| Zuhri Muftić Kad bih ja to znao ja bih vam već bio rekao. Taj momčić je jednostavno oduvijek ovdje Pokraj mene. Ja ne znam ni kad je došao, Ni prvi put ušao u prazninu što me okružuje. Ni kako objasnio bijaše meni svoje supatništvo, kojom rječju, meni sred samoće uvijek samom. I u stvari on, on ne govori, on hoće savezništvo S tugom jer ima zadaću koja se čini vrlo grubom: Bez prikladnih sredstava on mene želi ukopati. Kad bih mogao, a on znao reći, pitao bih njega: Kako i kad, ali sve nam zajedničko da me prati. I ja bih rekao da ga ne muči do samo jedna briga. Mislim da hoće jedno jedino pitanje mi postaviti: Gdje je moja majka, reci mi glupi, bradonjo stari! I ja sam, mali kopilane, na tom tragu kao i ti isti, Kao i ostali, tek našao istog pitca u ovoj pustari. |