Apostolska djela - Dio II. u prijevodu Tomislava Dretara

Publié le 23 février 2012 par Thomas Dretart

Stjepanova smrt

54 Te ih riječi razgnjeviše i oni keziše zube protiv Stjepana.
55 Ali on; ispunjen Svetim Duhom, uprije oči u nebo: vidje on slavu Boga i Isusa stajati desno Bogu.
56 » Evo, reče on, ja promatram otvorena nebesa i *Sina čovjekovog stajati desno Bogu. «
57 On tad zavikaše snažnim kricima, začepljujući uši. Potom, svi skupa, oni se baciše na njega,
58 odvukoše ga izvan grada i stadoše ga kamenovati. Svjedoci bijahu stavili svoju odjeću pred noge zvanom Saul.
59 Dok ga oni kamenovaše, Stjepan izgovori ovo zazivanje: » Gospodine Isuse, primi duh moj. «
60 Potom on savi koljena i ispusti snažan krik: » Gospodine, ne uračunaj im grijeh ovaj. « I na te riječi on umrije.

’’’8’’’ 1 Saul, bijaše od onih koji odobriše to ubojstvo. U one dane izbi protiv crkve Jeruzalemske jedno žestoko proganjanje. Izuzev *apostola, svi se raspršiše po krajevima Judeje i *Samarije.
2 Pobožni ljudi ukopaše Stjepana i pripremiše mu lijep pogreb.
3 Što se tiče Saula, on pustošiše crkvu; upadaše u kuće on, otimaše ljude i žene i bacaše ih u zatvor.
4 Oni dakle koji bijahu raspršeni iđaše iz mjesta u mjesto, oglašavajući dobru vijest o Riječi.

Filip evangelizira Samariju

5 Tako je Filip, koji bijaše sišao u jedan grad u Samariji, ondje proglašavao *Krista.
6 Jednodušna mnoštva prianjaše riječima Filipovim, jer se čulo govoriti o čudima koja je on činio, a oni ih vidješe.
7 Mnogo *nečistih duhova naime iziđe, ispuštajući snažne krikove, iz onih koji njima bijahu opsjednuti i mnogi oduzeti i obogaljeni biše ozdravljeni.
8 Bi jedna velika radost u tom gradu.
9 A, veći se u gradu nalažaše jedan čovjek imenom Šimun koji obavljaše posao čarobnjaka i držao u začaranosti pučanstvo Samarije. On se držao nekim važnim
10 i svi prionuše k njemu, od najmanjeg do najvećeg. »Taj čovjek, pričalo se, je Sila Božja, ona koju se naziva Velika. «
11 Ako su prianjali tako k njemu, to je zato što ih držaše opčarane svojim čarkama.
12 Ali, vjerujući u Filipa koji im najavljivaše dobru vijest o *vladavini Božjoj i o *imenu Isusa Krista, oni primaše krštenje, ljudi i žene.
13 Šimun sam postade vjerujući, on primi krštenje i ne napusti više Filipa. Gledajući velike znakove i čuda koja su se dogodila, on je taj, naime, koji bijaše opčaran.
14 Saznavši da Samarija bijaše primila riječ Božju *apostoli koji bijahu u Jeruzalemu poslaše onamo Petra i Ivana.
15 Kad su stigli, ovi posljednji moljaše za Samarićane da bi primili Sveti Duh.
16 Naime, Duh još ne bijaše pao na nikog od njih; oni samo bijahu primili krštenje u ime Gospodina Isusa.
17 Petar i Ivan stadoše dakle *polagati ruke i Samarićani primiše Sveti Duh.

18 Ali Šimun, kad vidje da Sveti Duh bijaše dan polaganjem ruku apostolskih, njima ponudi novac.

19 » Dodijelite meni, reče im on, također tu moći, da oni kojima bih ja položio ruke prime Sveti Duh. «
20 Ali, Petar mu uzvrati: » Propao tvoj novac, i ti s njim, što povjerova da mogaše kupiti, novcem, besplatni dar Božji.
21 Nema za tebe ni dijela ni baštine u onom što se ovdje događa, jer tvoje *srce nije pravo pred Bogom.
22 Pokaj se dakle zbog svoje opakosti, i moli Gospodina: misao koja ti je došla u srce bit će ti možda oproštena.
23 Ja vidim, naime, da si ti u gorčini žuči i u svezama nepravednosti. «
24 A Šimun odgovori: » Molite i vi isto Gospodina u moju korist, da me ni stigne ništa od onog što ste rekli. «
25 Petar i Ivan, nakon što su svjedočili i oglasili riječ Gospodinovu, vratiše se tada u Jeruzalem; oni najavljivaše dobru vijest u brojnim selima *Samarićana.

Filip i etiopski eunuh

26 Anđeo Gospodov^[498] obrati se Filipu: » Ti ćeš ići prema Jugu^[499], reče mu od, na cestu koja silazi od Jeruzalema do Gaze; ona je pusta. «
27 I Filip pođe bez zadržavanja. A jedan etiopski eunuh^[500], visoki službenik Kandase, kraljice^[501] Etiopije i glavni upravitelj njene riznice, koji bijaše otišao u Jeruzalem na hodočašće,
28 vraćao se kući; sjedio u svojim kolima, čitaše *proroka Izaiju.
29 Duh reče Filipu: » Pođi naprijed i pridruži se onim kolima. «
30 Filip pojuri, ču eunuha koji čitaše proroka^[502] Izaiju i reče mu: » Razumiješ li ti uistinu to što čitaš?
31 A kako bih to mogao, odgovori on, ako nemam vodiča? « I on pozva Filipa popeti se i sjesti kod njega.
32 A, evo i odlomka :Pisma kojeg je on čitao:

Kao jedna ovca koju vode na

klanje,

kao janje zanijemjelo pred onim

koji

ga striže,

tako ni on ne otvara usta.

33 Ponižavanjem njegovim

zaključeno

mu je suđenje.

Njegovo pokoljenje, tko će ga

opisat i?

Jer, uzet je sa zemlje život njegov.

34 Obraćajući se Filipu, eunuh mu reče: » Molim te, o kome prorok govori tako? O sebi samom ili o nekome drugom? «
35 Filip tad otvori usta, i, polazeći od tog teksta, on mu objavi dobru vijest o Isusu.
36 Produžavajući svoj put, oni dođoše do jedne vode i eunuh reče:
37 » Evo vode. Što nas sprječava da ja primim krštenje^[503]? «
38 On dade zapovijed da se zaustave kola njegova; obojica siđoše u vodu, Filip i eunuh, a Filip ga pokrsti.
39 Kad iziđoše iz vode, Duh Gospodinov odnese Filipa, i eunuh ga nikad više ne vidje, veći radosno nastavi svoj put.
40 Glede Filipa, on se nađe u Azotu^[504] i najavljivaše dobru vijest u svim gradovima kojima prolažaše sve do svog dolaska u Cezareju.

Saul obuzet Gospodinom Isusom

’’’9’’’ 1 Saul, ne žudeći drugo do prijetnje i ubojstva protiv učenika^[505] Gospodinovih, ode
2 iskati u *velikog svećenika pisma za sinagoge iz Damaska? Ako li nađe ondje sljedbenike Puta^[506] ljude ili žene, da ih dovede, svezane, u Jeruzalem.
3 Nastavljajući svoj put, on se približavaše Damasku kad, iznenada, jedna svjetlost došla s neba ovi ga svojim sjajem.
4 Padajući na zemlju, on začu glas koji mu govoraše: » Saule, Saule, zašto me proganjaš^[507]?
5 Tko si ti, Gospodine? upita on. Ja sam Isus , ja sam taj koga ti proganjaš.
6 Ali, digni se, uđi u ovaj grad, i reći će ti se što trebaš činiti. «
7 Njegovi suputnici se bijahu zaustavili zanijemjeli od zaprepaštenja: oni slušaše glas, ali ne vidješe nikog.
8 Saul se diže sa zemlje, ali, iako imaše otvorene oči, on više ne vidješe ništa i njegovi ga pratitelji držeći za ruku uvedoše u Damask
9 gdje on ostade lišen vida tijekom tri dana, a da ništa nije ni jeo ni pio.
10 Bijaše u Damasku jedan učenik zvan Ananija; Gospod ga pozva u njegovom viđenju: » Ananija! Evo me, Gospodine, odgovori on! «
11 Gospodin preuze: » Ti ćeš izići na ulicu zvanu Ravna i potražiti, u kući Judinoj, jednog čovjeka zvanog Saul iz Tarse; on je ondje u molitvi
12 i upravo vidi^[508] jednog čovjeka imenom Ananija ulaziti i njemu *položiti ruke za povratiti mu vid. «
13 Ananija odgovori: » Gospodine, ja sam čuo ljude govoriti o tom čovjeku i reći samo zlo što je počinio tvojim svetima^[509] u Jeruzalemu.
14 A ovdje on raspolaže punim ovlaštenjima primljenim od velikih svećenika za svezati u lance sve one koji zazivaju tvoje *ime. « Ali, Gospodin mu reče:
15 » Idi, jer, taj je čovjek jedno oruđe koje sam ja izabrao za odgovoriti mojim imenom pred narodima pogana, kraljevima i Izraelitima.
16 Ja ću njemu sam pokazati, naime, sve što mu treba pretrpjeti za moje ime. «
17 Ananija pođe, uđe u kuću, položi mu ruke i kaza: » Saule, brate moj, Gospodin je taj koji me je poslao to je Isus, koji ti se prikazao na cesti kojom si išao, da bi ti pronašao ponovo vid i da bi bio ispunjen Svetim Duhom. «
18 Neke vrste opni padoše mu odmah s očiju i on nanovo zadobi vid. On tad primi krštenje
19 i kad bi objedovao, on povrati snage.

Saul počinje propovijedati Krista

On provede nekoliko dana s učenicima^[510]iz Damaska,

20 i bez sustezanja, on proglašavaše po *sinagogama da je Isus Sin Božji.
21 Svi oni koji ga očekivaše ostajaše zaprepašteni i govoraše: » Nije li on taj koji je, u Jeruzalemu, proganjao sve one koji zazivahu to *ime? I ne bijaše li došao, samo zbog toga da ih vezane u lance odvede *velikim svećenicima? «
22 Ali, Saul se sve više potvrđivaše i zbunjivaše židovske stanovnike Damaska dokazujući da Isus zaista bijaše *Spasitelj.
23 Bijaše proteklo jedno prilično dugo vrijeme, kad se Židovi složiše da ga ubiju.
24 Saul doznade za njihovu urotu. Išli su dotle da su čuvali vrata grada, dan i noć, da bi ga mogli ubiti.
25 Ali, jedne noći, njegovi učenici^[511] ga uzeše i spustiše niz zid u jednoj korpi.

Saul u Jeruzalemu

26 Stigavši Jeruzalem, Saul pokuša pridružiti se učenicima; ali, svi ga se plašaše, ne vjerujući da je on zaista učenik.
27 Barnabas ga tada uze sa sobom, uvede ga kod *apostola i ispriča im kako on, na putu, bijaše vidio Gospodina koji mu bijaše govorio i, kako u Damasku, on se bijaše sa sigurnošću izražavao o imenu Isusovom.
28 Otada Saul dolažaše i odlažaše s njima u Jeruzalem očitujući se o imenu Gospodinovom.
29 On se sastajaše s Helenistima^[512] i raspravljaše s njima; ali, oni tražaše kako ga usmrtiti.
30 Braća, budući to doznala, odvedoše ga iz Cezareje i dadoše odvesti u Tarz.
31 Crkva^[513], na svem širu Judeje, Galileje i *Samarije, življaše dakle u miru, podizaše se i hodiše u strahu Gospodinovom i, milošću potpori Duha Svetog, ona narastaše.

Petar u Lidi, Enejino ozdravljenje

32 A, dogodi se da Petar, koji se neprestano premještaše, siđe također kod svetih^[514] koji stanovaše u Lidi.
33 On ondje nađe jednog čovjeka imenom Eneja, opruženog na nosiljci otprije osam godina; bijaše on uzet.
34 Petar mu reče: » Eneja, Isus Krist te iscjeljuje. Ustani i pospremi sam svoj ležaj! « I on se smjesta diže.
35 Budući to vidjeli, sve pučanstvo Lide i ravnice Saron okrenu se prema Gospodinu.

Petar u Jopi, Tabita povraćena u život

36 Bijaše u Jopi jedna žena koja bijaše *Učenik; ona se zvaše Tabita, što se prevodi s Dorkas^[515]. Ona bijaše bogata dobrim djelima i milostinjama koje dijeliše.
37 A, u one dane, ona oboli i umrije. Nakon što je su ju okupali, izložiše ju u gornjoj sobi^[516].
38 Kako je Lida blizu Jope^[517], *učenici bijahu saznali da Petar bijaše ondje i oni poslaše dvojicu ljudi zaduženih ovim pozivom: » Pridruži nam se neodložno. «
39 Petar smjesta pođe s njima. Kad bi stigao, popeše ga u gornju sobu, a sve udovice bijahu pred njim i plakaše pokazujući mu tunike i ogrtače koje činjaše Dorkas kad im bijaše drugarica.
40 Petar dade izvesti sav svijet i, padajući na koljena, on moljaše, potom, okrećući se k tijelu, on reče: » Tabita, ustani. « Ona otvori oči, i, pri pogledu na Petra, ona ustade i sjedne.
41 On joj dadne ruku, podiže ju i, pozivajući svete i udovice, on im nju predstavi živu.
42 Sva Jopeja to saznade, i mnogi povjerovaše u Gospodina.
43 Petar ostade prilično dugo vremena u Jopeji, kod jednog stanovitog Šimuna koji bijaše kožar.

Kornelijevo viđenje u Cezareji

’’’10’’’ 1 Bijaše u Cezareji jedan čovjek imenom Kornelije, centurion u kohorti^[518] zvanoj "Italska".
2 U pobožnosti i strahu prema Bogu, koje sva njegova kuća^[519] dijeliše, on obasipaše darovima puk židovski, i zazivaše Boga u svako doba.
3 Jednog dana, oko tri sata poslije podne, on razgovijetno vidje u viđenju jednog *anđela Božjeg ulaziti kod sebe i obratiti mu se: » Kornelije! «
4 Kornelije uprije pogled u njega, i, obuzet strahom, on odgovori: » Što je, Gospodine? « Tvoje molitve i tvoja darežljivost su se podigle u spomen pred Bogom.
5 A sada, pošalji ljude u Jopeju da dovedu stanovitog Šimuna kojem su predjenuli ime u Petar.
6 On je gost jednog drugog Šimuna, kožara, koji stanuje u kući na obali mora. «
7 Čim anđeo koji mu upravo govoraše bi nestao, Kornelije pozva dvojicu ljudi iz svoje kuće kao i jednog vojnika velike pobožnosti, otprije dugo vremena pod njegovim zapovjedništvom,
8 i dade im sva potrebna obavještenja i posla ih u Jopeju.

Petrovo viđenje u Jopeji

9 Sutradan, dok iđaše svojim putem, oni se približiše gradu, Petar bijaše uzišao na terasu kuće za moliti; bijaše blizu podneva.
10 Ali, osjeti glad i htjede jesti. Pripraviše mu objed kad ga zahvati jedan zanos.
11 On osmotri otvoreno *nebo : otud je silazio jedan neopisivi predmet, jedna vrsta ogromnog jedra, koje, s četiri točke, smjesti se na zemlju.
12 I, unutra, bijahu sve četveronožne životinje i sve one koje gmižu zemljom, i one koje lete nebom.
13 Jedan glas mu se obrati: » Hajde, Petre! Kolji i jedi.
14 Nikad, Gospodine, odgovori Petar. Jer, u svom životu ja nikad nisam jeo ništa prljavo ni *nečisto^[520].
15 A ponovo mu se obrati jedan glas, po drugi put: » Ono što je Bog učinio *čistim, ti nećeš proglasiti nečistim! «
16 To ponovi tri puta i predmet smjesta bi podignut u nebo.
17 Petar uzaludno pokušavaše objasniti sam sebi značenje tog viđenja koje je upravo imao, kad upravo tad, izaslanici koje Kornelije bijaše poslao, stadoše pred vrata.
18 Oni stadoše vikati da bi se uvjerili da li Šimun zvani Petar bijaše gostom te kuće.
19 Petar bijaše još uvijek zauzet svojim viđenjem, ali, Duh mu kaza: » Evo dvojice ljudi koji te traže.
20 Dakle, odmah siđi i uputi se s njima bez ikakva predumišljaja: jer ja sam ih poslao. «
21 Petar siđe pridružiti se tim ljudima. » Evo me, reče im on. Ja sam onaj kojeg tražite. Što je razlog vaše posjete? «
22 Oni odgovoriše: » Centurion Kornelije, čovjek pravedan, koji se boji Boga, i čiji je ugled dobar među cijelim pučanstvom židovskim. Jedan sveti *anđeo njemu je otkrio da te treba dovesti u svoju kuću za saslušati tvoje izlaganje događaja. «
23 Petar ih dade uvesti i ponudi im gostoprimstvo. Sutradan, on pođe s njima praćen nekolicinom braće iz Jopeje.
24 A prekosutradan, on stiže u Cezareju. Kornelije, sa svoje strane, koji ih očekivaše, bijaše sazvao svoju rodbinu i svoje bliske prijatelje.
25 U času kad Petar stiže, Kornelije mu iziđe u susret i pade k nogama njegovim da mu iskaže štovanje.
26 » Digni se! « reče mu Petar i pomože mu ustati. » I ja također, nisam drugo do jedan čovjek. «
27 I, sve razgovarajući s njim, on uđe. Otkrivajući tada jednu brojnu nazočnost,
28 on izjavi: »Kao što to znate, za jednog *Židova je zločin imati redovite odnose ili čak običan dodir s jednim strancem. Ali, meni, Bog je upravo dao razumjeti da ne bi trebalo proglašavati nečistim ili zaprljanim ni jednog čovjeka.
29 Evo zašto sam ja bez ikakva oglušivanja došao kad si me ti dao pozvati. Ali, sada bih ja volio znati zbog kojeg ste me razloga dali dovesti.
30 A Kornelije odgovori: » Ima točno tri dana u ovom času, u tri sata poslije podne , ja bijah u molitvi u svojoj kući. Iznenadno, jedna osoba u sjajnoj odjeći stade pred mene
31 i reče mi: tvoja molitva je našla prijem, Kornelije, i spomen na tvoju darežljivost je predstavljen Bogu.
32 Pošalji dakle nekog u Jopeju za pozvati Šimuna kojem se nadjenuli ime Petar da dođe ovamo. On je gost u kući Šimun kožara, na obali mora.
33 Smjesta, ja sam te dakle poslao potražiti i ti si bio dovoljno ljubazan da nam se pridružiš. Sada, evo nas pred tobom za slušati sve što te je Gospodin zadužio nama kazati. «

Petar uzima riječ kod Kornelija

34 Tad Petar otvori usta i reče: » Ja sam shvatio da je Bog nepristran,
35 i da sav narod, tko god ga se boji i primjenjuje pravdu nalazi prijam kod njega.
36 Njegova poruka, on ju je poslao Izraelitima: dobru vijest o miru po Isusu Kristu, njemu koji je Gospodin svim ljudima. «
37 » Vi to znate. Događaj je osvojio svu Judeju; počeo je u Galileji, nakon krštenja koje je proglašavao Ivan;
38 taj Isus potekao iz Nazareta, vi znate kako je Bog njemu povjerio *pomazanje Svetim Duhom i moći; on je prošao svuda kao dobročinitelj, on iscjeljivaše sve one koje *Davao pokorio, jer Bog bijaše s njim.
39 » A mi drugi smo svjedoci njegovog djela na području *Židova kao i u Jeruzalemu. Njega, kojeg su ubili vješajući ga o drvo,
40 Bog ga je uskrsnuo treći dan, i dao mu iskazati svoju nazočnost,
41 ne u narodu općenito, veći svjedocima imenovanim od Boga, nama koji smo jeli s njim i pili s njim poslije uskrsnuća iz mrtvih.
42 Najzad, on nam je propisao proglašavati narodu i donositi ovo svjedočenje: on je taj kojeg je Bog označio kao suca živima i mrtvima;
43 njemu svi *proroci daju slijedeće svjedočenje: oprost od grijeha odobren je po njegovom Imenu^[521] onome koji položi svoju vjeru u njega. «

Sveti Duh dolazi na pogane

44 Petar izlagaše još ove događaje kad Sveti Duh pade na sve one koji bijahu slušali Riječ.
45 To izazva zaprepaštenost među vjerujućim *obrezanicima koji bijahu pratili Petra: Tako, sve do na *poganske narode, dar Svetog Duha bi sada prosut!
46 Oni slušaše te ljude, naime, govoriti jezike i slaviti veličinu Božju. Petar tada preuze riječ:
47 » Da li bi netko mogao spriječiti krstiti vodom ove ljudi koji, sve kao i mi, primili su Duh Sveti? «
48 On dade zapovijed da ih se pokrsti u *ime Isusa Krista i oni mu zaiskaše tada da ostane još nekoliko dana

U Jeruzalemu Petar opravdava svoje ponašanje

’’’11’’’ 1 *Apostoli i braća smještena u Judeji bijahu čula govoriti da *poganski narodi, sa svoje strane, dolaze primati riječ Božju.
2 Kad se Petar ponovo uspne u Jeruzalem, obrezanici^[522] imadoše raspravu s njim:
3 » Ti si ušao, govoraše oni, kod *neobrezanih općenito poznatih i jeo si s njima^[523]!
4 Tada Petar preuze stvar od početka i izloži im ju točku po točku:

5 » Kako se ja nalazih u gradu Jopeji i moljah, vidjeh u zanosu ovo viđenje: s neba silažaše jedan neopisivi predmet, jedna vrsta bezmjernog jedra koje, na četiri točke, spusti se s neba, i stiže sve do mene.

6 Pogleda uprtom u to, ja to ispitivah i vidjeh četveronošce zemaljske, divlje životinje, one koje pužu i one koje lete nebom.
7 Potom začuh jedan glas kako mi govori: Hajde, Petre! Ubijaj i jedi.
8 Ja tada rekoh: nikad Gospodine. Jer, u svom životu ništa uprljano i nečisto nije ušlo u moja usta.
9 Drugi put glas preuze iz neba: Ono što je Bog učinio *čistim, ti, zar ćeš proglasiti nečistim!
10 To ponovi tri puta, potom sve bi ponovo uzdignuto u nebo.
11 I evo kako u istom času tri se čovjeka pojaviše u kući gdje mi bijasmo^[524]; oni mi bijahu poslani iz Cezareje!
12 Duh mi reče da odem s njima bez ikakve bojazni. Šestero ove braće me doprati. I mi smo ušli u kuću čovjeka koji je u pitanju.
13 On nam je ispričao kako bijaše vidio *anđela predstaviti se u svojoj kući i njemu reći: Pošalji nekog u Jopeju da dovede Šimuna kojem je nadjenuto ime Petar.
14 On izložit će pred tobom događaje koji će donijeti spasenje tebi i svoj tvojoj kući.
15 Jedva da ja bih uzeo riječ kad Sveti Duh pade na njih kao što to bijaše činio nama u početku.
16 Ja sam se tada sjetio ove izjave o Gospodinu: Ivan, kazao je on, davaše krštenje vodom, ali vi, ćete primiti krštenje u Svetom Duhu.
17 Ako je Bog tim ljudima dao isti besplatni dar kao i nama drugima da bi vjerovali u Gospodina Isusa Krista, da li bih ja bio netko tko bi mogao spriječiti Boga tako postupiti? «
18 Na te riječi slušatelji nađoše svoj mir i proslaviše Boga: » Evo, Bog je također dao poganskim narodima obraćenje koje vodi *Životu!«

U Antiohiji osnovana jedna crkva

19 Međutim, oni koje bijaše raspršila nadošla nevolja u svezi sa Stjepanom bijahu prošli sve do Fenicije, Cipra i Antiohije, a da nisu nikom drugom oglašavali Riječ osim *Židovima.
20 Stanoviti između njih ipak, podrijetlom s Cipra i iz Cirene, kad su stigli u Antiohiju^[525], uputiše također Grcima dobru vijest o Gospodinu Isusu.
21 Gospodin im pružaše potporu, tako da broj onih koji se obraćaše Gospodinu, postajući vjerujući, bi velik.
22 Novost o tom događanju stiže do ušiju crkve koja bijaše u Jeruzalemu, pa oni izaslaše Barnabasa u Antiohiju.
23 Kad on na mjestu vidje milost Božju djelovati, obuze ga radost i on pobudi sve njih ostati do dna srca privrgnuti Gospodinu.
24 Bijaše to, naime, jedan čovjek prav, ispunjen Svetim Duhom i vjerom. Jedno zamašno mnoštvo se tako prikloni Gospodinu.
25 Barnabas tada pođe u Tars za potražiti Saula^[526],
26 nađe ga i dovede u Antiohiju. Oni, provedoše cijelu jednu godinu radeći zajedno u toj crkvi i poučavajući jedno zamašno mnoštvo. I to bi u Antiohiji da, po prvi put, ime "kršćanin" bi dano *učenicima.

Jedna gesta ispomoći

27 U one dane, *proroci siđoše iz Jeruzalema u Antiohiju.
28 Jedan od njih, zvani Agabus, dade tada na znanje, prosvijetljen Svetim Duhom da će jedna velika glad zavladati u cijelom svijetu on se, naime dogodi pod Klaudijem^[527].
29 Učenici tada odlučiše poslati, prema raspoloživim izvorima svakog od njih, jedan prilog za upotrebu braći koja stanuju u Judeji.
30 To bi učinjeno. Pošiljka, upućena *starješinama, bi povjerena u ruke Barnabasu i Saulu.

Jakov pogubljen; Petar uhićen i izručen

’’’12’’’ 1 U to vrijeme kralj Herod^[528] poduze zlostavljati stanoviti broj crkava.
2 On mačem pogubi Jakova, brata Ivanova.
3 I, kad bi ustanovio zadovoljstvo Židova, on poče sprovoditi jedno novo uhićenje, ono Petrovo bijaše to u dane *beskvasnih kruhova.
4 Budući ga uhitio, on ga stavi u zatvor i povjeri straži od četiri odreda od po četiri vojnika; naumivši izvesti ga pred narod nakon blagdana *Pashe.
5 Petar, dakle, bijaše u zatvoru, ali gorljiva molitva crkve za njega uzlažaše neprestano k Bogu.
6 Herod ga htjede predvesti. Te noći, Petar spavaše između dvojice vojnika, držan u dva lanca, a stražari bijahu na straži pred vratima.
7 Ali, najednom, anđeo Gospodinov^[529] pojavi se i prostorija bi preplavljena svjetlošću. Anđeo probudi Petra udarajući ga u rebro: » Digni se, brzo! reče mu on. « Lanci se otkačiše s ruku Petrovih.
8 A anđeo nastavi: » Opaši se i zaveži sandale! « Ovaj to učini. Anđeo dodade: » Odjeni svoj ogrtač i slijedi me! «
9 Petar iziđe za njim; on ne bijaše svjestan da posredovanje anđelovo bijaše stvarno, već vjerovaše da ima jedno viđenje.
10 Oni tako prođoše prvo stražarsko mjesto, potom drugo, i stigoše do željeznih vrata koja vođaše prema gradu: ona se sama otvoriše pred njima. Kad bijahu napolju, oni odoše do kraja ulice i najednom anđeo napusti Petra
11 koji tad povrati svoj duh: » Ovog puta, reče on: istina je da je Gospodin poslao svog anđela koji mi je dao izmaknuti rukama Herodovim i svem očekivanju puka *Židova. «
12 On utvrdi gdje se nalazi i stiže kući Marijinoj, majke Ivana prozvanog Marko: bijaše ondje jedan prilično brojan zbor u molitvi.
13 Kad on zalupa o krilo vrata, jedna mlada sluškinja, koja se zvala Rodeja, dođe odgovoriti.
14 Ona prepozna Petrov glas i, odmah, radosna, ne otvori vrata, veći otrča najaviti da je Petar tu, pred vratima.
15 » Ti si luda, rekoše joj oni. « Ali, ona ne popuštaše. » Tada, to je njegov anđeo^[530], rekoše oni.«
16 Petar međutim nastavi lupati. Oni najzad otvoriše: bijaše to on; oni ne dolažaše k sebi.
17 Rukom, on im dade znak da ušute, ispriča im kako ga je Gospodin dao izvesti iz zatvora i zaključi: » Idite javiti Jakovu^[531] i braći. « Potom on ode na put prema jednom drugom odredištu.
18 U osvit dana, bijaše nemira među vojnicima: što se to moglo zbiti s Petrom?
19 Herod ga dade tražiti, ali bez uspjeha, ne nađe ga. On dakle dade sprovesti ispitivanje stražara i dade zapovijed da ih dovedu. Potom on siđe iz Judeje u Cezareju, gdje provede neko vrijeme.

Smrt kralja Heroda Agripe

20 * Herod imaše jednu uzbuđujuću parnicu s ljudima iz Tira i Sidona. Ovi se dogovoriše doći pred njega. S potporom Blastusa, kraljevskog komornika, koju si bijahu priskrbili, oni zamoliše jedno prijateljsko rješenje opskrbljivanje njihovog područja potjecaše, naime od onog kraljevskog.
21 U dogovoreni dan, Herod, noseći svoju kraljevsku odjeću, bijaše zauzeo mjesto i izgovorio službenu besjedu,
22 dok narod klicaše: » To je glas boga, a ne čovjeka!«
23 Ali, iznenada, anđeo Gospodinov udari Heroda, jer nije iskazao Bogu slavu i, požderan od crva, on izdahnu^[532].
24 Riječ Božja, međutim, narastaše i umnažaše se.
25 Što se tiče Barnabasa i Saula, oni ponovo pođoše kad su obavili službu svoju u korist Jeruzalema^[533]; oni dovedoše sa sobom Ivana, zvanog Marko.

Barnabas i Saul su poslani u poslanstvo

’’’13’’’ 1 Bijaše u Antiohiji^[534], u mjesnoj crkvi, *proroka i ljudi zaduženih poučavanjem^[535]: Barnabas, Šimun zvani Niger i Lucius Cirenac, Manahen drug iz djetinjstva *tetrarha^[536] *Heroda, i Saul.
2 Jednog dana kad su oni slavili misu Gospodovu i *postili, Duh Sveti reče: » Pričuvajte mi Barnabasa i Saula za djelo koje sam im ja namijenio. «
3 Tada, nakon što su postili i molili, i *položili im ruke, oni ih otpustiše.

Barnabas i Saul na Cipru

4 Tako poslani u poslanje po Duhu Svetom, Barnaba i Saul siđoše u Seleuciju^[537], otkuda odjedriše prema Cipru.
5 Kad su stigli u Salaminu, oni najavljivaše riječ Božju u *sinagogama židovskim. Bijaše tu također Ivan^[538], pomoćnik njihov.
6 Nakon što su prošli čitav otok sve do Pafosa, oni ondje susretoše jednog čarobnjaka, nazoviproroka: bijaše to jedan Židov, imenom Bar-Isus, koji pripadaše pratnji namjesnika Sergija Pavla^[539], umna čovjeka. On pozva Barnabasa i Saula i izrazi im želju čuti riječ Božju.
8 Ali, Elimas, čarobnjak jer, tako se prevodi njegovo ime suprotstavi se njima i tražaše odvratiti od vjere namjesnika.
9 Tada Saul, ili radije Pavao^[540], ispunjen Svetim Duhom, upre svoj pogled u njega
10 i kaza mu: » Ti, koji si pun lukavštine i spletki, sin *đavolov, zakleti neprijatelj pravednosti, nećeš li prestati kvariti pravednost putova Gospodinovih?
11 Evo, uostalom, ruka je Gospodinova na tebi: bit ćeš slijep, i, sve do nove zapovijedi, nećeš vidjeti sunca. « Istog časa, tama i tmine ga osvojiše, i on se vrtješe u krugu tražeći jednog vodiča.
12 Kad vidje što se dogodilo, namjesnik postade vjernik; jer, nauk Gospodov ga bijaše živo dojmio.

Pavlovo propovijedanje u Antiohiji pizidskoj

13 Pavao i njegovi drugovi ukrcaše se u Pafosu i stigoše do Perge u Pamfiliji^[541]. A Ivan se odvoji od njih za vratiti se u Jeruzalem.
14 Što se tiče njih, napuštajući Pergu, oni nastaviše svoj put i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan *šabata, oni uđoše u *sinagogu i sjedoše.
15 Nakon čitanja Zakona i Proroka^[542], poglavari sinagoge im dadoše reći: » Braćo, ako imate koju riječ nagovaranja uputiti narodu, uzmite riječ! «
16 Pavao se tada diže, načini znak rukom i reče: » Izraeliti, i vi koji se bojite Boga^[543], slušajte me.
17 Bog našeg naroda izraelskog izabrao je naše oce. On je dao narasti puku tijekom njegovog boravka u Egiptu; potom, snagom ruke, on ih je izveo;
18 tijekom 40 godina otprilike, on ih je hranio^[544] u pustinji;
19 potom, nakon što je istrijebio sedam naroda u Kanaanu, on im je razdijelio njihovo područje baštinu:
20 sve to trajalo je otprilike 450 godina. Nakon toga, on im je dao suce sve do *proroka Samuela.
21 Tad su oni zaiskali jednog kralja i Bog im je dao Saula, sina Kiševa, člana plemena Benjaminova, koji vladaše 40 godina.
22 Nakon što ga je smijenio, Bog im podiže Davida kao kralja. Njemu je on posvjedočio: Ja sam našao Davida, sina Jeseova, čovjeka prema mom srcu, koji će ispuniti sve moje zahtjeve.
23 Iz njegovog potomstva Bog, prema obećanju svom, izveo je Isusa, spasitelja Izraelova.
24 Prethodeći njegovom dolasku, Ivan^[545] bijaše veći proglasio krštene obraćenja za sav puk Izraelov
25 i, tada da završi svoju besjedu, on govoraše: Što mislite vi tko sam ja? To nisam ja^[546]! Veći evo kako dolazi poslije mene netko kome ja nisam dostojan razvezati sandale.
26 » Braćo, bilo da ste od rase Abrahamove ili od onih koji se boje Boga, nama^[547] je ta riječ o spasenju bila poslana.
27 Pučanstvo Jeruzalema i njegovi poglavari podcijenili su Isusa; i, osuđujući ga, oni su ispunili riječ *proroka koja se čita svakog šabata.
28 Ne našavši nikakav razlog za pogubiti ga, oni su moliti Pilata da ga usmrti
29 i, kad se ispunilo sve što je bilo pisano za njega, oni su ga skinuli s drveta i položili u jedan grob.
30 Ali, Bog ga je uskrsnuo iz mrtvih
31 i on se pojavljivao tijekom više dana onima koji bijahu uzišli s njim iz Galileje u Jeruzalem, onima koji su sada svjedoci pred narodom.
32 » Mi također, oglašavamo tu dobru vijest: obećanje dano očevima,
33 Bog ju je potpuno ispunio glede nas, njihove djece, kad je uskrsnuo Isusa, kao što je pisano u drugom psalmu:

Ti si moj sin,

Ja, danas, tebe porodih.

34 Da ga je Bog uskrsnuo iz mrtvih, bez mogućeg povratka raspadanju, to je ovim on izjavio:

Ja ću vama dati svece,

istinske zbiljnosti Davidove.

35 Zato je on rekao u jednom drugom odlomku:

Ti nećeš pustiti svog Sveca upoznati

raspadanje.

36 A David, nakon što je u svoje vrijeme služio naumu Božjem, usnuo je, bio stavljen pokraj otaca svojih i upoznao raspadanje.
37 Ali, onaj kojeg Bog je uskrsnuo nije upoznao raspadanje.
38 Znajte ovo dakle, Braćo, to je milošću njegovom što vama dolazi najava oprosta od grijeha, i ova potvrda koju vi niste mogli pronaći u *zakonu Mojsijevom,
39 u njemu je potpuno dodijeljena svakom čovjeku koji vjeruje.
40 » Pazite dobro da budete pažljivi spram ove riječi *proročke:
41 Pogledajte se osorni,

zaprepastite se i nestanite!

Ja ću, naime, za vas živih

izvršiti jedno djelo,

jedno djelo u koje vi ne biste

povjerovali da vam ga tko

ispriča. «

42 Po njihovom izlasku, uporno su molili Pavla i Barnabasa da ponovo pričaju o istom predmetu slijedećeg šabata.
43 Kad se sabor bi rastao, jedan dobar broj članova *Židova i prozelita obožavatelja^[548] praćaše Pavla i Barnabasa koji, za svog sastanka s njima, njih pokrenuše ostati privrženi milosti Božjoj.

Pavao i Barnabas se okreću prema poganima

44 Kad dođe *šabat, gotovo cijeli grad se sakupio za slušati riječ Gospodinovu.
45 Pri pogledu na to mnoštvo, Židovi biše obuzeti gnjevom i oni suprotstaviše uvrjede riječima Pavlovim.
46 Pavao i Barnabas imaše tada smjelosti izjaviti: » Najprije bi vama trebala biti upućena riječ! Budući da ju vi odbijate i da sami sebe činite nedostojnima vječnog *života, tada ćemo se mi okrenuti k *poganima.
47 Jer, takva je zapovijed koju držimo od Gospodina:

Ja sam te postavio svjetlom

narodima,

da doneseš spasenje

krajevima zemaljskim. «

48 Na te riječi, pogani, svi u radosti, slaviše riječ Gospodinovu i svi oni koji se nađoše dosuđeni vječnom životu postadoše vjerujući.
49 Riječ Gospodinova osvoji cijelu pokrajinu.
50 Ali, Židovi pokrenuše nemire među ženama visokog položaja koje obožavaše Boga, kao i među odličnicima u gradu; oni izazvaše jedan progon protiv Pavla i Barnabasa i otjeraše ih sa svog područja.
51 Ovi, budući protiv njih otresli prašinu sa svojih nogu^[549], dođoše u Ikonijum;
52 što se tiče *učenika, oni ostadoše puni radosti i Duha Svetog.

Pavao i Barnabas u Ikonijumu

’’’14’’’ 1 U Ikonijumu dogodi se ista stvar: Pavao i Barnabas nađoše se u židovskoj *sinagogi, i govoraše na takav način da Židovi i Grci^[550]u velikom broju postadoše vjerujući.

2 Ali, oni Židovi, koji se ne pustiše uvjeriti, probudiše u pogana duh zlohotnosti protiv braće.
3 Pavao i Barnabas ipak, ne produžiše manje svoj boravak jedno stanovito vrijeme: njihova sigurnost se oslanjaše na Gospodinu koji posvjedoči riječ svojom milošću dajući im izvoditi *znakove i čuda po njihovim rukama.
4 Pučanstvo grada se podijeli, jedni bijahu za Židove, drugi za *apostole.
5 Pogani i Židovi sa svojim poglavarima odlučiše prikloniti nasilju i kamenovati apostole;
6 svjesni situacije, oni potražiše utočište u gradovima Likaonije,

Listre, Derbe i okoliša.

7 Ondje oni također najavljivaše dobru vijest.

Izlječenje jednog bogalja u Listri

8 Nalaziše se u Listri jedan čovjek koji ne mogaše stajati na svojim nogama; on bijaše bogalja od rođenja, nikada on nije hodao.
9 Jednog dana, dok je slušao Pavla govoriti, onaj upre pogled u njega i, videći da ima vjeru za biti spašen,
10 on reče jednim snažnim glasom: » Digni se, ravno na svoje noge!« Čovjek poskoči: on hodaše.
11 Vidjevši što je Pavao upravo učinio, glasovi se podigoše iz mnoštva, govoreći likaonijski: » Bogovi su poprimili izgled ljudski i sišli k nama. «
12 Oni nazvaše Barnabasa "Zeus", a Pavla "Hermes^[551]", jer ovaj bijaše glasnogovornik.
13 *Svećenik Zeusa izvan zidina^[552] dade dovesti bikove i donijeti krune k vratima gradskim; u sprezi s mnoštvom, on htijaše prinijeti jednu *žrtvu.
14 Na tu vijest, *apostoli Barnabas i Pavao rastrgaše svoje ogrtače^[553] i baciše se prema mnoštvu vičući:
15 » Oj! što vi to činite? govoraše oni. Mi smo također ljudi, isti kao i vi! Dobra vijest koju smo vam najavili, to je da napustite te gluposti i okrenete se k Bogu živom koji je stvorio nebo, zemlju, more i sve što se ondje nalazi.
16 U pokoljenjima do sada proteklim on je pustio sve narode slijediti njihove putove,
17 ne propuštajući, ipak, svjedočiti im svoje dobročinstvo, budući da vam je poslao s *neba kiše i plodna doba, ispunjavajući vaša *srca hranom i zadovoljštinama. «
18 Te riječi jedna umiriše mnoštvo, odvraćajući ga tako prinijeti im jednu žrtvu.
19 Iz Antiohije i Ikonijuma dođoše tada *Židovi koji pridobiše svjetinu za svoje poglede. Kamenovaše Pavla, potom ga odvukoše izvan grada, ostavljajući ga umrijeti.
20 Ali, kad se *učenici sakupiše oko njega, on se podiže i vrati u grad. Sutradan, s Barnabasom, on pođe u Derbe.

Povratak Pavla i Barnabasa

21 Nakon što su najavljivali dobru vijest u tom gradu i pridobili dosta velik broj učenika, oni ponovo prođoše kroz Listru, Ikonijum i Antiohiju.
22 Oni tu učvršćivaše srca učenicima i pobudiše ih ustrajavati u vjeri: » Treba nam, govoraše oni, proći mnoge nevolje, za ući u *kraljevstvo Božje. «
23 U svakoj crkvi oni im odrediše *starješine, obaviše molitve praćene *postovima i povjeriše ih Gospodinu u koga bijahu stavili svoju vjeru.
24 Prolazeći tada Pizidiju, oni stigoše u Pamfiliju^[554],
25 najaviše Riječ u Pergi, potom siđoše u Ataliju.
26 Otuda odjedriše oni prema Antiohiji, svojem polazištu, gdje bijahu predani na milost Božju djelu koje su upravo izvršili.
27 Po svom dolasku, oni sazvaše crkvu i ispričaše sve što Bog bijaše ostvario s njima i naročito kako bijaše otvorio *poganima vrata vjere.
28 I tada oni provedoše jedno stanovito vrijeme s *učenicima.

Nesuglasica glede obrezanja

’’’15’’’ 1 Izvjesni ljudi koji, htjedoše pridobiti braću, siđoše tada iz Judeje: » Ako se vi ne dadnete *obrezati prema propisu Mojsijevom; govoraše oni, vi ne možete biti spašeni. «
2 Jedan sukob izrodi se otuda i prilično ozbiljne rasprave suprotstaviše Pavla i Barnabasa tim ljudima. Bi odlučeno da Pavao, Barnabas i nekoliko drugih uziđu u Jeruzalem pronaći *apostole i starješine glede tog spora.
3 Crkva iz Antiohije opskrbi njihovo putovanje^[555]. Prolazeći kroz Feniciju i *Samariju, oni ispričaše o obraćenju poganskih naroda i priskrbljivaše jednu veliku radost svoj braći.
4 Stigavši u Jeruzalem, oni biše primljeni od crkve, apostola i starješina, i obavijestiše ih o svemu što Bog bijaše ostvario s njima.
5 Vjernici potekli od *farizeja posredovaše tada za podržati da trebaše obrezivati pogane i propisati im paziti Mojsijev *zakon.

Pitanje je raspravljeno u Jeruzalemu

6 *Apostoli i starješine se sastadoše za ispitati tu stvar.
7 Kako rasprava bijaše postala živa, Petar se umiješa za izjaviti: » Vi to znate, Braćo , jednim izborom od Boga da su, od prvih dana i kod vas, *poganski narodi čuli iz mojih usta riječ *Evanđelja i postali vjerujući.
8 Bog, koji poznaje *srca, posvjedočio je njima, kad im je dao, kao i nama, Sveti Duh.
9 Ne čineći ni najmanju razliku među njima i nama, vjerom je on *pročistio srca njihova.
10 Otada, zašto izazivati Boga stavljajući na šiju *učenicima jedan *jaram koji ni naši očevi ni mi sami nismo bili sposobni nositi?
11 Još jedanput, milošću Gospodina Isusa, mi vjerujemo, da smo bili spašeni, točno kao i oni! «
12 Nastade tad jedna tišina u svem saboru, potom saslušaše Barnabasa i Pavla pričati sve *znakove koje Bog, po njihovom posredništvu, bijaše ispunio kod pogana.
13 Kad oni završiše, Jakov^[556] uze riječ: » Braćo , slušajte me!
14 Šimun^[557] nas je upravo podsjetio kako Bog, od početka, skrbljaše uzeti između poganskih naroda jedan puk k *imenu svom.
15 Taj događaj, uostalom, slaže s riječima *proroka, budući da je pisano:
16 Nakon toga, ja ću doći nanovo

izgraditi srušenu kolibu

Davidovu.

Ruševine koje joj ostanu,

ja ću njih podići nanovo,

i postaviti ih nanovo uspravno.

17 Otada ostatak ljudi tražit će

Gospodina

sa svim narodima koji nose

moje ime^[558].

Evo, ono što kaže Gospodin, on

ostvari tako svoje naume

18 poznate oduvijek.
19 Ja sam dakle mišljenja da se ne gomilaju prepreke pred onima od pogana koji se okreću k Bogu.
20 Propišimo im jednostavno da se uzdržavaju od prljavštine idolatrije, od nećudorednosti, zagušenog mesa i od krvi^[559].
21 Veći pokoljenjima naime, Mojsije raspolaže propovjednicima u svakom gradu, budući da ga se čita^[560] svakog *šabata u *sinagogama. «