Novi Zavjet - Pavlova poslanica Rimljanima -Dio I. - prijevod Tomislava Dretara

Publié le 24 février 2012 par Thomas Dretart

Izvor: Wikizvor

(Preusmjereno s Pavlova Poslanica Rimljanima)

Skoči na: orijentacija, traži

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Pavlova poslanica Rimljanima

Sadržaj

Evanđelje koje Pavao najavljuje

1 1 Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan biti *apostolom, izdvojen za objaviti *Evanđelje Božje.
2 To Evanđelje, koje on već bijaše obećao, po svojim *prorocima, u Svetim pismima,
3 tiču se njegovog Sina, potomka po tijelu⁶⁷¹, roda Davidova,
4 postavljenog, po Duhu Svetom, Sinom Božjim s vlašću po uskrsnuću iz mrtvih, Isusa Krista Gospodina našeg.
5 Putem njega mi smo primili milost biti apostolom za voditi k pokornosti vjeri⁶⁷², u slavi njegovog *imena, sve *poganske narode,
6 od kojih ste i vi također oni koje je Isus Krist pozvao.
7 Svim miljenicima Božjim koji su u Rimu, svetima⁶⁷³, po pozivu Božjem, vama, milost i mir od Boga našeg Oca i Gospodina Isusa Krista.

Pavao i rimski kršćani

8 Najprije, ja zahvaljujem svom Bogu po Isusu Kristu za vas sve: u cijelom svijetu proglašava se da vi vjerujete.
9 Jer, Bog mi je svjedokom, on kojem ja posvećujem bogosluženje u svom duhu navješćujući *Evanđelje Sina njegovog: bez prestanka ja vas spominjem,

10 tražeći stalno u svojim molitvama da imam, najzad, priliku naći se kod vas.

11 Ja, naime, imam živu želju vidjeti vas, da bih vam priopćio duhovni dar da budete njime učvršćeni,
12 ili radije, da budete okrijepljeni sobom i kod sebe vjerom koja nam je zajednička, vama i meni.
13 Neću vas ostaviti da ne znate, Braćo, da sam ja često smišljao doći kod vas sve do sada u tome sam bivao sprječavan, da bih ubrao koji plod kod vas, kao i kod drugih naroda poganskih.
14 Ja sebe dugujem Grcima⁶⁷⁴, kao i barbarima, ljudima obrazovanim kao i neznalicama;
15 otuda, moja želja da vama navijestiti Evanđelje, vama također koji ste u Rimu.

Moć Evanđelja

16 Jer, ja se ne stidim *Evanđelja: ono je sila Božja za spas nekoga tko vjeruje, *Židova najprije, potom Grka.
17 U njemu je, naime, pravda Božja⁶⁷⁵ *otkrivena, vjerom i za vjeru, prema onom što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti⁶⁷⁶.

Zabluda i ludost pogana

18 Naime, gnjev se Božji otkriva s visine *neba protiv svekolike bezbožnosti i cjelokupne nepravednosti ljudi koji drže nepravdom zarobljenu istinu;
19 jer, ono što se može spoznati o Bogu za njih je objavljeno: Bog im je pokazao to.
20 Naime, od stvaranja svijeta, njegove nevidljive savršenosti, vječna moć i božanstvenost, vidljive u njegovim djelima, za razum; oni su, dakle neoprostivi,
21 budući da, poznavaj ući Boga, oni mu nisi iskazali ni slavu ni zahvalnost koja pripada Bogu; naprotiv, oni su zabludjeli u svojim ispraznim umovanjima i njihovo bezumno srce je postalo plijen tminama:
22 držeći sebe mudrima, oni su postali ludi;
23 oni su zamijenili nepropadivu slavu Božju za slike propadljivog čovjeka, ptica, četveronožaca, gmazova.
24 Zato Bog je njih izručio pohlepnosti njihovih *srca, *nečistoću gdje su unedostojili sami sebi svoja vlastita tijela.
25 Oni su zamijenili Božju istinu⁶⁷⁷ za laž, obožavali i služili stvorenja umjesto stvoritelja koji je blagoslovljen vječito. *Amen.
26 Zato ih je Bog predao nedostojnim strastima: njihove su žene zamijenile prirodne odnose za odnose protivne prirodi;
27 ljudi također, napuštaj ući prirodne odnose sa ženama, uspaljivali su se od žudnje jedni za druge, počinjavajući besramlje čovjeka s čovjekom i primajući u sebi pravednu plaću svoje zabludjelosti.
28 I kako nisu držali dobrim čuvati poznavanje Boga, Bog ih je izručio njihovoj pameti bez suda: oni čine onako kako ne bi trebalo.
29 Oni su izvršili sve vrste nepravednosti, izopačenosti, pohote, opakosti, puni zavisti, ubojstava, svađa, lukavosti, otimačine, opadanja,
30 klevetanja, neprijatelji Božji, izazivači, osorni, snovači zla, pobunjenici protiv svojih roditelja,
31 bez uma, bez odanosti, bez srca, bez milosti.
32 Iako su znali presudu Božju imenujući dostojnima smrti one koji počinjavaju takva djela, oni se ne samo ne sustežu izvršiti ih, već ih još i odobravaju onima koji ih počinjavaju.

Pravedno suđenje Božje

2 1 Ti dakle nisi za ispriku, ti, koji god da jesi, koji sudiš; jer, sudeći drugome, ti sudiš samome sebi, budući da i ti sam činiš tome tako, ti koji sudiš.
2 No, Mi znamo da suđenje Božje vrši se prema istini protiv onih koji počinjavaju takva djela.
3 Misliš li, ti koji sudiš onima koji ih počinjavaju i koji postupaš kao i oni, da ćeš izbjeći suđenju Božjem?
4 Ili pak, prezireš li ti bogatstva njegove dobrote, njegove strpljivosti i njegove darežljivosti, a da ne shvatiš da te ta dobrota vodi k obraćenju?
5 Svojom okorjelošću, svojim okorjelim srcem⁶⁷⁸ ti gomilaš protiv sebe jednu riznicu gnjeva za dan njegovog gnjeva⁶⁷⁹ kad će se otkriti pravedno suđenje Boga
6 koji vratit će svakome prema njegovim djelima:
7 vječni život onima koji svojim ustrajnim dobročinstvima, tragaju za slavom, čašću i nepropadivošću,
8 ali, gnjev i srdžba onima, koji pobunom, bune se protiv istine i podvrgavaju se nepravdi.
9 Nevolja i zebnja svakom čovjeku koji čini zlo, za *Židova najprije i za Grka;
10 slava, čast i mir onome tko čini dobro, Židovu najprije, potom Grku,
11 jer, u Boga nema pristranosti.
12 Svi oni koji su zgriješili bez *zakona propast će bez *zakona; svi oni koji su griješili pod poretkom zakona bit će suđeni po zakonu.
13 Nisu, naime, oni koji slušaju zakon koji su pravedni pred Bogom; opravdani bit će oni koji ga primjenjuju.
14 Kad *pogani, ne imajući zakon, po naravi čine ono što zakon propisuje, oni sami sebi drže mjesto zakona, oni koji nemaju zakona.
15 Oni pokazuju da djelo koje zakon propisuje upisano je u njihovom *srcu; njihova savjest tome svjedoči jednako tako kao njihova unutarnja suđenja koja ih naizmjence optužuju i brane⁶⁸⁰.
16 To je ono što će se pojaviti na dan kad, prema mom *Evanđelju, Bog sudit će po Isusu Kristu ponašanje svakog od ljudi.

Nepokornost Izraelova

17 Ali, ako ti koji nosiš *ime Židov, koji se oslanjaš na *zakon u koji stavljaš svoj *ponos u svog Boga⁶⁸¹
18 ti koji poznaješ njegovu volju, ti koji, poučen zakonom, razlikuješ bitno,
19 ti koji si uvjeren da si vođa slijepih, svjetlost onima koji su u tminama,
20 odgojitelj neznalicama⁶⁸² učitelj prostima, jer, ti u zakonu posjeduješ isti izraz saznanja i istine …
21 Eh dobro! Ti koji poučavaš drugog, ti sebe samog ne poučavaš! Ti propovijedaš da se ne krade, a ti kradeš!
22 Ti zabranjuješ preljubu, a sam počinjavaš preljubu! Ti se užasavaš idola, a okradaš njihove templove!
23 Ti svoj ponos gradiš na zakonu, a sam obeščašćuješ Boga kršeći zakon!
24 Naime, kao što je pisano, *ime Božje je huljeno zbog vas među poganima.
25 Nesumnjivo *obrezanje je korisno ako primjenjuješ zakon, ali, ako prestupaš zakon, svojim obrezanjem ti si samo jedan neobrezani.
26 Ako dakle, jedan neobrezani pazi propise zakona, njegovo mu neobrezanje neće li se ubrojiti kao obrezanje?
27 I onaj koji, tjelesno neobrezan, ispunjava zakon, sudit će ti, tebi koji, slovom zakona i obrezanjem, prestupaš zakon.
28 Naime, nije ono što se vidi ono što čini Židova, ni vidljivi znak na tijelu koji je načinilo obrezanje,
29 već je ono što je skriveno ono što čini Židova, a obrezanje je ono *srca, onim što otkriva Duh, a ne slovo⁶⁸³. Evo čovjeka koji prima svoju pohvalu, ne od ljudi, već od Boga.

Pokornost svih ljudi

3 1 Koja je dakle nadmoć *Židova? Koja je korist od *obrezanja? Velika u svakom pogledu!
2 A najprije, njima su otkrivenja⁶⁸⁴ Božja bila povjerena.
3 Što dakle? Ako izvjesni bijahu nevjerni, hoće li njihova nevjernost poništiti pouzdanost Boga?
4 Sigurno, ne! Bog mora biti priznat vjerodostojnim, a svaki čovjek lažljivcem: prema onome što je pisano: Trebaš ti biti priznat pravednim u svojim riječima, i da nadvladaš kad te sude.
5 Ali, ako naša nepravednost ističe pravednost Božju, što reći? Bog, nije li nepravedan udarajući nas u gnjevu svome? Ja govorim po smislu ljudskom.
6 Sigurno, ne! Jer, tada, kako će Bog suditi *svijetu?
7 Već ako, lažju mojom, istina Božja bljesne utoliko jače za svoju slavu, zašto dakle, ja, opet da sam osuđen kao *grješnik?
8 I tada, zašto ne bismo činili zlo da se pokaže dobro, kao što stanoviti klevetnici nas prikazuju govoriti? Ti ljudi zaslužuju svoju osudu!
9 Ali što? Imamo li mi Židovi još ikakve nadmoć? Uopće ne! Jer, već smo to ustanovili: svi, Židovi kao i Grci, u carstvu su grijeha.
10 Kao što je pisano:

Nema pravednika, ni jednog jedinog.

11 Nema umnog čovjeka,

ni jednog jedinog koji Boga traži.

12 Oni su svi skrenuli, skup

izopačenih,

ni jednog koji čini dobro, ni

jednog jedinog.

13 Njihovo je ždrijelo grobni zjap;

jezikom svojim prijevare oni

siju;

zmijski otrov je pod usnama

njihovim;

14 njihova su usta puna

proklinjanja i

gorčine;

15 njihove su stope hitre za krv
proliti;
16 propast i nesreća su na njihovom

putovima;

17 a put mira, oni ga ne poznaju.
18 Nikakvog straha od Boga pred

očima

njihovim!

19 A, mi znamo da sve što* zakon⁶⁸⁵ kaže,

kaže onima koji su pod zakonom, da

bi svaka usta bila zatvorena i da sav

svijet bude rečen krivim pred

Bogom.

20 Evo zašto nitko neće

biti

opravdan pred njim po djelima

zakona;

zakon, naime, daje samo

spozna

ju grijeha.

Opravdani vjerom

21 Ali sada, neovisno *zakonu, pravda je Božja bila izražena; zakon i *proroci joj svjedočenje čine.
22 Pravda je Božja po vjeri u Isusa Krista za sve one koji vjeruju, jer, nema razlike:
23 svi su griješili, lišeni su slave Božje,
24 ali, besplatno otkupljeni po milosti njegovoj, po oslobođenju ispunjenom u Isusu Kristu.
25 On je taj koga je Bog namijenio služiti⁶⁸⁶, okajanju po *krvi njegovoj, pomoću vjere, za pokazati ono što je bilo pravednost, radi toga što bijaše ostavio nekažnjenima nekadašnje grijehe,
26 u vrijeme svoje strpljivosti. On pokazuje dakle svoju u sadašnje vrijeme, da bi bio pravedan i da otkupi onoga koji živi od vjere u Isusa.
27 Ima li dakle mjesta *uzoholiti se? To je isključeno! U ime čega? Djela? Nikako, već u ime vjere⁶⁸⁷.
28 Mi cijenimo naime, da je čovjek opravdan po vjeri, neovisno od djela zakona.
29 Ili tada, Bog bi bio Bog samo Židovima? Nije li on također Bog i *poganima? Da! On je također Bog pogana,
30 budući da ima samo jedan Bog koji će opravdati *obrezane po vjeri i neobrezane po vjeri.
31 Oduzimali mi po vjeri svaku vrijednost zakonu? Naprotiv pak, mi potvrđujemo zakon!

Abraham, otac vjerujućih

4 1 Što ćemo dakle, reći o Abrahamu, našem pretku? Što je dobio po tijelu ⁶⁸⁸?
2 Ako Abraham bijaše opravdan svojim djelima, on se ima čime *ponositi, ali ne pred Bogom.
3 Naime, što kaže Pismo? Abraham imade vjeru u Boga i to mu bi uračunano kao pravednost.
4 A, onome koji ispuni djela, plaća nije uračunana kao milost, već kao dug.
5 Naprotiv, onome koji ne ispuni djela već vjeruje u onoga koji otkupljuje bezbožnika, njegova vjera je uračunana kao otkupljenje.
6 Tako je David slavio sreću čovjeka u čiji račun Bog unosi pravednost neovisno o djelima:
7 Sretni oni čije su uvrjede bile

oproštene i grijehovi izmireni⁶⁸⁹

8 Sretan čovjek u račun kojem

Gospodin ne unosi grijeha.

9 ta izjava o sreći tiče li se dakle, *samo obrezanih ili, jednako i neobrezanih? Mi, naime, kažemo: vjera Abrahamova njemu bi uračunana kao pravednost.

10 Ali, u kojim okolnostima ona to bi? Prije, ili poslije obrezanja? Ne poslije, već prije!
11 Potom *znak obrezanja njemu bi dan kao pečat pravednosti primljen po vjeri kad još bijaše neobrezan; tako postade on najednom ocem svih neobrezanih vjernika, da bi im pravednost bila uračunana,
12 i ocem obrezanih, onih koji ne samo da pripadaju narodu obrezanih, već hode također stazama vjere našeg oca Abrahama prije njegova obrezanja.
13 Naime, nije na temelju *zakona, već na temelju pravednosti po vjeri⁶⁹⁰, obećanje da će primiti svijet bilo dano Abrahamu ili njegovu potomstvu.
14 Ako baštinici su na temelju zakona, vjera više nema smisla i obećanje je poništeno.
15 Jer, zakon proizvodi gnjev; ondje gdje nema zakona, nema ni njegovog kršenja.
16 Također, je li to po vjeri da se postaje baštinikom, da bi obećanje ostalo valjano za sve potomstvo Abrahamovo, ne samo za one koji se pozivaju na zakon, već također i za one koji se pozivaju na vjeru Abrahama, nama svima oca.
17 Naime, pisano je: Ja sam od tebe načinio oca jednog velikog broja naroda. On je naš otac⁶⁹¹ pred onim u koga je vjerovao, Bogom koji oživljava mrtve i priziva u postojanje ono što ne postoji.
18 Ufajući protiv svakog ufanja, on vjerovaše i postade tako ocem velikog broja naroda prema riječi: Takvo će biti tvoje potomstvo.
19 On ne oslabi u vjeri promatraj ući svoje tijelo bijaše gotovo stogodišnjakom, on i krilo materinsko u Sare, jedno i drugo dosegnuto smrću1.
20 Pred božanskim obećanjem od ne pade u sumnju, već bi ojačan vjerom i iskaza slavu Bogu,
21 potpuno uvjeren da, ono što je bio obećao, Bog ima snage to izvršiti.
22 Evo zašto to bi uračunano kao pravednost.
23 A, nije samo za njega samog pisano: To mu bi uračunano,
24 već i za nas također, nas kojima će vjera biti uračunana budući da mi vjerujemo u onoga koji je uskrsnuo između mrtvih Isusa, našeg Gospodina,
25 izručenog za naše greške i uskrslog za naše otkupljenje.

Otkupljeni, pomireni, spašeni

5 1 Tako dakle, opravdani vjerom, mi smo u miru⁶⁹² s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu;
2 po njemu mi imamo pristup, po vjeri⁶⁹³,, toj milosti u kojoj smo uspostavljeni i u koju mi stavljamo naš *ponos u nadu slave Božje.
3 Dobrano više, mi se čak ponosimo našim nevoljama, znajući da nevolja proizvodi ustrajnost,
4 ustrajnost prokušanu vjernost⁶⁹⁴ prokušana vjernost nadu;
5 a nada, ne vara, jer ljubav Boga⁶⁹⁵ je bila posijana u naša *srca putem Svetog Duha koji nam je bio dan.
6 Da, kad još bijasmo bez snage, Krist, u utvrđeno vrijeme, umro je za bezbožnike.
7 Jedva da bi tko želio umrijeti za jednog pravednika; možda za jednog čovjeka dobra prihvatilo bi se umrijeti.
8 Ali, u tome Bog dokazuje svoju ljubav za nas: Krist je umro za nas tada kad mi još bijasmo *grješnicima.
9 I budući da sada mi smo opravdani po *krvi njegovoj, nećemo li po jačem razlogu biti spašeni po njemu od gnjeva.
10 Ako naime, kad bijasmo neprijatelji Božji, mi bijasmo pomireni s njim po smrti njegovog Sina, po jačem razlogu, no pomireni, bit ćemo spašeni po njegovom životu.
11 Još više, mi se dičimo u Bogu po našem Gospodinu Isusu Kristu po kojem, sada, primili smo pomirenje.

Adam i Isus Krist

12 Evo zašto, po istom, kao što po samo jednom čovjeku grijeh je ušao u *svijet i po grijehu smrt, tako je smrt dosegnula sve ljude zato što⁶⁹⁶, su svi zgriješili …
13 jer⁶⁹⁷ sve do *zakona, grijeh bijaše u svijetu i, iako grijeh ne može biti kažnjen kad nema zakona,
14 ipak, od Adama do Mojsija smrt je vladala, čak i nad onima koji ne bijahu zgriješili prestupanjem istovjetnim onome u Adama, liku onoga koji treba doći ⁶⁹⁸.
15 Ali, nije isto s darom milosti kao grijehom; jer, ako grijehom jednog množina pretrpjela je smrt, po jačem razlogu milost Božja, milost dodijeljena samo jednom čovjeku, Isusu Kristu, razlila se obilno na množinu.
16 I, također, nije s darom kao s posljedicama grijeha samo jednog: naime, počev od grijeha samo jednog, suđenje završava presudom, dok počev od brojnih grijehova, dar milosti završava u otkupljenju.
17 Jer, ako po samo jednom čovjeku, po grijehu samo jednog, smrt je vladala, po jačem razlogu, po jedinom Isusu Kristu, vladat će u *životu oni koji prime obilje milosti i dar pravednosti.
18 Ukratko, kao što po grijehu samo jednog bi osuda za sve ljude, tako po djelu pravednosti samo jednog, to je za sve ljude opravdanje koje daje život.
19 Isto tako, naime, kako po nepokornosti samo jednog čovjeka, množina je učinjena *grješničkom, isto tako, po pokornosti samo jednog, množina bit će učinjena pravednom.
20 Zakon se dogodio da bi narastao grijeh, ali, ondje gdje je grijeh narastao, milost je preobilovala,
21 da bi, kao što grijeh bijaše vladao za smrt, tako, po pravednosti, milost vladala za vječni život po Isusu Kristu našem Gospodinu.

Umrijeti i živjeti s Isusom Kristom

6 1 Što se ima reći? Treba li nam ostati u grijehu da bi milost obilovala?
2 Sigurno ne! Budući da smo umrli u grijehu, kako još živjeti u grijehu?
3 Ili pak, ne znate li da svi mi, kršteni u Isusu Kristu, da smo u smrti njegovoj bili kršteni?
4 Krštenjem, u njegovoj smrti, mi smo dakle, bili pokopani s njim, da bi, kao što je Krist uskrsnuo iz mrtvih po slavi Oca, mi sebi dovodimo također jedan novi *život.
5 Jer, ako1 mi bijasmo potpuno sjedinjeni, izjednačeni u njegovoj smrti⁶⁹⁹ mi ćemo to također biti i u njegovom uskrsnuću.
6 Shvatimo dobro ovo: naš stari čovjek je bio razapet s njim da bi bilo uništeno to tijelo grijeha⁷⁰⁰ i da tako mi više ne budemo robovi grijeha.
7 Jer onaj koji je umro oslobođen je od grijeha.
8 Ali ako smo mi umrli s Kristom, mi vjerujemo da ćemo također i živjeti s njim.
9 Mi to u stvari znamo: uskrsnuo iz mrtvih, Krist više ne umire; smrt nad njim nema moći.
10 Jer mrtav, on je umro s grijesima jedanput zauvijek; živ, to on za Boga živi.
11 Isto tako i vi također: smatrajte da ste mrtvi s grijesima i živući za Boga

u Isusu Kristu.

12 Neka grijeh, dakle, ne vlada vašim smrtnim tijelom da vas ne bi učinio pokornima njegovim hlepnjama.
13 Ne stavljajte više svoje udove u službu grijeha kao oružje nepravednosti, već, kao živ ući povratnici između mrtvih, sa svojim udovima kao oružjem pravednosti, stavite se u službu Bogu.
14 Jer, grijeh neće više imati carstva nad vama, budući da vi više niste pod *zakonom, već pod milošću.

Služiti pravednosti

15 Što dakle? Hoćemo li griješiti zato što više nismo pod zakonom već pod milošću? Sigurno ne!
16 Ne znate li vi da stavljajući se u nečiju službu kao robovi za biti mu pokorni, vi ste robovi onome kome se pokoravate, bilo grijehu koji vodi u smrt, bilo pokornosti⁷⁰¹ koja vodi otkupljenju?
17 Zahvalimo Bogu: vi bijaste robov i grijeha, ali, vi ste se pokorili svim svojim srcem poučavanju kojem bijaste povjereni;
18 oslobođeni od grijeha, vi ste postali robovi pravednosti.
19 Ja koristim sasvim ljudske riječi, primjerene vašoj slabosti. Isto tako kako ste vi stavili svoje udove kao robove u službu *nečistoće i nereda koji vode u pobunu protiv Boga, stavite ih sada kao robove u službu opravdanja koje vodi u *posvećenje.
20 Dok vi bijaste robovi grijeha, vi bijaste slobodni glede pravednosti.
21 Koje plodove donosiste vi tada? Danas ih se stidite, jer njihovo skončavanje, to je smrt.
22 Ali sada, oslobođeni od grijeha i postali robovima Bogu, vi donosite plodove koji vode u posvećenje, i njihovo okončanje, to je vječni *život.
23 Jer plaća grijehu, to je smrt; ali, besplatni dar od Boga, to je vječni život u Isusu Kristu našem Gospodinu.

Kršćanin je slobodan od zakona

7 1 Ili pak, ne znate li vi, braći ja govorim ljudima nadležnim u stvari zakona⁷⁰² da zakon nema vlasti nad čovjekom nego onoliko dugo vremena koliko on živi?
2 Tako, udana žena vezana je jednim zakonom za čovjeka toliko koliko je on u životu; ali, umre li on, on više nije pod ženidbenim zakonom.
3 Dakle, ako za svog živog muža ona pripadaše jednom drugom, ona bi bila nazvana preljubnicom; ali, ako muž umre, ona je slobodna glede zakona, tako da neće biti preljubnicom ako pripadajući jednom drugom.
4 Vi isto tako, Braćo moja, vi ste bili osuđeni na smrt glede zakona, po tijelu Kristovom, za pripasti jednom drugom, Uskrsnulom iz mrtvih, da bismo donosili plodove za Boga.
5 Naime, kad bijasmo u tijelu⁷⁰³ grješne strasti, služeći se zakonom, djelovaše u našim udovima, da bismo mi donijeli plodove za smrt.
6 Ali sada, mrtvi onome što nas držaše zarobljenima, mi smo bili oslobođeni od zakona, na takav način da služimo pod novim redom Duha, a ne više pod istrošenim redom pravila slova⁷⁰⁴.

Uloga zakona

7 Što reći? *Zakon da bi bio grijeh? Sigurno ne! Ali, ja sam upoznao grijeh samo po zakonu. Tako ja ne bih poznao pohlepu da zakon ne bijaše rekao: Ti nećeš žudjeti.
8 Koristeći se prilikom; grijeh je proizveo u meni sve vrste pohlepa posredstvom zapovijedi. Jer, bez zakona, grijeh je mrtva stvar.
9 Nekada, u odsustvu zakona, ja življah. Ali, zapovijed je došla,
10 grijeh je oživio, a ja sam umro: zapovijed koja treba voditi u život, počela je mene voditi u smrt.
11 Jer grijeh, koristeći priliku, zaveo me posredstvom zapovijedi i, po njoj, predao me smrti.
12 Tako dakle, zakone je *svet i zapovijed je sveta, pravedna i dobra.

Zatvorenik zakona grijeha

13 Tada, ono što je dobro da li je postalo uzrokom smrti za mene? Sigurno ne! Već je to grijeh: služeći se onim što je dobro, on mi je dao smrt, da bi bio pokazan kao grijeh i da bi se pojavio u svoj svojoj žestini grješnosti, posredstvom zapovijedi.
14 Mi znamo, sigurno, da *Zakon je duhovan; ali ja, ja sam tjelesan, prodan kao rob grijehu.
15 Zaista, je ne razumijem ništa što činim: ono što ja hoću, to ne činim, već ono što mrzim, to ja činim.
16 No, ako ono što neću, ja to činim, ja sam suglasan sa zakonom i priznajem da je on dobar;
17 nisam dakle, ja koji postupa tako, već grijeh koji stanuje u meni.
18 Jer, ja znam da u meni hoću reći u mom tijelu⁷⁰⁵ dobro ne stanuje: htjeti dobro, meni je na dohvatu, a ne ispuniti ga,
19 pošto dobro koje hoću, ja ga ne činim, a zlo koje neću, ja ga činim.
20 A, ako ono što ja neću, ja to činim, nisam ja taj koji djeluje, već grijeh koji stanuje u meni.
21 Ja koji hoću činiti dobro, ja ustanovljavam dakle taj zakon: zlo je ono što je meni na dohvatu.

22 Jer, ja nalazim zadovoljstvo u zakonu Božjem, kao unutarnji čovjek⁷⁰⁸
23 ali, u svojim udovima, ja otkrivam jedan drugi zakon koji se bori protiv zakona koji priznaje moj razum: on čini od mene zatvorenika zakona grijeha koji je u mojim udovima.
24 Nesretan li sam čovjek! Tko će me osloboditi ovog tijela koje pripada smrti?
25 Hvala budi Bogu po Isusu Kristu, našem Gospodinu! Evo me dakle u isti mah podvrgnutog po razumu zakonu Božjem i po tijelu zakonu grijeha.

Duh koji daje život

8 1 Nema dakle, sada, više nikakve osude za one koji su u Isusu Kristu.
2 Jer, *zakon Duha koji daje *život u Isusu Kristu oslobodio⁷⁰⁹ me zakona grijeha i smrti.
3 Ono što bijaše nemoguće zakonu, jer tijelo ga osuđivaše na nemoć, Bog je učinio: šaljući vlastitog Sina u kakvoći našeg tijela grijeha, kao žrtvu za grijeh⁷¹⁰, on je osudio grijeh u tijelu,
4 da pravda zahtijevana po zakonu⁷¹¹ bude ispunjena u nama, koji ne hodimo pod vlašću tijela već Duha.
5 Naime, pod vlašću tijela, žudi se ono što je tjelesno, ali, pod vlašću Duha, žudi se ono što je duhovno;
6 tijelo teži smrti, ali Duh teži životu i miru.
7 Jer, kretanje tijela je pobuna protiv Boga; ono se ne pokorava zakonu Božjem, ono to čak i ne može.
8 Pod vlašću tijela ne može se ugoditi Bogu.
9 No vi, vi niste pod vlašću tijela već Duha, budući da Duh Boga⁷¹² stanuje u vama. Ako netko nema Duh Isusov, on mu ne pripada.
10 Ako je Krist u vama, vaše tijelo, istina je, namijenjeno je smrti zbog grijeha, ali Duh je vaš život zbog pravednosti.
11 I, ako Duh onoga koji je uskrsnuo Isusa između mrtvih stanuje u vama, onaj koji je uskrsnuo Isusa Krista između mrtvih dat će također život vašim smrtnim tijelima, po svom Duhu koji stanuje u vama.
12 Tako dakle, Braćo , mi imamo jedan dug ali, ne prema tijelu što bismo trebali živjeti na tjelesan način.
13 Jer, živite li vi na tjelesan način, umrijet ćete, već ako, po Duhu, usmrtite svoje tjelesno ponašanje, vi ćete živjeti.
14 Naime, oni su sinovi Božji koji su vođeni po Duhu Boga:
15 vi niste primili jedan duh koji vas čini robovima i vodi vas k strahu, već jedan Duh koji od vas čini usvojene sinove i po kojem mi uzvikujemo: Abba⁷¹³ Oče.
16 Taj Duh sam potvrđuje našem duhu da smo mi djeca Božja.
17 Djeca, i dakle, baštinici: baštinici Božji, Baštinici Isusa, budući da, imajući dio⁷¹⁴ njegovim mukama, mi ćemo također imati dio u njegovoj slavi.

Buduća slava

18 Ja cijenim, naime, da patnje sadašnjeg vremena su bez razmjera sa slavom koja nama treba biti *otkrivena.
19 Jer, stvaranje čeka s nestrpljenjem otkriće sinova Božjih:
20 predano vlasti ništavila ne svojom vlastitom voljom, već po ovlasti onoga tko ga je predao, ono čuva nadu,
21 jer ono također bit će oslobođeno ropstva propadivosti, da bi imalo dio u slobodi i u slavi djece Božje.
22 Mi znamo to, naime: cjelokupno stvaranje uzdiše još i sada u bolovima rađanja.
23 Ono nije samo: mi također, koji posjedujemo *prvine Duha, mi uzdišemo u nutrini, očekujući usvojenje, oslobođenje za naše tijelo.
24 Jer mi smo bili spašeni, ali, to je u nadi.

A, vidjeti ono čemu se nadaš nije više nadati se: ono što se vidi, kako mu se još nadati?

25 Ali, nadati se onome što ne vidimo, to je čekati postojano.

26 Isto ako, Duh također dolazi u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo moliti kako treba; već sam Duh posreduje za nas u neizrecivim uzdisajima,

27 a onaj koji ispituje *srca zna kakva je namjera Duha: prema Bogu, naime, Duh posreduje za *svete.

28 Mi znamo, s druge strane, da sve pridonosi⁷¹⁵ dobru onih koji vole Boga, koji su pozvani prema njegovom nacrtu.

29 One koje je on unaprijed poznavao, on ih je također predodredio biti sukladnima slici Sina njegovog, da bi ovaj bio prvorođeni jednog mnoštva braće;

30 one koje je on predodredio, on ih je također i pozvao; one koje je pozvao, on ih je također otkupio; i, one koje je otkupio, on ih je također proslavio.