Ekumenska Biblija - Propovjednik Dio I. - Prijevod Tomislav Dretar

Propovjednik

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Propovjednik

Kohelet ili Propovjednik - I.

Život nema smisla

1 1 Riječi Koheletove, sina Davidova,

kralja u Jeruzalemu

^[1].

2 Taština nad taštinama, kaže Kohelet,

taština nad taštinama, sve je taština

^[2].

3 Koja korist ima za čovjeka od sveg

rada koji je obavio pod suncem

^[3].

4 Jedno doba odlazi

^[4], drugo dolazi,

a zemlja traje uvijek.

5 Sunce se diže i sunce liježe,

ono stremi onom mjestu otkud se diže

^[5].

6 Vjetar ide k jugu i okreće se k sjeveru,

vjetar se okreće, okrene i odlazi,

i preuzme vjetar ponovo svoje

ophode.

7 Svi tijekovi idu k moru,

a more nije ispunjeno;

prema mjestu kamo tijekovi odlaze,

onamo, oni idu iznova.

8 Sve su riječi iscrpljene

^[6], ne može ih se više reći,

oko se ne zadovoljava onim što vidi,

a uho se ne napuni onim što čuje.

9 Ono što je bilo, to je ono što će biti,

ono što se učinilo, to je ono što će se

učiniti:

ničeg novog ispod sunca!

10 Ima li jedna stvar o kojoj se može

reći: »Gledajte, to je novo, ovo!

- to postoji već stoljećima koja su

nam prethodila.

11 Nema nikakvog sjećanja o

vremenima prošlim;

glede sljedbenika koji će doći,

neće ostati o njima nikakvog spomena

kod onih koji će doći poslije.

Ispovijed jednog kralja

12 Ja, Kohelet, ja sam bio kralj nad

Izraelom, u Jeruzalemu

^[7].

13 Imao sam na srcu tražiti i istraživati

putem mudrosti sve što je pod

nebom.

To je jedno bavljenje nevoljom koje Bog je dao

sinovima Adamovim

^[8]da tu prionu.

14 Ja sam vidio sva djela koja su

stvorena pod suncem

^[9];

ali evo sve je taština i propuh vjetra.

15 Ono što je iskrivljeno, ne može se

ispraviti, ono što ne dostaje ne može biti

ubrojano

^[10].

16 Ja sam samom sebi rekao:

» Evo ja sam učinio da poraste i

napreduje mudrost

više no itko tko mi je prethodio kao

kralj nad Jeruzalemom.«

Izvršio sam provjeravanje mnoge

mudrosti i znanosti,

17 imao sam na srcu spoznati mudrost

i spoznati glupost i ludost;

ja sam naučio da to također, jest

samo puhanje vjetra.

18 Jer u mnogo mudrosti,

ima mnogo pečali;

tko uvećava znanje uvećava bol.

2 1 Rekao sam samom sebi:

»Hajdemo, da te iskušam kroz radost,

kušaj sreću!«

I evo, to je također taština.

2 O smijehu, ja rekoh: » To je ludo!«

A o radosti: »Što to znači?«

3 Ja odlučih u svom*srcu

povlačiti svoje tijelo u vinu

i, mudro vodeći srce svoje,

ustrajavati na gluposti,

dok se ne vidi što ima dobro za

sinove Adamove činiti pod nebom

tijekom dana odbrojanih za njihov život

^[11].

4 Ja se poduzeh velikih djela:

sagradio sam sebi kuće,

posadio vinograde;

5 načinio sebi vrtove i voćnjake,

posadio sve vrste plodnog drveća;

6 načinio sebi bazene za zalijevati

njihovom vodom šumu mladih stabala.

7 Kupovao sam sbii robove i sluškinje,

imao sam mnogo zlužinčadi,

i također krupne i sitne stoke u

izobilju više no svi moji prethodnici

u Jeruzalemu.

8 Ja sam također zgrnuo srebra i zlata,

imanje kraljeva i Država;

pribavio sam sebi pjevača i pjevačica

i, slasti sinova Adamovih, jednu

gospu, što ?, gospođe

^[12].

9 Ja postadoh velik, obogatih se

više no svi moji prethodnici u

Međutim moja mudrost, ona,

mi pomagaše.

10 Ja nisam ništa odbio svojim očima što

su mi zaiskale

^[13];

nikakve radosti nisam lišio svoje

srce,

jer moje srce uživaše u svem mom

radu:

bio je to dio koji mi pripade svim

mojim radom.

Negativna bilanca kraljevog iskustva

11 Ali, ja sam se okrenuo prema svim

djelima koja bijahu učinjena mojim

rukama i prema radu kojeg sam

obavljao s toliko muke.

Eh dobro! sve je to taština i propuh vjetra,

nema u tom nikakve koristi pod

suncem

^[14].

12 Okrenuo sam se tako, da ih osmotrim

prema mudrosti, ludosti i gluposti.

Tja! što će biti čovjek koji dođe

poslije kralja

Ono što se već učinilo s njim

^[15]!

13 Evo što sam ja vidio:

Veća je korist od mudrosti no od

gluposti,

kao od svjetlo no od tmina.

14 Mudar ima oči ondje gdje treba,

bezumnik hoda u tminama.

Ali ja znam, ja, da obojicu,

ista sudbina stiže

^[16].

15 Tada, ja, sebi rekoh u sebi:

Ovo što stiže bezumnika stići će

i mene također,

zašto dakle ja bijah tako mudarđ

Ja sebi rekoh da i to također je

taština.

16 Jer, nema sjećanja na mudraca,

ne više no na bezumnika, za uvijek.

Već u danima dolazećim sve će biti

zaboravljeno:

Eh štođ Mudrac umire kao i

bezumnik!

17 Dakle, ja mrzim život,

jer držim lošim ono što se zbiva

pod suncem:

sve je taština i puhanje vjetra.

18 Ja, ja mrzim sav rad koji sam obavio

pod suncem,

a koji ću prepustiti čovjeku koji će

me naslijediti.

19 Tko zna da li će biti mudar il

bezuman

On će biti gazda svekolikom mojem

radu,

što bih ja radio sa svojm mudrošću

pod suncem:

To isto jest taština.

20 Ja sam se obeshrabrio za sav svoj

rad koji sam obavio pod suncem.

21 Naime, evo jednog čovjeka koji je

obavio svoj posao s mudrošću,

znanošću i uspjehom:

To će jednom čovjeku koji nije radio

biti dano u njegov dio.

To isto je taština i veliko zlo.

22 Da, što će ostati za tog čovjeka

od sveg njegovog rada i sveg

njegovog osobnog napora

koji bude učinio, on, pod suncem?

23 Svi njegovi dani, naime, nisu drugo

do bol,

a njegovo bavljenje samo je patnja;

čak i noću, njegovo je *srce bez

spokoja:

To isto jest taština.

24 Ničeg dobrog za čovjeka, osim jesti i

piti, kušati sreću u svom radu.

Ja sam vidio da to također dolazi od

ruke Božje.

25 Naime, reče On, » Tko može jesti

i brinuti se bez mog znanja

^[18]«

26 Da,

čovjeku koji mu godi, ali Grješniku

on daje kao Bavljenje sakupljati i gomilati,

za dati onome tko godi Bogu.

To je također taština i puhanje vjetra.

Određeno vrijeme za svaku stvar

3 1 Ima jedan čas za sve

i jedan čas za svaku stvar pod nebom:

2 jedno vrijeme za rađati i jedno

vrijeme za umirati,

jedno vrijeme za saditi i jedno

vrijeme za čupati biljku,

3 jedno vrijeme za ubiti i jedno vrijeme

za ozdraviti,

jedno vrijeme za podrovati i

jedno vrijeme za graditi,

4 jedno vrijeme za plakati i jedno

vrijeme za smijati,

jedno vrijeme za oplakivati i

jedno vrijeme za plesati,

5 jedno vrijeme za bacati kamenje

i jedno vrijeme za gomilati kamenje,

jedno vrijeme za za grliti

i jedno vrijeme za izbjeći grljenje,

6 jedno vrijeme zatražiti i jedno

vrijeme za gubiti,

jedno vrijeme za čuvati i jedno

vrijeme za bacati,

7 jedno vrijeme za rastrgati i jedno

vrijeme za sašiti,

jedno vrijeme za za šutjeti i jedno

vrijeme za govoriti,

8 jedno vrijeme za ljubiti i jedno

vrijeme za mrzjeti,

jedno vrijeme za rat i jedno vrijeme

za mir.

9 Koju korist ima zanatlija od rada koji

obavlja

10 Ja vidim bavljenje koje je Bog dao

sinovima Adamovim

^[18]da se time bave.

11 On je načinio sve lijepe stvari u svoje

vrijeme;

u njihovo *srce on dade čak smisao

trajanju, a da čovjek ne može otkriti

djelo koje je Bog učinio od početka

do kraja.

12 Ja znam da nema ničeg dobrog za

njega nego se veseliti i dati sebi

dobra vremena tijekom svog života.

13 I po tome, svaki čovjek koji jede i

pije i kuša sreću u svem svom radu,

to, to je dar Božji.

14 Ja znam da sve što čini Bog,

to će trajati uvijek;

nema ništa za dodati tome, ničega

za oduzeti mu,

i Bog čini na takav način da se

strahuje

pred licem njegovim

^[19].

15 Ono što je već bilo, i on što će biti

već je bilo,

i Bog će tražiti ono što je nestalo

^[20].

Sve se završava smrću

16 Ja sam još vidio pod suncem

^[21]

da u sjedištu suđenja, ondje bijaše

opakost,

i da u sjedištu pravde, ondje

bijaše opakost.

17 Ja sebi rekoh u sebi:

Bog će suditi pravednom i

opakom,

jer ima tu jedno vrijeme

za svaku stvar i svako djelo

^[22].

18 Ja sam sam sebi u sebi rekao:

o sinovima Adamovim

^[23],

da ih Bog htjedne iskušati;

tad će se vidjeti da oni nisu drugo

ništa do životinje.

19 Jer, sudbina sinova Adamovih

to je sudbina životinje,

to je jedna istovrsna sudbina:

kakva je smrt ove ovdje, takva

je i smrt one ondje,

oni su svi jedan istovjetan dah:

nadmoćnost čovjekova nad životi-

njom je ništavna,

jer sve je taština.

20 Sve ide k jednom jedinstvenom

mjestu,

sve dolazi iz prašine,

i sve se vraća u prašinu.

21 Tko poznaje dah sinova Adamovih

koji se uspinje, on, prema gore,

dok dah životinja silazi prema dolje,

k zemlji

^[24].

22 Ja sam vidio da nema ničeg boljeg

za čovjeka nego da se raduje djelima

svojim, jer takav je njegov dio.

Tko će naime njega dovesti vidjeti

što će biti poslije njega?

Bolje je biti mrtav nego živ

4 1 S druge strane, ja sam vidio sve

tlačenje koje se vrši pod suncem.

Pogledajte plačeve potlačenih:

oni nemaju tješitelja;

sila je na strani tlačitelja:

oni nemaju tješitelja.

2 A ja, čestitam mrtvima koji su već

mrtvi radije nego živima koji su još

u životu.

3 I sretniji nego to dvoje koji još nije bio,

budući da nije vidio loše djelo

koje se čini pod suncem.

Više vrijedi odmor nego rad

4 Ja vidim, ja, da sav rad, sav uspjeh

jednog djela, to je ljubomora jednih

prema drugima:

to je također taština i propuh vjetra.

5 Bezumnik prekriži ruke i proždire

svoje vlastito meso

^[25]:

6 Bolji je dlan pun odmora

nego dvije pesnice rada,

propuhivanje vjetra

^[26].

Bolje je biti u dvoje nego sasvim sam

7 Drugim putem ja vidjeh taštinu pod

suncem

^[27].

8 Evo jednog čovjeka samog,

bez druga,

ne imajući ni sina ni brata.

Nema granice njegovom radu,

ni njegove oči nisu nikad nasićene

bogatstvom.

Dakle, ja, ja radim,

ja sebe lišavam sreće:

a to je za koga?

To je također taština, to je jedan

loš posao.

9 Dvojica ljudi vrijede više

nego jedan sam,

jer oni imaju dobru plaću

za svoj rad.

10 Naime, ako padnu, jedan će

podići drugog.

Ali, nesreća onome tko je sam!

Ako padne, nema drugog za podići

njega.

11 Što više, ako legnu zajedno,

toplo im je,

ali onaj koji je sam, kako će se

on zagrijati?

12 Ako bi netko htio skončati onoga

tko je sam,

dvojica će mu se oduprijeti;

jedan trostruki konac ne prekida

se tako brzo.

Glede političke moći

13 Bolje je jedno siroto dijete,

ali pametno,

nego star kralj, ali bezuman,

koji ne zna više primiti savjeta.

14 Nek’ je taj dječak izišao iz zatvora

za vladati,

čak i što je rođen prosjakom

za kraljevati,

15 ja sam vidio toliko živih, koji hode

ispod sunca, biti na strani djeteta,

drugog, koji se pojavi na tuđem

mjestu.

16 Nema kraja svem tom puku, svima

onima kojima je poglavarem.

Ipak potomstvo bi moglo i ne

radovati se tome,

jer to je također taština i

propuhivanje vjetra.

Zloupotreba riječi pred Bogom

17 Nadziri svoje korake kad ideš

u Kuću Božju,

primakni se radije za slušati no za

ponuditi *žrtvu bezumika;

jer, oni ne znaju da čine zlo.

5 1 Nek' se tvoja usta ne prenagle

i nek' tvoje srce ne žuri propovijedati

riječ pred Bogom.

Jer, Bog je u nebu, a ti si na zemlji.

Dakle, nek' tvoje riječi budu

malobrojne!

2 Jer, od obilja posla dolazi san

^[28]

a od obilja riječi

budalaste besjede.

3 Ako činiš jedan zavjet Bogu,

ne kasni izvršiti ga.

Jer nema tu milosti za bezumne;

zavjet koji si načinio,

izvrši ga.

4 Bolje je za tebe ne praviti zavjeta

nego dati zavjet, a ne ispuniti ga..

5 Ne dopusti ustima svojim učiniti tebe

cijelog krivcem,

i ne idi reći glasonoši Božjem

^[29]:

» To je jedan prijezir.«

Zašto bi Bog trebao se srditi na tvoje

riječi i uništiti djelo tvojih ruku?

6 Kad ima obilje snova, taština,

i mnogo riječi, tada, boj se Boga

^[30].

Zloupotreba autoriteta

7 Ako, u Državi, ti vidiš potlačenog

siromaha, pravo i pravdu prekršene,

ne budi iznenađen time;

jer iznad jedne znamenite osobe,

bdije jedan drugi odličnik,

a iznad njih, ima još većih.

8 A u svima, zemlja se okoristi;

kralj je dužnik poljodjelstvu

^[31].

Beskorisnost bogatstva

9 Tko voli srebro neće se nasititi

srebrom,

ni prihodom onaj koji voli raskoš.

To je također taština.

10 Obiljem dobara obiluju oni koji ih

troše,

a koja korist za vlasnika,

ako to nije jedna predstava

za oči?

11 Sladak je san radnikov,

jeo malo ili mnogo;

ali sitost bogatog, ona, ne dopušta

spavati.

12 Ima jedno žalosno zlo koje sam vidio

pod suncem:

bogatstvo sačuvano od svog vlasnika

za njegovu vlastitu nesreću.

13 To bogatstvo propadne u jednom

lošem poslu;

ako si porodi sina, taj nema ništa

u rukama.

14 Kao što je izišao iz utrobe svoje

majke,

gol,

on će se vratiti kao što bijaše

i došao:

on ništa iz svog posla nije izvukao

što može ponijeti sa sobom.

15 I to je također jedno zlo ražaloš-

ćujuće da ode kako bijaše i

došao:

koja korist za njega da je radio

za vjetar?

16 Osim toga, on potroši sve svoje

dane u tminama;

on je jako ožalošćen, potišten,

razdražen.

17 To što, ja, prepoznavah kao

dobro, evo ga:

dobro je jesti i piti,

kušati sreću u svakom radu

kojeg čovjek pod suncem obavlja,

tijekom broja dana života kojeg

Bog njemu dade,

jer takav je njegov dio.

18 Osim toga, svaki čovjek kojem Bog

dade bogatstvo i izvore i kojem je

On dao sposobnost da jede,

da uzme svoj dio i da uživa od

svog rada ,

to je jedan dar Božji;

19 ne, on ne misli o danima svog

života,

sve dokle ga Bog drži zauzetim

s radošću srca njegovog.

Kohelet ili Propovjednik - II.

6 1 Ima jedno zlo koje sam ja vidio

pod suncem,

i ono je ogromno za čovječnost.

2 Bude čovjek kojem Bog daje

bogatstvo, izvore i slavu,

koji ništa ne manjka za sebe samog

od svega što želi,

ali kojem Bog ne da sposobnost

da to i jede,

jer to je netko od tuđina koji će to

jesti:

to je također taština i zlo

ožalošćujuće

^[32].

Dug život ali bez sreće

3 Bude jedan čovjek koji porodi

stotinu puta

i proživi brojne godine,

ali koji, kako god da budu brojni dani

njegovih godina, ne nasiti se srećom

i čak ni groba ne imadne.

Ja kažem: Nedonošće valja više od

njega,

4 jer u prazno je to što je došlo i odlazi

u tmine,

i tminama će njegovo ime biti

pokriveno

^[33];

5 ono ni sunca nije vidjelo niti

ga upoznalo,

ono ima više spokoja no onaj drugi.

6 Čak i da taj bijaše proživio dva puta

tisuću godina,

on ne bi okusio sreće.

Nije li to, prema jednom

jedinstvenom

^[34]mjestu, da sve odlazi?

Čovjekov nezadovoljavajući život

7 Sav rad čovjekov je za njegova usta,

a ipak glad nije zadovoljena

^[35].

8 Naime, što ima više mudri od

onog

bezumnog, što ima siromah koji zna

napredovati nasuprot životu

^[36]?

9 Bolje vrijedi viđenje očima nego li

poticanje hlepnje

^[37]:

to je također taština i puhanje

vjetra.

10 Ono što je već bilo primilo jedno

*ime i zna se što je to, čovjek;

ali on ne može ući u spor s jačim

od sebe

^[38].

11 Kad ima riječi u izobilju,

one prouzrokuju taštinu:

što čovjek ima osim toga?

12 Naime, tko zna što je bolje za

čovjeka

tijekom postojanja,

tijekom brojnih dana njegovog

ispraznog postojanja

koje on provede kao jedna sjenađ

Tko će dakle pokazati čovjeku

ono što će biti poslije njega pod

suncem?

Savjeti mudrosti

7 1 Bolji je ugled nego fino ulje,

i dan smrti nego dan rođenja

^[39].

2 Bolje je ići u kuću žalosti

nego u kuću gozbe;

pošto je to kraj svakog čovjeka,

živi trebaju svoje *srce ondje

staviti.

3 Bolja je tuga nego smijeh,

jer pod licem u muci,

srce može biti sretno;

4 srce mudrih je u kući žalosti,

a srce bezumnih u kući radosti.

5 Više vrijedi slušati ukor mudračev,

nego biti čovjek koji sluša pjesmle

bezumnika.

6 Jer, kakvo je prštanje suharaka

ispod kotla,

takav je smijeh bezumnikov.

Ali to je također taština,

7 kad potlačivanje izluđuje mudroga

i kad jedan poklon uništava srce

^[40]

8 Više vrijedi svršetak jedne stvari

nego njene prvine,

bolji je jedan strpljiv duh

nego jedan uobražen duh.

9 Nek' se tvoj duh ne žuri razdražiti,

jer razdraženje leži u srcu

bezumnika.

10 Ne reci: Kako se dogodilo da stara

vremena bijahu bolja nego ova sadđ

To nije mudrost koja te navela

postaviti to pitanje?

11 Mudrost je dobra kao baština;

ona donosi korist onima koji vide

sunce:

12 Jer u sjeni