Ekumenska Biblija - Knjiga o Jobu Dio IIII. - Prijevod Tomislav Dretar

Publié le 22 mars 2012 par Thomas Dretart

one ostanu urezane!

25 Ja znam dobro, ja, da je moj

iskupitelj

^[49]živ,

kao posljednji, on će iskrsnuti na

26 A nakon što bude uništena ova koža

koja je moja,

u svojem tijelu ja ću promatrati Boga.

27 Ja sam taj koji će ga promatrati,

da, ja!

Moje će ga oči vidjeti, njega, i on

neće biti stranac

^[50].

Moje *srce ga žudi na dnu mene.

28 Da vi kažete: » Kako ga mučiti da se

nađe izgovor za parbu protiv njega? «

29 Tad se bojte mača protiv vas samih,

jer pomama je prolazna kod mača.

Tako vi ćete znati da postoji jedno

Likovanje opakih je kratko

20 1 Tad Sofar iz Naama uze riječ
2 Evo čemu su me moje sumnje dove-

i ova nestrpljivost koja me obuzima:

3 Ja čujem jednu poduku koja me

ali moj mi razum šapuće jedan

odgovor.

4 Ne znaš li ti da, oduvijek,

od kada čovjek bi postavljen na

zemlju,

5 likovanje opakih bi kratko?

Radost bezbožnika trajala je samo

jedan čas.

6 Kad se njegov stas dizaše do samog

i njegova glava doticaše oblake,

7 kao i njegov izmet on nestade bez

oni koji ga gledaše reći će:

Gdje je on?

8 Kao jedan san on će odletjeti

- tko će ga naći

kad se stavio u bijeg

kao jedna noćna prikaza?

9 Oko koje ga motriše neće ga

više gledati,

čak i njegovo boravište bit će

izgubljeno iz vida.

10 Njegovi će sinovi morati obeštećivati

siromašne,

njegove će vlastite ruke

11 Njegove kosti prepune mladosti,

ali ona će leći s njim u prašinu.

12 Pošto je zlo tako slatko u njegovim

ustima

nek' ga skriva pod jezikom svojim,

13 sladi se njime ne ližući ga

i još ga čuva pod svojim nepcem,

14 njegova hrana trune u

njegovom drobu

i postaje otrov od aspika.

15 Blago koje bijaše progutao,

evo ga povraća:

u njegovom trbuhu, Bog ga natjera

16 To je otrov od aspika koji bijaše sisao,

jezik zmijin će ga ubiti.

17 On neće više ugledati potoka,

rijeka, potoka meda

i vrhnja.

18 On vraća ono što bijaše dobio i ne

može ga progutati,

što god mu njegove razmjene bijahu

19 Budući da bijaše zgazio i ostavio

siromašne,

što bijaše ukrao kuću umjesto

da ju izgradi,

20 pošto se njegov trbuh nije znao

zadovoljiti,

on neće spasiti ni jedno od svojih

blaga.

21 Ništa ne izmicaše njegovoj

pohlepnosti, tako njegova sreća neće

22 Na vrhuncu obilja, nevolja će ga pograbiti,

ruka svih jadnika oborit će se

na njega.

23 On će upravo kljukati svoj trbuh kad

Bog bude razvezao nad njim svoju

Ona će pljuštati nad njim kao kiša

od hrane.

24 Pobjegne li željeznom oružju,

luk brončani će ga probosti.

25 On iščupa strijelu, ona iziđe iz

tijela njegovog,

i čim šiljak napusti njegovu jetru

užasi su nad njim.

26 Tmine se skrivaju u svim njegovim

skrovištima,

jedna vatra ih proždire koju ništa

ne podjaruje,

nevolja udara ono što se odupire

u njegovom šatoru.

27 Nebesa otkrivaju njegov zločin,

a zemlja se podiže protiv njega.

28 Bogatstva kuće njegove nestaju

kao vode koje otječu

u dan njegova gnjeva.

29 Evo ga, udes kojeg Bog čuva

opakom čovjeku,

dio baštine koji je Bog propisao

Opaki često imaju jedan sretan život

21 1 A Job uze riječ i reče:
2 Slušajte, slušajte riječi moje.

To li je tako kako me vi tješite.

3 Poduprite me i ja ću govoriti.

I kad ja budem govorio, ti ćeš se

sprdati.

4 Ja, je li to o jednom čovjeku se ja

žalim?

Dakle, zašto ne bih ja izgubio

strpljenje?

5 Okrenite se prema meni. Bit ćete

i stavit ćete ruku na svoja usta.

6 Ja sam, to me sjećanje uznemiruje

i jedna srs mi prožima tijelo.

7 Zašto nitkovi žive?

Starjeti, to je za njih uvećavati

svoju moć.

8 Njihovo se potomstvo učvršćuje

nasuprot njima, u isto vrijeme

kad i oni i oni imaju svoje izdanke

pred svojim očima.

9 Njihove kuće u miru ne poznaju

strah.

Ukor Božji njih štedi.

10 Njihovi bikovi oplođuju bez

gubitka,

njihove krave se tele bez

pobacivanja.

11 Oni ostavljaju svoje derane

skakati od veselja u krdima

i svoju dječurliju plesati.

12 Svira se na bubnjevima i

na harfama,

veseli se u zvuku frule.

13 Oni troše svoje dane u sreći,

u jednom hipu oni silaze

pod zemlju.

14 A oni bijahu rekli Bogu:

» Odstrani se od nas,

poznavati tvoje putove

nama ne godi.

15 Moćnom valja li da se načinimo

robovima njegovim?

I što se dobije zazove li ga se? «

16 Sreća nije li u njihovim rukama?

Zašto dakle reći: »Daleko od mene

17 Je li to često da se svjetiljka zlikovca

ugasi,

da se njihova ruševina na njih obruši,

da im Bog doznači za dobitak

svoj gnjev?

18 A, ipak kaže se: » Da budu oni kao

slama u vjetru, kao pljeva koju

19 Bože, reći će se, pričuvaj sinovima

kaznu očevu?

Nek' propati on sam, on će ju osjetiti!

20 Nek' vidi svojim očima ruševinu svoju

i nek' se napoji gnjeva u Moćnoga!

21 Što njemu važi, u stvari, njegova

kuća nakon njega,

jedanput kad je broj njegovih mjeseci

22 Je li to Božje da poučava znanost,

on koji sudi *krv prolivenu

^[51]!

23 Jedan umire u punoj snazi,

sav sretan i spokojan;

24 njegove su slabine teške od sala

^[52],

moždina njegovih kostiju još je

svježa.

25 Drugi umire* ogorčenog srca,

ne okusivši sreće.

26 Zajedno, oni se ispružaju u prašini,

i crvi ih prekrivaju.

27 Oh! ja dobro poznajem vaše misli

i namisli koje imate na moj račun.

28 Jer vi kažete: » Gdje je kuća sil-

nikova,

što je postalo od šatora gdje liježu

razbojniciđ«

29 Niste li ispitivali putnike,

niste li tumačili jezik njihov?

30 U dan nevolje opaki je zaštićen,

u dan gnjeva on je stavljen u zaklon.

31 Tko će njemu baciti u lice

njegovo ponašanje,

i ono što je učinio, tko će njemu

platiti?

32 Njega se prati na groblje,

i bdije se nad njegovim humom.

33 Slatke su njemu grude iz doline,

a iza njega svo pučanstvo se niže.

Sudioništvo je neizbrojivo.

34 Zašto se dakle gubiti u utjehama?

Od vaših odgovora, ostaje samo laž.

Ispovjedi svoje grijehe i Bog će ti oprostiti

22 1 Tad Elifaz iz Temana uze
2 Je li to Božje da jedan junak može

dok mudrac nije koristan no samom

3 Moćni zanima li se za tvoju

što dobijaš učvrstiš li svoje

4 Je li to iz straha za tebe

^[53]da će ti

izložiti svoju obranu, da će ići

s tobom pred pravdu?

5 Uistinu tvoja je opakost velika,

nema kraja tvojim zločinima.

6 Ti bez razloga uzimaše polog svojoj

ti im guliše njihovu odjeću sve do

golotinje njihove.

7 Ti ne davaše vode čovjeku

izgladnjelom ti si uskraćivao kruh.

8 Snažan čovjek posjedovaše zemlju,

a miljenik se tu smjestio.

9 Ti si otpuštao udovice praznih

ruku,

a ruke siročadi bijahu zdrobljene.

10 To je zašto tebe okružuju zamke,

zašto te uznemiri jedan iznenadni

11 Ili je to tama, ti ne vidiš više,

i jedna te masa vode potapa.

12 Nije li Bog više *nebesa?

Vidi zvjezdanu voltu, kako je

visoko.

13 Ti si zaključio: » Što može znati Bog?

Može li suditi kroz mračne oblake?

14 Njemu su oblaci jedna zavjesa i on kroz nju ne vidi,

on ne prolazi no obodnicom nebesa.«

15 Hoćeš li ti slijediti put od nekada,

onaj koji gaziše ljudi nastrani?

16 Oni biše odneseni s vremenom;

njihovi temelji, to je jedna rijeka

koja otječe.

17 Oni govoriše Bogu: » Okreni se od nas!«

Jer, što bi njima mogao učiniti

18 To bijaše, ipak on koji bijaše njihove

kuće ispunio srećom.

Daleko od mene, spletke

19 Pravedni će vidjeti i radovati se,

pošteni čovjek sprdat će se s njima:

20 » Evo uništenih naših protivnika,

vatra je progutala njihovu korist!«

21 Pomiri se dakle s njim i sklopi mir.

Tako će sreća biti vraćena tebi.

22 Prihvati dakle poduku iz njegovih

usta

i učvrsti njegove zakone u svijesti

svojoj.

23 Ako se ti vratiš k Moćnome,

bit ćeš oporavljen,

ako udaljiš licemjerje od svojeg

šatora.

24 Baci zatim u prašinu šipke

i u šljunak potoka zlato iz

Ofira

^[54].

25 To je Moćni koji će ti držati

mjesto šipki

i komada od srebra.

26 Jer, tad od Moćnoga ti ćeš

načiniti svoje slasti

i ti ćeš prema Bogu podići

lice svoje.

27 Kad ga ti budeš preklinjao,

on će te uslišati,

i nećeš imati više što drugo

do samo ispuniti zavjete svoje.

28 Ako ti doneseš jednu odluku, ona

će ti uspjeti

i na tvojem putu sijat će svjetlo.

29 Ako su izvjesni oboreni, ti ćeš im

moći reći: » Ustani! «

Jer, on spašava čovjeka pred očima

poniženih.

30 On će čak osloboditi onoga koji nije

nedužan;

da, taj će biti oslobođen *čistoćom

tvojih ruku.

Bog zna da ja nisam griješio

23 1 Tad Job uze riječ i reče:
2 Danas još se moja riječ čini

kad moja ruka počiva na mom

3 Ah! da sam ja znao gdje ga pronaći,

stigao bih čak do njegovog prijestola.

4 Izložio bih pred njim svoj predmet,

imao bih usta puna dokaza.

5 Ja bih znao kojom besjedom on bi mi

odgovorio

i ja bih razumio ono šbi mi on imao

reći.

6 Nasilje da li bi bilo njegova

Ne! On bi mi barem poklonio

pažnju.

7 Tad bi se jedan pravičan čovjek

objasnio s njim

i ja bih izbjegao, pobjedonosno,

svojem sudu.

8 Ali, idem li ja na istok, on nije

ondje, na zapadu, ja ga ne primijetih.

9 Je li zauzet na sjeveru, ja ga ne mogu

krije li se na jugu, ja ga ni ondje

ne vidjeh.

10 Ipak on zna koji je put moj,

ako me iskuša, ja ću otud izići

čist kao zlato.

11 Moja je noga prionula njegovim

tragovima,

ja sam čuvao put njegov i nisam

12 propis s njegovih usana i nisam

pokliznuo.

Ja sam uzimao njegove naloge više

no svoja načela.

13 Ali on, on je sav od jednog komada.

Tko će ga vratiti?

Njegovo dobro zadovoljstvo, to je

gotova stvar.

14 Hoće li on tako izvršiti moju presudu

kao toliko drugih što čuva

u očekivanju.

15 Evo zašto njegova me nazočnost

uzrujava.

Što više razmišljam, više ga se

plašim.

16 Bog je oslabio moju hrabrost,

Moćni me je uznemirio,

17 jer ja nisam bio uništen prije

pada tmina, ali on me nije poštedio

tame koja dolazi.

24 1 Zašto Moćni nema vremena u

i zašto njegovi vjerni ne vide dana

njegovih

^[55]?

2 Premještaju se međe,

napasaju se ukradena stada,

3 magarac siročeta se odvodi,

govedo udovice se uzima u

jamstvo.

4 S puta se odstranjuju ubogi,

svi siromasi zemlje nemaju se

više gdje sakriti.

5 Kao divlji magarci u pustinji,

oni putuju na posao od zore,

u potrazi za ispašom.

I to je stepa koja treba ishraniti

njihove mladunce.

6 U poljima oni sebi nasijeku hrane,

i paljetkuju lozu opakima.

7 Noć, oni ju provode nagi,

nemaju odjeće,

oni nemaju prekrivača kad je hladno.

8 Oni su smočeni kišom

s planina,

manjkom zaklona, oni grle stijenu.

9 Otima se siroče sa sise,

od siromaha zahtijeva se jamstvo.

10 Tjera ga se hodati golog,

lišenog odjeće,

a izgladnjelima daje se nositi

snoplje.

11 U zabranima drugih, oni tiješte

ulje,

a oni koji gaze u tijesku žedni su.

12 U gradu ljudi se žale,

hropac ranjenih urla,

a Bog ostaje nijem tom besramlju

^[56]!

13 Njihovi su stvaraoci u pobuni

protiv svjetla,

oni su joj podcijenili putove,

oni joj nisu hodili stazama.

14 Ubojica se diže u osvit dana,

on ubija siromaha i nevoljnika,

a noću, on nastupa kao lopov.

15 Oko preljubnikovo vreba suton.

»Ni jedno me oko neće vidjeti«,

kaže on i stavlja sebi jednu masku.

16 U tminama taj provaljuje kuće.

Danju, on se u kuću zatvara

ne poznavši svjetlost.

17 Za njih sve, zora je sjena smrti.

Ali, pljačkaš se privikao

strahu od sjene smrti

18 on preplivava kao plivač vode,

njegovo je područje prokleto

od ljudi iz zavičaja.

Ali, on ne ide putom vinogradskim.

19 » Tle žedno i vrućina progutaju

vodu snjegova.

Tako, kaže se, pakao proguta

onog tko griješi

^[57].

20 Grudi koje su ga nosile

on zaboravlja,

već gamad od njega načini

slasti svoje

ne sjeća se više njega.

Podmuklost je bila skršena

kao jedno drvo. «

21 U stvari, netko se združuje sa ženom

jalovom koja ne rađa,

ali ne daje on radosti udovici

^[58].

22 Tad Bog koji je silom odveo

moćnike

uspravlja se, i naš čovo ne računa

više na život.

23 Ipak Bog njemu daje okrjepiti se

na miru,

dok njegove oči nadziru

ponašanje drugih.

24 Oni su odgojeni za kratko

vrijeme,

i potom ničeg više.

Oni su se stropoštali kao

svi oni koji su žnjeli,

oni će biti posječeni kao jedna

glava od klasa.

25 Ako i nije tako, tko će me

pobiti,

tko će uništiti moju besjedu?

Ne spori se sa SveMogućim

25 1 Tad Bildad iz Šuaha uze riječ
2 Njegova vlast i užas,

njemu koji stvara mir u svojim

3 Mogu mi se prebrojiti njegove legije?

Nad kim se njegova svjetlost ne

4 I kako bi čovjek bio pravedan

protiv Boga,

kako igrao bi on *čistog,

onaj koji je rođen od žene?

5 Ako čak i mjesec gubi svoju

sjajnost,

i ako ni zvijezde nisu čiste u

6 što reći za čovjeka, tog crva,

sina Adamovog, tu larvu!

Bog je moćniji no što se i ne zamišlja

26 1 Tad Job uze riječ i reče:
2 Kako ti pomažeš čovjeku bez

snage,

i štitiš ruku bez krjeposti!

3 Kako ti savjetuješ čovjeka

bez mudrosti

i podjeljuješ naputke!

4 Kome se tvoje rijeći obraćaju,

od koga dolazi to nadahnuće

koje zrači iz tebe?

5 Dublji nego što su vode

i nego nebesa koja nastanjuju,

drhte pokojnici.

6 Pakao je gol pred njim

^[59],

a ponor nema nikakve koprene.

7 On je taj koji zateže Arktik

nad prazninom,

koji objesi zemlju o ništa,

8 koji smješta vode u svoje

oblake,

a da oblaci ne prsnu pod njima,

9 koji otimaju vid njegovom prijestolu

rastežući na njemu oblak svoj.

10 On je označio jedan krug na licu

voda,

krajinama svjetlosti i tmina.

11 Stubovi nebesa

^[60]ljuljaju se,

prestrašeni, njegovom prijetnjom.

12 Svojom snagom, on je otopio

ocean, svojim razumom, on je skršio

13 Njegov je dah pomeo nebesa,

njegova je ruka probola Bježeću

zmiju

^[61].

14 Ako su takvi porubi njegovih

djela,

slabi odjek koji mi opažamo,

tko bi dakle razumio grmljavinu

njegovih podviga?