Saint-Coran traduit en langue bosnienne par Tomislav Dretar

Publié le 7 novembre 2009 par Thomas Dretart

Kur'an časni – bosanskim

jezikom preveo Tomislav Dretar

Slušati učača Kur'ana http://www.kurandinle.org

Prevoditelj - Tomislav Dretar: Kur'an časni

http://www.kurandinle.org Listen quran

B R U X E LL E S 2006

U ime Boga onog koji čini milosrđe, Milosrdnog

U V O D

Ova sveta knjiga obraća se najprije onima koji poznaju njen jezik. Ona ga posvećuje i propagira. Ali nije moguće spriječiti ga da osvjetljava prostore udaljenije od prostora njegovog podrijetla. Tada počinju prijevodi sa svojim rizicima i promašajima.

Ovaj prijevod plod je tridesetgodišnjem bavljenju njegovim tekstom u zemlji Islama. Louis Massignon ga je očekivao s povjerenjem. "Vaš strpljivi rad donijet će svoje plodove," pisao je on D. Masson njenih posljednjih dana. I još: "Vi morati završiti ovaj strašni prijevod; hoće li on moći pokazati sve molitve absolutnog prepuštanja Bogu koje su za mene bile toliko dragocijene."

Kuran uz prkos svojim občaravajućim ljepotama nije samo jedna poema. Arhitektura riječi, sraz slika, moćna muzika i obojeni stihovi ovdje nikad ne skrivaju smisao. On utemeljuje jedan oblik življenja i mišljenja. I, iako koji put izaziva svoje slušatelje da ne mogu proizvesti ništa uzporedivo on često ponavlja da govori jasnim arabskim jezikom, što je jedna flagrantna eksplikacija. Treba slaviti D. Masson da je, najprije, imala tu pouzdanost i da je govorila u njemu jasnim arapskim jezikom.

Ali, da li je moguće ignorirati požurujući karakter, imperativan, naglašene metrike tu propovijed čija učinkovitost bî i ostade tako velika. Kuranski tekst je jedna svetinja: on donosi milost vjerovanja. Njegovo rađanje je bilo jedno čudo. Može li jedan prevoditelj ponoviti jedno čudo?

On može, barem, imajući poštovanja za ovaj tekst, izraziti njegove odsjaje. D. Masson to ponizno i strpljivo pokušava i uspijeva, jednom vrstom askeze, učiniti prijemčivim (ne može se pročitati Kuran i ostati ravnodušan,- nap. prevoditelja) djelovanje ovog jezika.

Francuski čitatelj, kao i južnoslavenski, se, ipak, mora sjetiti da, zastrta našim indo-europskim jezicima, znanja na kojima se temelji svako jednobožstvo su očigledna u semitskim jezicima. Primjerice, glagol ovdje izražava više način nego vrijeme. Njegovi oblici pokazuju prirodnošću ako čin jest ne samo podvrgnut ili odražava već još njegovu snagu, namjeru, njegov rezultat ili njegov uzrok, njegovu uzajamnost, itd. Protivno, naša određivanja vremena su sekundarna i dobivaju se samo priručnim sredstvima. Samo dva realna vremena distingviraju ono što je učinjeno sigurno, od onoga što nije, bez predrasuda epohe, do te mjere da jedno buduće djelo može već biti izvršeno.

Dakle, putem naših konjugacija prilike koju verzija pušta osjetiti Božju sveprisutnost i varijacije njegovih inicijativa. (Škripac u koji zapadaju naše teologije, na odnosima predodređenosti i slobode, dolaze iz nemoći naših gramatika priličnijih mehanici nego metafizici. Također jedan od naših mentalnih običaja bit će također zabluda, razlikovanje svetog i profanog ili politike i mistike, jer žive religije tu vide manje jednu razliku nego stupnjevitost.

Zabilježimo još da su Poslanikove riječi bile sakupljane kao i one njegovih predšasnika, bez naših briga o kronološkom redu ili logičnoj raspodjeli. Tome da je bilo drukčije mi ne bismo ostali manje začuđeni iznenadnim izmjenama osoba u unutar diskursa. Prijevod izmišlja jednu punktuaciju i kadkada zamjenjuje zamjenice imenicama da bi se izbjeglo naše lutanje, ali ostaje također najviše moguća posvudašnjost ovog izravnog govora.

Nesumnjivo, najzad, i sam oralni francuski govor ne zna li koji put biti jednostavan i u isto vrijeme vrlo ozbiljan. No, ne žalimo se previše; nedostatci našeg jezika često su njegove vrline: nakon veoma prilagođenih transpozicija da bi se pokazala originalna vehementnost i nakon transkripcija koje su znale združiti krivudavost arapske sintakse na uštrb izravne učinkovitosti, evo sada jednog prijevoda koji, čuvajući sve ono što se može od jedne strane mentalne strukture i kretanja proročkog pobuđivanja, uspijeva ostati prirodan u zbunjenosti i izručiti nam dimenzije tona.

Poslanik je, u stvari, morao kao sveti Pavao obilaziti postojane sinagoge stoljećima cimentirane iskušenjima i da nije mogao niti možda htio zagušiti neugasivu budnost kršćana usredotočenu na misteriju Pasije, on bi utonuo u jedno sasvim drugačije vjerovanje. Najprije proganjan, on se brzo nametnuo snagom očiglednosti. Nisu samo rasijana plemena pogana bila probuđena, u toj jasnoći, u jednom bratstvu koje nisu poznavala, već je čitav Orijent od prve prepoznao svoje vlastito srce u tom arapskom jeziku. Helenska glazura koju bi se moglo držati manje nestabilnom slomila se od Nila do Eufrata. Njeni ostatci bit će destilirani u kotlovima abstinentnih filozofa.) Aleksandrova pobjeda, Cezarova administracija, Konstantinova ikonolatrija bile su pometene bez odpora. Kršćani, sjećajući se onog što im je Rim dosudio u ime carskog kulta, po tome u ime zapadnjačkih dogmi, gledali su trijumf Islama kao jedan Božji revanš.

Što god da jest, Kuran je također i nadasve jedna unutarnja riječ. Ako služi kao ključ u brojnim historijskim zbivanjima sve do naših dana to je zato što je on jedan izvanvremenski događaj u čovjekovoj nutrini. Njegov jezik ostaje odkrovenje i oslonac onima koji ga slušaju. Ili, nije li on ovdje, čini se, samo slušan. On je svjetlost u duši.

Jean Grosjean

I. OTKROVENJE KAKO GA ZASNIVAJU SLJEDBENICI TRIJU JEDNOBOŽAČKIH VJEROISPOVIJEDI.

II. PODSJEĆANJE NA NEKE HISTORIJSKE DATUME VI. - VII. STOLJEĆA.

III. POSLANIK MUHAMED a.s.:

1. Bilješke o Hijazu, njegovoj domovini.

2. Imena mjesta spomenutih u Kur'anu i aluzije na historijske događaje.

3. Glavna razdoblja Poslanikovog života.

4. Osobite crte Muhamedove osobe, prema Kur'anu.

IV. K U R' A N:

1. T e k s t

2. S A D R Ž A J K U R'A N A:

A. Božja imena i osobitosti.