Ekumenska Biblija - Davidovi Psalmi Dio VIII. - Prijevod Tomislav Dretar

Publié le par Thomas Dretart



[348];

a opake koji me napadaju,
moje ih uho čuje.
13 Pravednik niče kao palma,
širi se kao cedar libanski:
14 zasađen u kući GOSPODOVOJ,
on niče u trijemu našeg Boga.
15 čak i vremešan, on još uvijek plodnosi,
on ostaje pun soka i zelenila,
16 proglašavajući pravednost GOSPODOVU:
On je moja stijena! U njemu nema uzmaka!“
Psalam 93 (92)
1 GOSPOD je kralj.
On je ogrnut veličanstvom.
GOSPOD je ogrnut
snagom za pojasom.
Da, svijet ostaje čvrst, neoboriv.
2 Od uvijek tvoj je prijestol čvrst;
oduvijek ti jesi.
3 Valovi su nadošli, GOSPODE!
Valovi su naduhnuli njihov glas;
valovi uveličavaju njihov tresak.
4 Više no glas povodnja,
i valovi neizrecivog mora,
neizreciv je GOSPOD u visinama!
5 Tvoji su proglasi uistinu sigurni.
Svetost je dar tvoje kuće,
GOSPODE, za tijek vremenski.
Psalam 94 (93)
1 GOSPODE, Bože koji osvećuješ!
Probudi se, Bože koji osvjćuješ!
2 Digni se, sudi zemlji,
vrati dug oholima.
3 Za koliko vremena, GOSPODE, ti bezbožnici?
koliko će vremena ti bezbožnici likovati?
4 Oni se hvastaju, oni govore drskosti,
oni se hvališu, svi ti zlodjelnici.
5 Oni gaze tvoj narod, GOSPODE!
oni ponižavaju one iz tvoje baštine;
6 oni mrcvare udovice i useljenike,
oni ubijaju siročad.
7 Oni govore: ” GOSPOD ne vidi ništa;
Bog Jakovljev ne zna ništa!“
8 Ljudi glupi između svih, znajte ovo;
duhovi ograničeni, hoćete li razumjeti jednog dana?
9 On je posadio uho, ne može li čuti?
On je oblikovao oko, ne može li gledati?
10 On je ispravljao narode, ne može li kazniti?
On koji je dao svijest čovjeku,
11 GOSPOD, poznaje ispraznost ljudskih nauma.
12 Sretan čovjek kojeg ti ukoriš, GOSPODE,
kojeg ti poučavaš zakonom svojim,
13 za odmoriti ga od loših dana
za vrijeme dok se dubi rupa za bezbožnike.
14 Jer GOSPOD ne ostavlja svoj narod,
on ne napušta svoju baštinu:
15 on će iznova suditi prema pravdi,
i sva prava srca će se uskladiti.
16 Tko će zastupati moju stvar protiv tih zlobnika,
uzeti moju stranu protiv zlodjelnika?
17 Ako me GOSPOD ne bude zaštitio,
Tišina

[349]će uskoro postati moje boravište.

18 Kad ja govorih: ” Ja ću pasti !“,
Tvoja vjernost, GOSPODE, mene je podupirala.
19 Kad me tisuću briga spopadne,
ja se sladim tvojom okrjepom.
20 Da li će biti tvoj sukrivac, taj prijestol zločinački
koji stvara bijedu u prijeziru zakona

[350]?

21 Oni napadaju život pravednika,
oni proglašavaju krivom jednu nedužnu žrtvu.
22 Ali, GOSPOD je postao moja tvrđava;
moj Bog je stijena gdje se ja sklanjam.
23 On im je vratio njihov zločin;
on ih uništava njihovom vlastitom opakošću;
on njih uništava, GOSPOD naš Bog.
Psalam 94 (93)
1 Dođite! Kličimo od radosti za GOSPODA,
kličimo stijeni koja nas spašava;
2 predstavimo se pred njim zahvaljujući se,
kličimo to uz himne.
3 Jer GOSPOD je veliki Bog,
veliki kralj iznad svih bogova.
4 On u svojoj ruci drži ponore zemaljske;
grebeni planina su njegovi.
5 Njegovo je more, on ga je načinio,
i kontinenti koje je njegova ruka oblikovala!
6 Uđite! hajdemo si sagnuti, pokloniti se;
na koljena pred GOSPODOM koji nas je načinio!
7 Jer on je naš BOG;
mi smo puk kojeg on napasa,
stado koje on čuva.
- Danas, pod uvjetom da se pokorite njegovom glasu!
8 Ne stvrdnite svoje srce kao u Meribae
kao u dan Massain u pustinji,
9 kad su me vaši očevi izazvali i stavili na kušnju

[351],

premda su me vidjeli na djelu.
10 Tijekom 40 godina to me pokoljenje obeshrabrilo,
i ja sam rekao: ” To je jedan puk zavedenog duha;
oni ne poznaju putova mojih.“
11 Tada, u svojem gnjevu, ja prisegoh:
Ne, neće oni ući u mjesto mojeg odmora!“
Psalam 96 (95)
(provj. Ps 105; PS 106; 1Krn 1.23-33)
1 Pjevajte GOSPODU jednu pjesmu novu,
Pjevajte GOSPODU, zemljo cijela;
2 Pjevajte GOSPODU, blagoslovite ime njegovo!
Proglašavajte njegov spas iz dana u dan;
3 oglašavajte njegovu slavu među neznabošcima,
njegova čuda među svim poganima!
4 Jer GOSPOD je velik i obasut hvalospjevima,
on je strašan i nadmoćan svim bogovima:
5 sva božanstva pučka samo su taštine

[352].

GOSPOD je stvorio nebesa.
6 Sjaj i slava pred njegovim su licem,
snaga i veličanstvo

[353]u njegovom su svetištu.

7 Dajte GOSPODU, obitelji narodne;
dajte GOSPODU slavu i snagu;
8 dajte GOSPODU slavu imena jegovog.
Donosite svoje milodare, uđite u njegove trijemove;
9 poklonite se pred GOSPODOM, kad bljesne njegova svetost

[354];

drhtite pred njim, zemljo cijela.
10 Govorite među poganima: ” GOSPOD je kralj.
Da, svijet ostaje postojan, neoboriv.
On sudi poganima s pravednošću.“
11 Nek' se nebesa raduju, nek' zemlja kliče,
i nek' huče more i njegova bogatstva!
12 Nek polja sva budu u svetkovini,
nek' sva drveta šumska kliču tad od radosti,
13 pred GOSPODOM, jer on dolazi,
jer on dolazi vladati zemljom.
On će vladati svijetom s pravdom
i poganima prema odanosti njihovoj.
Psalam 97 (96)
1 GOSPOD je kralj.
Nek' zemlja kliče,
nek' se sve obale raduju!
2 Tmine i oblak njega okružuju;
pravda i pravo su temelji njegovom prijestolu.
3 Jedna vatra ide pred njim,
proždirući uokolo njegove protivnike.
4 Njegove su munje osvijetlile svijet;
zemlja ga je vidjela, ona je zadrhtala;
5 planine, kao vosak,
istopile su se pred GOSPODOM,
pred Gospodinom sve zemlje.
6 Nebesa su objavila njegovu pravdu,
i svi su pogani vidjeli slavu njegovu.
7 ”Sram svim idolopoklonicima,
koji se tašte u taštinama;
poklonite se pred njim,
vi sva božanstva

[355]!

8 Sion ga je čuo, i on se raduje;
gradovi Jude kliču
zbog tvojih presuda, GOSPODE!
9 Jer to si ti, GOSPOD,
Sve-Višnji nad svom zemljom,
nadvisujući odozgo sve bogove.
10 Vi koji ljubite GOSPODA, mrzite zlo.
On čuva život svojim vjernicima,
oslobađajući ih iz ruke bezbožnika.
11 Za pravednika jedna svjetlost je posijana;
i to je jedna radost za srca prava.
12 Pravednici, radujte se zbog GOSPODA,
slavite ga spominjući njegovu svetost.
Psalam 98 (97)
1 Psalam.
Pjevajte GOSPODU jednu novu pjesmu,
jer on je učinio čuda.
Njegova desnica, njegova ruka sveta
učinila ga je pobjednikom.
2 GOSPOD je obznanio svoju pobjedu;
pred očima naroda on je otkrio svoju pravdu.
3 On se sjetio svoje vjernosti, svoje odanosti,
u korist kuće Izraelove

[356].

Sve do na kraj zemlje, viđena je
pobjeda našeg Boga.
4 Plješćite GOSPODU, zemljo cijela;
učinite da buknu vaše pjesme od radosti i vaše glazbe;
5 svirajte za GOSPODA na kitari

[357],

na kitari, u zvuku glazbala.
6 S bubnjevima, u zvuku roga,
kličite kralja, GOSPODA.
7 Nek' grme mora i njegova bogatstva,
svijet i njegovi žitelji!
8 Nek' rijeke plješću rukama,
nek' s planinama vriskaju od radosti
9 pred GOSPODOM, jer on dolazi
vladati zemljom.
On će svijetom vladati po pravdi
i poganima po pravednosti.
Psalam 99 (98)
1 GOSPOD je kralj:
Nek' neznabošci drhte!
On sjedi na kerubinima:
nek' zemlja strijepi!
2 GOSPOD je velik u svom Sionu,
i on nadvisuje narode:
3 nek' se slavi tvoje veliko i strašno ime!
On je svet!
4 Snaga jednog kralja voljeti pravdu.
Ti si taj koji je uspostavio red.
Pravo i pravdu u Jakovu

[358],

ti si taj koji ih je stvorio:
5 Slavite GOSPODA našeg Boga,
poklonite se pred njegovim podnožjem!
On je svet!
6 Mojsije i Aaron među njegovim svećenicima,
i Samuel među onima koji zazivaše ime njegovo,
pozivahu GOSPODA,
a on im odgovaraše.
7 U oblačnom stubu on njima govoriše.
Oni su čuvali njegove uredbe,
i zakone koje im on bijaše dao.
8 GOSPODE naš Bože, ti njima sam odgovori,
ti bî za njih jedan strpljiv Bog,
ali koji se osvećivao za njihova nedjela

[359]:

9 Slavite GOSPODA našeg Boga;
poklonite se pred njegovom svetom planinom,
jer on je svet, GOSPOD naš Bog!
Psalam 100 (99)
1 Psalam za čin zahvalnosti.
Slavite GOSPODA, zemljo cijela;
2 služite GOSPODA s radošću;
uđite pred njega s veseljem.
3 Priznajte da je GOSPOD Bog.
On nas je stvorio i mi smo njegovi

[360],

njegov narod i stado s njegove ispaše.
4 Uđite kroz njegova vrata zahvaljujući,
u njegove trijemove hvaleći ga;
slavite ga, blagosiljajte njegovo ime.
5 Jer GOSPOD je dobar:
njegova je vjernost za uvijek,
a njegova odanost se proteže iz vijeka u vijek.
Psalam 101 (100)
1 Od Davida. Psalam.
Ja hoću opjevavati vjernost i pravo
i svirati za tebe, GOSPODE

[361]!

2 Ja hoću napredovati u poštenju:
kad ćeš ti doći k meni

[362]?

U svojoj kući ja ću se znati ponašati,
poštenog srca.
3 Ja neću pogledati
ni na kakvu stvar zlokobnu

[363].

Ja ću mrzjeti otpadništvo,
ono mene neće obuzeti.
4 Daleko od mene srce prijetvorno;
zlo, ja neću njega upoznati.
5 Onog koji potajno kleveće druge,
ja ću ušutkati.
Oholi pogled, srce slavohlepno,
ja njih ne mogu dopuštati.
6 Ja ću odlikovati pouzdane ljude zemlje
da sjede s mojih strana.
Onaj koji ima jedno držanje pošteno,
taj će biti moj izvršitelj.
7 On neće sjedjeti u mojoj kući,
čovjek vješt u prijevari.
Govornik laži
neće opstati pod mojim pogledom.
8 Svakog jutra ja ću ušutkati
sve opake u zemlji,
iskorjenjujući iz grada GOSPODOVOG
sve zločince.
Psalam 102 (101)
1 Molitva nesretnika koji je klonuo i povjerava se u jadikovanjima pred
2 GOSPODE, slušaj molitvu moju,
nek' moj krik dospije sve do tebe!
3 Ne skrivaj mi lica svoga
u dan moje zebnje.
Prigni uho k meni.
U dan kad ja zovem,
brzo, odgovori meni.
4 Jer moji su dani u dim otišli,
moje su kosti spržene kao žeravica.
5 Kao trava pokošena,
moje je srce sasušeno;
ja zaboravljam svoj kruh pojesti.
6 Zbog jecanja,
ja sam samo kost i koža.
7 Sličim čavkama pustinjskim,
ja sam kao sovuljaga u ruševinama.
8 Ja ostajem budan, i evo me
kao ptica usamljena na krovu.
9 Svakog me dana moji neprijatelji vrijeđaju,
bijesni protiv mene, oni se kunu na moju glavu.
10 Kao kruh ja jedem pepeo,
i miješam suze u piće svoje.
11 Tvojim gnušanjem i tvojim gnjevom
ti si me podigao i odbacio.
12 Moji dani odlaze kao sjena,
i ja se sušim kao trava.
13 Ali ti, GOSPODE, ti stoluješ zauvijek,
i sva će se doba spominjati tebe.
14 Ti ćeš se podići, ljubavlju za Sion,
jer vrijeme je za smilovanje:
da, čas je došao!
15 Tvoje sluge drže i do kamenja njegovog,
i njegova prašina im čini milost.
16 Neznabožci će se bojati imena GOSPODOVOG,
i svi kraljevi zemaljski, tvoje slave,
17 kad GOSPOD ponovo podigne Sion
i postane vidljiv u svojoj slavi,
18 kad se okrene prema molitvi orobljenih
i prestane ih potiskivati.
19 Nek' ovo bude pisano za slijedeće pokoljenje,
i jedan oporavljeni narod hvalit će GOSPODA:
20 On se nagnuo odozgo iz svog svetišta;
GOSPOD, s nebesa, pogledao je zemlju,
21 za slušati jecaje zatvorenika
i osloboditi osuđene na smrt.
22 Objavit će se ime GOSPODOVO na Sionu
i njegov hvalospjev u Jeruzalemu,
23 kad se ujedine pogani ikraljevstva
za služiti GOSPODA.
24 On je smanjio moje snage

[364]u punom naponu;

on je skratio moje dane.
25 Moj Bože, jesam li ja rekao

[365],

ne uzimaj me u sred mojih dana!
Tvoje godine pokrivaju sva stoljeća
26 Nekada ti si utemeljio zemlju,
i nebesa su djelo tvojih ruku.
27 Oni će propasti, a ti ćeš ostati.
Oni će se izlizatti kao jedno odijelo,
ti ćeš ih zamijeniti kao habit,
i oni će ustupiti mjesto.
28 Evo tko si ti, a tvoje godine ne svršavaju se.
29 Sinovi tvojih slugu smjesti će se,
i njihovo će potomstvo naći se pred tobom.
Psalam 103 (102)
1 Od Davida.
Blagoslovi GOSPODA, o moja dušo,
nek' sve moje srce blagoslovi njegovo sveto ime!
2 Blagoslovi GOSPODA, o moja dušo,
ne zaboravi ni jednu od njegovih darežljivost!
3 On je taj koji oprašta tvoju grešku u potpunosti
i iscjeljuje od svih boli.
4 On potražuje tvoj život jami
i ovjenčava te vjernošću i nježnošću.
5 On svojim dobrima hrani tvoju snagu

[366],

i pomlađuje se kao orao.
6 GOSPOD izvršava djela pravde,
on čini pravo svim izrabljenima.
7 On otkriva svoje putove Mojsiju
i sinovima Izraelovim svoja junačka djela.
8 GOSPOD je milosrdan i dobrohotan,
spor na ljutnji i pun pouzdanosti.
9 On nije uvijek u parbi
i ne čuva nikakvu pizmu beskonačno.
10 On ne postupa s nama prema našim grijesima
on nam ne vraća prema našim grješkama.
11 Kao što nebesa nadvisuju zemlju,
njegova vjernost nadvisuje one koji ga se boje.
12 Kao što je izlazak daleko od zalaska,
on daleko od nas stavlja naše uvrjede.
13 Kao što je jedan otac nježan za svoju djecu,
GOSPOD je nježan za one koji se njega boje;
14 on dobro zna od kakvog smo tijesta načinjeni

[367],

on se sjeća da smo mi prašina.
15 čovjek! Njegovi su dani kao trava;
on procvjeta kao poljski cvijet:
16 Prođe li vjetar, njega nema više,
i mjesto gdje on bijaše on je zaboravio

[368].

17 Ali vjernost GOSPODOVA,
oduvijek i zauvijek,
je nad onima koji se njega boje,
i njegova pravda za sinove njihovih sinova,
18 za one koji čuvaju njegov savez
i misle izvršavati njegove zapovijedi.
19 GOSPOD je uspostavio svoj prijestol u nebesima,
i njegovo kraljevstvo nadvisuje sve.
20 Blagosiljajte GOSPODA, vi njegovi anđeli,
izabrane sile u službi njegove riječi,
koji se pokoravate čim se zaori njegova riječ.
21 Blagosiljajte GOSPODA, vi sve njegove vojske,
vi njegovi izvršitelji koji vršite volju njegovu.
22 Blagosiljajte GOSPODA, vi sva njegova djela,
Posvuda u njegovom carstvu.
Blagosiljaj GOSPODA, o moja dušo.
Psalam 104 (103)
1 Blagosiljaj GOSPODA, o moja dušo!
GOSPODE moj Bože, ti si tako velik!
Ogrnut slavom i sjajem,
2 prekriven svjetlošću kao jednim ogrtačem,
ti si rasprostro nebesa kao jedan zastor.
3 On uslojava svoja boravišta iznad voda

[369];

od oblaka on čini svoje tijelo;
on ide na krilima vjetra.
4 Od vjetrova čini svoje glasonoše,
a od plamenova, svoje izvršitelje.
5 On je postavio zemlju na njene osnovice,
ona je zauvijek neoboriva.
6 Ti si ju prekrio Oceanom kao jednim habitom;
vode ostaju na na planinama.
7 Na tvoje grožnje one su se povukle,
izluđene tvojim udarima grmljavine:
8 prelazeći planine, silazeći u doline
prema mjestima koja si im ti odredio.
9 Ti si im nametnuo jednu granicu koju neće prelaziti;
one se neće više vratiti prekriti zemlju.
10 On šalje vodu iz izvora u klance;
ona odlazi između planina;
11 ona napaja sve poljske životinje,
divlji magarci gase njome svoju žeđ.
12 Blizu nje sklanjaju se ptice nebeske
koje pjevaju u lišću.
13 Iz svojih boravišta on napaja planine;
zemlja se nasićuje plodom tvoga rada:
14 ti daješ travi nicati za stoku,
biljkama koje čovjek sadi,
izvlačeći svoj kruh iz zemlje.
15 Vino raduje srce ljudima
obasjavajući lica više no ulje.
Kruh okrepljuje srca ljudska.
16 Drveta GOSPODOVA se nasićuju,
i cedrovi Libanski koje je on posadio.
17 To ondje se gnijezde ptice,
roda ima svoj stan u ciparisima.
18 Visoke planine su za kozoroge,
stijene su zaklon damanima

[370].

19 On je načinio mjesec za određivati blagdane,
i sunce koje poznaje sat svojeg zalaska.
20 Ti postavljaš tmine, i to je noć
kad se premještaju šumske zvijeri.
21 Lavovi riču poslije svoje lovine
i išću u Boga svoju hranu.
22 O izlasku sunca one se povlače,
i liježu u svoje jazbine,
23 a čovjek odlazi na svoj posao,
na svoje uzgoje sve do večeri.
24 Kako su brojna tvoja djela, GOSPODE!
Ti si ih sve s mudrošću stvorio,
zemlja je puna tvojih stvorova.
25 Evo mora, velikog i prostranog među obalama,
gdje se gibaju, bezbrojne,
životinje velike i male.
26 Ondje, odlaze i dolaze lađe,
i Leviatan

[371]

kojeg si ti stvorio za igrati se s njim.
27 Svi računaju na tebe
za dati im u njihovo vrijeme željenu hranu:
28 ti daješ, oni sakupljaju ;
ti otvaraš ruku svoju, oni se nasićuju.
29 Ti skriješ svoje lice, oni su užasnuti;
ti im oduzmeš dah, oni izdišu
i vraćaju se u svoju prašinu.
30 Ti pošalješ svoj dah, oni su stvoreni,
a ti obnavljaš površinu zemlje.
31 Nek' slava GOSPODOVA traje zauvijek,
nek' se GOSPOD raduje svojim djelima!
32 On pogleda zemlju, ona uzdrhti;
on dodirne planine, i one zadime se.
33 Sav svoj život ja ću opjevavati GOSPODA,
ostatak svojih dana ja ću svirati za svog Boga

[372].

34 Nek' moja pjesma njemu bude ugodna!
I nek' GOSPOD čini radost meni!
35 Nek' grješnici nestanu sa zemlje,
i nek' nevjernici ne postoje!
Blagosiljaj GOSPODA, o moja dušo!
Aleluja

[373]!

Psalam 105 (104)
( 1-15: provj. 1Krn 16.8-22)
1 Slavite GOSPODA, objavljujte njegovo ime,
obznanjujte njegove podvige među poganima.
2 Pjevajte za njega, svirajte za njega

[374];

prepričavajte njegova čuda.
3 Budite ponosni njegovim svetim imenom
i radosni, vi koji tražite GOSPODA.
4 Tražite GOSPODA i snagu njegovu,
tražite uvijek njegovo lice.
5 Podsjetite se čuda koja je počinio,
njegovih čuda i presuda izišlih iz njegovih usta,
6 vi, raso Abrahamova sluge njegovog,
vi, sinovi Jakovljevi

[375], njegovih izabranika!

7 To je on GOSPOD naš Bog
koji vlada čitavom zemljom.
8 On se uvijek podsjeti svojeg saveza,
riječi zapovjedi za tisuću pokoljenja,
9 onog kojeg je sklopio s Abrahamom,
potvrđenog prisegom Izaku,
10 što je on stavio u naredbu za Jakova,
vječni savez za Izrael,
11 kad je rekao: ” Ja ti dajem zemlju Kanaansku;
to je dio kojeg vi baštinite!“
12 Tad ih se moglo prebrojati,
bijaše to jedna šaka useljenika.
13 Oni su išli i vraćali se od naroda do naroda,
od jednog kraljevstva do drugog naroda.
14 Ali on ne pusti nikome tlačiti ih,
on pokažnjava kraljeve zbog njih:
15 ” Ne dirajte mojih mesija

[376],

ne činite zla prorocima mojim!“
16 On dozva glad na zemlju;
on posječe sve živeži
17 On posla pred njima jednog čovjeka,
Josipa, koji bi prodan kao rob.
18 Okovaše mu noge,
staviše mu željeznu ogrlicu;
19 sve do ispunjanja njegovog proročanstva
riječ GOSPODOVA ga
20 Kralj naredi odvezati ga,
gospodar naroda ga dade osloboditi.
21 On ga postavi gospodarem nad svojom kućom
i gazdom svih svojih posjeda,
22 da bi pridobio prinčeve za sebe,
i da daje starcima mudrost.
23 I Izrael uđe u Egipat,
Jakov useli u zemlj šamovu

[378].

24 Bog učini svoj narod veoma plodnim
i moćnijim no njegovi protivnici što su.
25 On promijeni njihovo srce, dade im zamrzjeti njegov narod
i postupati sa svojim slugama himbeno.
26 On posla svog slugu Mojsija
i Aarona kojeg ovaj bijaše izabrao.
27 Njihova riječ izazva znakove u Egiptu,
čuda Božja u zemlji šamovoj

[379].

28 On posla tmine, i tmine dođoše,
i njegova riječ ne bi osporena.
29 On pretvori vode u krv
i usmrti njihove ribe.
30 Njihova zemlja provrvje žabama
sve do odaja njihovih kraljeva.
31 On govoriše, i dođe gamad
i komarci na svu njihovu teritoriju.
32 Umjesto kiša, on im dade grad,
vatru i plamenve na svoj njihovoj zemlji.
33 On udari njihove loze i njihove smokve,
i polomi stabla po njihovoj teritoriji.
34 On govoriše, i dođoše skakavci
i neizbrojive larve.
35 Oni pojedoše svu travu na zemlji,
oni pojedoše plodove tla.
36 On pobi sve prvorođene u zemlji,
prvine njihove zrelosti.
37 On izvede svoj narod

[380]sa srebrom i zlatom,

i nitko ne posrnu među njegovim plemenima.
38 Egipat se obradova njihovom izlasku,
jer užas bijaše pao na njega.
39 On razastrije jedan oblak da posluži kao zavjesa,
i jednu vatru za osvijetljavati put noću.
40 Na njihovu molbu

[381]on dade doći prepelicama;

on ih nasiti kruhom s nebesa.
41 On otvori stijenu, voda pocuri
i poteče u stepe kao rijeka.
42 On se podsjetio svoje riječi
prema Abrahamu svom sluzi.
43 On je dao izići svom narodu u radosti,
svojim izabranicima s vriskom od radosti.
44 On je njima dao zemlju bezbožnika,
i oni prihvatiše rad narodâ,
45 da bi čuvali

[382]njegove propise

i pazili na njegove zakone.
Aleluja!
Psalam 106 (105)
( 1, 47-48: provj. 1Krn 16.34-36)
1 Aleluja!
Slavite GOSPODA, jer on je dobar.
Jer njegova vjernost je zauvijek.
2 Tko može izreći podvige GOSPODOVE
i dati čuti sve njegove hvalospjeve?
3 Sretni oni koji paze pravo
i primijenjuju pravdu u svako vrijeme!
4 Kad budeš sklon svom narodu,
misli na mene, GOSPODE!
Kad ga budeš spasio, pozabavi se mnome,
5 da ja mogu vidjeti sreću tvojih izabranika,
radovati se radosti puka tvoga
i dijeliti ponos tvojih baštinika.
6 Sve kao i naši očevi, mi smo griješili,
mi smo skrenuli, mi bijasmo krivcima.
7 Naši očevi, u Egiptu,
ništa nisu razumjeli od tvojih čuda.
Oni su zaboravili tvoja brojna dobra,
oni su se pobunili blizu mora, mora Trstika.
8 Ali on ih spasi zbog imena svog,
za pokazati svoju moć.
9 On zaprijeti moru Trstika, i ono presahnu;
on im dade hodati u ponorima kao u pustinji.
10 On ih spasi iz ruku neprijateljskih,
on ih obrani protiv ruke neprijateljeve:
11 vode prekriše njihove protivnike,
ne osta ni jedan jedini.
12 I oni su povjerovali u njegove riječi,
oni pjevahu njegov hvalospjev.
13 No, veoma brzo oni zaboraviše djela njegova,
oni nisu sačekali nastavak njegovog nauma:
14 u pustinji oni su se prepustili hlepnji,
u pustinjama oni su stavili Boga na kušnju.
15 On im dade što su tražili,
ali on posla premalo za njihovu volju

[383].

16 U taboru oni su zavidjeli Mojsiju,
i Aaronu čovjeku posvećenom GOSPODU.
17 Zemlja se otvori i proguta Datana,
ona prekri bandu Abiramovu.
18 Jedna vatra spali njihovu bandu,
jedan plamen proguta bezbožnike.
19 U Horebu

[384]oni su izradili jedno tele;

oni su se klanjali pred kovinom,
20 i trampili su oni svoju Slavu

[385]!

za patvorinu jednog goveda, jednog travojeda!
21 Oni su zaboravili Boga, svojeg spasitelja,
koji bijaše učinio velike stvari u Egiptu,
22 čuda u zemlji šam

[386],

strašna djela blizu mora Trstika.
23 On odluči istrijebiti ih,
ali Mojsije njegov izabranik,
stojeći na breši

[387]pred njim,

odvrati njegov gnjev razorni.
24 Oni su prezreli jednu čudesnu zemlju,
oni nisu vjerovali riječi njegovoj,
25 oni su optužili pod svojim šatorima
i nisu se pokorili glasu GOSPODOVOJ.
26 Dignute ruke, on prisegnu
pobiti ih u pustinji,
27 raspršiti njihove potomke po svim zemljama,
pobiti ih kod pogana.
28 Po tome oni su se sparili

[388]s Baalom iz Peora,

oni su jeli žrtve mrtvih,
g="hr-hr" xml:lang="hr-hr"> 29 oni su ogorčili Boga svojim postupanjima
i jedna nevolja upade među njih.
30 Tad se Pinsah ustade, on presiječe

[389],

i nevolja bi zaustavljena.
31 Ti bi računano kao čin pravedan,
iz vijeka u vijek, za uvijek.
32 Oni su razdražili Boga blizu voda Meribe
a zbog nesreće Mojsijeve,
33 budući nepokorni u svom duhu

Publié dans Livres saints

Pour être informé des derniers articles, inscrivez vous :
Commenter cet article