| Année 1992 Bruciël était le commandant croato-bosnien Durant la guerre en Bosnie-Herzégovine son lieutenant Un officier de nom Branko Čavor, le major faisait ses adieux À sa famille étant obligée fuir la guerre pour vivre en survie Leur panier à viatique contenait recueil poétique de Bruciël « Iris audacieux » La fille de Branko Čavor, sa sœur et sa mère partaient au nord de Bihac conduites par un astre céleste de même ville de même raison Suivant Venus partant vers sud poétesse Mirjana Marković emportait son recueil poétique à elle titré « Le pont imaginaire » dont la préface signé par Bruciël Contenait la phrase « Quelque part la poétesse joue, Sincèrement et naïvement, telle est sa vie toute entière, Son unique et seul contenu. Là dedans elles est chez elle…» Emira l’épouse de Bruciël obligée fuir la même ville Sortant de là quelques recueils poétiques de son époux le guerrier Arrêtée par une patrouille serbe dans la montagne aux loups affamés Montra les poèmes de son cœur à dur soldat qui disait à ses camarades Laissez la passer ce n’est que la poésie quelle porte sur elle | Godine 1992. Bruciël bijaše bosansko-hrvatski zapovjednik Tijekom rata u Bosni i Hercegovini njegov pobočnik, časnik imenom Branko Čavor, bojnik zbog ratnih obveza pozdravio se sa svojom obitelji koja bi prinuđena otići u egzil kako bi preživjela Njihova prtljaga sadržavala je i Brucielovu knjigu “Drska perunika” Brankova kćerka, njena sestra i njihova majka otišle su put sjevera iz Bihaća vođene jednom nebeskom zvijezdom kao i pjesnikinja Mirjana Marković koja je slijedila zvijezdu Danicu upućujući se k jugu noseći svoju zbirku pjesama “Imaginarni most” kojoj je Bruciel napisao predgovor u kojem bijaše napisao “Ponegdje pjesnikinja igra, iskreno i naivno, takav je njen cijeli život, Njen sam i jedini sadržaj: U njemu je ona u domu svom” Emira, Brucielova supruga, prinuđena otići iz istog grada iznoseći nekoliko pjesničkih zbirki svog supruga-ratnika bude zaustavljena od jedne vojne srpske patrole u planini kojom harče gladni vuci Ona pokaza pjesme svoga srca ogrubjelom vojniku koji reče svojim kamaradima Pustite ju proći to je samo poezija što nosi sa sobom |