En quête de la vérité mon âme à peine bilingue/Moja duša jedva dvojezična u potrazi za istinom
Thomas Dretart: PAROLE, MON LOGEMENT SOCIAL - poèmes inédits
Au début il n’avait que la parole
Moi, y n’étais-je rien qu’un absent
Mais on m’a mis dans ce coup
La parole elle y est éternelle et elle joue
Elle danse elle résonne elle console
Et à moi ne reste qu’apparaître et disparaître
Moi, je n’ai que du désespoir
Car pour me consoler je n’ai pas du savoir
Je n’empoche que la brume et la pluie
Mon âme fondrière mon fondant esprit
M’a fait couler au fond plus profond dans le tréfonds
En quête de la vérité mon âme à peine bilingue
Et où est-elle si ne monte pas encore une sittelle
Est-ce qu’elle s’est envolée vers soleil médisant
En fuyant la mort sa sœur jumelle à Bruxelles
Entre tout cela mon cœur frisotte la rêverie
Et l'hypothalamus cauchemarde mon lit linguistique
L’éternelle pulsation confondant la douleur
A la joie quand on voit encore une nouvelle
aurore à venir tout nue
Et alors il n’y a que ma propre chante
à me dire de bonne augure
A me faire oublier mon vieux premier
souvenir qu’au début Il n’y avait que la parole
et que j’y n’étant aucunement Présent
comme même je ne dispose pas
de la chance d’y être absent à la fin
****
U početku ne bijaše ništa osim riječi
Ja, u svemu bijah sam jedan odsutnik
ali me staviše u tu igru
Riječ je u njoj vječna i eno je igra
Ona pleše, ona odzvanja, ona tješi
A meni ne preostaje drugo do doći i nestati
Ja, ja nemam ništa drugo do beznađe
Jer za utjehu nemam potrebnog znanja
Ne dobijam ništa osim magle i kiše
Moja kaljužava duša moj otapajući duh
Potapa mi na najdublje dno predubokog
U potrazi za istinom dušu tek dvojezičnu
I gdje je ona uostalom ako još ne jaši brgljeza
Je li se to ona izgubila prema pokudnom suncu
Bježeći u Brisel od svoje bliznakinje smrti
Između svega toga moje srce kovrča sanjarije
I hypothalamus košmardara moju jezičnu stelju
Vječno mi kolebanje brkujaći bol s radošću kad
Ugleda još jednu novu zoru dolaziti sasvim nagu
I tad nema ništa osim moje vlastite pjesme da
Mi kaže proročanstvo da zaboravim svoju staru
prvu uspomenu da u početku osim riječi
ne bi ništa i da ja u tom ni malo nazočan ne bivši
ipak nemam sreće na svršetku odsutan biti