On dit qu'au début il n’avait que la parole /U početku ne bijaše ništa osim riječi

Publié le par Thomas Dretart

On dit qu'au début il n’avait que la parole

  Moi, y n’étais-je rien qu’un absent

  Mais on m’a mis dans ce coup

  La parole elle y est éternelle et elle joue

  Elle danse elle résonne elle console

  Et a` moi ne reste qu’apparaître et disparaître

  Moi, je n’ai que du désespoir

  Car pour me consoler je n’ai pas du savoir

  Je ne touche que la brume et la pluie

  Mon âme fondrière  mon fondant esprit

  M’a fait couler au fond plus profond dans le tréfonds

  En qušete de la vérité mon âme a` peine  bilingue

  Et ou` est-elle  si ne monte pas encore une sittelle

  Est-ce qu’elle  s’est envolée vers  soleil médisant

  En fuyant la mort sa soeur jumelle a` Bruxelles

  Entre tout ça mon coeur frisotte la rêverie

  Et l'hypothalamus cauchemarde mon  lit linguistique

  L’éternelle pulsation confondant la douleur

  A la joie quand on voit encore une nouvelle aurore a` venir tout nue

 Et alors il n’y a que mon propre chant a` me dire de bonne augure

  A me faire oublier mon vieux premier souvenir qu’au début

Il n’y avait que la parole et que j’y n’étant aucunement

Présent ne dispose-je de la chance d’y être absent a` la fin

                                            FIN

U početku ne bijaše ništa osim riječi

Ja, u svemu bijah sam jedan odsutnik

ali me bez privole staviše u tu igru

Riječ je u njoj vječna i igra

Ona pleše, ona odzvanja , ona tješi

A meni ne preostaje drugo do doći i otići

Ja, ja nema drugo do beznađe

Za utjehu nemam potrebnog znanja

Ne dobijam ništa osim magle i kiše

Moja kaljužava duša moj otapajući duh

Potapa mi na najdublje dno predubokog

U potrazi za istinom dušu tek malo dvojezičnu

I gdje je ona uostalom ako još ne jaši brgljeza

Je li se to ona izgubila prema pokudnom suncu

Bježeći u Brisel od svoje bliznakinje smrti

Između svega toga moje srce kovrča sanjarije

I hypothalamus košmardara moju jezičnu stelju

Vječno kolebanje brkujaći bol s radošću kad

Vidi još jednu novu zoru dolaziti sasvim nagu

I tad nema ništa osim moje vlastite pjesme da

Mi kaže proročanstvo da zaboravim svoju staru

prvu uspomenu da u početku osim riječi

ne bi ništa i da ja u tom ni malo nazočan

ne bivši nemam sreće na svršetku odsutan biti

SVRŠETAK

 

Publicité

Publié dans Poésie francophone

Pour être informé des derniers articles, inscrivez vous :
Commenter cet article