Ekumenska Biblija - Davidovi Psalmi Dio IIII. - Prijevod Tomislav Dretar

^[132]

ni prema sluganima laži!

6 Kako su oni veliki, GOSPODE moj Bože,

naumi i čuda koja si ti učionio za nas!

Nema tebi ravnog.

Ja bih to želio oglašavati, ponavljati,

ali ima toga puno za reći.

7 Ti nisi htio ni žrtvu ni milodar,

- ti si mi izdubio uši za čuti

^[133]-

ti nisi iskao ni holokaust ni pokoru.

8 Tada ja rekoh: ” Evo, ja dolazim

s jednim svitkom jedne knjige pisane za mene

^[134].

9 Moj Bože, ja ću činiti što tebi godi,

i tvoj zakon je duboko u meni.“

10 U velikom saboru, ja oglašavam tvoju pravdu;

ne, ja nisam zaustavio usana svojih,

GOSPODE, ti to znaš!

11 Ja nisam skrivao tvoju pravdu na dnu srca svog,

ja sam govorio o tvojoj iskrenosti i tvojem spasenju,

ja nisam prikrivao tvoju vjernost i tvoju istinitost

velikom saboru.

12 Ti, GOSPODE, ti nećeš zadržavati daleko od mene milosrđe svoje,

tvoja vjernost i tvoja istinitost čuvat će me uvijek.

13 Bezbrojne me nevolje preplavljaše,

moje su grješke su me spopadale, i ja sam od sveg izgubio vid;

imam ih više no vlasi na glavi, i srce mi manjka.

14 GOSPODE, udostoji se osloboditi me!

GOSPODE, dođi meni brzo u pomoć!

15 Nek zajedno oni rumene od stida,

oni koji traže oduzti mi život!

Nek' uzmaknu obeščašćeni,

oni koji žude moju nesreću!

16 Nek' budu opustošeni, zgaženi sramom,

oni koji čine ”ah! ah!“

17 Nek' kliču od radosti zbog tebe,

svi oni koji tebe traže!

Nek' ne prestanu govoriti: ” GOSPOD je velik“,

oni koji ljube tvoj spas!

18 Ja sam sirot i ponizan,

Gospodin misli na mene.

Ti si moja pomoć i moj osloboditelj;

moj Bože, ne kasni !

Psalam 41 (40)

1 Ravnatelju zbora. Psalam Davidov.

2 Sretan onaj koji misli na nejake!

U dan nevolje, GOSPOD ga oslobađa,

3 GOSPOD ga čuva živog i sretnog na zemlji.

Ne izručuje ga pohlepnosti njegovih neprijatelja!

4 GOSPOD ga podržava na njegovoj postelji patnje,

obrćući često njegovu bolesničku prostirku

^[135].

5 Ja sam govorio: ” GOSPODE, za milost, iscijeli me,

jer ja sam griješio protiv tebe.“

6 Moji neprijatelji govore zlo o meni:

” Kad će umrijeti, da njegovo ime nestane?“

7 Ako li tko dođe vidjeti mene, on na zlo misli,

on stvara zalihe opačina;

izišavši, on priča na ulici o tome.

8 Sjedinjeni kod mene, svi ti protivnici šapću,

i kod mene, oni ocjenjuju moju nevolju:

9 ” On se dohvatio jednog prljavog posla,

kad jedanput legne, on se otud neće pridići više!“

12 Evo u čemu ja zahvaljujem tvojoj dobrohotnosti:

moj neprijatelj ne kriči više pobjedonosno.

13 Ti si me podupro zbog moje nedužnosti

^[136],

i zauvijek me postavio pred sebe.

14 Blagoslovljen budi GOSPOD, Bog Izraelov,

oduvijek i zauvijek!

Amen i amen

^[137]!

D R U G A K NJ I G A

( PS 42-72 )

Psalam 42 (41)

1 Ravnatelju zbora. Instrukcija sinova Korejevih

^[138].

2 Kao što jedna košuta naginje se

nad vodenim tokom,

tako moja duša naginje se

prema tebi, moj Bože.

3 Ja žeđam za Bogom,

Bogom živućem:

Kad ću ja moći ući

i pojaviti se licem k Bogu?

4 Dan i noć,

moje su suze moj kruh,

kad mi se kaže svaki dan:

”Gdje je tvoj BOG?“

5 Ja se prepuštam

zazivanju vremena

kad sam prošao vrata,

da me vodi

^[139]sve do kuće Božje,

između krika od radosti i hvalospjeva,

jedno mnoštvo blagdansko.

6 Zašto uzmičeš, dušo moja,

i uzdišeš nada mnom?

Uzdaj se u Boga!

Da, ja ću ga opet slaviti,

njega i njegovo lice koje spašava.

7 Moja se duša povila uz mene, o moj Bože,

zato te ja zazivam

od Jordana; od vrhova Hermona,

i brda Miceara

^[140].

8 Valovi ponora dozivaju jedan drugog,

u buci tvojih vodopada.

Slamajući se i kotrljajući,

svi su tvoji valovi prešli preko mene.

9 Danju, GOSPOD ostvarivaše svoju vjernost;

noću, jato opjevavah,

i molih Boga koji je moj život

^[141].

10 Ja hoću reći Bogu stijeni svojoj:

” Zašto si me ti zaboravio?

Zašto mi je otići, turoban

i potisnut od neprijatelja?“

11 Moji udovi su zgnječeni,

moji me protivnici vrijeđaju

govoreći mi svaki dan:

” Gdje je tvoj Bog?“

12 Zašto uzmičeš, dušo moja,

i jecaš nada mnom?

Uzdaj se u Boga!

Da, ja ću ga opet slaviti,

njega, spasenje svojeg lica i svog Boga.

Psalam 43 (42)

1 Bože, učini mi pravdu

^[142]

i brani moju parnicu

protiv nevjernih ljudi.

Oslobodi me čovjeka prijevarna i zločinca.

2 Bože, ti moja tvrđavo,

zašto si me odbacio?

Zašto mi je otići, turoban

i nagnan od neprijatelja?

3 Pošalji svoju svjetlost i svoju istinu:

one će me voditi,

uspeti me na tvoju svetu planinu

i u tvoja boravišta.

4 Ja ću doći k oltaru Božjem,

Bogu koji čini da zaplešem od radosti,

i slaviti na kitari

^[143],

Bože, moj Bože!

5 Zašto se povijaš dušo moja,

zašto jecaš nada mnom?

Uzdaj se u Boga!

Da, ja ću ga opet slaviti,

njega, spasenje mojega lica i moj Bože.

Psalam 44 (43)

( provj. Ps 7; 79; 80)

1 Ravnatelju zbora, od sinova Korejevih

^[144], instrukcija.

2 Bože, Mi smo svojim ušima čuli,

naši su nam očevi ispričali,

podvige koje si ti učinio u njihovo vrijeme,

u vrijeme iskonsko.

3 Za smjestiti ih, svojom rukom, ti si razvlastio neznabošce,

i za rasprostrti ih, ti si ismučio narode.

4 Nije njihov mač taj koji ih je učinio gospodarima zemlje,

nije to njihova ruka koja ih je učinila pobjednicima,

već to bi tvoja desnica, tvoja ruka, i svjetlost tvoga lica,

jer ih ti volješe.

5 O Bože, ti koji si moj kralj,

zapovjedi, i Jakov će pobijediti

^[145].

6 Zahvaljujući tebi, mi smo nadbili naše protivnike,

tvojim imenom, mi smo zgazili naše napadače.

7 Ja ne računah na svoj luk,

moj mi mač ne donosiše pobjede.

8 To si ti koji nam je dao pobijediti naše neprijatelje,

i ti si lišio časti neprijatelje naše.

9 Svakog dana mi pjevasmo hvalospjeve o Bogu

slaveći bez prekida ime tvoje.

10 Ipak, ti si nas odbacio i izvrgao ruglu,

ti ne izlaziš više s našim vojskama.

11 Ti si nas natjerao uzmicati pred neprijateljima

i naši su neprijatelji odnijeli plijen.

12 Ti nas izručuješ kao janjad iz mesnice,

ti si nas raspršio među neznabožcima.

13 Ti ustupaš svoj narod bez koristi,

ti nisi ništa dobio prodajom njegovom.

14 Ti nas izlažeš uvrjedama susjeda naših,

ruganju i smijehu našeg okružja.

15 Ti od nas činiš predmet podsmijeha neznabožcima,

i pred nama pogani podižu ramena

^[146].

16 Svakog dana, preda mnom je moje svrgnuće,

i sramota pokriva moje lice,

17 pod vapajima uvrjede i huljenja,

nasuprot jednom osvetničkom neprijatelju.

18 Sve ovo nam se dogodilo, a mi te nismo zaboravili,

mi nismo porekli tvoj savez;

19 naše se srce nije pokajalo,

naši koraci ne bijahu skrenuli s tvojeg puta,

20 kad si nas ti skršio u zemlji šakala

^[147],

i pokrio jednom smrtnom sjenom.

21 Da mi bijasmo zaboravili ime našeg Boga,

ispruženih ruku prema jednom stranom bogu,

22 Ne bi li Bog bio zamijetio,

on koji poznaje tajne srca?

23 To zbog tebe

^[148]nas ubijaju svaki dan,

da s nama postupaju kao s janjcima za klaonicu!

24 Probudi se, zašto spavaš ti, Gospodine?

iziđi iz sna svog, ne odbacuj beskrajno!

25 Zašto skrivaš ti lice svoje

i zaboravljaš našu nesreću i naše potlačivanje?

26 Jer naše grlo povlači se po prašini,

naš je trbuh prikovan o tle.

27 Digni se! U pomoć!

Otkupi nas u ime tvoje vjernosti!

Psalam 45 (41

1 Od ravnatelja zbora; na ljiljanima; od sinova Korejevih. Instrukcija;

2 Srca treperećeg od lijepih riječi,

Ja govorim pjesme u čast jednog kralja.

Nek' moj hvalospjev bude pero jednog vještog pisca!

3 Ti si najljepši od ljudi,

milina teče s usana tvojih;

također Boga te blagoslovio za uvijek.

4 O smioni, pripaši svoj mač o bedro,

svoj sjaj i i blještavost.

5 S blještavilom, jaši i pobjeđuj

za istinsku stvar

i pravdu milosnu.

Nek' tvoja desnica izbacuje užas

^[150]:

6 tvoje strijele oštre.

Pod tobom past će pogani,

neprijatelji kralja u sred srca

^[151].

7 O Bože

^[152], tvoj je priejstol vječan,

tvoje žezlo kraljevsko je žezlo pravde.

8 Ti voliš pravdu, ti se gnušaš zla,

također Bog, tvoj Bog, te pomazao uljem radosti,

pretpostavljajući te tvojim pratiteljima.

9 Tvoja odjeća nije drugo do sama mirha, aloja i cimetnjak.

Izlazeći iz palače od slonovače, napjevi

^[153]te razveseljavaju.

10 Kćeri kraljeve su ondje s tvojim draguljima,

i stojeći s desna, gospođa sa zlatom iz Ofira

^[154].

11 Slušaj, kćeri

^[155]moja! pazi i napni uho:

zaboravi svoj narod i svoju obitelj;

12 nek' se kralj zanese tvojom ljepotom!

On je tvoj gospodar,

pokloni se pred njim.

13 Dakle, kćeri Tira

^[156], najbogatiji pogani

ti laskaju uz poklone.

14 Veličanstvena, kći kraljeva je unutra

u haljini protkanoj zlatom.

15 Urešena tisućama boja, ona je odvedena ka kralju;

gospođice iz njene pratnje, njene druge,

uvedene su kod tebe.

16 U jednoj radosnoj povorci,

one ulaze u kraljevsku palaču.

17 Tvoji sinovi nadomještaju tvoje očeve,

ti ćeš ih učiniti prinčevima sve zemlje.

18 Ja ću podsjećati na ime tvoje u svim dobima;

također pogani će te slaviti zauvijek.

Psalam 46 (45)

1 Ravnatelju zbora; od sinova Korejevih; al-alamôth

^[157]; pjesma.

2 Bog je za nas jedno utočište i jedno skrovište.

jedna zaštita uvijek ponuđena u nevolji.

3 Tako se mi ne bojimo ničega kad se zemlja giba,

i kad planine padaju u srce mora.

4 Njihove vode brundaju pjeneći se,

one se podižu, a planine podrhtavaju.

5 Ali on je jedna rijeka čija ruka razveseljuje grad Božji,

najsvetije boravište Svevišnjeg.

6 Bog je u sred njega; on nije uzdrman.

Bog ga pomaže od svitanja dana;

7 Neznabožci su grmjeli, kraljevstva su se uzdrmala;

on se oglasio i zemlja se rastvorila.

8 GOSPOD, sve-mogući, je s nama.

Mi imamo za tvrđavu Boga Jakovljevog.

9 Idite vidjeti djela GOSPODOVA,

pustošenja koja je učinio po zemlji.

10 On zaustavlja bojeve sve do krajeva zemlje,

on slama luk, krši koplje,

on spaljuje kola bojna

^[158].

11 Ostavite oružja! Priznajte da sam ja Bog!

Ja pobjeđujem nad poganima, ja pobjeđujem nad zemljom.

12 GOSPOD, sve-mogući, s nama je.

Mi imamo za tvrđavu Boga Jakovljeva.

Psalam 47 (46)

(usp. Ps 9; 96-99)

1

2 Pogani, plješčite rukama,

kličite Bogu radosnom jednom objavom.

3 Jer GOSPOD, Svevišnji, strašan je;

on je veliki kralj nad svom zemljom.

4 On nam podvrgava sve narode

i stavlja neznabožce pod naše noge.

5 On izabra za nas jednu baštinu,

ponos Jakovljev

^[160], njegovog miljenika.

6 Bog se uspeo uz burno klicanje,

jeku rogova, on GOSPOD.

7 Opjevavajte Boga, pjevajte!

Pjevajte za našeg kralja, pjevajte!

8 Jer kralj sve zemlje, to je Bog.

Pjevajte da se zna.

9 Bog vlada nad poganima;

bog sjedi na svom svetom prijestolu.

10 Prinčevi naroda sakupili su se:

to je narod Boga Abrahamovog

^[161].

Jer štitovi

^[162]zemlje su u Boga,

koji se uspeo iznad svega.

Psalam 48 (47)

1 Pjesma, psalam. Od sinova Korejevih

^[163].

2 Velik je GOSPOD, on je ispunjen hvalospjevima,

u gradu našeg Boga, njegova sveta planina.

3 Lijepa i uznosita, ona raduje cijelu zemlju.

Krajnji Sjever

^[164], to je planina Sion,

grad velikog kralja.

4 U palači Siona,

Bog je spoznan kao tvrđava.

5 Evo, kraljevi se bijahu sastajali;

zajedno oni se primiču.

6 Oni su vidjeli: odmah, iznenađeni,

prestrašeni, oni odmagliše.

7 Jedan potres njih prikova na mjestu,

usukane kao žene u radu.

8 Bijaše to vjetar s istoka,

kad razbi lađe iz Tarsisa

^[165].

9 Ono što smo mi čuli govoriti, mi smo i vidjeli

u gradu GOSPODOVOM, sve-mogućeg,

u gradu našeg Boga:

Bog ga učvrstio zauvijek.

10 Bože, mi oživljavamo tvoju vjernost

u sred tvojeg templa.

11 Tvoj hvalospjev, kao i tvoje ime, Bože,

pokriva šir zemaljski.

Tvoja desnica je puna pravde;

12 planina Siona se raduje,

gradovi Jude kliču

zbog tvojih presuda.

13 Prođite zidovima Siona;

izračunajte mu tornjeve.

14 Divite se njegovim bedemima,

prebrojte njegove palače,

za oglasiti slijedećem pokoljenju,

15 da taj BOG jest naš Bog zauvijek.

On nas vodi1

^[166]®

Psalam 49 (48)

1 Ravnatelju zbora; od sinova Korejevih

^[167], psalam.

2 Pogani, svi ovo;

stanovnici vasiljene, prignite svi uho,

3 ljudi obični, ljudi glasoviti,

bogati i siroti, svi zajedno.

4 Moja usta govore riječi mudrosti,

moje srce mrmlja govore dobrog smisla.

5 Uho osjetljivo na poslovice,

na moju kitaru

^[168], ja rješavam jednu zagonetku.

6 Zašto strahovati, u loše dane,

od pakosti podlaca koji me opkoljavaju

^[169],

7 i onih koji računaju na svoje imanje

i hvališu se svojim velikim bogatstvom?

8 Jedan čovjek ne može iskupiti drugog,

ni platiti Bogu njegovu otkupninu

^[170].

9 Kolika god cijena bude plaćena za jedan život,

on mora prestati zauvijek

^[171].

10 On bi još živio, beskrajno?

Nikad li on neće vidjet' groba?

11 Tad nek' vidi mudrace kako umiru,

propadaju sa slaboumnikom i prostakom,

ostavljajući drugima svoje imanje.

12 Oni vjeruju da su im kuće vječne,

njihova boravišta nepropadiva,

i oni bijahu svoja imena davali zemljama

^[172]!

13 čovjek sa svojim počastima ne provede noć:

jednak je on životinji koja se ubija.

14 Evo sudbine onih koji imaju jedno suludo povjerenje u sebe,

budućnosti onih koji sebi ugađaju svojim raspravama:

15 Oni su zatvoreni u pakao kao ovce;

Smrt njih odvodi napasati.

Sutradan, pravi ljudi njih zgaze,

njihove rasprave

^[173]se izbrišu u paklu,

oni su daleko od svojih palača.

16 Ali Bog će otkupiti moj život u vlasti pakla;

da, on će me uzeti.

17 Ne plaši se kad se jedan čovjek obogati

i kad slava njegove kuće poraste.

18 Jer umirući, on ne odnosi ništa,

a njegova slava ne silazi s njim.

19 Za svog života, on sebi čestitaše:

” Plješćem tebi, jer sve ide dobro za tebe!“

20 On će sastati krug svojih otaca

koji nikad više neće ugledati svjetlost.

21 čovjek sa svojim počastima, ali koji nije shvatio

^[174],

jednak je životinji koja se ubija.

Psalam 50 (49)

1

Bog bogova

^[176], GOSPOD, govorio je;

on je sazvao zemlju,

od izlazećeg do zalazećeg sunca.

2 Sa Siona, savršene ljepote,

Bog obasjava.

3 Nek' dođe, Bog naš,

i nek' ne utihne!

Pred njim jedna vatra guta,

uokolo njega, uragan je.

4 On poziva nebesa odozgo,

i zemlju za suđenje svom narodu:

5 Prikupite moje vjerne,

koji su sklopili savez sa mnom za jednu žrtvu.

6 A nebesa proglašavaju njegovu pravdu:

Sudac, to je Bog!

7 Slušaj narode moj, ja ću govoriti:

Izraele, ja ću svjedočiti protiv tebe:

” To sam ja Bog, tvoj Bog! “

8 To nije zbog tvojih žrgava što te ja optužujem;

za vječnost, tvoji su holokausti preda mnom.

9 Ja neću uzeti ni jednog bika u tvojoj kući,

ni jarca u tvojim zabranima;

10 jer sve su šumske životinje moje,

i životinje s visinskih pašnjaka

^[177].

11 Ja poznajem sve planinske ptice,

i zvjerad divlja meni pripada.

12 Jesam li gladan, ja ti neću reći,

jer svijet i sve što ga ispunjava jest moje.

13 Hoću li ja jesti meso bikova

i piti krv jaraca?

14 Ponudi Bogu hvalospjev kao žrtvu

^[178]

i ispuni svoje zavjete prema Svevišnjemu.

15 Po tome pozovi me u dan tjeskobe,

ja ću te osloboditi, a ti ćeš me slaviti.

16 Bog reče bezbožniku:

Zašto izvikivati moje zapovijedi

i imati moj savez u ustima,

17 ti koji se gnušaš ispravljanja

i odbacuješ moje riječi?

18 Ako li vidiš jednog kradljivca, ti postaješ njegovim sudionikom,

ti uzimaš svoje mjesto među preljubnicima.

19 Ti izručuješ svoja usta opakosti,

ti združuješ svoj jezik s lažju.

20 Ti sjedaš, ti govoriš protiv brata svoga,

ti prljaš sinove svoje majke.

21 Evo što si ti učinio, a ja da šutim?

Ti zamišljaš da sam ja kao i ti

^[179]?

Ja te optužujem, ja izlažem sve pred tvojim očima.

22 Shvatite to, vi koji zaboravljate Boga!

Inače ja razdirem, a ništa ne oslobađa.

23 Tko ponudi hvalospjev kao žrtvu slavi mene,

i on uzima put

^[180]gdje ću ja njemu pokazati spas Božji.

Psalam 51 (50)

1 Ravnatelju zbora. Psalam Davidov.

2 Prorok Natan ode kući svojoj, nakon što David bi otišao kod Betsabeje.

3 Imaj milosti za mene, moj Bože, prema svojoj vjernosti,

prema tvojem velikom milosrđu obriši moje krivice.

4 Operi me u velikoj vodi moje grješke

i očisti me od mog grijeha.

5 Jer ja priznajem svoje grješke,

ja imam neprekidno svoj grijeh pred sobom.

6 Protiv tebe, i tebe samog, ja sam griješio,

ono što je zlo u tvojim očima, ja sam počinio,

tako ti ćeš biti pravedan kad ti govoriš,

besprijekoran kad budeš sudio

^[181].

7 Evo, u grijehu ja bijah rođen

i, u grijehu, začet od strasti moje majke.

8 Evo, ti voliš istinu u tminama

^[182],

u mojoj noći, ti mi daješ upoznati mudrost.

9 Otkloni moj grijeh hizopom

^[183]i ja ću biti čist;

operi me, i ja ću biti bjelji no snijeg.

10 Učini da ja čujem veselje i radost,

i nek' zaplešu kosti koje si ti zdrobio.

11 Pred mojim grijesima, okreni se,

sve moje grijehe, izbriši ih.

12 Stvori za mene jedno čisto srce, Bože;

ukorijeni u meni jedan sasvim novi duh.

13 Ne odbacuj me daleko od sebe,

oduzmi od mene svoj sveti duh;

14 obraduj me spasenjem mojim,

i da me darežljivi duh podupire!

15 Ja ću krivce poučavati tvojem putu,

i griješnici će se vraćati k tebi.

16 Moj Bože, Bože spasitelju, oslobodi me krvi

^[184];

nek moj jezik izvikuje tvoju pravdu!

17 Gospodine, otvori moje usne,

i moja će usta obznanjivati tvoj hvalospjev.

18 Ti ne bi volio da ja ponudim jednu žrtvu,

ti ne bi prihvatio jedan holokaust.

19 žrtve hotjena od Boga, to je jedan duh slomljeni;

Bože, ti ne odbacuješ jedno slomljerno i skršeno srce.

20 Učini dobro Sionu,

izgradi nanovo zid Jeruzalemu.

21 Tad ćeš ti voljeti propisane žrtve,

nedjeljive

^[185]ponude i holokauste;

tad će ti se nuditi bikovi na tvom oltaru.

Psalam 52 (51)

1 Ravnatelju zbora. Instrukcija Davidova.

2 Kad Doëg Edomit dođe javiti Saulu : ” David je ušao u kuću

3 Zašto, hvastavče, hvastaš se učinjenim zlom?

Vjernost Božja zauvijek je!

4 Tvoj jezik smišlja zločine;

on je himben kao naoštrena britva;

on je spretan za prevariti.

5 Dobru ti pretpostavljaš zlo,

i prostodušnosti laž.

6 Ti voliš svaku riječ koja uništava,

podmukli jeziče!

7 Bog sam će te uništiti zauvijek,

on će te izvući, iščupati te iz šatora,

on će te iskorijeniti iz zemlje živućih.

8 Tad će pravedni vidjeti i strahovati;

oni će se njemu smijati:

9 Evo tog junačine

^[186]

koji ne uzima Boga za tvrđu,

već koji se uzda u svoje veliko bogatstvo,

utvrđenog u svoje zločine!

10 Ali ja, kao jedna ozelenjela maslina

u kući Božjoj,

ja računam u pouzdanost Božju

za uvijek.

11 Uvijek ja ću tebi zahvaljivati, jer ti si djelovao;

ja čekam da tvoje ime bude rečeno, jer ono je dobro,

u nazočnosti tvojih vjernika.

Psalam 53 (52)

(provj. Ps 14)

1 ravnatelju zbora, al-mâhalath

^[187]. Instrukcija Davidova.

2 Lude sebi govore

^[188]:

” Nema Boga! “

Pokvareni, oni su se izopačili u svojim grijesima;

nitko ne postupa dobro.

3 S nebesa, Bog se nagnuo

prema ljudima,

da vidi ima li i jedan pametan

koji traži Boga.

4 Svi zavedeni, oni su ujedinjeni u opačini;

nitko ne radi dobro

baš ni u jedan jedini.

5 Jesu li neznalice, ti zlodjelnici,

koji izjedaju moj narod jedući njegov kruh,

i ne zazvivajući Boga!

6 A ondje gdje su se počeli tresti,

nema od čega drhtati,

jer Bog je poštedio kosti tvojih opsjedatelja.

Svi su ih izrugivali, jer Bog ih je odbacio.

7 Tko daje, sa Siona, pobjede Izraelu?

Kad Bog vraća zarobljenike iz svojeg naroda,

Jakov slavi, Izrael je u radosti.

Psalam 54 (53)

1 Ravnatelju zbora, sa žičanim glazbalima. Instrukcija Davidova.

2 Kad Zifiti

^[189]dođoše reći Saulu: ” David nije li skriven među nama?“

3 Bože, spasi me imenom svojim;

svojom srčanošću, osveti mene.

4 O Bože, slušaj moju molitvu,

pripravi uho riječima iz mojih usta.

5 Jer stranci su me napali

i silnici hoće moj život.

Oni nisu vodili računa o Bogu.

6 Evo, Bog je moja pomoć,

Gospodin je moja jedina potpora

^[190].

7 Nek' vrati zlo onima koji mene uhode!

Tvojom vjernošću, istrijebi ih.

8 Dobrog srca ja ću tebi ponuditi žrtve;

GOSPODE, ja ću slaviti tvoje ime jer je dobro:

lang="hr-hr" xml:lang="hr-hr"> 9 On me oslobodio od svih nevolja,

i ja premjeravam svoje neprijatelje.

Psalam 55 (54)

1 Ravnatelju zbora, sa žičanim glazbalima. Instrukcija Davidova.

2 O Bože, prikloni uho molitvi mojoj;

kad ja preklinjem, ne kradi mi se.

3 Pokloni pažnju meni i odgovori mi.

Uznemiren, ja se žalim i bulaznim,

4 u kriku neprijatelja

i pod pritiskom bežbožnika;

jer oni na mene sasipaju zlodjela

i s gnjevom mene napadaju.

5 Moje se srce grči u grudima mojim;

smrtni su užasi pali na mene,

6 strah i drhtanje me prožimaju,

i ja sam sav u druhtavici.

7 Tada ja rekoh: ” Ah, da ja imah krila golubice!“

Ja bih odletio za naći jedan zaklon.

8 Da, ja bih utekao u daljinu

za provesti noć u pustinji.

9 Ja bih dosegao u žurbi jedan zaklon

protiv vjetra olujnoga.“

10 Gospodine, stavi zadjevicu

i razdor u njihovo govorenje.

Jer ja sam vidio nasilje

i neslogu u gradu.

11 Dan i noć, oni lutaju

po svojim zidinama.

Unutra, ima zlodjela i nedjela;

12 unutra, ima zločina;

okrutnosti i prijevare

ne napuštaju njihove ulice.

13 To nije jedan neprijatelj koji me uvrijedi,

jer ja bih to podnio.

To nije jedan protivnik koji likuje nada mnom,

ja bih se njemu izmaknuo.

14 Veći si to ti, jedan čovjek mojeg ranga,

moj srodnik, i moj bliski.

15 Mi izmijenjasmo slatke tajne,

i mi kročismo složno u kuću Božju.

16 Nek se, ruševina obori na njih!

Nek živi u pakao silaze,

jer opakost je kod njih

^[191], ona je u njima.

17 Ja, ja šaljem poziv Bogu,

i GOSPOD će me spasiti.

18 Noću, jutrom, o podnevu,

uzbunjen, ja se žalim.

On je čuo moj glas,

19 on me oslobodio, sačuvao živog i zdravog,

kad su protiv mene ratovali,

jer bijaše mnoštva kod mene.

20 Nek' Bog čuje i nek ih ponizi,

on koji stoluje od iskona!

Oni se neće izmijeniti,

oni se ne boje Boga.

21 Ovaj čovjek

^[192]je digao ruku na svoje prijatelje,

on je oskrnavio njegov savez.

22 Pomazanje klizi s njegovih usta,

ali njegovo srce zameće rat.

Njegove su riječi slasnije od ulja,

ali to su bodeži.

23 Odbaci svoj teret, stavi ga na GOSPODA,

on će te okrijepiti,

on nikad neće ostaviti pravednika