Ekumenska Biblija - Stari Zavjet - Druga Samuelova knjiga - Dio II. - Prijevod Tomislava Dretara

Publié le 9 mars 2012 par Thomas Dretart

Rat protiv Amonita i Arameja

(1Kr 19.6-19)

6 Sinovi Amonovi vidješe da su postali nepodnošljivi Davidu. Oni poslaše unajmiti Aramejce iz Bet-Rehoba i Aramejce iz Zoba, to jest 20.000 pješaka, kralj Maka, tisuću ljudi, i ljudi iz Toba^[79],
1.000 ljudi.
7 David to doznade i on posla Joaba i svu vojsku srčanih^[80].
8 Sinovi Amonovi iziđoše i stadoše u bojni poredak na ulaznim vratima. Aramejci iz Sova i Rehova i ljudi Tobljevi i Makabljevi bijahu posebno u polju.
9 Joab vidje da se treba suprostaviti se i sprijeda i otpozada. On izabra ljude iz cvijeta Izraelovog i postavi jedan red sučelice Aramejcima.
10 On povjeri ostatak vojske svom bratu Abisaju i uspostavi jedan red sučelice Amonu.
11 I on reče: ” Ako su Aramejci jači nego ja, ti ćeš doći meni u pomoće. A ako su sinovi Amonovi jači od tebe, ja ću doći tebi u pomoć.
12 Budi odlučan, i pokazimo se snažnima, za naš puk i za gradove naše Boga. I nek' GOSPOD učini što mu godi.
13 Tad Joab i njegova vojska se primaknuše za tući Aramejce. Ovi pak pobjegoše pred njima.
14 Kad sinovi Amonovi vidješe Aramejce u bijegu, oni i sami pobjegoše ispred Abisaja i vratiše se u grad. Joab se vrati iz svog pohoda protiv sinova Amonovih i vrati se u Jeruzalem.
15 Aramejci vidješe da bijahu pobijeđeni od Izraela. Oni se svi ujedinise.
16 Hadadezer posla glasonoše i stavi u pohod sve Aramejce s one strane Rijeke. Ovi stigoše u Helam^[81]. Sobak, zapovjednik vojske Hadadezerove, bijaše im na čelu.
17 Najaviše to Davidu. On pokupi sav Izrael^[82], prijeđe Jordan i stiže u Helam. Aramejci se staviše red nasuprot Davidu i zapodjenuše boj.
18 Ali, Aramejci pobjegoše ispred Izraela. I David pobi Aramejcima 700 zaprega i 40.000 konjanika. On udari na Sobaka, zapovjednika aramejske vojske koji ondje umrije.
19 Svi kraljevi, sluge Hadadezerove, vidješe da bijahu potučeni pred Izraelom. Oni dakle sklopiše mir s Izraelom i sluziše mu. A Aramejce uhvati strah priteći u pomoć sinovima Amonovim.

111 A, o povratku godine, u vrijeme kad kraljevi se stavljaju u pohod, David posla Joaba, sa svim svojim slugama i svim Izraelom. Oni sasjekoše sinove Amonove i postaviše opsadu pred Rabu^[83], dok David boraviše u Jeruzalemu.

2 Navečer David se diže sa svog kreveta. On se ode prošetati na terasi kraljevske kuće. Odozgo s terase on opazi jednu ženu kupati se. Žena bijaše veoma lijepa.
3 David posla prikupiti obavijesti o toj ženi i oni mu rekoše: ” Ali, to je Betsabeja, kćer Elijamova, žena Urija Hitita^[84]! “
4 David posla izaslanike da ju uzmu. Ona dođe k njemu i on leže s njom. Ona se očisti od svoje nečistoće^[85]. Potom se ona vrati kući svojoj.
5 žena osta trudna. Ona obavijesti Davida i izjavi: ” Ja sam trudna. “
6 David posla reći Joabu: ” Pošalji mi dakle Hitita Urija. “ Joab posla dakle Urija Davidu.
7 Uri stiže kod njega; David upita kako je Joab, i puk, i rat.
8 Potom David reče Uriju: ” Siđi kući svojoj i operi svoje noge^[86]. “ Uri iziđe od kralja, praćen od jednog poklona kraljevog.
9 Ali, Uri leže pred vrata kraljeve kuće sa svim slugama svojeg gospodara i ne siđe u svoju vlastitu kuću.
10 Dođoše reći Davidu: ” Uri nije sišao u kuću svoju. “ David reče Uriju: ” Ne stižeš li ti s putovanja? Zašto nisi sišao u kuću svoju? “
11 Uri reče Davidu: ” *kovčeg, Izrael i Juda stanuju u kolibama. Moj gospodar Joab i sluge mojeg gospodara taboruju u sred polja. A ja, hoću li ići u kuću svoju, jesti, piti

i spavati sa svojom ženom^[87]. Živ bio ti, tvojim vlastitim životom, ja neću učiniti tu stvar. “

12 David reče Uriju: ” Ostani danas još ovdje, a sutra ja ću te vratiti. “ Uri dakle ostade u Jeruzalemu tog dana i sutradan.
13 David ga pozva. On jeđaše i pijaše u nazočnosti njegovoj, i David ga opi. Uri navečer iziđe leći u svoj krevet sa slugama svojeg gospodara, ali ne siđe kući svojoj.
14 Sutradan u jutro, David napisa jedno pismo Joabu i posla ga po Uriju.
15 Bijaše napisano u tom pismu: ” Stavite Urija u prvi red, u najžešći dio bitke. Potom, povucite se iza njega. On će biti pogođen i umrijet će. “

Urijeva smrt, muža Betsabejinog

16 Joab, koji je nadgledao grad, postavi dakle Urija na mjesto za koje znade da ima valjanih ljudi.
17 Gradski ljudi iziđoše i napadoše Joaba. Bijaše žrtava među pukom, među slugama Davidovim, i Uri Hitit umrije i on također.
18 Joab posla obavijestiti Davida o svim okolnostima tog boja.
19 On dade glasonoši slijedeću zapovijed: ” Kad ti budeš završio izvjestavati kralja o okolnostima boja,
20 ako se kralj naljuti i ako ti kaže: Zašto ste se vi približili gradu za zametnuti boj? Niste li znali da se odapinju strijele s visine bedema?
20 Tko je dakle udario Abimeleha, sina Jerubesetova? Nije li to bila jedna žena koja mu je bacila jedan žrvanj s visine bedema, i tako je on umro u Tebesu^[88]? Zašto ste se približavali bedemu? Ti ćeš njemu reći: Tvoj sluga Uri Hitit mrtav je i on također. “
21 Glasonoša ode i dođe Davidu izvijestiti sve sve ono što ga Joab bijaše zaduzio.
22 Glasonoša reče Davidu: ” Ti ljudi bijahu jači od nas. Oni su napravili jedan ispad u našem smjeru u sred polja, ali mi smo uzvratili protuudarom sve do ulaznih vrata.
23 Strijelci su tad gađali tvoje sluge s visine bedema. Bilo je mrtvih među slugama kraljevim i tvoj sluga Uri Hitit je mrtav, i on također. “
25 David reče glasonoši: ” Ti ćeš ovako reći Joabu: Ne uzmi suviše za zlo ovu stvar. Mač proždire na jedan ili na drugi način. Pojačaj svoj napad protiv grada i sruši ga. Okrijepi ga tako. “
26 Žena Urijeva doznade da Uri, njen muž bijaše mrtav, i ona oplaka svog muža.
27 Žalost prođe, David ju dade potražiti i primi ju kod sebe. Ona postade njegovom ženom i rodi mu ona jednog sina. Ali, ono što bijaše učinio David omrznu GOSPODU.

Natan obznanjuje Davidovu grješku

12 1 GOSPOD posla Natana Davidu. On ga ode potražiti i reče mu: ” Bijahu dva čovjeka u jednom gradu, jedan bogat, a drugi siromah.
2 Bogataš imaše mnogo ovaca i goveda.
3 Siromah ne imaše ništa, izuzev jednu ovčicu, jednu malenu, koju bijaše kupio. On ju je hranio. Ona je rasla kod njega zajedno s njegovom djecom. Ona je jela od njegovog obroka, ona pijaše iz njegovog vrča, ona spavaše u njegovim rukama. Ona bijaše za njega kao jedna kćer.
4 Jedan gost stiže kod bogataša. On ne imade srca uzeti od svojih ovaca i svojih goveda za pripravljanje objeda putniku stiglom kod njega. On uze siromahovu ovčicu i pripravi ju čovjeku došavšem k njemu. “
5 David pade u strahovitu srdžbu protiv tog čovjeka i reče on Natanu: ” živ bio GOSPOD, on zaslužuje smrt, čovjek koji je to učinio.
6 A od ovčice dat će se četverostruka naknada, zato što je učinio to i što nije imao srca. “
7 Natan reče Davidu: ” Taj čovjek, to si ti! Tako govori GOSPOD, Bog Izraelov: Ja sam taj koji te *pomazao kao kralja Izraelovog i ja sam taj koji te iščupao iz ruke Saulove.
8 Ja sam ti dao kuću tvojeg gospodara i stavio ti u ruke žene tvojeg gospodara; ja sam ti dao kuću Izraelovu i Judinu^[89]; a ako je to premalo, ja ću ti dodati toliko.
9 Zašto si ti dakle prezrio riječ GOSPODOVU čineći ono što on prezire? Ti si udario mačem Urija Hitita. Ti si uzeo njegovu ženu za učiniti ju svojom ženom, ti si ga ubio mačem sinova Amonovih.
10 Eh dobro, mač se neće nikad odstraniti od kuće tvoje^[90], jer si me prezrio i što si uzeo ženu Uriju Hititu da bi bila tvojom ženom.
11 Ovako govori GOSPOD: Evo ja ću učiniti da iskrsne tvoja nesreća iz tvoje vlastite kuće. Ja ću uzeti tvoje žene na tvoje vlastite oči i dat ću ih drugom. On će spavati s tvojim ženama pod očima ovog sunca^[91].
12 Jer ti, ti si činio to u potaji, ali ja, ja ću uraditi to pred svim Izraelom i na suncu. “
13 David tad reče Natanu: ” Ja sam zgriješio protiv GOSPODA. “ Natan reče Davidu: ” GOSPOD, sa svoje strane, je prešao preko tvojeg grijeha. Nećeš umrijeti.
14 Ali, budući da si ti, u toj stvari, ozbiljno uvrijedio GOSPODA ili radije, njegove neprijatelje, sin koji ti je rođen, umrijet će. “
15 I Natan ode kući.

Smrt Betsabejinog djeteta

GOSPOD udari dijete koje žena Urijeva bijaše rodila Davidu, i on pade bolestan.

16 David se obrati Bogu za maloga. On poče *postiti i, kad se noću vraćaše kući, on bi ležao na zemlji.
17 Starješine^[92] iz njegove kuće zahtijevaše od njega da ga dignu, ali on odbi i ne uze nikakve hrane.
18 Sedmog dana, dijete umrije. Sluge Davidove strahovaše njemu reći da dijete bijaše mrtvo. Oni si u stvari govoriše: ” Dok dijete bijaše živo, mi smo mu govorili, ali on nas nije slušao. Sada, kako mu reći: Dijete je mrtvo? Zbila bi se nesreća! “
19 David vidje da njegove sluge o nečem šuškaju između sebe i David shvati da dijete bijaše mrtvo. David tada reče svojim slugama: ”Je li to, dijete, umrlo?“ Oni rekoše:” Ono je mrtvo. “
20 Tada, David se diže sa zemlje, opra se, namirisa i presvuće odjeću; potom on uđe u Kuću GOSPODOVU i pokloni se. Kad se vratio kući svojoj, on zamoli da mu se posluži objed i on jede.
21 Njegove mu sluge rekoše: ”Što ti to tamo radiš? “ Kad dijete bijaše živo, ti si postio i plakao radi njega, a sada kad je dijete mrtvo, ti se podižeš i ti jedeš! “
22 On reče: ” Dok dijete još bijaše živo, ja postih i plakah, jer sebi govorih: Tko zna? Možda će GOSPOD imati milosti za mene i dati da dijete živi.
23 Ali sada, ono je mrtvo. Zašto bih postio? Hoću li ga ja povratiti? Ja sam taj koji će otići k njemu, ali ono, ono neće vratiti se k meni.“

Rođenje Solomonovo

23 David utješi Betsabeju, svoju ženu. On ode k njoj i leže s njom. Ona rodi jednog sina i David mu dade ime Solomon. GOSPOD ga zavolje
25 i posla reći to po posredovanju *proroka Natana. I on mu dade ime Jedidja tj. Ljubljeni od GOSPODA radi GOSPODA.

David se domogao grada Rabe

(1 Kr 20.1-3)

26 Joab napade Rabu^[93] sinova Amonovih i domože se kraljevskog grada.
27 Joab dakle posla glasonoše Davidu. On reče: ” Ja sam napao Rabu. Ja sam se čak domogao grada voda^[94].
28 Sada dakle, prikupi ostatak naroda, dođi opsjesti grad i domoći ga se, inače ja ću ga se domoći sam i on će nositi moje ime^[95]. “
29 David sakupi sav narod, pođe za Rabu, napade ju i domože je se.
30 On skide krunu njihovom kralju s glave, njena težina bijaše jedan talenat^[96] zlata, s dragim kamenjem; ona bi stavljena na glavu Davidu. I on odnese plijen iz grada u ogromnoj količini.
31 A njegovo pučanstvo, on ga posla da rukuje pilom, željeznim klinovima i željeznim sjekirama. On njih zaposli na prešanju cigala^[97]. Tako je on učinio za sve gradove sinova Amonovih. Potom David i sav puk vratiše se u Jeruzalem.

Amnon i Tamara

13 1 Evo što se dogodilo po tome. Absalom, sin Davidov, imaše jednu veoma lijepu sestru, zvanu Tamara. Amnon, sin Davidov, zaljubi se u nju.
2 Amnon se pričini bolesnim od tuge radi njegove sestre^[98] Tamare, jer ona bijaše djevica, i njoj učiniti nešto, u očima Amnonovim, bilo bi za čuđenje.
3 Amnon imaše jednog prijatelja zvanog Jonadab, sin Šimea, brata Davidova. Jonadab bijaše jedan čovjek veoma promišljen.
4 On mu reče: ” Zašto dakle, sine kraljev, ti si tako potišten svakog jutra? Nećeš li me obavijestiti o tome? “ Amnon mu reče: ” To je Tamar, sestra mog brata Absaloma. Ja sam zaljubljen u nju. “

5 Jonadav mu reče: ” Lezi na svoj krevet i čini se bolesnim. Kad tvoj otac bude došao vidjeti te, ti ćeš mu reći: Dopusti da mi moja sestra Tamara dođe dati jesti: nek' pripremi hranu pred mojim očima, na takav način da ja vidim, nek' mi ju donese ona sama, i ja ću jesti. “

6 Amon leže i pričini se bolesnim. Kralj ga dođe vidjeti, a Amnon reče kralju: ” Dopusti mi da moja sestra Tamara dođe pripremiti pred mojim očima dva kolača, nek' mi ih donese, i ja ću jesti. “
7 David posla reći Tamari, u njenoj kući : ” Idi dakle kod tvog brata Amnona i pripravi mu hranu. “
8 Tamara ode kod svog brata Amnona. On bijaše ležao. Ona uze tijesta, izmijesi ga, pritavi kolace na njegove oči, i ispeče ih.
9 Potom ona uze tavu i isprazni ju pred njim, ali on odbi jesti. Amnon reče: ” Daj da svi iziđu odavde. “ I svi koji bijahu kod njega iziđoše.
10 Amnon reče Tamari: ”Donesi hranu u sobu, daj mi ju i ja ću jesti.“ Tamara uze kolače koje bijaše pripravila i donese ih svom bratu Amnonu u sobu.
11 Ona mu ponudi jesti. On ju zgrabi i reče: ” Dođi, lezi sa mnom, sestro moja! “
12 Ona njemu reče: ” Ne, brate moj, ne siluj me, jer to se ne čini u Izraelu. Ne počini to besramlje.
13 Ja, kamo ću odnijeti svoj sram? A ti, bit ćeš smatran za jednu gnusobu u Izraelu. Govori dakle kralju. On ti neće zabraniti oženiti^[99] me. “
14 Ali, on ne htjede slusati. On ju svlada, prisili ju i leže s njom.
15 Amnon je poslije toga žestoko zamrzje. Da, mržnja koju on ponese bi žešća no ljubav koju bijaše osjećao prema njoj. Amnon joj reče: ” Diži se. Odlazi! “
16 Ona mu reče: ” Ne, jer otpustiti me bilo bi veće zlo nego ono drugo, ono koje si ti već učinio. “ Ali, on ju ne htjede slušati.
17 On pozva momka koji ga služiše i reče mu: ” Istjeraj ovu djevojku od mene, i zabravi vrata iza nje! “
18 Ona nosiše jednu tuniku dugih rukava^[100], jer tako se odijevahu kćeri kraljevske dok bijahu djevicama. Sluga Amnonov ju izvede i zaključa vrata iza nje.
19 Tamara uze pepela i pokri si glavu, *rastrga svoju tuniku dugih rukava, stavi si ruke na glavu i pođe kričeći.
20 Njen brat Absalom joj reče: ” Da li tvoj brat Amnon bijaše s tobom? Sada, sestro moja ušuti. On je tvoj brat. Ne misli više o tome. “ Tamara dakle ostade, napuštena, u kući svog brata Absaloma.
21 Kralj David saznade za tu stvar i bi veoma ražešćen.
22 Absalom ne reče ni riječ i svojem bratu Amnonu, jer Absalom bijaše zamrzio Amnona, radi silovanja svoje sestre Tamare.

Absalom dade ubiti Amnona i pobježe

23 Dvije godine poslije, bi striženje kod Absaloma, u Bal-Hasoru, kod Efraima^[101]. Absalom pozva sve kraljeve sinove.
24 Absalom dođe kod kralja i reče: ” Molim te. Evo striženje je kod sluge tvog. Nek' kralj i njegove sluge pristanu pratiti slugu tvog. “
25 Kralj reče Absalomu: ” Ne, sine moj, molim te, ne idimo svi. Ne trebamo ti mi biti na teretu. “ On ustraja, ali on ne pristade otići onamo i on ga blagoslovi.
26 Absalom reče: ” Dopusti da barem moj brat Amnon nas prati. “ Kralj mu reče: ” Zašto bi te on pratio? “
27 Absalom uznastoja, i kralj pusti Absaloma i sve druge sinove otići s njim.
28 Absalom zapovijedi svojim slugama: ” Gledajte dobro! Čim Amnon bude imao srce veselo pod utjecajem vina i kad vam budem rekao: Udrite Amnona!, vi će te ga usmrtiti. Ne bojte se. Nisam li ja taj koji vam to zapovijeda? Smjelo i pokažite se srčanima! “
29 Sluge Absalomove učiniše ono što im Absalom bijaše zapovjedio. Svi se sinovi kraljevi digoše, zajaha svatko svoju mulu i pobjegoše.
30 Oni još bijahu na putu kad novost stiže Davidu: Absalom bijaše poklao sve kraljeve sinove i ne ostade ni jedan.
31 Kralj se diže, *rastrga odjeću i leže na zemlju. Sve njegove sluge bijahu ondje rastrgane odjeće.
32 Jonadab, sin Šimeaba, brata Davidova, uze riječ i reče: ” Nek' moj gospodin ne kaže da su svi mladići pogubljeni, sinovi kraljevi. Ne, Amnon je jedini mrtav. To bijaše na usnama Absalomu od silovanje njegove sestre Tamare.
33 Nek' dakle moj gospodar kralj ne pomisli da su svi kraljevi sinovi mrtvi. Ne, Amnon je samo mrtav.“
34 Absalom pobježe. Momak zadužen za vrebanje podiže oči i vidje jednu brojnu družinu kako se pojavi iza njega, na padini planine.
35 Jonadab reče kralju: ” Evo sinova kraljevih kako stižu. Sve se dogodilo kao što je rekao tvoj sluga. “
36 No, jedva je završio govoriti kad sinovi kraljevi stigoše. Oni zajecaše. Kralj i sve njegove sluge također snažno zajecaše.
37 Absalom pobježe i ode kod Talmaja, sina Amihurova kralja Gesura^[102]. I, za vrijeme sveg tog vremena, David bijaše u žalosti za svojim sinom.
38 Što se tiče Absaloma, on bijaše pobjegao i otišao u Gesur gdje ostade tri godine.

Povratak Absaloma u Jeruzalem

39 Kralj David prestade se ljutiti protiv Absaloma, jer se bijaše utješio od smrti Amnonove.
14 1 Joab, sin Serujaov, shvati da se srce kraljevo prikonilo Absalomu.
2 On posla tražiti u Tekoa^[103] jednu razboritu ženu i on joj reče: ” Pričini se kao da si u žalosti, odjeni žalobnu odjeću, ne namiriši se, ukratko, budi kao jedna žena koja je već dugo u žalosti za nekim umrlim.
3 Potom, idi naći kralja i govori mu na ovakav način.“ I Joab joj izreče sve što treba reći.
4 Žena iz Tekoa govoriše dakle kralju. Ona se baci licem prema zemlji, pokloni se i reče: ” U pomoć, moj kralju! “
5 Kralj joj reče: ” što ti je?“ Ona reče: ” Jao! Ja sam udovica. Moj je muž mrtav.
6 Tvoja sluškinja imaše^[104] dva sina. Njih dvojica, posvadili su se u polju. Nije bilo nikog da ih razdvoji. Jedan od njih dvojice zadade smrtni udarac svom bratu.
7 Tada, sva zadruga se podiže protiv tvoje sluškinje. Oni su rekli: Izruči bratoubojicu: mi ćemo ga usmrtiti za cijenu života njegovog brata kojeg je ubio i mi ćemo istim udarcem ukloniti nasljednika. Oni će tako ugasiti žeravicu^[105] koja mi ostaje, ne ostavljajući mojem mužu ni imena ni potomstva na licu zemlje. “
8 Kralj reče ženi: ” Idi kući. Ja ću dati zapovijed glede tebe. “

9 Žena iz Tekoa reče kralju: ” Grijeh na mene moj gospodine kralju, i na moju obitelj! Kralj i njegov prijestol su tu nedužni. “

10 Kralj reče: Onaj koji će ti to govoriti, ti mi ga dovedi, i on neće više pokušavati navaljivati na tebe. “
11 Ona reče: ” Nek' se kralj udostoji spomenuti GOSPODA, svoje Boga, da osvetnik *krvi ne doda još krvoprolića i da ne ukloni mog sina.“ On reče: ” živ bio GOSPOD, ni dlaka neće pasti tvojem sinu na zemlju! “
12 Žena reče: ” Dopusti da tvoja sluškinja kaže jednu riječ mom kralju. “ On reče: ” Govori! “
13 Žena reče: ” Zašto si ti dakle učinio jedan plan te vrste protiv narodu Božjem? Prema onome što upravo reče kralj sam sebe okrivljuje ne vraćajući onoga koga je izgnao.
14 Da, mi ćemo umrijeti, poput vode prosute po zemlji i koja se ne može pokupiti, ali Bog nema srdžbe i on je odlučio da ne bude izgnan daleko od njega onaj koji je bio izgnan.
15 Sada, ako sam ja rekla mom gospodaru kralju ono što upravo rekoh njemu, to je zato što se plašim naroda. Tvoja si je sluškinja rekla: Hajdemo govoriti kralju. Možda kralj učini ono što mu njegov rob bude rekao^[106].
16 ako kralj prihvati istrgnuti svog roba iz ruke čovjeka koji bi mi htio ukloniti baštinu^[107] Božju u isto vrijeme kad i mog sina.
17 Tvoja sluškinja si je rekla: može riječ mojeg gospodina kralja pridonijeti stišavanju. Jer moj gospodin kralj je kao anđeo Božji: on sasluša i dobro i zlo^[108]. Nek' GOSPOD, Bog tvoj, bude s tobom. “
18 Kralj odgovori ženi: ” Ne skrivaj mi ništa ako ti ja postavim jedno pitanje. “ žena reče: ” Nek' se moj gospodin kralj udostoji govoriti. “
19 Kralj reče: ” Je li to Joabova ruka koja te vodi u svem tom poslu? “ žena odgovori: ” Živ ti bio, moj gospodine kralju, nitko ne može ići desno ili lijevo od svega toga što kaže moj gospodin kralj. Da, to je tvoj sluga Joab koji mi je dao zapovijed i on je taj koji je odredio sluškinji tvojoj sve što ona treba reći.
20 To je za obrnuti situaciju što tvoj sluga Joab je učinio tako, ali moj gospodar je mudar, jednako mudar kao anđeo Božji: on zna sve što se događa na zemlji. “
21 Kralj reče Joabu: ” Jest. Stvar je uređena. Idi, dovedi mladog Absaloma.“
22 Joab se baci licem prema zemlji, pokloni se i blagoslovi kralja. Joab reče : ” Ja, tvoj sluga, ja znam danas da sam ja u milosti tvojoj, moj gospodine kralju, pošto je kralj učinio ono što je rekao sluga tvoj. “
23 Joab krenu na put i ode za Gesur^[109]. On dovede Absaloma u Jeruzalem.
24 Kralj reče: ” Nek' se povuče u kuću svoju i nek' se ne pojavljuje u mojoj nazočnosti.“ Absalom se povuče u kuću svoju i ne pojavi se u nazočnosti kraljevoj.

David se pomiruje s Absalomom

25 Ne bijaše nitko u cijelom Izraelu tako lijep kao Absalom, tako hvaljen kao on: od nožnih tabana do tjemena glave, on bijaše bez grješke.
26 On si brijaše glavu na kraju svake godine, kako njegova kosa bijaše suviše teška. Kad bi se obrijao, on je vagao svoju kosu: 200 sikala^[110], u kraljevskoj mjeri.
27 Rodiše se Absalomu tri sina i jedna kćer zvana Tamara. Bijaše to jedna žena velike ljepote.
28 Absalom ostade dvije godine u Jeruzalemu ne pojavivši se u nazočnosti kraljevoj.
29 Absalom posla tražiti Joaba za poslati ga kod kralja, ali ovaj ne htjede doći k njemu. On posla jednog drugog glasonošu, ali on ne htjede doći.
30 On tad reče svojim slugama: ” Vi vidite polje Joabovo, pokraj mojeg, gdje ima ječma: idite i zapalite vatru ondje; Sluge Absalomove staviše dakle vatru u polje.
31 Tad Joab dođe potražiti Absaloma kući njegovoj i reče mu: ” Zašto su tvoje sluge stavile vatru u polju koje pripada meni? “
32 Absalom reče Joabu: ” To je što sam ja htio tebe moliti da dođeš ovdje za poslati te reći kralju: Zašto sam ja došao iz Gesura? Bolje bi bilo za mene još ostati ondje. Sada, ja hoću biti primljen u nazočnost kraljevu, i, ako ima u mene kakva grješka, nek' me pogubi! “
33 Joab se nađe kod kralja i podnese mu izvješće. Kralj dade pozvati Absaloma koji dođe k njemu i pokloni se licem prema zemlji pred kraljem. Tada kralj zagrli Absaloma.

Absalom spletkari za postati kraljem

15 1 No, poslije toga, Absalom si pribavi jedna kola i konje kao i 50 ljudi koji trcahu pred njim.
2 Ustavši u rano jutro, Absalom se drzaše na rubu ceste od vrata. Svaki put kad jedan čovjek, imajući neki proces, trebaše se naći kod kralja za moliti pravdu, Absalom ga pozivaše i govoriše mu: ”Iz kojeg si ti grada?" On bi odgovorio: ”Tvoj je sluga iz jednog od Izraelovih plemena^[111].“
3 Tad Absalom govoriše: ” Gledaj. Tvoja je stvar dobra i pravedna, ali nema nikog da te sasluša sa strane kralja. “
4 Absalom govoriše: ” Ah! da sam ja sudac^[112] u ovoj zemlji, meni bi dolazili svi oni koji imaju proces na sudu i ja bih im dijelio pravdu! “
5 A kad bi mu se čovjek približio za pokloniti se pred njim, on pružaše ruku, hvataše ga i grliše ga.
6 Absalom postupaše na takav način glede svih Izraelita koji bi se nasli kod kralja za moliti pravdu. A Absalom obmanjivaše ljude Izraelove.
7 No, na kraju četrdesete godine^[113], Absalom reče kralju: ” Dopusti mi otići u Hebron ispuniti zavjet koji sam učinio prema GOSPODU.
8 Jer tvoje je sluga načinio jedan zavjet za vrijeme boravka u Gesuru u Aram^[114]. On je rekao: Ako me stvarno GOSPOD dovede u Jeruzalem, ja ću služiti GOSPODU. “
9 Kralj mu reče: ” Idi u miru. “ On se dakle stavi na put i ode u Hebron.
10 Absalom posla opunomoćenike u sva plemena Izraelova za reći: ” Čim začujete zvuk roga, vi možete reći: Absalom je postao kralj u Hebronu. “
11 Dvije stotine ljudi iz Jeruzalema bijaše pratilo Absaloma, uzvanici, pošli u potpunoj nedužnosti. Oni ne znadoše ništa o spletki.
12 Za vrijeme dok Absalom nudiše *žrtve, on posla tražiti Ahitofela Gijonita, savjetnika Davidova, u njegov grad Gijo^[115]. Urota postade snažna i stranka Absalomova sve značajnija.

David bježi iz Jeruzalema

13 Jedan izvjestitelj dođe reći Davidu: ” Srce ljudi Izraelovih se okrenulo prema Absalomu.“
14 David reče svim svojim slugama koji bijahu s njim u Jeruzalemu: ”Na put! Bježimo. Jer Absalom nam neće podijeliti milosti. Hajdete brzo, inače, on bi nas brzo mogao pohvatati, nanijeti nam zlo i posjeći grad oštricom mača.“
15 Sluge kraljeve rekoše kralju: ”Što god da je izbor mog gospodine kralja, tvoje su sluge ondje. “
16 Kralj dakle iziđe pješice sa svom svojom obitelji, ali kralj ostavi suložnice^[116] za čuvati kuću.
17 Kralj iziđe pješice sa svim narodom i zaustavi se kod posljednje kuće.
18 Sve njegove sluge dođoše kod njega, svi Keretinci, svi Peletinci. Svi Gititi, 600 ljudi došlih iz Gata^[117] u njegovoj pratnji, prođoše pred kraljem;
19 Kralj reče Itajiu Gititu: ” Zašto dolaziš i ti s nam? Vrati se i ostani s drugim kraljem, jer ti si jedan stranac, ti si čak izbjeglica za svoju zemlju.
20 Ti si stigao jučer, i danas da te ja povlačim za sobom, dok ja, ja idem u neizvjesnost? Vrati se i povedi svoju braću sa sobom. Vjernost i odanost^[118]! “
21 Itaj odgovori kralju i reče mu: ” Živ bio GOSPOD i živ bio moj gospodin kralj, za život i za smrt, ja ću biti tvoj sluga^[119]. “
22 David reče Itaju: ” Idi. Pođi. “ Itaj Gitit prođe, sa svim svojim ljudima i svom svojom djecom.
23 Sva zemlja plakaše velikim jecajima, i sav narod prođe. Kralj prođe potokom Sedron

^[120]i sav puk prođe nasuprot putu koji ide pustinjom.

24 Bijaše tu također Sadok, i s njim svi *leviti noseći *zavjetni kovčeg Božji: oni odloziše kovčeg Božji, a Abijatar se uspe sve dok sav narod koji bijaše izišao iz grada ne bi prošao.
25 Kralj reče Sadoku: ” Donesi kovčeg Božji u grad. Ako mi je GOSPOD sklon, on će me ponovo dovesti i dopustiti mi vidjeti ga ponovo, kao i njegovo boravište.
26 Ali, ako on izjavi: ja te neću, nek' mi učini što mu se sviđa! “
27 Kralj reče svećeniku Sadoku: ” Vidiš li ti? Vrati se u miru u grad. Tvoj sin Ahimas, i Jonatan, sin Abiatarov, vaša dva sina su s vama.
28 Gledajte, ja ću se zadržavati u prijelazu pustinje, sve dok mi vaša riječ ne donese novosti. “
29 Sadok i Abiatar odnesoše dakle kovčeg Božji u Jeruzalem i tu ostadoše.

David šalje Husaja uhoditi Absaloma

30 David se uspinjase usponom Maslina^[121], on se uspinjaše plačući; imao je glavu zastrtu i hodaše bosonog. Sav narod koji ga pratiše imaše zastrtu glavu. Oni se uspinjaše plačući.
31 Dođoše reći Davidu: ” Ahifotel je među urotnicima, s Absalomom. “ David reče: ” Ja te molim, GOSPODE, učini ludima savjete Ahitofelofe! “
32 David stiže na vrh, ondje gdje se klanja pred Bogom, kad dođe njemu u susret Husaj Arkit, *razderane tunike i glave pokrivene zemmljom.
33 David mu reče: ” Ako ti pređeš sa mnom, ti ćeš biti na mom trošku.
34 Ali, ako se vratiš u grad i kažeš Absalomu: ja ću biti tvoj sluga, o kralju; donedavno ja bijah sluga tvojem ocu; eh dobro, sada ja sam tvoj sluga tada ćeš ti moći osujetiti Ahitofelove savjete.
35 I nećeš li ti ondje imati uza se svećenike Sadoka i Abiatara? Sve što budeš čuo o kući kraljevoj, ti ćeš izvijestiti svećenicima Sadoku i Abiataru.
36 Oni imaju ondje uza se svoja dva sina: Ahimasa za Safoka i Jonatana za Abiatara. Vi će te mi prenijeti njihovim posredstvom sve što budete čuli govoriti. “
37 A Husaj, prijatelj^[122] Davidov, vrati se u grad, u času kad je Absalom ulazio u Jeruzalem.

David i Siva

'16 1 David bijaše malo prešao vrh kad Siva, sluga Mefibošetov, dođe mu u susret, s jednim parom osamarenih magaraca, natovarenih s 200 kruhova, stotinu grozdova suhog grožđa, stotinu sezonskih plodova i jednu mješinu vina.
2 Kralj reče Sivi: ”Sto je to tamo? “ Siva odgovori:” Magarci će služiti kao jahaće živinče kraljevoj obitelji; kruh i plodovi, za hranu mladim ljudima; a vino, kao piće ljudima iscrpljenim u pustinji. “
3 Kralj reče: ”Ali, gdje je sin tvojeg gospodara?“ Siva odgovori kralju: ”Eh dobro, on je ostao u Jeruzalemu, jer si je rekao: Danas, kuća Izraelova^[123] vratit će mi kraljevstvo moga oca. “
4 Kralj izjavi Sivi: ” Sva dobra Mefibošetova su od sada tvoja. “ Siva reče: ” Evo me, klanjam se. Ostani mi sklon, moj gospodine kralju. “

Šimej proklinje Davida

5 Kralj David stiže u Bahurim kad jedan čovjek izlazise iz njega. On bijaše iz istog klana kao i kuća^[124] Saulova i zvao se Šimej, sin Gerov. Sve dok izlaziše on izricaše kletve.
6 On bacaše kamenje na Davida i na sve sluge kraljeve, a ipak, sav narod i svi junaci bijahu s desna i s lijeva Davidu.
7 Evo što govoriše Šimej u svojim kletvama: ”Odlazi, odlazi ništarijo krvoločna!
8 GOSPOD je dao pasti na tebe svu krv^[125] kuće Saulove, na čijem si mjestu postao kraljem. GOSPOD je vratio kraljevstvo u ruke tvojem sinu Absalomu, a tebe evo, u nesreći, jer ti si krvolok. “
9 Abišaj, sin Serujavljev, reče kralju: ” Zašto ovaj crknuti pas proklinje mog gospodina kralja? Pusti me prijeći i ta odsječem mu glavu. “
10 Kralj reče: ”Što ima između mene i vas, sinova Serujavljevih? Ako proklinje i ako mu je GOSPOD rekao: idi prokleti Davida, tko mu može reći: Zašto si to učinio?“
11 David reče Abišaju i svim njegovim slugama: ” Ako moj sin, onaj koji je potekao od mene, hoće moj život, s jačim razlogom je ovaj Benjaminit; pustite ga kleti, ako mu je to GOSPOD rekao.
12 Možda će GOSPOD pogledati na moj jad i vratiti mi sreću, umjesto njegovog današnjeg prokletstva.“
13 David nastavi napredovati sa svojim ljudima, dok Šimej napredovaše padinom planine, njemu sa strane, nastavljajući proklinjati i bacati kamenje, sa svoje strane. On je također dizao prašinu.
14 Kralj i sva njegova vojska stiže preumorna. Ondje^[126], povratiše dah.

Husaj se pridružuje Absalomu

15 Absalom i sva vojska ljudi Izraelovih^[127] bijahu stigli u Jeruzalem. Ahitofel bijaše s njim.
16 Kad Husaj Arkit, prijatelj^[128] Davidov, stiže kod Absaloma, Husaj reče Absalomu: ”Živio kralj! Živio kralj!“
17 Absalom reče Husaju: ” Je li to tvoja vjernost prema tvom prijatelju? Zašto ti nisi otišao sa svojim prijateljem? “
18 Husaj reče Absalomu: ” Ne. Onoga koga je izabrao GOSPOD, kao i sav narod i svi ljudi Izraela, to je onome žiji ja hoću biti i s kim hoću ostati.
19 Na drugom mjestu, koga ću ja služiti? Nije li to njegov sin? Isto kao što sam bio u službi tvojeg oca, ja ću biti u tvojoj službi. “

Absalom i suložnice Davidove

20 Absalom reče Ahitofelu: ” Savjetujte se međusobno o tome što nam je činiti. “
21 Ahitofel reče Absalomu: ” Pođi kod suložnica^[129] tvojeg oca koje je ostavio čuvati kuću.Tako će sav Izrael saznati da si se učinio nepodnošljivim ocu svome i ruka svih tvojih pristaša bit će time ojačana. “
22 Digoše za Absaloma jedan šator na terasi i Absalom iđaše k svim suložnicama svojeg oca pred očima sveg Izraela.
23 Savjeti koje davaše Ahitofel u ono vrijeme imadoše vrijednost proročanstva. Takvi bijahu svi savjeti Ahitofelovi, kako za Davida tako i za Absaloma.

Husaj proturječi savjetu Ahitofelovom

17 1 Ahitofel reče Absalomu: ” Pusti me izabrati 12.000 ljudi i poći u potjeru za Davidom? ove iste noći.
2 Ja ću ga sustići kad bude na kraju snaga, ja ću ga držati u strahu, sva njegova vojska će pobjeći, a ja ću udariti kralja kad ostane sam.
3 Tako ću ja povratiti sav narod prema tebi. Dosegnuti čovjeka kojeg ti tražiš jednako vrijedno je povratku svih: sav puk bit će u miru. “
4 Mišljenje se učini dobro Absalomu i svim *starješinama Izraela.
5 Absalom reče: ” Pozovi dakle također i Husaja Arkita, da čujemo što će on reći, on također. “
6 Husaj se nađe kod Absaloma, i Absalom mu reče: ” Evo kako je Ahitofel govorio. Trebamo li mi učiniti ono što je on rekao? Ako ne, govori ti sam.
7 Husaj odgovori Absalomu: ” Savjet koji ti je dao Ahitofel nije dobar ovog puta. “
8 Potom Husaj reče: ” Ti i sam poznaješ svojeg oca i njegove ljude: to su junaci i razjareni poput medvjeda koji je izgubio svojeg medvjedića u polju. Tvoj je otac jedan bojovnik, on neće sprovesti noći s narodom.
9 On je sad skriven negdje u nekoj rupi ili drugdje. No, čim počne bivati žrtava između naših. Netko će ga upoznati s time i reći: Ima gubitaka u narodu koji slijedi Absaloma!
10 Tada, čak i jedan takav koji ima srce lava osjetit će se slabim, jer sav Izrael zna da tvoj otac jest jedan junak i da su njegovi sudruzi hrabri.
11 Evo dakle što ja savjetujem: nek' se okupi kod tebe sav Izrael, od Dana do Ber-Ševe^[130], tako brojan

kako je pijesak na obalama, ti sam ići ćeš u boj.

12 Mi ćemo ga dohvatiti ma na kojem mjestu se nalazio. Mi ćemo se postaviti spram njega kao rosa popadala po tlu: od njega i od njegovih drugara, neće ostati^[131] više nitko.

13 Ako li uđe u jedan grad za sastati se, sav Izrael donijeti će užad u taj grad i mi ćemo ga odvući^[132] sve do potoka, tako da ne ostane ondje ni jedan piljak. “

14 Absalom i svi ljudi Izraelovi rekoše: ” Savjet Husaja Arkita je bolji no savjet Ahitofelov. “ GOSPOD u stvari bijaše odredio da propadne savjet Ahitofelov koji je bio bolji, za donijeti nesreću na Absaloma.

David prelazi Jordan

15 Husaj reče svećenicima Sadoku i Abiataru: ” Evo što je Ahitofel savjetovao Absaloma i starješine Izraelove, i evo što sam ja savjetovao.
16 Sada dakle, pošaljite brzo izvijestiti Davida. Recite mu: Ne zaustavljaj se ove noći u pustinjskim stepama, i čak moraš proći, inače, bit će lak zalogaj kralj i sav narod koji ga prati. “
17 Jonatan i Ahimaš bijahu u Ein-Roguelu^[133]. Jedna sluškinja morade otići obavijestiti ih i oni moraše otići sami izvijestiti kralja Davida, jer ne mogaše ulaziti u grad.
18 Ali, jedan mladi čovjek ih vidje i izvijesti Absaloma. Oni pođoše brzo obojica i stigoše u kuću jednog čovjeka u Bahurim^[134]. On imaše jedan bunar u svom dvorištu. Oni siđoše u njega.
19 Ona uze pokrivač i rastegnu ga preko bunara. Ona razastrije zrnevlje preko njega. Ne opažaše se ništa.
20 Sluge Absalomljeve uđose kod te žene, u kuću, i rekoše: ” Gdje su Ahimaši Jonatan? “ žena im reče: ” Oni su prešli®vodu^[135]. “ Oni bezuspješno tražaše i vratiše se u Jeruzalem.
21 Poslije njihovog odlaska, oni drugi uspese se iz bunara i odoše izvijestiti kralja Davida. Oni rekoše Davidu: ” Na put! Prijeđite brzo vodu^[136], jer evo savjeta što je Ahitofel dao za vas. “
22 David se stavi dakle na put kao i sav puk što bijaše s njima prijeđoše oni Jordan. U zoru, ne ostade ni jedan jedini koji nije prešao Jordan.
23 Kad Ahitofel opazi da nisu izvršili njegov savjet, on osedla svoje magare, stavi se na put i ode kući svojoj. On dade zapovijedi svojoj obitelji i objesi se. Poslije njegove smrti, on bi ukopan u grobnicu oca svoga.

David u Mahanaimu

24 David stiže u Mahanaim^[137] dok Absalom prelažaše Jordan, on i svi ljudi Izraelovi s njim.
25 Na čelu vojske Absalom bijaše umjesto Joaba stavio Amazu. A Amaza bijaše sin jednog čovjeka zvanog Jitra Izraelit, koji bijaše vjenčao Abigajlu, kćer Nahasevu i sestru Serujavljevu, majku Joabovu.
26 Izrael i Absalom postaviše svoj tabor u polju Galadskom^[138].
27 Od dolaska Davidovog u Manaham, Sobi, sin Nahasa, iz Rabe sinova Amonovih, Makir, sin Amielov, iz LoDebara, i Barzilaj Galadit, iz Roguelima^[139],
28 donesoše stvari za spavanje, vunenu robu, posuđe, kao i pšenice, ječma, brašna, prženog zrnevlja, boba, sočiva, prženog zrnevlja^[140],
29 meda, masla, ovaca i komada govedine što donesoše kao hranu Davidu i puku koji bijaše s njim, jer si govoriše: ” Puk je pretrpio glad, umor i žeđ u pustinji.

Poraz Absalomljeve vojske

18 1 David pregleda narod koji bijaše s njim i postavi im na celo zapovjednike tisuća i zapovjednike stotina.
2 Potom David dade puku znak za polazak; jedna trećina bijaše povjerena Joabu, jedna trećina Abišaju, sinu Serujavljevu, bratu Joabovu, jednu trećinu Itaju Gititu. Kralj reče narodu: ”Meni je također stalo izići^[141], s vama.“
3 Puk reče: ” Ti ne trebaš izići. Ako, u stvari, mi počnemo bježati, neće se obratiti pažnja na nas; čak i ako pomre polovica od nas, neće se pokloniti pažnja nama; ali sada, radi se od 10.000 kao mi^[142]. Dakle, bolje je da ti možeš nas spasiti počev od grada. “
4 Kralj im reče: ” Ja ću učiniti ono što se vama sviđa. “ Kralj stajaše pokraj vrata, dok narod izlažase po stotinama i tisućama.
5 Kralj dade ovu zapovijed Joabu, Abišaju i Itaju: ” Radi mene, polako, s mladim Absalomom! “ Sav je puk čuo kralja davati ovu zapovijed zapovjednicima glede Absaloma.
6 Puk iziđe u polje u susret Izraelu i bitka se odigra u sumi Efraimovoj^[143].
7 Ondje, narod Izraelov bi potučen pred slugama Davidovim. Bijaše mnogo gubitaka tog dana, 20.000 ljudi.
8 Boj se razvio po svem zemljinom širu. Tog dana šuma proguta^[144] više ljudi među narodom no što ih poždera mač.

Joab ubija Absaloma

9 Absalom se slučajno nađe licem prema slugama Davidovim. Absalom jahaše jednu mulu, a mula se zapetlja u granje jedne velike smrdljike. Glava Absalomovljeva se uplete u smrdljiku i on se nađe između neba i zemlje, dok mula koja bijaše pod njim prođe dalje.
10 Jedan ga čovjek vidje i dođe reći Joabu: ”Vidio sam Absaloma obješenog o jednu smrdljiku. “
11 Joab reče svom izvjestitelju: ” Tako si ga vidio! Ali, zašto ga nisi udario i pogubio na mjestu? Ja bih ti dugovao tada deset sikala^[145] srebra i jedan pojas. “
12 Čovjek reče Joabu: ” Taman da ja sad odmjeravam u svojim rukama i tisuću sikala srebra, ja ne bih ponio ruke na kraljevog sina, jer na naše uši kralj ti je izdao ovu zapovijed, kao i Abišaju i Itaju: Pazite da nitko ne dotakne mladog Absaloma.
13 Uostalom, da sam ja počinio to zlodjelo protiv njegovog život a, ništa ne bi izmaklo kralju, a ti sam, i ti bi se držao po strani. “
14 Joab reče: ” Ja neću tako čekati pred tobom! “ On dakle uze u ruku tri sulice i zabode ih u srce Absalomu, još živom u sred smrdljike.
15 Potom deset mladih ljudi, štitonoše Joabove, okružiše Absaloma i smrtno ga udariše.
16 Joab zasvira u rog i puk prestade progoniti Izrael, jer Joab zadrža narod.
17 Uzeše Absaloma i baciše ga u šumu, u jednu veliku jamu, i nabacaše odozgo ogromnu gomilu kamenja. Sav Izrael bijaše pobjegao, svatko k svom šatoru^[146].
18 A Absalom bijaše poduzeo podići za svog života stelu koja se nalazi u Kraljevoj dolini^[147], jer si bijaše on rekao: ” Ja nemam sina za nastaviti moje ime. “ On dakle dade svoje ime steli. I danas ju se još zove spomenikom Absalomljevim.

David doznaje za smrt Absalomljevu

19 Ahimas, sin Sadokov, reče: ”Dopusti mi otrčati odnijeti dobru vijest kralju da je GOSPOD učinio pravdu izvlačeći ga iz ruku njegovih neprijatelja.“
20 Joab mu reče: ”Ti ne bi bio donositelj jedne dobre vijesti u ovaj dan. Ti ćeš ju odnijeti jedan drugi dan, ali danas, ti ne bi odnio dobru vijest, jer se radi o smrti kraljevog sina.“
21 I Joab reče jednom Kušitu^[148]: ”Idi izvijestiti kralja o onom što si vidio.“ Kušit se pokloni pred Joabom i ode trčeći.
22 Ponovo, Ahimas, sin Sadokov, reče Joabu: ” Nek' bude što će biti! Ja ću trčati!. “ On mu reče: ” Trči! “ Ahimas, uze trčeći put ravnicom Jordana i preteče Kušita.
23 David bijaše sjedio između dvojih vrata^[149]. Pozornik se nalaziše na terasi pred vratima, na bedemu. On podiže oči i vidje jednog čovjeka kako trči sam.
25 Pozornik povika da obavijesti kralja. Kralj reče: ” Ako je sam, to je zato što ima dobru vijest za javiti. “ Dok se čovjek približavaše,
26 pozornik vidje jednog drugog trčati. On zavika vrataru: ” Evo jednog čovjeka koji trči sam. “ Kralj reče: ” Taj tamo također donosi jednu dobru vijest. “
27 Osmatrač reče: ”Ja prepoznajem način trčanja prvog: to ja onaj Ahimasov, sina Sadokovog.“ Kralj reče: ” To je jedan dobar čovjek. On dolazi za jednu veoma dobru vijest. “
28 Ahimas povika i reče kralju: ” Sve je dobro; On se pokloni licem prema zemlji pred kraljem i reče: ” Blagoslovljen budi GOSPOD, Bog tvoj, koji je izručio ljude koji se bijahu digli protiv mog gospodara kralja! “
29 Kralj reče: ” je li sve dobro s mladim Absalomom? “ Ahimas reče: ” Ja sam vidio da se mnogo komeša kad Joab posla jednog slugu kralju i tvog slugu, ali ja ne zanm zašto.“
30 Kralj reče: ” Odstrani se i ostani ondje. “ On se odstrani u ostade po strani.
31 Tad Kušit stiže. Kušit reče: ” Nek' moj gospodin kralj sazna dobru vijest : Gospod ti je učinio pravdu danas izvlačeći te iz ruku tvojih neprijatelja. “
32 Kralj reče Kušitu ” Je li sve dobro s mladim Absalomom? “ Kušit odgovori: ” Nek' imaju sudbinu tog mladića, neprijatelji mog gospodara kralja i svi neprijatelji koji hoće tvoju nesreću. “

David oplakuje svog sina

19 1 Kralj zadrhta. On se pope u sobu iznad vrata i zaplaka. On govoriše hodajući: ” Moj sine Absalome, moj sine Absalome, moj sine Absalome, zašto ja nisam umro umjesto tebe! Absalome, sine moj, sine moj!
2 Obavijestiše Joaba: ” Evo, rekoše, kako kralj plače i oplakuje Absaloma. “
3 Pobjeda, tog dana, pretvori se u zalost za sav narod, jer narod bijaše čuo govoriti, onog dana: ” Kralj je vrlo uzbuđen radi svog sina. “
4 Narod, tog dana, kradomice se vrati u grad, kao što čini jedna narod koji je pobjegao iz boja.
5 Kralj, on, bijaše zastro svoje lice. Kralj kričaše na glas: ” Sine moj Absalome, Absalome, sine moj, sine moj! “
6 Joab dođe pronaći kralja u unutrasnjosti kuće. On reče: ” Ti danas sramom pokrivas lice slugama svojim koji su ti danas spasili život, kao i svojim sinovima i svojim kćerima, svojim žena ma i svojim suložnicama^[150].
7 Ti voliš one koji te mrze, a mrziš one koji te vole. Ti si danas proglasio da zapovjednici i sluge nisu ništa za tebe. Eh dobro, danas, ja znam to, da Absalom bijaše živ, a mi svi mrtvi, danas, eh dobro, ti bi to našao za normalno.
8 Sada, digni se, i idi govoriti *iz srca svojim slugama, jer, ja ti prisežem GOSPODOM, ako li ti ne odeš nitko neće ovu provesti s tobom, i to će za tebe biti gora nesreća no sve nesreće koje su te zadesile od tvoje mladosti pa do sada. “
9 Tada, kralj se diže i ode sjesti k vratima, i objavi se svem narodu: ” Evo kralj sjedi pokraj vrata! “ I sav puk dođe u nazočnost kralju.

David pozvan vratiti se u Jeruzalem

Izrael se bijaše razbježao, svatko k svojim šatorima^[151].

10 U svim plemenima Izraelovim^[152], sav puk se raspravljase. govoriše se: "Kralj nas je istrgao iz ruku neprijateljevih, on nas je oslobodio od ruke Filistinaca i, sada, on je morao pobjeći iz zemlje da bi izmakao Absalomu.
11 Što se tiče Absaloma, kojeg mi bijasmo *pomazali za biti nasom glavom, on je umro u ratu. što čekate vi sada za vratiti kralja? “
12 Kralj David, sa svoje strane, posla reći svećenicima Sadoku i Abiataru: ”Govorite *starješinama Judinim i recite im: Zašto biste vi bili posljednji za vratiti kralja kući, dok to što kaže sav Izrael je došlo do kralja?
13 Vi ste moja braća. Vi ste moja kost i meso^[153]. Zašto biste vi bili posljednji za vratiti kralja kući?
14 A vi kažite Amazu: Nisi li ti moja kost i meso? Nek' Bog mi učini to i opet tako^[154], ako ti ne zamijeniš Joaba kao stalni zapovjednik moje vojske! “
15 David primijeni mnijenje svim ljudima Jude, kao jednom čuvjeku. Oni poslaše reći kralju: ” Vrati se, ti i sluge tvoje! “

David pošteđuje Šimeja

16 Kralj se vrati i stiže dakle k Jordanu. Juda bijaše došao u Gilgal^[155] za poći u susret kralju, za učiniti da kralj prijeđe Jordan.
17 Šimej^[156], sin Gerov, Benjaminit iz Bahurima, pohiti sići s Judinim ljudima u susret kralju Davidu;
18 bijaše s njim tisuću ljudi Benjaminovih, kao i Siva, sluga kuće^[157] Saulove, sa svojih petnaest sinova i svojih dvadeset slugu. Oni se moraše baciti u Jordan pred kraljem,
19 dok ga splav prelažaše, za prevesti kuću kraljevu i izvršiti ono što se smatralo dobrim. Šimej, sin Geravljev, budući se bacio pred noge kralju dok ovaj prelažaše Jordan,
20 reče kralju: ” Nek' mi moj gospodin kralj ne upisuje na račun grijeh. Ne sjećaj se grješke koju tvoj sluga bijaše počinio u dan kad moj gospodin kralj napuštaše Jeruzalem. Nek' ju kralj ne uzme k srcu!
21 Jer tvoj sluga zna ovo: ja sam zgriješio. Ali, danas, ja sam došao prethodeći svu kuću Jozefovu^[158], za sići u susret mom gospodinu kralju. “
22 Abišaj, sin Serujavljev, umiješa se i reče: ” Je li to jedan razlog za ne pogubiti Šimeja, dok je on proklinjao mesiju GOSPODOVOG? “
23 David reče: ”Što ima između mene i vas, sinovi Serujavljevi, da vi postupate prema meni danas kao optužitelji? Zar se danas netko u Izraelu pogubljuje? Nisam li ja danas siguran biti kraljem Izraela?
24 Kralj reče Šimeju: ” Ti nećeš umrijeti. “ I kralj mu to prisegnu.

David se izmiruje s Mefibošetom

25 Mefibošet, sin Saulov, siđe u susret kralju. Nije vodio brigu ni o svojim nogama ni o svojim brkovima, on nije oprao ni svoje odjeće, od dana kad kralj bijaše otišao sve do ovog dana kad se on vraćase živ i zdrav.