Biblija, ekumenski prijevod-Stari Zavjet-Stvaranje-Dio I.; preveo: Tomislav Dretar

Publié le 29 février 2012 par Thomas Dretart

Stvaranje

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Stvaranje

Bog stvori svemir i čovječanstvo

1 1 Kad Bog započe stvaranje neba i zemlje^[1],
2 zemlja bijaše pusta i prazna i tmina na površini *bezdana; dah^[2] Božji lebdio je na površini voda.
3 I Bog reče: "Nek' bude svjetlost!" I bi svjetlost.
4 Bog vidje da svjetlost bijaše dobra. Bog odvoji svjetlost od tmine.
5 Bog nazva svjetlost "dan", a tminu "noć". Bi tako jedna večer^[3], bi tako jedno jutro:
6 Bog reče: "Nek' bude jedan svod^[4] posred voda i da odijeli vode od voda!"
7 Bog stvori svod nebeski i odijeli on vode donje svodu od gornjih voda. Učini on tako.
8 Bog nazva svod "Nebo". I bi tako jedna večer, bi tako jedno jutro; drugi dan.
9 Bog reče: "Neka se skupe nebu donje vode na jedno jedino mjesto i nek' se pojavi kontinent!" Učini on tako.
10 Bog nazva kontinent "zemljom"; on nazva masu voda "morem". Bog vidje da to bijaše dobro.
11 Bog reče: "Nek' se zemlja prekrije zelenilom, travom koja se rasplođuje svojim sjemenom, plodonosnim drvećem koje, prema svojim vrstama, donosi na zemlju plodove kojI sadrže u sebi samima svoja sjemena!" Učini on tako.
12 Zemlja proizvede zelenilo, trave koje čine plodnim svoje sjeme prema vrsti svojoj, drveće koje nosi plodove koji imaju u sebi samima sjeme svoje prema vrsti svojoj. vidje Bog da to bijaše dobro.
13 Bi tako jedna večer, bi tako jedno jutro: treći dan.
14 Bog reče: "Nek' budu svjetlila^[5] u svodu nebeskom za odvojiti dan od noći, nek' služe kao znakovi, kako za blagdane tako i za dane i za godine,
15 i nek' služe svjetlila nebeska za osvjetljavanje zemlje." I bi tako.
16 Bog stvori dva velika svjetlila, veliko svjetlilo za gospodovati danom, malo svjetlilo za gospodovati noću, i zvijezde.
17 Bog ih uspostavi u svodu nebeskom za osvjetljavati zemlju,
18 za gospodovati danom i noću i odijeliti svjetlost od tmine. Bog vidje da to bijaše dobro.
19 Bi tako jedna večer, bi tako jedno jutro: četvrti dan.
20 Bog reče: » Nek' vode provrve životinjicama i nek' ptica poleti iznad zemlje spram nebeskom svodu.«
21 Bog stvori velike morske nemani, sva živa bića, i pokretna, prema njihovoj vrsti, koja provrvješe vodama, i krilata ptica prema svojoj vrsti. Bog vidje da to bijaše dobro. *22 Bog ih blagoslovi^[6] govoreći: » Budite izobilni i plodni, ispunite vode morske, i nek' se ptica rasplodi zemljom! «
23 Bi tako jedna večer, bi tako jedno jutro: peti dan.
24 Bog reče: » Nek' zemlja proizvede živa bića po njihovoj vrsti: životinje, sitnu zvjerad, i divlje zvijeri po svojoj vrsti! « On učini tako.
25 Bog stvori divlje zvijeri prema njihovoj vrsti, marvu prema njenoj vrsti i svu sitnu zvjerad prema njenoj vrsti. Bog vidje da to bijaše dobro.
26 Bog reče: » Načinimo čovjeka na našu sliku, prema izgledu našoj i nek' podvrgne ribe morske, ptice nebeske, stoku, svu zemlju i svu sitnu zvjerad koja giba zemljom! «
27 Bog stvori čovjeka na svoju sliku, na sliku Boju on ga stvori; muškarcem i ženskom on njih stvori.
28 Bog ih blagoslovi i Bog im reče: » Budite izobilni i plodni, ispunite zemlju i gospoduj te njome. Podvrgnite ribe morske, ptice nebeske i svu marvu koja giba zemljom!«
29 Bog reče: » Evo, dajem vam svaku travku koja nosi svoje sjeme na čitavoj površini zemlje i svako drvo čiji plod nosi sjeme svoje; to će biti vaša hrana^[7].
30 Svakoj zemaljskoj zvijeri, svakoj ptici nebeskoj, svemu što giba zemljom i što ima dah života, dajem za hranu svaku hranljivu travku. « Bi tako.
31 Bog pogleda sve što je bio stvorio. Evo, to bijaše dobro. Bi jedna večer, bi jedno jutro: dan šesti.
2 1 Nebo, zemlja i svi njihovi elementi^[8] biše načinjeni. Bog dovrši sedmog dana djelo koje bio stvorio, on zaustavi sedmog dana svako djelo^[9] koje činjaše.
2 Bog blagoslovi sedmi dan i posveti ga jer je bio tada zaustavio svako djelo koja on sam bijaše stvorio svojim djelovanjem.
3 Takvo je rađanje neba i zemlje od njihovog stvaranja.

Edenski vrt

4 Dana, kad GOSPOD Bog stvori zemlju i nebo,
5 ne bijaše još na zemlji nikakvog poljskog grmlja i nikakve trave poljske ne bijahu još iznikle,
6 jer GOSPOD Bog nije još bio učinio da pada kiša i ne bijaše čovjeka za obrađivati tle; bijaše samo jedan izljev^[10] iz zemlje i oblijevaše cijelu površinu tla.
7 GOSPOD Bog oblikova čovjeka u blatu uzetom iz tla. On puhnu u njegove nozdrve dah života^[11], i čovjek posta jedno živo biće.
8 GOSPOD Bog zasadi jedan vrt u Edenu^[12], na istoku, i stavi u njega čovjeka kojeg bijaše stvorio.
9 GOSPOD Bog dade izniknuti svakovrsno drvo primamljivog izgleda i dobro za jesti, drvo života u sred vrta i drvo spoznaje sreće i nesreće.
10 Jedna rijeka izlažaše iz Edena da bi natapala vrt; odatle ona se račvaše stvarajući četiri rukavca.
11 Jedan od njih zvao se Pishôn; to je onaj koji okružuje svu teritoriju Hawile^[13] gdje ima zlata.
12 A zlato te zemlje dobro je kao i bdellium i onix kamen^[14].
13 Druga rijeka se zvala Guihôn; to je ona koja okružuje zemlju Koush^[15].
14 Treća se rijeka zvala Tigris; ona je tekla k istoku Asirije. Četvrta rijeka, bio je to Eufrat^[16].
15 GOSPOD Bog uze čovjeka i stavi ga u edenski vrt da obrađuje i čuva zemlju.
16 GOSPOD Bog zapovjedi čovjeku: »Ti ćeš moći jesti sa svakog stabla u vrtu,
17 ali ne ćeš jesti s drveta spoznaje sreće i nesreće jer, onog dana kad ga budeš jeo morat ćeš umrijeti. «
18 GOSPOD Bog reče: » Nije dobro za čovjeka biti sam. Stvorit ću mu jednu pomoćnicu koja mu je dopuna^[17] «
19 GOSPOD Bog oblikova od zemlje svu zvijer poljsku i svu pticu nebesku koje dovede čovjeku da vidi kako će ih nazvati. Sve što doznači čovjek imaše za ime "živo biće";
20 čovjek označi njihovim imenima^[18] svu marvu, svu pticu nebesku, ali sebi samom, čovjek ne nađe pomoćnice koja bi mu bila sukladna.
21 GOSPOD Bog učini zapasti u jedno mrtvilo^[19] čovjeka koji zaspa; on uze jedno od njegovih rebara i na njegovom mjestu sastavi meso.
22 GOSPOD Bog promijeni rebro, koje je bio uzeo čovjeku, u jednu ženu koju mu dovede.
23 Čovjek uskliknu: » Evo ovog puta kosti moje kosti i mesa mojeg mesa, ova ovdje, zvat će se ženom jer je od čovjeka stvorena^[20]. «
24 Tako ostavlja on svog oca i svoju majku da bi se priljubio ženi svojoj, i njih dvoje postaju jedno tijelo samo.

Adam i Eva istjerani iz Edenskog vrta

25 Oboje bijahu nagi, čovjek i njegova žena, ne imajući uzajamno stida.
3 1 A zmija bijaše najlukavija od svih poljskih zvijeri koje GOSPOD Bog bijaše stvorio.
2 Ona reče ženi: »Zaista! Bog vam je kazao: Ne jedite sa svakog drveta u vrtu^[21]…«
3 Žena odgovori zmiji: »Mi možemo jesti sa stabala u vrtu, ali o plodu stabla koje je u sredini vrta, *4 Bog je rekao: Ne jedite ga i ne dirajte ga da ne biste umrli.« Zmija kaza ženi: » Ne, ne ćete umrijeti,
5 već Bog zna da onog dana kad ga budete jeli otvorit će vam se oči i bit ćete kao bogovi koji raspoznaju sreću i nesreću. «
6 Žena vidje da drvo bijaše dobro za jesti, primamljivog izgleda, dragocjeno za pronicljivo postupanje. Ona uze jedan plod kojeg pojede, dade također svojem mužu koji je bio s njom i on ga pojede.
7 Njima se oboma oči otvoriše i oni spoznadoše da su nagi. Splevši lišće smokve načiniše sebi pregače.
8 No oni začuše glas GOSPODA Boga koji se šetao vrtom u dahu dana^[22]. Čovjek i žena se skriše pred GOSPODOM Bogom u sredini stabala u vrtu.
9 GOSPOD Bog pozva čovjeka i reče mu: »Gdje si ti?«
10 On odgovori: » Čuo sam tvoj glas u vrtu, uplašio sam se, jer sam bio nag, pa sam se sakrio.«
11 »Tko ti je otkrio, reče on, da ti bijaše nag? Jesi li jeo s drveta s kojeg sam ti zabranio jesti?
12 Čovjek odgovori: »Žena koju si ti postavio uz mene, dala mi je jesti plod drveta, i ja sam ga pojeo.«
13 GOSPOD Bog reče ženi : »Što si to učinila!« Žena odgovori: »Zmija me prevarila i ja sam jela.«
14 GOSPOD Bog reče zmiji: »Zato što si to napravila, bit ćeš prokleta između svih zvijeri i svih poljskih životinja; ići ćeš na svojem trbuhu^[23] i jest ćeš iz prašine svih dana svojeg života.
15 Stavit ću neprijateljstvo između tebe i žene, između tvojeg potomstva i njenog potomstva. Ono njeno ubijat će tebe u glavu, ti ćeš njega u ubijati u petu. «
16 On reče ženi: » Učinit ću da trudna, budeš u velikim mukama; sinove ćeš bolno rađati. Bit ćeš požudna spram čovjekom svojim, a on će tobom gospodovati. «
17 On reče Adamu^[24]: » Zato što si poslušao glas svoje žene i što si jeo s drveta s kojeg sam ti izrično zabranio jesti, tle će biti prokleto zbog tebe. U muci ćeš se hraniti sve dane svojeg života,
18 nicat će za tebe trnje i stričak i ti ćeš jesti travu s polja^[25].
19 U znoju svojeg lica jest ćeš svoj kruh sve dok se ne vratiš tlu jer iz njega si bio uzet. Da, ti si prah i u prah ćeš se vratiti. «
20 Čovjek nazva svoju ženu imenom Eva to će reći Živa, jer ona je bila majkom svakog živog.
21 GOSPOD Bog načini za Adama i njegovu ženu dobedrice od kože kojima ih ogrnu.
22 GOSPOD Bog reče: » Evo kako je čovjek postao jedan od nas^[26] po spoznavanju sreće i nesreće. Sada nek' ne pruži ruku da bi uzeo također sa stabla života, jeo s njega i vječno živio! «
23 GOSPOD Bog ga izgna iz vrta Edenskog da bi obrađivao tle iz kojeg je bio uzet.
24 Budući izgnao čovjeka, on postavi *Kerubine na istok vrtu Edenskom s plamenom mača gromovitog za čuvati put k drvetu života.

Kain i Abel

4 1 Čovjek pozna Evu ženu svoju. Ona osta trudna, rodi Kaina i reče: »Ja rodih jednog čovjeka, s GOSPODOM^[27]«.
2 Ona rodi još njegovog brata Abela.
3 Abel je napasao ovce, Kain je obrađivao zemlju. Na kraju sezone, Kain prinese GOSPODU jednu žrtvu od plodova zemaljskih;
4 Abel mu prinese također *prvijence svojih životinja i njihovo masno. GOSPOD okrenu svoj pogled prema Abelu i njegovoj žrtvi,
5 ali okrenu svoj pogled od Kaina i njegove žrtve. Kain bi time veoma razljućen i njegovo lice bi utučeno.
6 GOSPOD reče Kainu : «Zašto se ti ljutiš? I zašto je tvoje lice utučeno? Ako uradiš dobro, ne će li ti se pokazati?
7 Ako li ne uradiš dobro, grijeh, šćućuren na tvojim vratima, hlepi za tobom. Ali ti, svladaj ga^[28].»
8 Kain porazgovara sa svojim bratom Abelom^[29], kad biše u poljima, Kain napade svog brata Abela i ubi ga.
9 GOSPOD reče Kainu: »Gdje je tvoj brat?« »Ne znam odgovori ovaj. Jesam li ja čuvar svojem bratu?«
10 » Što si to učinio uzvrati on. Glas krvi^[30] tvojeg brata jauče iz zemlje prema meni.
11 Ti si sada proklet od zemlje koja je otvorila usta^[31] da primi iz tvoje ruke krv tvojeg brata.
12 Kad budeš obrađivao svoju zemlju ona ti više ne će dati svoju snagu^[32]. Bit ćeš lutalica i potucalo na zemlji.«
13 Kain reče GOSPODU: » Moja je grješka preteška za podnositi.
14 Ako me ti danas istjeraš s površine ovog tla, ja ću biti skriven licu tvojem, bit ću lutalica i skitnica na zemlji i ako me tko nađe ubit će me.«
15 GOSPOD mu reče: » Pa, dobro! Ubije li tko Kaina, on će biti osvećen sedam puta^[33].« GOSPOD stavi jedan znak na Kaina da ga nitko, susrevši ga, ne ubije.
16 Kain se udalji iz nazočnosti GOSPODOVE i nastani se u zemlji Nod^[34] na istoku Edena.

Kainovo potomstvo

17 Kain pozna ženu svoju, ona ostade trudna i rodi Henoha. Kain poče graditi jedan grad i nazva taj grad imenom sina svojega Henoha^[35].
18 Irad se rodi u Henoha, a Irad rodi Mehujaela; Mehujael^[36] rodi Metušaela, a Metušael rodi Lameha.
19 Lameh uze dvije žene: jedna se zvala Ada, a druga Sija.
20 Ada rodi Jabala; taj bi ocem onima koji stanovahu u šatorima sa stadima.
21 Njegov se brat zvaše Jubal; ovaj bi ocem svima onima koji su svirali citru i frulu.
22 Sija, što se tiče nje, rodi Tubal-Kaina koji oštraše sav brončani raonik i nož; sestra Tubal-Kainova bijaše Nâma.
23 Lameh reče svojim ženama: »Ado i Sijo, slušajte moj glas! Žene počujte moje riječi! Da, ja sam ubio jednog čovjeka zbog jedne rane i dijete zbog modrice.
24 Da, Kain bit će osvećen sedam puta, ali Lameh 77 puta.«
25 Adam opet pozna svoju ženu, ona rodi jednog sina i nazva ga Set, jer Bog mi stvori drugog potomka umjesto Abela, budući da ga je Kain ubio. «
26 Setu, njemu također, rodi se jedan sin kojeg on nazva imenom Enoš. On poče otad zazivati ime GOSPODOVO.

Predci od Adama do Noje

5 1 Evo spiska^[37] obitelji Adamove:
2 Onog dana kad Bog stvori čovjeka, stvori ga po sličnosti Bogu,
3 muškarcem i ženom on ih stvori,
4 blagoslovi ih i nazva imenom čovjekovim za njihovog stvaranja.
5 Adam poživje 130 godina,
6 sličan njemu i prema njegovoj slici on rodi sina kojeg nazva imenom Set.
7 Po rođenju Setovom Adamovi dani potrajaše još 800 godina i narađa on sinova i kćeri.
8 Set poživje u svemu 912 godina pa umrije.
9 Enoš poživje 90 godina pa rodi Kebana.
10 Po rođenju Kenanovom, Enoš poživje 815 godina i narađa sinova i kćeri.
11 Enoš poživje u svemu 905 godina pa umrije.
12 Kenan poživje 70 godina pa porodi Mahalaela.
13 Pošto je rodio Mahalaela, Kenan življaše 840 godina i naizrađa sinova i kćeri.
14 Kenan poživje u svemu 910 godina pa umrije.
15 Mahalael poživje 65 godina i porodi Jereda.
16 Po rođenju Jeredovom, Mahalael poživje 830 godina i narađa sinova i kćeri.
17 Mahalael poživje u svemu 895 godina pa umrije.
18 Jered poživje 162 godine i rodi Henoha.
19 Po rođenju Henohovom, Jered poživje 800 i naizrađa sinova i kćeri.
20 Jered poživje u svemu 962 godine pa umrije.
21 Henoh poživje 65 godina pa rodi Metušelaha.
22 Po rođenju Metušelahovom, Henoh iđaše putovima Božjim tijekom 300 godina, pa naizrađa sinova i kćeri.
23 Henoh poživje u svemu 365 godina.
24 Budući slijedio putove Božje, on nestade jer Ga Bog uze.
25 Metušelah poživje 187 godina i porodi Lameha.
26 Po rođenju Lamehovom Metušelah poživje 782 godine i naizrađa sinova i kćeri.
27 Metušelah poživje u svemu 969 godina pa umrije.
28 Lameh življaše 182 godine i rodi jednog sina. Nazva ga imenom Noja govoreći:
29 »Ovaj ovdje okrijepit će nas od naših trudova i muke što ih nameće od GOSPODA prokleta^[38] zemlja. «
30 Po rođenju Nojinom, Lameh poživje 595 godina i naizrađa sinova i kćeri.
31 Lameh poživje u svemu 777 godina pa umrije.
32 Noja bijaše u dobi od 500 godina kad porodi Sema, Šama i Jafeta…

Bog odlučuje uništiti čovječanstvo

6 1 Kako su se ljudi bili počeli množiti na površini zemlje i kako im se bijahu narađale kćeri,
2 sinovi Božji^[39] vidješe da kćeri ljudske bijahu lijepe i oni ih po svojem izboru uzimahu za žene.
3 GOSPOD reče: »Moj Duh neće uvijek ravnati čovjekom, budući predan svojim grješkama: on je samo tijelo^[40] i njegovi dani bit će 120 godina. «
4 U te dane, na zemlji bijaše divova a bijaše ih tu opet jer nađoše kćeri ljudske i imađahu od njih djece. To su nekadašnji glasoviti polubogovi.
5 GOSPOD vidje da se zlotvornost ljudska namnožila po zemlji: cijelim tijekom dana, njegovo srce ne smišljaše drugo do li zlo
6 i GOSPOD se pokaja što je stvorio čovjeka na zemlji. Ražalosti se zbog toga
7 i reče: » Izbrisat ću{{Refl|41} s površine zemlje čovjeka kojeg sam stvorio, čovjeka, pticu, zvjerad, sitnu marvu i čak ptice nebeske, jer se kajem što sam ih stvorio. «
8 Ali Noja nađe milost u GOSPODOVIM očima.

Bog odlučuje poštedjeti Noju

9 Evo Nojine obitelji: Noja, čovjek pravedan, bi neporočan usred naraštaja svojeg vremena. Slijeđaše on putove Božje,
10 pa porodi tri sina: Sema, Šama i Jafeta.
11 Zemlja bijaše iskvarena pred Bogom i puna nasilja.
12 Bog pogleda zemlju i vidje ju iskvarenom, jer svako tijelo^[42] bijaše izopačeno na zemlji.
13 Bog reče Noji : » Za mene, svršetak svakom tijelu je stigao! Jer, zbog ljudi zemlja je ispunjena nasiljem i ja ću ih uništiti sa zemljom. «
14 » Ti načini jednu lađu^[43] od namoljenog drveta. Načinit ćeš lađu s pregradcima. Namolit ćeš ju dobro i s vana i iznutra.
15 Tu lađu napravi dugom 300 lakata^[44], širokom 50 i visokom 30.
16 Napravit ćeš lađi jedan krov sa zabatom koji ćeš uzdignuti jedan lakat iznad nje. Ulaz u lađu stavit ćeš njoj sa strane, potom u njenoj unutrašnjosti napravit ćeš jedan kat pri dnu, jedan drugi i jedan treći.
17 » Ja ću učiniti da dođe Potop to jest vode na zemlju, za uništiti pod nebesima svaki stvor s udahnutim životom; sve što je na zemlji izdahnut će.
18 Ja ću uspostaviti svoj savez s tobom. » Uđi u lađu, ti, i s tobom, tvoji sinovi.
19 Od svakog živog bića, od svakog tijela, uvest ćeš jedan par u lađu da prežive s tobom; nek' budu jedno muško i jedno žensko!
20 Od svake vrste ptica, od svake vrste životinja, od svake vrste sitne stoke zemaljske, jedan par od svake vrste doći će k tebi za preživjeti.
21 A ti, uzmi od svega što se jede i načini za sebe jednu rezervu; bit će to tvoja i njihova hrana.«
22 Tu je ono što učini Noja; on učini točno ono što mu je Bog bio propisao.

Noja ulazi u lađu

7 1 GOSPOD reče Noji: » Uđi u lađu, ti i tvoja kuća, jer ti si jedini pravedan kojeg ja vidjeh u tvomu naraštaju.
2 Uzet ćeš sedam parova od svake *čiste životinje, jedno muško i njegovu ženku i od jedne nečiste životinje jedan par, jedno muško i njegovo žensko
3 kao i od ptica nebeskih, sedam parova, muško i žensko, za produžiti vrstu na svoj površini zemljinoj.
4 Jer za sedam dana, ja ću načiniti da kiši 40 dana i 40 noći, ja ću obrisati^[45] danas s površine zemlje sva bića koja sam stvorio. «
5 Noja se složi sa svim što mu je GOSPOD bio propisao.
6 Noja bijaše star 600 godina kad se dogodi Potop to jest vode na zemlji.

Potop

7 Zbog voda Potopa, Noa uđe u lađu sa svojim sinovima, svojom ženom i njihovim ženama.
8 *Čiste životinje i nečiste životinje, ptice i od svega što giba zemljom,
9 par po par, muško i žensko dođoše u Nojimu lađu kako je Bog bio propisao Noji.
10 Sedam dana prođe i vode potopiše zemlju.
11 U 600. godini Nojinog života, u drugom mjesecu, sedamnaestog dana mjeseca, tog dana sve zalihe velikog *Ponora biše razvaljene, a otvori^[46] nebeski biše razjapljeni.
12 Kiša se obarala na zemlju tijekom 40 dana i 40 noći.
13 Istog dana, Noa uđe u lađu sa svojim sinovima, Semom, Šamom i Jafetom i trima ženama svojih sinova
14 kao i sve vrste životinja, sve vrsta zvjeradi, sve vrste sitne marve koje gmižu zemljom, sve vrste ptica, sva perad, sve krilate životinje.
15 One dođoše k Noi u lađu, par po par, svaki stvor s udahnutim životom.
16 Bijaše to po jedno muško i jedno žensko od svakog tijela^[47] koje uđe. Oni uđoše kako je Bog bio propisao Noji. GOSPOD zatvori vrata za njim.
17 Potop se zbivao na zemlji tijekom 40 dana. Vode bujahu i uzdizahu lađu koja se podizala iznad zemlje.
18 Vode biše u povodnju, stvoriše ogromnu masu na zemlji, a barka otplovi površinom voda.
19 Povodanj ojača na zemlji i, pod svim širom nebeskim, i najviše planine bijahu potopljene vodom.
20 visinom od petnaest lakata^[48]. S povodnjem voda koje prekriše planine,
21 izdahnu sve tijelo koje gibaše zemljom, ptice, zvijeri, divlje životinje, sva sitna zvjerad koja gmiže zemljom, i svaki čovjek.
22 Svi oni koji udišu zrak u dahu života svi oni^[49] koji življaše na čvrstoj zemlji umriješe.
23 Tako GOSPOD izbrisa^[50] sva bića s površine zemlje, ljude, životinje, sitnu stoku, i isto ptice nebeske. Oni biše istrijebljeni, osta samo Noa i oni koji bijahu s njim u lađi.
24 Povodanj potraja 150 dana na zemlji.

Noja izlazi iz lađe

8 1 Bog se sjeti Noa, svih zvijeri i svih životinja koje bijahu s njim u lađi; on učini tada da zemljom puhne jedan dah i vode se umiriše.
2 Skladišta *Ponora se zatvoriše kao i otvori^[51] nebeski.
3 Kiša bi zadržana u nebu a vode se povukoše sa zemlje s plimom i osekom. Po isteku 150 dana vode opadoše
4 i, u sedmom mjesecu sedamnaestog dana u mjesecu, lađa se spusti na planinu Ararat^[52].
5 Vode nastaviše opadati sve do jedanaestog dana desetog mjeseca i vrhovi se planina pojaviše.
6 Nakon 40 dana, Noa otvori prozor na lađi koju je bio načinio.
7 On pusti gavrana koji odletje, odlazeći i vraćajući se, sve dok vode prekrivahu čvrstu zemlju.
8 Potom on pusti golubicu da vidi da li su splahnule vode na zemlji.
9 Ali golubica ne nađe gdje bi mogla spustiti nogu; ona se vrati njemu na lađu, jer vode pokrivahu svu površinu zemlje. On pruži ruku i prihvati ju da ju unese u lađu.
10 On počeka još sedam novih dana pa ponovo pusti golubicu iz lađe.
11 Navečer ona mu se vrati, i evo kako imaše u kljunu jednu zdravu maslininu grančicu! Noa znade tako da su vode splasnule na površini zemlje.
12 On sačeka još sedam drugih dana i pusti golubicu koja mu se više ne vrati.
13 Dakle, u godini 601., prvog dana prvog mjeseca, vode otkriše čvrsto tle. Noa skide krov s lađe i vidje tada da površina zemlje bijaše čvrsta.
14 Desetog mjeseca, dvadeset i sedmog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.
15 Bog reče Noji: » Iziđi iz lađe, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.
16 Sve životinje koje su s tobom, od svega što je tijelo u stvari od ptica, zvijeri, sva sitna zvjerad koja giba površinom zemlje,
17 izvedi ih sa sobom i nek provrve na zemlji, nek' budu plodni i namnoženi na zemlji. «
18 Noja iziđe, i s njim njegovi sinovi, njegova žena i žene njegovih sinova;
19 sve zvijeri, sva sitna zvjerad, sve ptice i sve što giba zemljom iziđe iz lađe po obiteljima.
20 Noja podiže jedan *žrtvenik za GOSPODA. On uze od svake *čiste životinje, od svake čiste ptice i prinese žrtve paljenice^[53] na žrtveniku.
21 GOSPOD udahnu utažujući miris i reče u sebi: » Noinih nikad prokleti zemlje radi čovjeka. Sigurno, srce je čovjekovo k zlu usmjereno od njegove mladosti, ali nikad više Noinih udariti sve živo kao što sam učinio.
22 »Toliko koliko zemlja bude trajala;

sijanje i žnjevenje,

hladnoća i toplota,

ljeto i zima,

dan i noć

nikad ne će prestati. «

Bog ustanovljava savez s Nojom

9 1 Bog blagoslovi^[54] Noju i njegove sinove i reče im: »Budite plodni i namnoženi, ispunite zemlju.
2 Plašit ćete i biti strašni za sve životinje na zemlji i sve ptice nebeske. Sve što giba na površini zemlje i sve ribe morske stavljene su vam u ruke.
3 Sve što giba i što živi služit će vam za ishranu kao što vam već dadoh sve trave sazrijevajuće^[55], ja vam sve dadoh.
4 Ipak vi ne jedite tijela s njegovim životom, to jest njegovu krv^[56].
5 I isti, od vaše krvi, koja je vaš vlastiti život, tražit ću račun u svake zvijeri i tražit ću račun u čovjeka: svakome ću tražiti račun o životu njegovog brata.
6 » Tko prospe krv čovjekovu, po čovjeku bit će njegova krv prosuta;

jer po slici Boga, Bog stvori čovjeka.

7 »Što se tiče vas, budite plodni i namnoženi, provrvite na zemlji, i umnažajte se na njoj. «
8 Bog reče Noji praćenom od svojih sinova :
9 » Ustanovit ću svoj *savez s vama, s vašim potomstvom poslije vas
10 i a svim živim bićima koja su s vama: pticama, svim divljim zvijerima koje su s vama, ukratko sa svim što koji su izišli iz lađe s vama, i sa sami divljim zvijerima.
11 Ustanovit ću svoj savez s vama: nijedno tijelo^[57] ne će biti istrijebljeno vodama Potopa, ne će više biti potopa za opustošiti zemlju. «
12 Bog reče: » Evo znaka saveza koji ustanovljavam između mene, vas i svega živog s vama, za sve buduće naraštaje.
13 » Ja stavljam svoj luk^[58]u oblake da postane znak saveza između mene i zemlje.
14 Kad učinim da se pojavi oblak i kad se bude vidio luk u oblaku,
15 ja ću se sjetiti svojeg saveza između mene, vas i svakog živog bića koje god da bude; vode ne će više nikada postati Potop koji bi uništio svako tijelo.
16 Luk će biti u oblaku i ja ću ga gledati da bih se sjetio vječnog saveza između Boga i svakog živog bića, svakog tijela koje je na zemlji.«
17 Bog reče Noji: » To je znak saveza koji ja ustanovljavam između sebe i svakog tijela koje je na zemlji.«

Tri Nojina sina

18 Sem, Šam i Jafet bijahu Noini sinovi koje Noa izvede iz lađe; Šam, to jest otac Kanaanaca.
19 To biše tri Noina sina, i od njih sva zemlja bi napučena.
20 Noa bi prvi ratar. On zasadi vinograd
21 i pijaše mu vino, opi se i razgoliti u unutrašnjosti svojeg šatora.
22 Šam, otac Kanaanaca, vidje golotinju svojeg oca i obavijesti svoja dva brata napolju.
23 Sem i Jafet uzeše ogrtač Nojin i staviše ga na svoja oba pleća i, hodajući unatraške, oni pokriše golotinju svojeg oca. Okrenuti na drugu stranu, oni ne vidješe golotinju ocu svojem.
24 Kad Noja, budući odspavao svoj mamurluk, saznade što je bio učinio njegov najmlađi sin,
25 poviknu:

» Proklet da je Kanaanac,

nek' bude posljednji sluga svojoj

braći ! «

26 Potom reče:» Blagoslovljen budi GOSPODE, Bože Semov, nek' mu Kanaanac bude slugom!
27 Nek' Bog podijeli Jafetu^[59], ali da ostane u šatorima Semovim, da mu Kanaanac bude sluga!«
28 Noja poživi 350 godina poslije Potopa. On proživi u svemu 950 godina pa umrije.

Zemaljski narodi

10 1 Evo obitelji^[60] sinova Nojinih, Sema, Šama i Jafeta. Rodiše im se sinovi poslije Potopa:
2 Sinovi Jafetovi^[61]: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešeh i Tiraz.
3 Gomerovi sinovi: Aškenaz, Rifat i Togarma.
4 Javanovi sinovi: Eliša, Tarsis, Hitim i Rodanim. Počev od njih vrši se podjela naroda u otočja.
5 Svaki imaše zemlju svoju slijedeći jezik svoj i svoj narod prema plemenu svojem.
6 Sinovi Šamovi^[62]: Kuš, Misraim, Put i Kanaan.
7 Sinovi Kušovi: Seva, Havila, Savta, Raema, Savtek. Sinovi Raemovi: Saba i Dedan.
8 Kuš rodi Nimroda. On bi prvi junak na zemlji,
9 on koji bi jedan smioni lovac pred GOSPODOM. Otud izreka: »Poput Nimroda, biti junački lovac pred GOSPODOM. «
10 Prijestolnice njegovog kraljevstva bijahu Babilon, Ereh, Akhad, sve gradovi^[63] u zemlji Šinear.
11 On iziđe iz te zemlje i ode u Asiriju i sagradi Ninivu, grad širokih trgova, Kalah^[64]
12 veliki grad, i Rezen između Ninive i Kalaha.
13 Kanaan rodi Sidona svojeg prvijenca i Heta,
16 Jebuzita, Amorita, Girgašita,
17 Hivita, Arkita, Sinita,
18 Arvadita, Semarita, Hematita. Kanaanska plemena se potom rasijaše
19 i područje kanaansko se protegnu od Sidona prema Gueraru sve do Gaze, prema Sodomi i Gomori, Admai i Sevoimu sve do Lešae.
20 Takvi bijahu sinovi Šamovi po svojim plemenima i njihovim jezicima, svrstani po zemljama i narodima.
21 Od Sema, prvorođeno

g brata Jafetovog, rodi se također otac svih sinova Heberovih^[65].

22 Sinovi Semovi^[66] Elam, Asur, Arpahšad, Lud i Aram.

23 Sinovi Aramovi: Us, Hul, Gueter i Maš.

24 Arpahšad rodi Šelaha, a Šelah rodi Hebera.

25 Heberu se rodiše dva sina. Prvi se zvao Feleh, jer u njegovo doba zemlja bi podijeljena^[67] a njegov se brat zvaše Joktan.

26 Joktan rodi Almodada, Šelefa, Hasarmaveta, Jeraha,

27 Hadorama, Uzala, Dikla,

28 Ovala, Abimaela, Saba,

29 Ofira, Havila, Jovava. To su sve sinovi Joktanovi;

30 njihovo se stanište protezalo od Meša prema Sefaru, istočnoj planini.

31 Takvi bijahu sinovi Semovi prema njihovim plemenima i njihovim jezicima, svrstani u zemlje i narode.

32 Takva bijahu plemena sinova Nojinih prema svojim obiteljima svrstanim u narode. Počev od njih počinje podjela naroda na zemlji poslije Potopa.

Babilonska kula

11 1 Cijela se zemlja služila istim jezikom i istim riječima.
2 Putujući na istok, ljudi otkriše jednu ravnicu u zemlji Šinear^[68] i nastaniše ju.
3 Jedni drugima rekoše: »Hajdemo! Salijmo cigle i ispecimo ih u peći.« Opeke im poslužit će umjesto kamenja a bitumen kao malter.
4 »Hajdemo«! Rekoše oni, »sagradimo sebi jedan grad i jednu kulu čiji će vrh dosegnuti nebo. Stvorimo sebi jedno ime da ne budemo raspršeni po svoj površini zemlje. «
5 GOSPOD siđe da vidi grad i kulu koju sagradiše sinovi Adamovi^[69].
6 » Eh, reče GOSPOD, oni svi su tek jedan narod i jedan jezik i to je njihovo prvo djelo! Sada, što god da zamisle činiti ne će im biti nedostupno!
7 Hajdemo, siđimo i smrsimo njihov jezik, da više ne razumiju jedni druge!«
8 Otuda, GOSPOD ih rasprši po površini zemlje i oni prestadoše graditi grad.
9 Tako dade mu se ime Babilon jer to GOSPOD smrsi^[70] jezik cijele zemlje, i otada GOSPOD rasprši ljude po cijeloj površini zemlje.

Lista praotaca od Sema do Abrama

10 Evo obitelji ^[71] Semove: Sem je bio star stotinu godina kad rodi Arpahšada dvije godine poslije Potopa.
11 Po rođenju Arpahšadovom, Sem je poživi 5oo godina, pa narađa sinova i kćeri.
12 Arpahšad je bio proživio 35 godina kad rodi Šelaha.
13 Po rođenju Šelahovom Arpahšad poživi 403 godine, narađa sinova i kćeri.
14 Šelah je bio živio 30 godina kad rodi Hebera.
15 Po rođenju Heberovu, Šelah poživje 403 godine, on narađa sinova i kćeri.
16 Heber je bio živio 34 godine kad rodi Feleha.
17 Po rođenju Felehovu, Heber poživje 430 godina, on narađa sinova i kćeri.
18 Feleh je bio živio 30 godina kad rodi Reua,
19 po rođenju Reuovom Feleh poživje 209 godina, on narađa sinova i kćeri.
20 Reu je bio živio 32 godine kad rodi Seruha,
21 po rođenju Seruhovom Reu poživje 207 godina, on narađa sinova i kćeri.
22 Seruh je bio živio 30 godina kad rodi Nahora.
23 Po rođenju Nahorovu, Seruh poživje 200 godina, on narađa sinova i kćeri.
24 Nahor je bio živio 29 godina kad rodi Teraha.
25 Po rođenju Terahovom Nahor poživje 119 godina, on narađa sinova i kćeri.
26 Terah je bio živio 70 godina kad rodi Abrama, Nahora i Harana.
27 Evo obitelji Terahove: » Terah rodi Abrama, Nahora i Harana.
28 Haram rodi Lota. Haran umrije prije svog oca Teraha u zemlji svoje obitelji, u Uru kaldejskom^[72].
29 Abram i Nahor uzeše žene: Abramova supruga zvala se Sarai a ona Nahorova Milka, kći Haranova, otac Milkin i Jiska.
30 Sarai bijaše nerotkinja, nije imala djece.
31 Terah uze svog sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranovog i svoju snahu Sarai, ženu svojeg sina Abrama, koji s njima iz Ura kaldejskog za otići u zemlju Kanaan. Oni dosegnuše Haran^[73] gdje oni življaše.
32 Terah življaše 205 godina pa umrije u Haranu.

Abraham

Bog poziva Abrama da napusti svoju zemlju

12 1 GOSPOD reče Abramu: » Idi iz svoje zemlje i kuće svojeg oca prema zemlji koju ću ti pokazati.
2 Stvorit ću od tebe veliki narod i blagosloviti te. Velikim ću tvoje ime načiniti. Budi blagoslovljen.
3 Blagoslovit ću one koji će tebe blagosloviti, tko ti se naruga ja ću ga prokleti; u tebi bit će blagoslovljene sve obitelji na zemlji. «
4 Abram pođe kako mu GOSPOD bijaše rekao, i Lot krenu s njim^[74]. Abram imaše 75 godina kad napusti Haran.
5 On uze svoju ženu Sarai, svog nećaka Lota, sva dobra koja su bili stekli i bića^[75] koja izdržavahu u Haranu. Oni pođoše u zemlju Kanaanaca. Oni stigoše u Kanaansku zemlju.

Abram u Kanaanskoj zemlji i Egiptu

6 Abram pređe zemlju sve do mjesta zvanog Sišem^[76], sve do hrasta Morea. Kanaanci bijahu tada u zemlji,
7 GOSPOD se pokaza Abramu i reče: » Tvojem ću potomstvu dati ovu zemlju«, ondje, ovaj podiže jedan *žrtvenik za GOSPODA koji mu se bijaše pokazao.
8 Odande on stiže u planine istočno od Betela. Podiže šator između Betela na zapadu i Aia na istoku, i ovdje on diže žrtvenik za GOSPODA i načini jedno zazivanje u Njegovo ime^[77].
9 Potom, od odmorišta do odmorišta, Abram se premjesti prema Negevu^[78].
10 Bijaše glad u zemlji i Abram siđe u Egipat da ondje boravi, jer zemlju je pustošila glad.
11 No u času kad je stigao u Egipat, on reče svojoj ženi Sarai : » Vidiš, ja znam da si ti jedna lijepa žena za vidjeti.
12 Dakle, kad te Egipćani vide reći će : To je njegova žena, ubit će me, a tebe će ostaviti na životu.
13 Reci, molim te, da si moja sestra^[79] da postupe dobro prema meni radi tebe i da ostanem u životu zahvaljujući tebi. »
14 U stvari, kad Abram dosegnu Egipat, Egipćani vidješe da Sarai bijaše jako lijepa žena.
15 *Faraonovi časnici ju vidješe, izrekoše svoje pohvale Faraonu, i ta žena bi uzeta za njegovu kuću.
16 Radi nje, postupiše dobro prema Abramu koji primi krupnu i sitnu stoku, magarce, robove i sluge, magarice i deve.
17 Ali GOSPOD dosudi velike jade Faraonu i njegovoj kući radi Saraie, žene Abramove:
18 Faraon pozva Abrama da bi mu rekao: » Što mi ti ono učini! Zašto mi nisi rekao da to bijaše tvoja žena?
19 Zašto si mi rekao: To je moja sestra: I ja sam si je namijenio za ženu. Sada, evo ti tvoja žena, preuzmi ju i odlazi!«
20 Faraon naredi svojim ljudima da ga otpuste, njega, njegovu ženu, i sve što je posjedovao,
13 1 i Abram se uspe iz Egipta u Negev, on, njegova žena i sve što je posjedovao Lot bijaše s njim.

Abram i Lot se razdvajaju

2 Abram bijaše veoma bogat stadima, srebrom i zlatom.
3 On iđaše postupno od Negeva sve do Betela, sve do mjesta gdje ja bio najprije taborovao između Betela i Aia^[80].
4 Na mjestu gdje prethodno bijaše podigao *žrtvenik, Abram učini jedno zazivanje^[81] u GOSPODOVO ime.
5 Lot, koji je pratio Abrama, posjedovao je također krupnu stoku, kao i šatore.
6 Zemlja nije davala dovoljno potrepština za njihov zajednički život, jer njihova dobra bijahu prevelika da bi mogli živjeti zajedno.
7 Izbi svađa između Abramovih i Lotovih pastira Kanaanci i Periziti^[82] nastanjivaše onda zemlju
8 a Abram reče Lotu: » Nek' ne bude svađe između mene i tebe, mojih i tvojih pastira, mi smo braća^[83].
9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odijeli se dakle od mene. Ako kreneš na sjever, ja ću ići na jug; ako ti kreneš na jug ja ću ići na sjever. «
10 Lot diže oči i vidje distrikt Jordaniju: bio je potpuno navodnjen. Prije no će GOSPOD uništiti Sodomu i Gomoru on bijaše sve do Soara^[84] navodnjen kao vrt GOSPODNJI, kao zemlja egipatska.
11 Lot izabra za sebe jordanski distrikt i promijeni smjer prema istoku. On se odvojiše jedan od drugog,
12 Abram, stanovaše u zemlji kanaanskoj a Lot u gradovima Distrikta^[85].
13 Ovaj dođe taborovati u Sodomu koja strašno zgriješi protiv GOSPODA.
14 GOSPOD reče Abramu nakon Lotovog odvajanja od njega: » Digni svoje oči i, s mjesta na kojem jesi pogledaj k sjeveru, k jugu, k istoku i zapadu.
15 Da, svu zemlju koju vidiš, ja ti ju dajem kao i tvojem potomstvu, zauvijek.
16 Ja ću umnožiti tvoje potomstvo kao prašinu zemaljsku toliko da ako je moguće prebrojiti prašinu zemaljsku, moći će se također prebrojati i tvoje potomstvo.
17 Digni se, prođi zemljom uzduž i poprijeko, jer ti ju ja dajem.«
18 Abram dođe sa svojim šatorima stanovati u hrastovima Mambre koji su u Hebronu^[86]; on tu podiže žrtvenik GOSPODU.