Cinq poètes polonais traduits par Marina TRUMIĆ en croate
| Wis£awa Szymborska:
ELLA NA NEBU
Molila je Boga, molila žarko, da od nje napravi sretnu bijelu curu. A ako je već prekasno za takovu promjenu, onda, Gospode Bože, vidi koliko sam teška i oduzmi od toga barem polovinu. Ali milostivi Bog reče Ne. Stavio je samo ruku na njezino srce, zavirio u grlo, pomilovao po glavi - A onda kada bude poslije svega – dodade – obveselit ćeš me dolaskom svojim, radosti moja crna, raspjevana klado.
************************************
|
| Roman Brandstaetter:
ATEISTIČKA MADONA
Bdijem nad onima, Koji ne vjeruju U mojega Sina. Želim im pomoći. Moja su djeca. Kao svi. Premda ništa o tomu Ne znaju. Molim se. Molim se Za one, Koji se ne mole. Kada krvare Molitvom svojom Kao zavojem Previjam njihove rane. Kada tonu, Bacam im Svoju molitvu Kao pas za spasavanje. Kad umiru, Od svoje molitve Stvaram uzglavlje Za njihovu umornu Sljepoočnicu. A onda uzimam u ruku Njihov tinjajući pepeo. I polažem ga Pred noge svojega Sina. I preklinjem Ga Za milosrđe Za njihov prah. Za negatore Za nevjernike. Za nepostojeće. Kažem: Stvori ih, Sine moj najvoljeniji. Ispuni ih Svojim sadržajem. Nadahni ih Svojom vječnošću. Zapali ih Svojom mukom Neka budu Tvojim trnom Tvojim križem. Umri za njih. Umri još jednom. Još jednom. Zadnji put, Sine moj najvoljeniji. Preklinje te za to Tvoja Majka Ateistička Madona. Moj dodatak ovoj pjesmi: Oprosti, Tomo, Ne mogah se suzdržati! Dobra je pjesma, kažem, Al' ipak: Nešto mislim, Lako je njoj, premda Naslutiti mogu duboki bol majčin, Moliti sina svojega najmilijega Da umre za one što vjeruju, I nevjeruju, Za rođene, i nerođene, Kada dobro zna da će se on Jednom, kadli – tadli, Vratiti.
********************************** Roman Brandstaetter Madonna ateistów Twoja Matka. |
| Kazimierz Wierzynski:
''JESENJA KABALA''
I opet je večer bljuzgava i snježna, I lampu valja paliti već u četiri. Sjedi preko puta. Ti znaš: u tome mrtvilu Najviše sreće pružaju tvoje karte. Zborane ruke polažu proročku Povorku događaja tako nevjerojatnih Dobro će biti kad dižući oči, Pogledaš me kroz očale. Netko će mi pisati – zar ne? i spojiti S herc damom koja na me čeka; Neočekivani nečiji dolazak i gubitak, Intrige pikova i daleko putovanje. I čitav život koji se smjesti U jednom kvadratu pasijansa, u mozaiku Šarenih karata, u najskupljoj priči, U srcu što voli, kao u bajci, kao u bajci. Ne treba potvrda, sve je potvrđeno, Dogodilo se što si i mislio – da, znaš, nevjerojatno Da će mi se u tmurnim danima sniti Pogled dugi kroz očale.
********************************** Kazimierz Wierzyński |
| Czeslaw Mi£osz:
U MOJOJ DOMOVINI
U mojoj domovini kojoj se neću vratiti, Postoji jedno šumsko jezero golemo, Oblaci široki, poderani, čudesni Sjećam se kad se pogledom osvrnem za sobom. I šapat plitkih voda u nekoj mračnoj tmici, I dno na kojem su trave bodljikave, Crnih galebova krik, zalazaka zimskih crven, Zvižduk divlje patke u gori zanosnoj. Spava u mome nebu to jezero trnja. Naginjem se i vidim na dnu Sjaj svojega života. I ono čega se bojim Tamo je prije no što smrt na vijekove obris moj ispuni.
*********************************** Tadeusz Różewicz |
| Tadeusz Rớzewicz: UNDE MALUM? Odakle dolazi zlo? kako to odakle od čovjeka uvijek od čovjeka i samo od čovjeka čovjek je slučajnost u radu prirode pogreška ako se ljudski rod izvuče vlastoručno iz faune i flore zemlji će se vratiti sav sjaj njezine ljepote prirodi njezina čistost i nevinost nijedno stvorenje osim čovjeka ne služi se riječju koja može biti oruđem zločina riječju koja laže ranjava zaražava zlo ne dolazi od nedostatka niti od ništavila zlo dolazi od čovjeka i samo od čovjeka mi smo u misli – kako kaže Kant – a samim tim i od tada u bitka drugačiji od čiste Prirode.
************************************* Tadeusz Różewicz |
Prevela: Marina TRUMIĆ