Josip Osti - la poésie - II partie
PLAMEN, ŽAR, PEPEO I OBRATNO
(1991)
POSLIJE RAZGOVORA S DUŠOM ILI 11. SEPTEMBRA 1987. GODINE
U LIPICI, DOK SU, LIPICANERIMA, U SNU, IZRASTALA KRILA
utrčala si u noć
za sobom si prosipala zvijezde
kako bi se znala
iz tog mrklog mraka
vratiti
ali nema povratka
nevidljiva ptica
pozobala je zvijezde za tobom
još uvijek lutaš tamnomšumom mojih stihova
L'AMOUR VOIT CE QUE PERSONNE NE VOIT
ET NE VOIT PAS CE QUE LES AUTRES VOIENT
on a entendu la sonnette
j'ai ouvert la porte
je n'ai vu personne
tu t'es approchée
en me demandant
qui c'était
j'ai dit
personne
et j'ai fermé la porte
tu as dit
comment personne
il y a un aveugle devant la porte
aveuglé par l'amour
je ne voyais plus rien
LJUBAV VIDI ONO ŠTO NITKO NE VIDI, A NE VIDI ONO ŠTO SVI VIDE
oglasilo se zvonce
otvorio sam vrata
i nikoga nisam vidio
prišla si
pitajući
tko je
rekao sam
nitko
i zatvorio vrata
ti si rekla
kako nitko
na vratima je stajao slijepac
slijep od ljubavi
ništa nisam vidio
CHAQUE FOIS QUE NOUS NOUS RENCONTRONS, NOUS NOUS REGARDONS LONGTEMPS
chaque fois que nous nous rencontrons, nous nous regardons longtemps… lorsque soudainement nous nous rencontrons sur le chemin
qui passe par la forêt ou qui mène vers le vignoble, ou bien quand elle commence à s’approcher de moi, toute nue, à travers l’herbe de la prairie
remplie de fleurs de pissant-en-lis, semblables aux étoiles.
Ses mouvements sont gracieux, inaudibles, comme si elle marchait sur la pointe des pieds. Dans ses yeux, d’où me parvient le froid venu d’un puits sans fond, je vois chaque fois mes propres yeux, et là-dedans, le soleil brûlant. J’ignore si elle sent mon désir comme je sens le sien, désir qu’on s’embrasse au moins une fois… Chaque fois que nous nous rencontrons, nous nous regardons longtemps… Ainsi se termine chacune de mes rencontres avec une vipère.
KADA GOD SE SRETNEMO, DUGO SE
GLEDAMO
Kada god se sretnemo, dugo se gledamo. … Kada se
neočekivano sretnemo na putu koji vodi kroz šumu
ili vinograd, a i kada mi se u vrtu kroz travu,
prepunu cvjetova maslačka, sličnih zvijezdama,
približava gola. Gipkim kretnjama. Potpuno nečujno,
kao da hoda na prstima. U njenim lijepim očima,
iz kojih dopire studen najdubljeg bunara, svaki put
vidim svoje oči i u njima sunce koje žeže. Ne znam
osjeća li i ona moju velikuželju, kao ja njenu,
da se bar jednom strasno poljubimo. … Kada god se
sretnemo, dugo se gledamo.… Tako se završi svaki
moj susret sa zmijom.
LE SCEAU DE SOLOMON
(1995)
LA MISERE M'A ENRICHI
la misère m'a enrichi. Chaque miette
aujourd'hui c'est un pain entier. Odorant. Tendre. Chaud. Une goutte d'eau , c'est un lac, la mer. La soie bleue qui enveloppe le corps de ma femme.
Un sourire, c'est le cadeau qui rend ensoleillé même la grisaille d'un jour pluvieux. Comme si quelqu'un m'a arraché les yeux avec lesquels je regardais jusqu'à il y a peu de temps. Je commence enfin à voir. A l'image de Homer, je vois le monde d'ici bas, et vois le monde céleste.
Je vis avec mes morts. Leur gaité me console.
Ma plaie n'est qu'un signe qu'on reconnait ceux que la
vie a chosis. Pour qu'ils ne voient pas ce que les autres croient
comprendre.
SALAMONOV PEČAT
(1995)
SIROMAŠTVO ME JE OBOGATILO
Siromaštvo me je obogatilo. Svaka mrva
meni je, danas, cijeli kruh. Mirisan.
Mek. Topao. Kap vode -jezero, more.
Plava svila koja omotava tijelo moje
gole žene. Smiješak -dar od kojeg se
razvedri i siv, kišan dan. Kao da mi je
netko iskopao oči, kojima sam, donedavno,
gledao. Progledao sam, napokon. Kao Homer
vidim zemaljski, vidim nebeski svijet.
Živim sa svojim mrtvima. Tješi me njihova
vedrina. I moja rana samo je znak
po kojem se prepoznaju oni koje je život
izabrao. Da ne vide onošto se drugima
čini da razumiju.
L'ETERNITE DE L'INSTANT
A l'instar du lait débordant d'une casserole sur le feu au moment de l'intention
D'une mère, ainsi au moment où je me suis retourné sur ton passage,
Les feuillages du sureau fleuri ont-ils débordé
La grille de mon jardin
VJEČNOST TRENUTKA
Kao što je mlijeko, koje se kuhalo
u loncu na štednjaku, svaki put, u
trenutku i najmanje majčine nepažnje,
pokipjelo, tako je, u trenutku,
dok sam se samo okrenuo za tobom,
preko ograde vrta prekipjela krošnja
procvjetale zove.
LA NUIT DES AMANTS
La vie avec toi, mon amour, est trop courte.
Mais la nuit sans toi est trop longue.
NOĆ ZALJUBLJENIKA
Život je, ljubavi, s tobom - prekratak.
Ali noć je, ljubavi, bez tebe – preduga.
Traduction par Jasna Šamić