De l’état d’où Platon m’a obligé déménager en hâte/O državi iz koje me Platon nagnao u hitnji odseliti

Publié le par Thomas Dretart

Je vois j’entends je mets mes paroles en range

Selon le mensonge esthétique en ordre étique

Je suis ivre de la politique donc je reviens à Bruxelles

Ici à Bruxelles sur le quai de n° 4 j’attends l’avenir

De l’état d’où Platon m’a obligé déménager en hâte

Je passe mes meilleures journées la nuit en chevauchant

En  baisant les lèvres d’Aurore aux doigts rougeâtres

J’embrasse un Sélam alleikum lui faisant un clin d’œil

La République on ne lit pas en Belgique en publique

On va à la Bibliothèque Royale Nationale à aspirer

L’air chinois qui souffle du Congo république privée

La fille au file d’attente me n’attend pas elle passe

Ses heures en ne lisant  pas Simon Weil en ne sachant pas

Que ce n’est pas l’avenir qui nous doit quelque chose

Que notre misère ne survit que par l'amour en solitude

Mon crâne vide se remplit du Néant qui n’est qu’Un

Mal en Tout  que le Tout n’est que le Mal en Un fleurissant

*****/*****

Ja vidim čujem u red stavljam riječi svoje
prema estetičkoj laži u etički red Ja sam pijan
od politike dakle vraćam se u Bruxelles Ovdje
u Bruxellesu na keju n°4 čekam budućnost
Države otkud me Platon prinudio u brzini
odseliti Ja provodim svoje najbolje dane
noću Jašući Ljubeći usne rozaprstoj Zori
Ja grlim jednu Selam alejkum namigujući 
joj okom Republike čiji se snovi o stvarnosti
pospanoj ne čitaju javno jer za to se ide u
Kraljevsku Nacionalnu Biblioteka udisati
kineski zrak koji puše iz Konga privatne
republike Djevojka u redu za čekanje
ne čeka mene ona provodi svoje vrijeme
ne čitajući Pisma jednom svećeniku od
Simone Weil izgladnjele za pravdom među
ljudima i istinom iz Boga izišlom i ne znajući
da budućnost nije ta koja nama nešto duguje
Da naša bijeda nepreživljava drukčije no po
ljubavi u samoćiMoja se prazna lubanja
popunjava Ništavilomkoje nije Ništa drugo
nego jedno obično Jedno Zlo u Svemu i da
Sve nije ništa drugo do Zlo cvatuće u Jednom
koje hoće biti Sve 

Thomas Dretart: PAROLE, MON LOGEMENT SOCIAL - poèmes inédits

Publicité

Publié dans La poésie non clssée

Pour être informé des derniers articles, inscrivez vous :
Commenter cet article