Tomislav Dretar preporučuje - SAFVET BEG BAŠAGIĆ - REDŽEPAŠIĆ (MIRZA SAFVET.): KRATKA UPUTA U PROŠLOST BOSNE I HERCEGOVINE - OSMI dio

 dr” 86 dr”  zemljak hala Mehmed paša Sokolović, kome ujedno bude po-  vjerena vojna na zapadu.  Je li paša Dugalić sa serdarom vojevo u Ugarskoj, nije nam  poznato. 'Nu naredne godine nalazimo ga, budimskim muhafizom  a Haim Husrev pašu*) bosanskim beglerbegom, gdje osvaja  Višegrad (na Dunavu), koji su branili papini plaćenici. Na broj  hiljadu tih plaćenika stupilo je u tursku vojsku pod istu plaću..  U društvu s budimskim namjesnikom Hercegovcem Mustafa  pašom i s rečenim plaćenicima osvojio je Tepedelen*) i redom sve  palanke od Ostrogona. Iza pada Ostrogona odpremi ga serdar  Bockaju u pomoć, koji obsjedaše Ujvar, a za tijem s Bočkajom  dojde po Budim, gdje serdar Sokolović priredi veliko slavlje uz  sudjelovanje cijele evropske vojske. Među tijem su na to slavlje  prispjeli i Hercegovci s Hasan pašom Tirom osvojivši Besprem  i PolatiL  Tude je Sokolović okrunio svečano Boćkaja zlatnom kru- nom*) za ugarskog kralja. Za tijem mu je predao u ime sultanovo  (draguljima urešenu sablju i držalemi humajim** (carski bajrak).  Dvanaest dana trajalo je slavlje na račun serdarev. Tom prigodom  utanačen je ugovor i određeno sve, kako da se buduće godine  u zajednici udari na Beč.  Pečujli i Ćatib-Ćelebi tvrde, da su uz Sokolovića i Bočkaja  pristali takođe svi ugarski velikaši, osim Zrinskog i Bačana, a  ova dva, da su odpremili svoje pouzdanike s porukom, da ne će  stupiti u taj savez.  Iza toga slavlja serdar odpremi svoga sestrića Sarhoš Ibrahim  pašu Memibegovića na čelu 20.000 akindžija, među kojima je bilo  najviše Bošnjaka i Hercegovaca, da po svoj Austriji robi, pali i  o zlu radi. Tri puta su se tukli s brojnim vojskama, pa ih razbili  i bogat plijen sa sobom donijeli osvojiv usput Sonbat i još dva  gradića.  Husrev pašu na Bosni naslijedi Gjurži Mehmde paša u  maju 1606. U to umre veliki vezir i serdar Lala Mehmed paša  Sokolović*), a na njegovo mjesto zasjede Derviš paša Sokolović.  a) Neki ga zovu Aga Husrev paša.  *) Mala utvrda na jednom brežuljku prama Ostrogonu. Nuhbetut-tevarih str. 227.  ') Sokčević je iz svoga džepa načinio tu krunu za 1000 mletačkih dukata.  *) Lala Mehmed je mlađi brat Mustafa paše Sokolovića bivšeg namjesnika  bosanskog (1564.) i amidžić Mehmed paše Velikoga. Uzgojen je kao adžami oglan  na državne troškove u Carigrau, odakle je izišao kao bujuk miri ahor (veliki na-  dr” 67 dr”  Hrvat Kujudži Murat paša saznavši, da Bockaj i ostali ugar-  ski velikaši ne će, da znaju za drugog* serdara, nego samo za  Lala Mehmeda, s kojim su ugovarali, javi cijelu stvar u Carigrad*  Istom tada uvidiše na voru i po kubetom: šta su izgubili sa  Lala Mehmedom. U velikoj neprilici odmah se zapodjenu prego-  vori o miru, koji se napokon i sklopi na 20 godina između Beča  i Carigrada. U tolikoj nevolji tako povoljan mir za Tursku nije  nigda sklopljen, a tome je uzrok u nesmotrenosti austrijske diplo-  macije, što je slabo poznavala ondašnje prilike u Turskoj.  Stara je riječ: držko pod drugim jamu kopa sam u nju pada**.  Tako nastade još jedan primjer više u povjesti s umorstvom  velikog vezira Derviš paše Sokolovića. Kako je on spleo zamke  svome rođaku Mehmed paši, tako sada i njemu opletoše, samo  na sramotniji način; na ime sa svilenim užetom.i)  konjušnik.) Godine 1566. postao je bos. namjesnik, gdje je vlado punih osam godina,  za tijem pozvan u Carigra za uzgojitelja nekom careviću, po čem je dobio pridjevak  lala. Napokon 1572. posto je aga jenjičarski. Dugo vremena vojevo je po Ugarskoj  kao beglerbeg od Rumelije iliti Anatolije, dok napokon 1600. ne postade vezir, a  godinu za tijem III. vezir i serdar u Ugarskoj. Iza smrti Malkoč paše postao je veliki  vezir i aserdari ekrem*. Svojom ratnom vještinom povratio je kroz dvije godine sve gradove  izgubljene u zadnje vrijeme, a diplomacijom pridobi Bočkaja za se i većinu  velikaša. Punih 20 godina vojevao je po Ugarskoj čekajući, kad će doći na red, da  postane veliki vezir, pa da ozbiljno zavojšti na Beč. Godine 1606. u proljeće bješe  čvrsto olučio poduzeti taj pohvat s Bočkajem u najboljoj nadi, da će mu sve lijepo  poći za rukom. Nu u zadnjem času iz zavinosti pomrsi mu osnove rođak Derviš  paša nagovorivši sultana, da ga odpremi na istok, a Hrvata Murat pašu u Ugarsku.  Sve molbe Lala Mehmedove na sultana, da ga odpremi na zapad ostale su glasi vapi-  jućega u pustinji. Ta se spletka toliko kosnula ponosnog Mehmeda, da je treći dan  umro o muke 1. maja 1606. Da je samo Mehmedov ugled pridobio ugarsko plem-  stvo najbolji je dokaz, što Bockaj i ostali velikaši iza njegove smrti nijesu hotili čuti ni za kakav savez sa Turskom. Sada Turska, bude prisiliena sklopiti mir s Austrijom  samo, da zadrži ,statusaquo'a.  *) Derviš paša je mlađi brat Ferhat paše Sokolovića. Uzgojen je u Carigradu  i kao carski navrtlar (bostandži-baša) stupio u javnost 1600. Za tijem godine 1605..  imenovan doživotno vrhovnim amiralom (kapudan-pašom). Naredne godine spletkom  na dvoru postao je veliki vezir. Usprkos svima mogućnima na dvoru ne htjede otići  na istok kao serdar, već odpremi drugoga, premda je on sam prijetVrio, da 'mora  veliki vezir ići na istok, jer da je vojna veoma važna. Pod izlikom, da treba ostati u  Carigradu, izdade stroge naredbe proti zlouporabi vlasti i podmićivanju nadajući se, da  će s tijem povratiti stari red u upravi i proživiti doba Mehme paše Velikoga, Nu  rečenim manama bila je zaražena sva uprava; za to se sve listom uroti proti njemu. Neki  su i osjetili njegovu željeznu ruku i skupo platili svoje prestupke, ali okrivljen, da je-  u zid novih saraja zakopao lagum 9. šabana 1015. (1606.) bude udavljen u carskom  saraju. Vele, da je bio veoma naočita i krupna ljudina. Smion i odvažan u izvađanju  osnova, ali uz to i veoma zavidan.  dr” 68 dr”  Sada na stolicu velikih vezira zasjede stari Hrvat Kujudži  Murat paša.  Mir između Austrije i Turske značio je za naše spahije  .idite kući, pa plandujte, a za historičara znači veliku oskudicu u  vijestima, jer turska i domaća vrela slabo se bave unutarnjim  dograđajima, a naročito kulturnim razvitkom. Za to se sad za sad  moramo zadovoljiti s ono malo, što nam Muvekit bilježi, a to su  samo suhoparna imena namjesnika bez ikakova prismoka.  Gjurži pašu naslijedi po drugi put zamjenik velikog* vezira  Sofi Sinan paša; nu brzo g-a izmijeni Mustafa paša j'Olovčić. ;Za  njeg'ova pašovanja nastane potres u Dalmaciji, u kojem je strašno  nastradao grad-Novi.  Njeg-ov cijeli godišnji promet od tovara jaspri potrošen  je na popravak. U blizini Novoga a na morskoj obali velika solnica,  koja je nosila čisti prihod o -a5 tovara jaspri za cijeli poškomet  hoda povukla se u more. Tako se prihod znatno umanjio na štetu  države. U to padne poda nj španjolsko brodovlje. Pošto se herce-  govački paša nalazio u to doba u Erdelju, paša Olovčić odpremi  bosanskog defterdara s nešto vojske, koja suzbije Španjolce.  Godine 1609. pašu Olovčića zamijeni na Bosni Ibrahim han  Sokolović, sin Mehmeda Velikoga, a unuk Selima II. ali iza krat-  kog vremena vrati se po drugi put paša Olovčić u Banjaluku.  U to umre veliki vezir Hrvat Kujudži Murat paša,a) zadnji  glasoviti državnik i vojskovođa iz naših krajeva, kojim graničimo  srebrenu dobu bosanske prošlosti i ujeno slavu i moć turskoga  oružja. Kaminom od godine 1021. (1612.) odžami oglanima zatvo-  a) Rodom je Hrvat iz Like. Iz saraja stupio u javnost kao danak plaćenih spahija,  za tijem 1553. postao ćehaja-beg egipatskog namjesnika Mahmud paše, a po smrti ovoga  1562. stupio u red begova u Misiru.« Sa Sinan pašom vojevo u Jemenu, gdje je postao  beglerbeg i namjesnik. Poslije je bio više puta namijesnik u Halepu, Erzirumu, MeraSu,  Kramaniji i Diari-Bekirua gdje je i'58. panuo u perzijsko sužanjstvo. Kad je sklopljen  mir s Perzijom vratio se u Carigrad, odakle je otišao za namjesnika na Cipar (Kibris)  Za tijem je postao vezir i beglerbeg od Rumelije, koju je čast na 4 godine obnašao na  ponos turskom oružju. Napokon je postao veliki vezir u 86. godini života. Kroz četiri  i po godine vezirovanja udušio je sve ustanke u Maloj Aziji i izmiStio nevjerojatan broj  dželalija (o 100.000 na broj). Kažu, da je bio veoma pobožan i pravedan čovjek. Sablja  mu je bila glasovitog islamskog vojskovođe Hali-ibni-Velida (r. a.). Mnogo je postio  i u osam dana po jedan put bi hatmu proučio. Na privatnoj gostbi u Diari-Bekiru u  90. godina života postao je žrtvom otrova. Na smrtnom času napisao je dulji testament  na sultan Ahmeda.  dr” 69 dr”  riše se vrata o saraja, kamo su Bosna i Hercegeovina od sada  davale sinove, da se naobražavaju u nauci i bojnoj umjetnosti.  Koliko se naše zemlje od 15.dr” 1612. (95j.dr” 1j2j.) liferovale  Turskoj velikih ržavnika i vojskovođa, neka mi ovdie bude doz-  voljeno nabrojiti ih po ostojanstvu:  I. Veliki veziri:  1. Rustem pasa Opuković (15.dr” 1560.).  2. Semiz Ali paša Praćić (1560.dr” 156.).  3 Tavil Mehme paša Sokolović (156.dr” 1579.).  4 Sijavuš paša (u tri hova vlado 7 g'odina, umro 1594.  5. Ibrahim paša Novošeherlija (u tri hova vi. god, umro 1600.).  6. Javuz Ali paša Malkoć, (umro 1604.).  7. Lala Mehme paša Sokolović (1604.-1677.).  8. Derviš paša Sokolović (umro 1607.).  9. Kujudži Murat paša (1677.dr” 1611.).  II. Nasljenici velikih vezira.  1. Pertev paša (1562.).  2. Lala Kara Mustafa paša Sokolović (umro 1580,).  3. Halil paša (1594).  III. Veziri s tri tugfa:  1. Pijale paša (157.).  2. Kara Mustafa paša (Jurjević?) (1538.).  3. Kara Osman han (1554. umro).  4 Sinan paša Opuković (1553.).  5. Mustafa paša Sokolović (pogubljen 1574).  6. Hasan paša Sokolović, Gazi (1598.).  7. Ferhat paša Sokolović (proboden 1589.).  8. Ibrahim han Sokolović (namj. bosanski 1609.).  9. Gazi Hasan paša Tiro (1602.).  1j. Ahmed paša Dugalić (1612.)  IV. Veliki admirali i namjesnici:  1. Sofi Ali paša (namjesnik u Egiptu 1562.).  2. Murat paša Sokolović (pogino u Jemenu 1569.).  3. Mustafa paša Sokolović (namj. u Budimu 105.).  4 Oluž Hasan paša (vel. admiral 1587.).  dr” 6j dr”  5; Mehmed paša Kljunović (pogino u Ugarskoj 1600.).  6. Husejin paša Bajramagić (bos. namj. 169.).  7. Gazi Hćisan paša (pogino kod Siska 1593.).  8. Derviš paša Bajezidagić (pogino na otoku Sv. Margarete  1601.).  9. Halil paša Lipčanin (umro 1690.).  1j. Mustafa paša Olovčić (tadanji bos. nam}.)  V. Bosanski namj. s naslovom beg:  1. Malkoč beg (Dugalić?). (1663.).  2. Hamza beg (Biharović?) (1667.).  3. Sinan beg Bajramagić (1562.).  To su oni, koje sam do sada napipao po raznim vrelima i  popisima službenim, a koliko ih još ima to će nam pokazati  buduća istraživanja.  Dakle kroz seamdeset godina sjedilo je na stolici velikih  vezira devet naših zemljaka, koji su, kroz rečeno razoblje, 62 god-  ine tresli istokom i zapadom. Trojica su došla do drugoga dosto-  janstva u državi. Desetorica su bili veziri sa tri tuga, a desetorica  namjesnici u velikim pokrajinama, dok su trojica bili bosanski  namjesnici s naslovom beg, pred kojima su se nosila dva tuga.  U taj raćun nijesu unišli: obične paše, jenjičar-age, sandžak-  bezi, silahari i. ostali dvorski dostojanstvenici, kojih je bilo napretek.  Svi su spomenuti velikani bili uz svoju veličinu još valjani  rodoljubi, koji su s ponosom isticali svoju domovinu i narod, a  pače neki su u tome pretjeravali kao Mehmed paša Sokolović  i drugi.  Eto to je srebreno doba naše prošlosti, s kojom bi se  i veći narod mogao ponositi!  Godine 1612. dođe na Bosnu ELarakaš Mehmde paša, kojega  brzo zamijeni Skender paša Pećujlić, a ovoga Abulbaki paša.  Nu godine 1616. opet se vrati na Bosnu Skender paša. U  njegovo vrijeme sandžak kliski Piri paša na pravdi Boga pogubio  je glasovitog Zulfikar pašu Atlagića, koji je na adleko bio poznat  kao hanedan (gostoljub) i sirotinjska majka.  Na zapovije iz Carigraa Skener paša ovee bosanske  spahije put Besarabije, a tamo uuši vistanak sa Sarhoš Ibrahim  pašom Memibegovićem. Tu su naši stari opet proslavili svoje oružje;  za to Skener paša obi vjezirluk i vrati se u Bosnu 1617.  dr” 61 dr”  U proljeće naredne godine kao serdar bosanske i rume-  lijske vojske zaputi se, da pokori Kozake, ali nije došlo do rata,  jer njegovim posredovanjem bude sklopljen mir među Turskom,  Poljskom i kozačkim hetmanom. Kao iskusan vojskovođa Skender  pasa ostade za namjesnika u Odžakovu (Oziji), a s Bošnjacima po  treći put dojde na Bosnu /Mustafa paša Olovčić. Nakon dvije  godine 1619. zamijeni ga, Ibrahim han Sokolović, koji omah o-  vede Bošnjake u Rumunjsku, da vojuju proti vojvodi Konstantinu  i materi mu Duvni, koji pomoću poljskih pomoćnih četa nanesoše  velikih jada turskim posadama. Rumunji budu poraženi, a nekakav  bosanski spahija Omerag-a uhvati žive majku i vojvodu; za to je  dobio kao nagradu veliki timar u Bosni.  Sultan pozove Ibrahim hana u svoju svitu, a na Bosnu  odpremi Mehmed pašu Sikirića.  Kada mladi i energični sultan Osman diže vojsku na Poljsku  pozove i Bošnjake, koji se pod  zapovjedništvom Mehmed paše  pridruže u Bukovini velikoj carskoj ordiji. Pod  Hoćimom 16. še-  vala 1030. (1621.) pogine Mehmed paša Baltadži pogođen iz grada  kuršumom u usta.  Veliki vezir postane Hrvat Dilaver paša, a bosanski na-  mjesnik naš zemljak Bajram paša.  Za njegova pašovanja Dubrovčani su dobili dozvolu, da smiju  trgovati po turskom carstvu.  U to su se u Carigradu odigravali krvavi prizori, u kojima  na grozan način svršise nesretni sultan Osman, veliki vezir Di-  laver pašaa) i mnogi drugi.  Za njim bude imenovan na Bosnu Sarhoš Ibrahim paša Memi-  begović, koji dobije narebu, da omah Betlenu Gaboru ide u  pomoć s bosanskom vojskom.  Upravo su se tada vodili pregovori u Budimu između Sofi  Ahmed paše i bečkog poslanika. Betlen i paša Memibegović  s namjerom, da prije, već se ugovori mir, štogod privrijede, pro-  vale u Štajersku, pa je opljačkaju udzuž i poprijeko.  Još se Ibrahim paša ne bješe ni vratio iz Ugarske, a na  Bosnu dojde po drugi put Bajram pčišču  *) Rodom je Hrvat. Iz saraja stupio n javnost 1612. kao namjesnik kiparski;  za tijem je bio namjesnik u Diari Bekru i u Bagatu. U bitci po Hoćimom postao  veliki vezir. Godinu i šest mjeseci drmo je turskom carevinom za vlade sultan Osmana.  U jenjiĆarskoj buni 1622. poginuo od ustaškog mača. Savremena turska vrela vele, da  nije bio osobito valjan državnik, već da je bogatstvom pokrivao mahane i nedostatak  u diplomaciji.  dr” 62 dr”  U njeg-ovo vrijeme na zahtjev spahija u Carigradu plati  glavom naš zemljak i bivši veliki vezir Davud paša a) kao faktični  katil (ubojica) sultan Osmanov.  Bajram pašu brzo zamijeni (pošto se nije znalo u Carigradu  ni ko pije ni ko plaća) naš zemljak i obrotvor Murtea paša  Novošeherljanin.  Dok je herceg-ovački sandžak boravio s vojskom u Ugarskoj  nekakav Kopudžić odmetne se u hajuke i sabere oko sebe  cijelu četu razbojnika. Ucjenjivanje trgovaca i očekivanje putnika  dozlogri stanovništvu, pa odpremi mahzar (tužbu) Murtea paši u  Banjaluku. Na to paša odmah odpremi nekoliko valjanih deli leventada  da ga dovedu živa ili mu donesu mrtvu glavu. Kad se Kopuzžić  nije hotio na lijep način predati, delije navale s oružjem u ruci,  pa mu odsijeku glavu i donesu je paši, a družinu mu svu raztjeraju.  Dugotrajnim čarkanjem između Krajine i Granice jako su  bile nastradale krajiške utvrde; za to se Murtea paša odmah po-  brine, pa popravi i utvrdi tvrđave u Bihću, Tržcu, Cazinu, Bu-  žimu. Stijeni, Kostajnici, i Kraljevoj i Lici. Iza toga sagradio je  lijepe džamije u Ćemiku i Herceg-Novome, a u krčkom sandžaku  podigo je iz temelja porušeni grad Vranju.  Godine 1625. kad sultan Murat IV. diže vojsku, da natrag  osvoji Bagat, provali ćesarova vojska u Ugarsku. Na to Murtea  paša okupi bosansko-hercegovačke spahije, pa sađe pod Budim,  a odavle sjavi pod Filek i tu s Betlenom Gaborom porazi ćesarevce.  Pod Buimom serdar Ahmed paša za velike zasluge oprostio  je Bošnjake i Hercegovce od nameta, koji se pobirao pod imenom  porez i bedelija.  Murtea paša«) za zasluge postane vezir i serdar u Ugarskoj a  a na Bosnu dođe Gazi Mustafa paša, iza ovoga Amaut-oglu Ali  a) Davud paša je rodom iz Bosne. Oko 1600. iz čokadara izašao u javnost kao  kapudži-baša (nadkomornik.) God. 1604. postao je vezir i beglerbeg od Rumelije. Za  tijem je bio kapudan paša (vrhovni amiral), pa opet beglerbeg od Rumelije u bitci  kod Hoćima, U jenjičarskoj buni na predlog majke sultan Mustafine postao veliki  vezir i spletkom ubio sultan Osmana. Malo za tijem svrgnut i smaknut.žena mu je  bila sestra Mustafina.  *) Murtea paša je veoma zanimiva kultuma-historijska ličnost za Bosnu i Her-  cegovinu; za to mislim, a ne će biti na odmet, ako nekoliko o njemu progovorimo.  Rodom je iz Novog Šehera, male kasabice između' Tešnja i Žepča, gdje je takođe  ugledo svijet njegov amidžić glasoviti veliki vezir Ibrahim paša i brat mu veliki vezir  Salih paša, o kome ćemo kasnije čuti. Za Murtea pašine vlade bilo je veoma opalo  bosansko pučanstvo, što seobom po Ugarskoj i Slavoniji, što izginulo u neprestanim  dr” 63 dr”  pasa, kojega za kratko vrijeme zamijeni naš zemljak Bećir pašaa  Nu i njegovo pašovanje ne potraja dugo, jer veliki vezir Husrev  paša Sokolović, dobivši na svoju ruku vođu anatolskih ustaša  Abazu Mehmeda, odpremi ga u Bosnu za namjesnika 1628. (1038,)  Ovaj zakleti neprijatelj jenjičara, čim dođe u Bosnu, omah dade  oduška svojoj mržnji.  U Tasliži, Prijepolju i još nekim gradovima po Hercegovini  pogubi usput po nekoliko jenjičara.  Kao čovjek iz naroda s prostim narodom živio je u ljubavi  i u slozi, a s moćnim bezima stajao na lijevoj nozi.  Još od starih vremena bezi su imali svu vlast u svojim pod-  ručjima i služili se s njome kao gospodari ne brinući se puno-  za carske turali fermane, a još manje za vezirske sitne bujruntije.  Sami su sobom kupili državne poreze, "a vezirske činovnike ili  milom ili silom s malim svotama odpremali na trag u Travnik ili  Banjaluku.  Abazino naimenovanje držali su poniženjem za Bosnu, a  naročito za se; za to mu se nijesu htjeli ni razumiti, a kamo li  doći mu na dobrodošlicu i podletiti skutu. Dakako a da je to begovsko  ponašanje bilo Abazi trn u oku, koji mu nije dao mirovati. Takov  jedan dere-beg bio je starješina Ljubovića porodice Hadži Sulej-  man beg u Nevesinju.  Pod izlikom, da proputuje Bosnu i Hercegovinu, diže se  Abaza iz Banjaluke sa brojnom svitom i delijama, pa sađe na  Gacko, gdje razapne čadore na dulje vremena.  Mustaj beg Ljubović, koji je na dugo slovio radi junaštva  i bogatstva, slučajno se bješe zavrnuo tada u Gacku na svome  imanju. Budući je prije bio bosanski defterdar, držao je, da je  Abaza paša naročito došao, da ga uhvati i posiječe, a imanje mu  zaplijeni za državu i strpa u svoje džepove, K tome još potican  od neustrašivog jenjišara Ćolak Osmana Besa jednoga lijepog dana  ratovima izvan domovine. Kako nam glasoviti naš zemljak, a turski klasik Nerćesija  pripovijea u Murtea pašinu »menakibu* (životopis) ovaj vrli paša nastojao je po što.,  po to množiti pučanstvo Bosne i Hercegovine, da tu svoju nakanu provađao je ovako :  gdje bi god čuo, da ima u zemlji cura ili udovica neudana, odmah bi joj, ako je bila  siromašna, dao nešto miraza i našo mušteriju (zaručnika) da se uda. Eto tako je što-  milom, što silom sklopio na hiljade brakova i s tijem velike usluge [učinio domovini,  a to ga je stalo dosta truda i novaca. Godine 1627. kao serdar i »većili mutlak«  (absolutni zastupnik) sklopio je u Budimu ugovor i mir s Austrijom. Poslije je kao  vezir pod  kubetom u Deli Ibrahimovo vrijeme nedužno platio glavom s bratom Salih  pašom.  6 dr”  s 2jdr”3j rug-a udari na Abazu iz nenada. Nu paša, kao stari  hajduk, desio se vješt strijeljanju isto tako i njegove delije brže-  bolje dočekaju na strelice i koplja Ljubpvića i njegovu družinu.  Nešto poubijaju, a nešto obrane, sam Mustaj beg* jedva umakne  'u Nevesinje.  Sada Abaza udari na Ljubovica kulu, pa je porobi, a čeljad  odvede u Travnik, gdje ih je na čudo svačije dobro pazio i izdr-  žavao. Ne samo, da nije dalje progonio Ljuboviće, već ih još hva-  lio svakom prigodom, da su vrijedni i neustrašivi junaci, ad za Mustaj  bega je govorio, da nije vidio pristalijega i bješnjega viteza.  To su sve bile finte Abazine, da ih namami na Ujepak. Na-  pokon mu i pođe za rukom, te nekako ulovi mladog Omer bega  Ljubovića, sina Hadži Sulejman begova, kojega lijepo primi i ob-  dari počasnom odorom. Omer beg držeći, da Abaza u istinu iskre-  no misli, nagovori oca, da ođe u Travnik i pokloni se paši.  Na koncu i Mustaj beg ugledavši se u druge padne u Aba-  zine pandže.  Sada Abaza počne tražiti u jajetu dlaku, koju zbilja i nađe.  Nekakov Haži Husejin aga Šabanović tuži Ljubovića radi raznih  nasilja i prekršaja podmitivši Abazu s pet tovara jaspri. Pred pašom  i derćanom Haži Husejin digne optužbu, da se zulum Ljubovića  neda više trpjeti i da svi zaslužuju smrtnu kaznu. Na to Omer  Ćelebija stavi uslov, da će svi dati glave, ako to bude istina i  obrati se na dvojicu staraca, kojima se Abaza preko svojih ljudi  zagrozi smrću, ako ne potvrde sve, što Haži Husejin kaže. Tako  padnu Ljubovići u škripac.  Hadži Sulejman beg, Omer Ćelebija*) i drugi plate glavom,  a Mustaj beg na molbu derćana bude pošteđen od smrti, ali za  to izgubi sve imanje.  Malo za tijem Abaza digne vojsku na Dalmaciju. Kliski  sandžak Ajdinehan beg već prije njega bješe sišao po Zadar.  *) Taj žalosni prizor opisuje se ovako: Kad je Omer Ćulebija čuo riječi poz-  vanih svjedoka, proučio je »Amentu billahi« (Vjerujem u Boga i t. . vjerske uvjete)  i počeo slijegati ramenima, a Hadži Sulejman beg proučio ajet (izreku iz Kur-ana):  »Faki ma ente kain« (Sudi, ako si kadija i t. . Na to Abaza odredi, a na oči  oca pogube sina, pa onda oca. Videći otac sina pod  sabljom krvnika počne plakati,  na što sin primijeti: »Ne plači! ovo je mjesec muharem, već znaj da umiremo u Jezdi-  ovim Šakama! (Ko potomci hazreti Alini u gerbelaskom pokolju). Iza Omer Ćelebije  ostao je sin u majčinoj utrobi Osman beg, koji je poznat kao pjesnik po imenom  Hilmi. Kad je Abaza svrgnut s Bosne. Nevesinjci su kamenovali Haži Husejina  Šabanovića, a porodicu mu protjerali i zabranili joj za uvijek boravak u svojoj nahiji.