srdi ako ja kažem; možda se ondje nađe 30! « On reče: »Neću to učiniti ako u njemu nađem tih 30.«
31 On preuze: » Ja ću se odlučiti reći svojem Gospodaru: možda se ondje nađe dvadeset. « On reče: »Neću ga uništiti zbog tih dvadeset.«
32 On preuze: »Nek' se moj Gospodar ne srdi ako ja govorim po posljednji put: Možda se ondje nađe deset!« »Neću uništiti zbog tih deset.«
33 GOSPOD ode pošto bi završio govoriti s Abrahamom a Abraham se vrati kući.

Lot izmiče uništenju Sodome

19 1 Dva anđela na večer stigoše u Sodomu dok Lot bijaše sjedio na vratima Sodome^[124].
2 On ih ugleda, diže se i pođe k njima u susret i prostrije se ničice po zemlji.
3 On reče: » Po milosti, gospodari moji, skrenite u kuću vašeg sluge, provedite ovdje noć, operite noge i u rano jutro otiđite svojim putem.«
4 Ali, oni mu odgovoriše: » Ne! Mi ćemo provesti noć na trgu.« On ih nutkaše tako da oni skrenuše k njemu i dođoše u kuću njegovu.
5 On im pripremi jedan objed, ispeče kruh bez *kvasa i oni jedoše. Nije se još bilo leglo kad kuća bi okružena gradskim ljudima, ljudima iz Sodome, od najmlađih do najstarijih, sav narod bez izuzetka.
6 Oni pozvaše Lota i rekoše mu: »Gdje su ljudi koji su došli sinoć kod tebe? Izvedi ih da ihpoznamo^[125].«
7 Lot iziđe pred njih na prag svojih vrata, on zatvori vrata za sobom i reče: » Boga radi, braćo moja, ne činite nesreće.
8 Ja imam dvije kćeri djevice za dati ih vam na raspolaganje, mogu vam njih izvesti pa učinite što vam se čini dobro.
9 Ali ne činite ništa ovim ljudima jer oni su došli u sjenu mojeg krova^[126].« Oni odgovoriše: »Vuci se odatle!« I rekoše: »Ovaj je došao kao iseljenik, a igra ispravljača krivde^[127]! Načinit ćemo mu gore no onima.« Žestoko gurnuše Lota i primaknuše se da bi provalili vrata.
10 Ali dvojica ljudi pružiše ruku da uvedu Lota u kuću, pokraj sebe. Oni zatvoriše vrata,
11 i udariše sljepilom one ljude koji bijahu pred ulazom u kuću, od najmanjeg do najvećeg; oni ne mogaše pronaći ulaza.
12 Dvojica ljudi rekoše Lotu: » Koga još imaš ovdje? Zeta? Svoje sinove? Svoje kćeri? Sve što imaš u gradu izvedi iz ovog mjesta.
13 Mi ćemo ga uništiti, jer je velika pred GOSPODOM, tužba koju je izazvao. On nas je poslao da ga uništimo.«
14 Lot iziđe govoriti svojim zetovima, onima koji su oženili njegove kćeri, i reče im:» Ustajte! Iziđite iz ovog mjesta jer GOSPOD će uništiti grad.« Ali u očima svojih zetova on se učini kao da zbija šalu.
15 Pošto svanu zora, anđeli ustrajaše kod Lota govoreći: »Ustaj! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje se nalaze ovdje od straha da ti ne propadneš krivicom ovog grada.«
16 Kako je on kasnio, dvojica ljudi ga povukoše za ruku, njega, njegovu ženu i njegove dvije kćeri jer GOSPOD je bio imao samilosti za njega; oni ga izvedoše izvan grada.
17 Kako su ga izveli van, oni rekoše Lotu: » Odlazi, spasi svoj život. Ne osvrći se unatrag, ne zaustavljaj se nigdje u Distriktu^[128]. Bježi prema planini od straha da ne propadneš.«
18 Lot im reče: » Bogu ne godilo^[129]!
19 Evo, tvoj sluga nađe milost u tvojim očima i ti si pokazao jedno veliko prijateljstvo prema meni čuvajući mi život. Ali ja, Noinih moći pobjeći u planinu, a da ne budem dosegnut mlatilom i ne umrem.
20 Evo ovaj grad, dovoljno blizu za pobjeći, i beznačajan. Ja bih se želio ondje skloniti. Nije li to tražiti sitnicu za ostati u životu? «
21 On mu odgovori: » Gledaj! Još ti taj dar činim i Noinih prevrnuti grad o kojem mi govoriš.
22 Skloni se najhitnije onamo, jer ja ne mogu ništa učiniti sve dok ti ne budeš onamo stigao. « Zato se taj grad zove Soar^[130].
23 Sunce se dizalo nad zemljom i Lot je ulazio u Soar
24 kad GOSPOD učini da kiši nad Sodomom i Gomorom od sumpora i vatre. To je dolazilo s neba i od GOSPODA.
25 On poruši te gradove, sav Distrikt, sve stanovnike gradova i raslinje zemaljsko.
26 Lotova žena pogleda unatrag i posta jednim stubom od soli^[131].
27 Abraham se nađe u rano jutro na mjestu gdje je stajao pred GOSPODOM,
28 on pogleda prema Sodomi, Gomori i cijeloj teritoriji Distrikta, on pogleda i vidje kako se jedan dim diže sa zemlje kao dim iz jedne peći.
29 Dakle, kad Bog uništi gradove Distrikta, on se sjeti Abrahama, i povuče Lota ispred mlatila kad prevrnu gradove gdje Lot stanovaše.

Lot i njegove kćeri

30 Lot se uspe iz Soara da bi se smjestio u planini, a njegove ga dvije kćeri praćaše. On se u stvari plašio nastaniti u Soaru i on se smjesti u jednu pećinu, on i njegove dvije kćeri.
31 Prvorođena reče mlađoj: » Naš je otac star i nema čovjeka u zemlji da dođe k nama prema običaju cijele zemlje.
32 Hajdemo! Opijmo vinom našeg oca i lezimo s njim i dajmo jedno potomstvo poteklo od našeg oca.«
33 One opiše vinom svojeg oca te noći, i starija leže s ocem svojim koji ne imade saznanja ni o njenom lijeganju ni njenom ustajanju.
34 No, sutradan, prvorođena reče mlađoj: »Vidi! Ja sam posljednje noći legla sa svojim ocem. Opijmo ga i ove noći vinom, a ti ćeš ići leći s njim. Mi ćemo dati život jednom potomstvu poteklom od njega. «
35 Te noći opet, one opiše vinom svojeg oca. Mlađa ode leći s njim; on ne imade saznanja ni o njenom lijeganju ni o njenom ustajanju.
36 Obje kćeri Lotove zatrudnješe od svog oca.
37 Prvorođena rodi jednog sina kojeg nazva Moab; to je otac današnjim Moabitima^[132].
38 Mlađa, ona također, porodi jednog sina kojeg nazva Benammi; to je otac današnjim Ammonitima^[133].

Abraham i Abimeleh

20 1 Odatle Abraham ode za područje Negeva, on se nastani između Kadeša i Šura potom dođe boraviti u Geraru^[134].
2 Abraham reče o svojoj ženi Sari: » To je moja sestra « i Abimeleh, kralj Gerar, nju otme.
3 Ali Bog pronađe Abimeleha u snu tijekom noći i reče mu: » Ti ćeš umrijeti zbog žene koju si oteo, jer ona pripada svojem mužu.«
4 Abimeleh, koji se njoj još ne bijaše približio uzviknu: »Gospodaru moj! Hoćeš li uništiti jedan narod, čak i ako je pravedan?
5 Nije li on taj koji mi je rekao: To je moja sestra? Ja sam postupio čistog srca i nedužnih ruku.«
6 Bog njemu odgovori u snu: »Ja također, ja znam da si ti postupio čistog srca, i to sam opet ja koji te zadržao da ne zgriješiš protiv mene; zbog toga te nisam pustio da ju dirneš.
7 Vrati sada tom čovjeku njegovu ženu, jer to je jedan prorok^[135] koji će se zauzeti u tvoju korist da bi ti živio. Ako li ju ne vratiš, znaj da ćeš morati umrijeti, ti i svi tvoji.«
8 Abimeleh se diže rano izjutra, pozva sve svoje sluge i obavijesti ih o svemu glede te stvari; ljudi se jako uplašiše.
9 Potom Abimeleh pozva Abrahama i reče mu: » Što si nam učinio? Što sam ja zgriješio protiv tebe da si nas izložio, mene i moje kraljevstvo, jednom tako strašnom grijehu? Postupio si sa mnom kako se ne postupa.«
10 Abimeleh preuze: »Što si imao u vidu čineći to? «
11 Abraham odgovori: » Ja sam si bio rekao: nema ni najmanje bojazni od Boga u ovom mjestu, oni će me ubiti zbog moje žene.
12 Uostalom ona jest moja sestra, kćer mojeg oca koja nije i kćer moje majke, i ona je postala moja žena.
13 Otkad me božanstvo^[136] naputilo lutati daleko od kuće mojeg oca, ja sam rekao Sari: Učini mi ljubav govoreći posvuda gdje budemo išli: To je moj brat.«
14 Abimeleh uze sitne i krupne stoke, sluga i sluškinja; on ih dade Abrahamu, njemu vrati njegovu ženu Saru
15 i reče:» Evo pred tobom moje zemlje, stanuj gdje ti se čini dobro.«
16 Potom reče Sari: »Dao sam tisuću sikala^[137] srebra tvojem bratu; to će biti kao jedan veo za oči svih tvojih pratitelja i, pred svima, ti ćeš biti ponovo časna. «
17 Abraham se zauze kod Boga, i Bog ozdravi Abimeleha, njegovu ženu i njene sluškinje, koje imaše djecu.
18 U stvari, Bog je bio učinio nerotkinjama sve žene kuće Abimelehove radi Sare, žene Abrahamove.

Izakovo rođenje

21 1 GOSPOD učini za ljubav Sari kao što je bio rekao, on joj učini prema svojoj riječi..
2 Ona osta noseća i dade sina Abrahamu u svojoj starosti u doba koje joj je Bog bio rekao^[138].
3 Abraham nazva Izakom sina koji mu bijaše rođen.
4 On *obreza svog sina Izaka u dobi od osam dana kako mu Bog bijaše propisao.
5 Abraham imade stotinu godina kad mu se rodi sin Izak.
6 Sara uzviknu! » Bog mi je dao povod za smijeh! Tko god dozna nasmijat će se^[139] glede moje stvari.«
7 Ona preuze: »Tko bi bio rekao Abrahamu da će Sara dojiti sinove? A ja sam dala sina u svojoj starosti! «

Hagara i Ismael su otjerani

8 Dijete naraste i bi odbijeno od sise. Abraham priredi veliku gozbu u dan kad Izak bi odbijen od sise.
9 Sara vidje zabavljati se sina kojeg Hagara Egipćanka bijaše dala Abrahamu.
10 Ona reče ovom posljednjem: » Otjeraj sluškinju i njenog sina, jer sin te sluškinje ne treba baštiniti s mojim sinom Izakom.«
11 Ovaj govor rasrdi jako Abrahama jer to bijaše njegov sin.
12 Ali Bog mu reče: » Ne srdi se radi dječaka i svoje sluškinje. Poslušaj sve što ti Sara kaže, jer je Izak taj po kojem će jedno potomstvo nositi tvoje ime. «
13 Ali od sluškinjinog sina, ja ću također načiniti jedan narod, jer je iz tvog potomstva. «
14 Abraham se diže u rano jutro, uzme kruha i mješinu vode koje dade Hagarai. On stavi dijete na njena pleća i otpusti ih. Ona ode lutati pustinjom kod Ber-Ševe^[140].
15 Kad voda iz mješine bi iscrpljena, ona baci dijete pod jedan od grmova.
16 Potom ode sjesti u stranu, na udaljenost dometa luka. Ona je u stvari rekla: »Nek' ja ne sudjelujem u smrti djeteta! Sjedeći po strani, ona diže glas i zaplaka.
17 Bog ču glas dječakov i, s neba, *anđeo Božji pozva Hagara. On joj reče: » Što ti je, Hagaro ? Ne boj se, jer Bog je čuo glas dječakov, ondje gdje jest.
18 Digni se! Probudi dijete i drži ga za ruku, jer od njega stvorit ću jedan veliki narod. «
19 Bog joj otvori oči i ona opazi jedan bunar s vodom. Ona ode napuniti mješinu i napoji dječaka.
20 Bog bi s dječakom koji naraste i nastani se u pustinji. Bio je strijelac;
21 i stanovaše u on pustinji u Paranskoj^[141], a njegova ga majka oženi jednom ženom iz Egipta.

Abraham sklapa savez s Abimelehom

22 No, u ono vrijeme, Abimeleh^[142] s Pikolom, zapovjednikom njegove vojske, reče Abrahamu: » Bog je s tobom u svemu što ti činiš.
23 Prisegni mi Bogom, ovdje i sada, da ne ćeš izdati ni mene, ni moje pleme, ni moje potomstvo; da ćeš postupati prema meni i mojoj zemlji gdje boraviš s istim prijateljstvom koje sam ja primijenio prema tebi. «
24 Abraham odgovori:» Ja ti prisežem to. «
25 Abraham podnese žalbu Abimelehu zbog bunara koje sluge ovog posljednjeg bijahu prigrabili.
26 Abimeleh podviknu: » Ja ne znam tko je to napravio; ti me nisi bio čak ni obavijestio i ja nisam o tome čuo govoriti do danas. »
27 Abraham uze sitne i krupne stoke koju dade Abimelehu i njih dvojica zaključiše savez.
28 Abraham odvoji sedam ovčica iz stada.
29 Abimeleh reče Abrahamu: »Što radi ovdje sedam ovčica koje si odstranio? «
30 On odgovori: » Da ti primiš od mene sedam ovčica. One će mi služiti kao svjedočenje da sam ja iskopao sedam bunara. «
31 To je ono zbog čega se to mjesto zove Ber-Ševa^[143]« jer ondje smo obojica dali prisegu.
32 Oni sklopiše savez u Ber-Ševi. Abimeleh se diže i, s Pikolom, zapovjednikom svoje vojske, vrati se u zemlju Filistinaca^[144].
33 On zasadi jednu tamarisku u Ber-Ševi gdje bi jedno zazivanje u ime GOSPODA^[145], Boga vječnog.
34 Abraham proboravi mnogo vremena u zemlji Filistinaca.

Abraham je spreman žrtvovati Izaka

22 1 No, poslije tih događaja, Bog stavi Abrahama na kušnju i reče mu: » Abrahame!«; on odgovori: » Evo me.«
2 On preuze: »Uzmi svog sina, svog jedinca, Izaka, kojeg voliš. Idi u zemlju Morija i ondje, ti ćeš ga ponuditi kao žrtvu paljenicu na onoj planini koju ću ti ja označiti^[146].«
3 Abraham se diže u rano jutro, zaulari svojeg magarca, uze sa sobom dvojicu svojih mladih ljudi i svog sina

Izaka. On nacijepa cjepanica za holokaust^[147]. On ode prema k mjestu koje mu Bog bijaše naznač

Publicité

io.

4 Trećeg dana, on podiže oči i iz daljine ugleda to mjesto.
5 Abraham reče mladim ljudima: »Ostanite ovdje, vi, s magarcem; ja i mladić, mi ćemo ići onamo klanjati^[148] se; potom vratit ćemo se k vama.«
6 Abraham uze cjepanice za holokaust i natovari ih na svog sina Izaka; on uze u ruku kamen kremen^[149] i nož, i odoše obojica zajedno.
7 Izak kaza svojem ocu Abrahamu:» Oče moj « reče on, a Abraham odgovori: » Evo me, sine moj. « On preuze: »Evo vatre i cjepanica; gdje je janje za holokaust?«
8 Abraham odgovori: »Bog će znati vidjeti janje^[150], sine moj.« Obojica nastaviše ići zajedno.
9 Kad stigoše na mjesto koje mu je Bog bio naznačio, Abraham tu podiže jedan *žrtvenik i rasporedi cjepanice. On sveza svojeg sina Izaka i stavi ga na žrtvenik povrh cjepanica.
10 Abraham pruži ruku da uzme nož i žrtvuje svog sina.
11 Tad *anđeo GOSPODOV pozva s neba i povika: » Abrahame! Abrahame! « On odgovori: » Evo me. «
12 On preuze: »Ne pružaj ruku na mladića. Ne čini mu ništa, jer sad ja znam da se ti bojiš Boga, ti koji nisi ni svog sina jedinca štedio za mene.« *13 Abraham podiže oči, pogleda, kad evo kako jedan ovan bijaše svezan za rogove u jednom guštiku. On ode uzeti ga za ponuditi u holokaustu umjesto svojeg sina.
14 Abraham imenova to mjesto » GOSPOD vidi «; također kaže se danas: » To je na planini GOSPOD viđen^[151]. «
15 Anđeo GOSPODOV pozva Abrahama s neba po drugi put
16 i kaza: » Ja ti prisežem sobom samim, proročanstvo GOSPODOVO. Jer si to učinio i nisi poštedio sina svoga jedinog,
17 ja se zauzimam blagosloviti te, i rasploditi tvoje potomstvo kao zvijezde na nebu i pijesak na morskoj obali. Tvoje će potomstvo Vrata tvojih neprijatelja zauzeti{Refl|152};
18 u njemu će se blagosloviti svi narodi zemaljski jer si ti poslušao moj glas.«
19 Abraham se vrati prema mladim ljudima; oni se digoše i pođoše zajedno u Ber-Ševu^[153]. Abraham nastanjivaše Ber-Ševu.

Nahorovo potomstvo

No, poslije tih događaja, najavi se Abrahamu : » Evo kako je Milka, ona također, dala sinove tvojem bratu Nahoru:

20 Uza svog prvorođenog, Buza, njegovog brata, Kemuela oca Aramovog,
21 Kezeda, Hazoa, Pildaša, Jidlafa i Betuela. «
22 Betuel rodi Rebeku. To je osmoro koje Milka dade Nahoru, bratu Abrahamovom.
23 Njena konkubina, imenom Reuma, imade također djece: Tevaha, Gahama, Tahaša i Mâka^[154].

Sarina smrt. Abraham kupuje grob

23 1 Život Sarin potraja 127 godina.
2 Sara umrije u zemlji Kanaanaca, u Kirijat-Arbau, tj. U Hebronu^[155]. Abraham svečano obavi obred Sarinog pogreba i oplaka ju.
3 Potom se podiže i udalji se od pokojnice da bi govorio sa sinovima Hetovim.
4 » Ja živim s vama kao jedan iseljenik i gost. Ustupite mi jedno grobište među vama da ukopam pokojnicu koja me napustila.«
5 Sinovi Hetovi odgovoriše Abrahamu ovim riječima: » Slušaj nas, moj gospodaru.
6 Bog je od tebe načinio jednog poglavara u našoj sredini, ukopaj svoju pokojnicu u najboljem od naših grobova. Ni jedan od nas ne će ti zabraniti svoju gronicu za pogreb tvoje pokojnice.«
7 Abraham se diže da bi se poklonio pred pukom, sinovima Hetovim.
8 On im se obrati ovim riječima: » Ako stvarno pokojnica koja me napustila treba biti s vama u jednom grobištu, slušajte me i posredujte za mene kod Efrona, sina Soharevog da mi ustupi spilju Makpela koja mu pripada na kraju njegovog polja.
9 Da mi ju ustupi po punoj njenoj vrijednosti kao vlasniku grobišta među vama. «
10 Efron bijaše sjedio među sinovima Hetovim; Efron Hitit odgovori Abrahamu na očigled sinova Hetovih, tj. pred svima koji su došli na vrata njegovog grada^[156], i reče:
11 » Ne, moj gospodar, slušaj me: polje, ja ti ga dajem! Spilja koja se tu nalazi, ja ti ju dajem! Pred očima sveg mog puka ja ti ju dajem, ukopaj svoju pokojnicu.«
12 Abraham se pokloni pred pukom:
13 i kaza Efronu pred svim pukom: » O ti, da si me samo htio slušati! Ja bih da ti dam cijenu polja ! Primi od mene to, i ja ću ondje ukopati pokojnicu. «
14 Efron odgovori Abrahamu i reče mu:
15 Moj Gospodaru, poslušaj me. Jedna zemlja od 400 sikala^[157] srebra, što je to između tebe i mene? Tvoja pokojnice, ukopaj ju! «
16 Abraham se sporazumje s Efronom. On mu izmjeri cijenu koju su Hetovi sinovi bili čuli oglasiti, 400 sikala srebra, po tržišnoj cijeni
17 Polje Efronovo Makpela, ispred :Mambre^[158],

polje i spilju uključivši,

uračunavši sva drveta u polju,

u svom svojem opsegu,

garantirajući

18 kupnju Abrahamu, pred licem sinova Hetovih, svih onih koji dođoše k vratima gradskim.
19 Poslije čega, Abraham pokopa svoju ženu Saru u spilju na polju Makpela ispred Mambre; tj. u Hebronu u zemlji Kanaan.
20 Sinovi Hetovi garantiraju Abrahamu vlasništvo grobišno nad poljem i spiljom koja se tu nalazi.