Josip Osti - la poésie - II partie

Publié le par Thomas Dretart

josip osti

 

PLAMEN, ŽAR, PEPEO I OBRATNO

 

 

(1991)

 

 

POSLIJE RAZGOVORA S DUŠOM ILI 11. SEPTEMBRA 1987. GODINE

 

U LIPICI, DOK SU, LIPICANERIMA, U SNU, IZRASTALA KRILA

 

 

utrčala si u noć

 

 

za sobom si prosipala zvijezde

 

kako bi se znala

 

iz tog mrklog mraka

 

vratiti

 

 

ali nema povratka

 

 

nevidljiva ptica

 

pozobala je zvijezde za tobom

 

 

još uvijek lutaš tamnomšumom mojih stihova

 

 

 

 

 

L'AMOUR VOIT CE QUE PERSONNE NE VOIT

 

ET NE VOIT PAS CE QUE LES AUTRES VOIENT

 

 

on a entendu la sonnette

 

j'ai ouvert la porte

 

je n'ai vu personne

 

 

tu t'es approchée

 

en me demandant

 

qui c'était

 

 

j'ai dit

 

personne

 

et j'ai fermé la porte

 

 

tu as dit

 

comment personne

 

il y a un aveugle devant la porte

 

 

aveuglé par l'amour

 

je ne voyais plus rien

 

 

LJUBAV VIDI ONO ŠTO NITKO NE VIDI, A NE VIDI ONO ŠTO SVI VIDE

 

 

oglasilo se zvonce

 

otvorio sam vrata

 

i nikoga nisam vidio

 

 

prišla si

 

pitajući

 

tko je

 

 

rekao sam

 

nitko

 

i zatvorio vrata

 

 

ti si rekla

 

kako nitko

 

na vratima je stajao slijepac

 

 

slijep od ljubavi

 

ništa nisam vidio

 

 

 

CHAQUE FOIS QUE NOUS NOUS RENCONTRONS, NOUS NOUS REGARDONS LONGTEMPS

 

 

chaque fois que nous nous rencontrons, nous nous regardons longtemps… lorsque soudainement nous nous rencontrons sur le chemin

 

qui passe par la forêt ou qui mène vers le vignoble, ou bien quand elle commence à s’approcher de moi, toute nue, à travers l’herbe de la prairie

 

remplie de fleurs de pissant-en-lis, semblables aux étoiles.

 

Ses mouvements sont gracieux, inaudibles, comme si elle marchait sur la pointe des pieds. Dans ses yeux, d’où me parvient le froid venu d’un puits sans fond, je vois chaque fois mes propres yeux, et là-dedans, le soleil brûlant. J’ignore si elle sent mon désir comme je sens le sien, désir qu’on s’embrasse au moins une fois… Chaque fois que nous nous rencontrons, nous nous regardons longtemps… Ainsi se termine chacune de mes rencontres avec une vipère.

 

 

KADA GOD SE SRETNEMO, DUGO SE

 

GLEDAMO

 

 

 

Kada god se sretnemo, dugo se gledamo. … Kada se

 

neočekivano sretnemo na putu koji vodi kroz šumu

 

ili vinograd, a i kada mi se u vrtu kroz travu,

 

prepunu cvjetova maslačka, sličnih zvijezdama,

 

približava gola. Gipkim kretnjama. Potpuno nečujno,

 

kao da hoda na prstima. U njenim lijepim očima,

 

iz kojih dopire studen najdubljeg bunara, svaki put

 

vidim svoje oči i u njima sunce koje žeže. Ne znam

 

osjeća li i ona moju velikuželju, kao ja njenu,

 

da se bar jednom strasno poljubimo. … Kada god se

 

sretnemo, dugo se gledamo.… Tako se završi svaki

 

moj susret sa zmijom.

 

 

 

 

LE SCEAU DE SOLOMON

 

(1995)

 

 

 

LA MISERE M'A ENRICHI

 

 

la misère m'a enrichi. Chaque miette

 

aujourd'hui c'est un pain entier. Odorant. Tendre. Chaud. Une goutte d'eau , c'est un lac, la mer. La soie bleue qui enveloppe le corps de ma femme.

 

Un sourire, c'est le cadeau qui rend ensoleillé même la grisaille d'un jour pluvieux. Comme si quelqu'un m'a arraché les yeux avec lesquels je regardais jusqu'à il y a peu de temps. Je commence enfin à voir. A l'image de Homer, je vois le monde d'ici bas, et vois le monde céleste.

 

Je vis avec mes morts. Leur gaité me console.

 

Ma plaie n'est qu'un signe qu'on reconnait ceux que la

 

vie a chosis. Pour qu'ils ne voient pas ce que les autres croient

 

comprendre.

 

 

 

 

SALAMONOV PEČAT

 

(1995)

 

 

SIROMAŠTVO ME JE OBOGATILO

 

 

Siromaštvo me je obogatilo. Svaka mrva

 

meni je, danas, cijeli kruh. Mirisan.

 

Mek. Topao. Kap vode -jezero, more.

 

Plava svila koja omotava tijelo moje

 

gole žene. Smiješak -dar od kojeg se

 

razvedri i siv, kišan dan. Kao da mi je

 

netko iskopao oči, kojima sam, donedavno,

 

gledao. Progledao sam, napokon. Kao Homer

 

vidim zemaljski, vidim nebeski svijet.

 

Živim sa svojim mrtvima. Tješi me njihova

 

vedrina. I moja rana samo je znak

 

po kojem se prepoznaju oni koje je život

 

izabrao. Da ne vide onošto se drugima

 

čini da razumiju.

 

 

 

 

 

L'ETERNITE DE L'INSTANT

 

 

A l'instar du lait débordant d'une casserole sur le feu au moment de l'intention

 

D'une mère, ainsi au moment où je me suis retourné sur ton passage,

 

Les feuillages du sureau fleuri ont-ils débordé

 

La grille de mon jardin

 

 

 

VJEČNOST TRENUTKA

 

 

Kao što je mlijeko, koje se kuhalo

 

u loncu na štednjaku, svaki put, u

 

trenutku i najmanje majčine nepažnje,

 

pokipjelo, tako je, u trenutku,

 

dok sam se samo okrenuo za tobom,

 

preko ograde vrta prekipjela krošnja

 

procvjetale zove.

 

 

 

LA NUIT DES AMANTS

 

 

La vie avec toi, mon amour, est trop courte.

 

Mais la nuit sans toi est trop longue.

 

 

 

NOĆ ZALJUBLJENIKA

 

 

Život je, ljubavi, s tobom - prekratak.

 

Ali noć je, ljubavi, bez tebe – preduga.

 

 

Traduction par Jasna Šamić

Pour être informé des derniers articles, inscrivez vous :
Commenter cet article