Apostolska djela - Dio III. u prijevodu Tomislava Dretara

Publié le 23 février 2012 par Thomas Dretart

Jedna zajednička odluka i pismo

22 Složni sa svom crkvom, *apostoli i starješine odlučiše tada izabrati u svojim redovima izaslanike koje će poslati u Antiohiju s Pavlom i Barnabasom. To biše Juda, zvani Barsabbas^[561], i Silas, osobe od ugleda među Braćom.
23 Ovo pismo bi njima povjereno: »Apostoli, *starješine i braća pozdravljaju braću podrijetlom *pogane koji se nalaze u Antiohiji, Siriji i Ciliciji.
24 Mi smo doznali da stanoviti od naših bijahu vas uznemirili i potresli vaše duhove svojim govorenjima; oni time ne bijahu zaduženi.
25 Mi smo odlučili jednodušno izabrati izaslanike koje vam šaljemo s našim dragim Barnabasom i Pavlom,
26 ljude koji si predali svoj život za *ime našeg Gospodina Isusa Krista.
27 Mi vam, dakle, šaljemo Judu i Silasa da vam priopće živim glasom iste zapovijedi.
28 Sveti Duh i mi sami, odlučili smo naime, da vam se ne nameće nikakva drugog tereta osim ovih neizbježnih zahtjeva:
29 da se uzdržavate od mesa poganskih žrtvovanja, krvi, zagušenih životinja i nećudorednosti. Ako brižljivo izbjegavate sve to, dobro ćete postupiti. Zbogom! «
30 Budući primilo otpust, izaslanstvo siđe dakle u Antiohiju gdje sazva sabor da mu priopći pismo.
31 Njegovo čitanje izazva jednu radost ohrabrenjem koje je donosilo.
32 Juda i Silas sa svoje strane, *proroci kakvi bijahu, iznesoše im opširno živim glasom ohrabrenje i podršku:
33 oni ostadoše neko vrijeme, potom ih braća otpustiše,
34 poželjevši im mir, za pridružiti se onima koji ih bijahu poslali^[562].
35 Što se tiče Pavla i Barnabasa, oni ostadoše u Antiohiji. U pratnji mnogih drugih još, oni poučavaše i najavljivaše dobru vijest o riječi Gospodinovoj.

Pavao odlazi sa Silasom u poslanstvo

36 Nakon stanovitog vremena, Pavao reče Barnabasu: » Vratimo se dakle posjetiti braću u

svakom od gradova gdje smo najavljivali riječ Gospodinovu. Vidjet ćemo gdje su oni s tim. «

37 Barnabas htijaše odvesti sa sobom također Ivana zvanog Marko.
38 Ali Pavao ne bijaše mišljenja ponovo uzeti kao sudruga čovjeka koji ih bijaše napustio u Pamfiliji i ne bijaše, dakle, s njima dijelio njihov posao.
39 Njihova nesloga se pogorša toliko da odoše svaki na svoju stranu. Barnabas uze Marka sa sobom i ukrca se za Cipar,
40 dok se Pavao spoji sa Silasom i odoše predani milosti Gospodinovoj.

Pavao i Silas pridružuju se Timoteju

’’’16’’’ 1 Prolazeći Siriju i Ciliciju^[563], Pavao učvršćivaše crkve^[564] i dospije on tako u Derbu i u Listru^[565]. Bijaše ondje jedan *učenik imenom Timotej, sin jedne *Židovke postale vjerujućom i jednog oca koji bijaše Grk.
2 Njegov ugled bijaše dobar među Braćo m iz Listre i Ikonijuma.
3 Pavao ga željaše povesti sa sobom; on ga dakle uzme i *obreza ga radi Židova koji se nalaziše u tim krajevima. Oni znaše svi, naime, da njegov otac bijaše Grk.
4 U gradovima kojima su prolazili, Pavao i Silas prenosiše odluke koje bijahu preuzeli od *apostola i starješina u Jeruzalemu^[566] i moljaše da se ravnaju prema njima.
5 Crkve postajaše sve jače u vjeri i narastaše u broju iz dana u dan.

Makedončev poziv

6 Pavao i Silas prođoše Frigiju i galatsku oblast, jer Sveti Duh njih bijaše spriječio oglašavati Riječ u Aziji^[567].
7 Kad su stigli na granicu Mizije, oni nastojaše dosegnuti Bitiniju, ali Isusov Duh ih u tome spriječi.
8 Oni tada prođoše Miziju^[568] i siđoše u Troadu.
9 Jedne noći, Pavao imade viđenje: jedan Makedonac mu se pojavi, uspravan, koji mu kaza ovu molbu: » Prijeđi u Makedoniju, dođi nam u pomoći! «
10 Slijedeći to Pavlovo viđenje mi smo smjesta potražili kako poći u Makedoniju, jer bijasmo uvjereni da nas je Bog to pozvao ondje najavljivati dobru vijest.

Lidija prima krštenje u Filipeji

11 Isplovivši iz Troade, usmjerili smo se ravno prema Samotrakiji; potom, sutradan, k Neapolisu^[569]
12 i odatle smo otišli u Filipeju, glavni grad distrikta Makedonije i rimske kolonije. Proveli smo neko vrijeme u tom gradu.
13 U dan *šabata, prošli smo vrata, za dosegnuti, uzduž jedne rijeke, jedno mjesto gdje, mišljasmo mi, trebaše se nalaziti jedno mjesto za molitvu; kad smo sjeli, govorili smo ženama koje su se ondje sastale.
14 Jedna od njih, imenom Lidija, bijaše prodavačica purpura podrijetlom iz mjesta Tiatire, koja veći obožavaše Boga^[570]. Ona sve pomno slušaše; jer Gospodin bijaše otvorio njeno *srce za učiniti ju pažljivom spram riječi Pavlovih.
15 Kad bi primila krštenje, ona i njena kuća, ona nas pozva ovim riječima: » Pošto vi cijenite da ja vjerujem u Gospodina, dođite stanovati kod mene. « I ona nas prinudi prihvatiti.

Pavao i Silas zatvoreni i oslobođeni

16 Jednog dana kad smo stigli na mjesto molitve jedna mlada sluškinja koja imaše jedan vidovnjački duh došla nam je u susret njena proročanstva pribavljala su dobitke njenim gospodarima.
17 Ona nas je pratila, Pavla i nas, vičući: » Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjeg; oni vam najavljuju put spasenja^[571]. «
18 Ona je to ponavljala više dana. Zamoren, Pavao to okonča okrenuvši se i rekavši duhu: » U *ime Isusa Krista, ja ti zapovijedam: Iziđi iz te žene! « I, istog časa on iziđe.
19 Njeni gospodari, koji vidješe nestati izgled na dobitke, staviše tada ruku na Pavla i Silasa i odvukoše ih na javni trg pred sudce.
20 Oni ih predstaviše stratezima^[572]: »Ovi ljudi, rekoše oni, bacili su nevolju u naš grad; oni su Židovi
21 i propovijedaju pravila ponašanja koja nama nisu dopuštena, nama Rimljanima, prihvatiti ih i slijediti. «
22 I mnoštvo se razbjesni protiv njih; stratezi dadoše strgati im odjeću, izdadoše zapovijed da ih išibaju šibama
23 i, nakon što su izudarani, oni ih baciše u zatvor, zapovijedajući čuvaru da ih nadzire; izbliza
24 budući primio takvu naredbu, on ih baci u najzabačeniju tamnicu i stegnu im noge u okove^[573].
25 Otprilike oko ponoći, Pavao i Silas, u molitvi, pjevaše zahvalnice Bogu, a drugi ih zatvorenici slušaše.
26 Najednom, dogodi se jedan potres tako silovit da temelji zgrade bijahu uzdrmani. Sva se vrata otvoriše istog časa i popadaše okovi sa zatvorenika.
27 Prenut iz svog sna, tamničar vidje vrata na zatvoru pootvarana; misleći da zatvorenici bijahu pobjegli, on dograbi svoj mač i htjede ih pogubiti.
28 Ali, Petar mu viknu snažnim glasom: » Ne učini ništa kobno po sebe; mi smo svi ovdje. «
29 Tamničar zaiska svjetlost, upade unutra i, sav drhteći, baci se pred noge Pavlu i Silasu.
30 Potom, izvevši ih, reče im: »Gospodo, što trebam učiniti za biti spašen? «
31 Oni mu odgovoriše: » Vjeruj u Gospodina Isusa i bit ćeš spašen, ti i tvoja kuća. «
32 Oni tada najaviše riječ Gospodinovu njemu i svim onima koji življaše u njegovom boravištu. «
33 U isti čas, u sred noći, tamničar ih odvede za oprati im rane; potom, ne čekavši više, on primi krštenje, on i svi njegovi.
34 Potom on uspne Pavla i Silasa kod sebe, ponudi im objed i radovaše se u obitelji da su povjerovali u Boga.
35 Kad je došao dan, stratezi poslaše liktore^[574] reći tamničaru: » Oslobodi one ljude! «
36 Tamničar priopći ovu novost Pavlu: » Stratezi su poslali reći da vas se oslobodi! « U tom slučaju, iziđite dakle i putujte u miru! «
37 Ali, Pavao izjavi: » Oni su nas javno istukli, bez osude, nas koji smo rimski građani^[575], oni su bacili u zatvor. I sada nas hoće potajice izbaciti van? Ne dolazi u pitanje. Nek' oni osobno dođu osloboditi nas! «
38 Liktori izvjestiše to stratezima koje uhvati strah kad su saznali njihov položaj rimskih građana
39 i dođoše im se ispričati; potom ih oslobodiše moleći ih da napuste grad.
40 Kad su izišli iz zatvora, Pavao i Silas odoše naći Lidiju, vidješe braću za ohrabriti ih, potom otputovaše.

Teškoće u Solunu

’’’17’’’ 1 Prolazeći Amfipolisom i Apolonijom, oni stigoše u Solun gdje Židovi imadoše jednu *sinagogu.
2 Kao što to imaše običaj, Pavao ih ode pronaći i, tri *šabata za redom, on upućivaše riječ; počev od Pisama,
3 on objašnjavaše i izlagaše da *spasitelj je trebao trpjeti, uskrsnuti iz mrtvih i « Spasitelj, govoraše on, to je Isus kojeg vam ja najavljujem. «
4 Stanoviti *Židovi se dadoše uvjeriti i biše pridobiveni od Pavla i Silasa, kao i jedno mnoštvo Grka, obožavatelja Boga^[576] i dobar broj žena visokog društva.
5 Ali, Židovi, bijesni, unajmiše ništarije koje se vucaraše ulicama, uzbuniti mnoštvo i posijati nered u grad; oni se usmjeriše na Jasonovu kuću u potrazi za Pavlom koje hotijaše predvesti saboru narodnom;
6 ne našavši ih, oni odvukoše Jasona i nekolicinu braće pred politarke^[577]: » Ovi ljudi koji su podigli cijeli svijet, vikaše oni, sada su ovdje, a Jason ih je prihvatio.
7 Sve te osobe postupaju nasuprot carskim ukazima; oni tvrde da ima jedan drugi kralj, Isus. «
8 Ti povici dojmiše mnoštvo i politarke,
9 koji tada zahtijevaše jednu jamčevinu od Jasona i drugih prije no što ih oslobode.

Pavao i Silas primljeni u Bereji

10 Braća ih odmah otputiše, noću, Pavla i Silasa za Bereju. Po svom dolasku, oni se nađoše u židovskoj *sinagogi.
11 Učtivije od onih u Solunu, oni primiše Riječ s jednom cjelovitom dobrohotnošću i svaki dan oni ispitivahu Pisma za vidjeti ta li tome zaista jest tako.
12 Mnogi između njih postadoše vjerujući kao i grčke žene visokog položaja i ljudi, u neprocjenjivom broju.
13 Ali, čim Židovi iz Soluna doznaše da Pavao također i u Bereji najavljuje riječ Božju, oni dođoše i uznemirivati i pokretati, ondje opet, mnoštvo.
14 Ne oklijevajući, braća tada otputiše Pavla da se dohvati mora, dok Silas i Timotej ostaše ondje.
15 Oni koji ispratiše Pavla odoše sve do Atene, potom se vratiše, sa zapovijedi, za Silasa i Timoteja, da mu se što brže dođu pridružiti.

Pavao i atenski filozofi

16 Dok ih Pavao očekivaše u Ateni, on imaše dušu uznemirenu^[578] gledajući taj grad pun idola.
17 On dakle upućivaše riječ, u *sinagogama, *Židovima i obožavateljima Boga, i, svaki dan, na javnom trgu, svakom namjerniku.
18 Bijaše tu čak i filozofa epikurejaca i stoika^[579] koji se sastajahu s njim. Stanoviti govoraše: » Što dakle hoće reći ta svraka? «^[580]. A drugi: » To treba biti jedan propovjednik stranih božanstava. « Pavao najavljivaše u stvari Isusa i uskrsnuće.
19 Oni dakle, staviše ruku na njega za odvesti ga pred Areopag^[581]: »Možemo li mi znati, kazivaše oni, koja je to nova nauka koju ti izlažeš?
20 Naime, ti nam puniš uši čudnim govorima i mi bismo htjeli znati što oni hoće reći. «
21 Treba reći da svi stanovnici Atene i svi nastanjeni stranci provodiše najbolje vrijeme u pričanju i slušanju posljednjih novosti.
22 Stojeći u sred Areopaga^[582], Pavao uze riječ: » Atenjani, ja vas u svakom pogledu smatram kao ljude gotovo vrlo vjerne.
23 Kad prolazim vašim ulicama, moj pogled, naime, često padne na vaše svete spomenike i ja sam otkrio među njima jedan *oltar koji nosi ovaj natpis: » Nepoznatom bogu^[583]. « Ono što vi obožavate a da ne poznajete, to je ono što vam ja dolazim najaviti.
24 Boga koji je stvorio univerzum, i sve što se tu nalazi, njega koji je Gospodin neba i zemlje, ne stanuje u templovima izgrađenim rukom ljudi
25 niti njegova služba traži ruke ljudske, kao da bi on imao potrebe kakve, njega koji daje svima život i dah, i sve ostalo.
26 » Počev od samo jednog čovjeka^[584] on je stvorio sve narode za nastaniti svu površinu zemlje, on je utvrdio određena vremena i ucrtao granice stanovanja ljudima:
27 bijaše to da oni traže Boga; možda će ga otkriti pipkajući, njega koji, u stvari, nije daleko svakome od nas.
28 » Jer, u njemu mi imamo život, kretanje i biće^[585] kao što kažu stanoviti pjesnici:

Jer, mi smo njegova loza.

29 Tada, budući da smo loza Božja, mi ne trebamo misliti da božanstvo liči zlatu, srebru, ili mramoru, umjetničkom kipu ili umišljaju ljudskom.
30 I evo kako Bog, ne vodeći računa o tim vremenima neznanja najavljuje sada ljudima da svi i posvuda imaju se obratiti.
31 On je, naime, odredio jedan dan kad treba suditi svijetu, pravedno, po čovjeku koga je označio^[586], kao što je tome dao jamstvo svima uskrsavajući ga iz mrtvih. «
32 Na riječ o » uskrsnuću iz mrtvih«, jedni se stadoše izrugivati, drugi izjaviše: » O tome ćemo te slušati drugi put. «
33 Tada ih Pavao napusti.
34 Stanoviti ipak bijahu prišli njemu i bijahu potali vjerujući: između njih bijaše Dionizije Areopagit^[587], jedna žena zvana Damaris, i još drugih.

Uspjeh Evanđelja u Korintu

’’’18’’’ 1 Napuštajući Atenu Pavao dođe potom u Korint^[588].
2 Ondje on susrete jednog *Židova zvanog Akvila, podrijetlom iz Ponta^[589], koji netom stiže iz Italije sa ženom Priscilom. Klaudije^[590], naime, bijaše naredio da svi Židovi moraju napustiti Rim. Pavao uspostavi vezu s njima
3 i kako imaše isto zanimanje bijahu oni izrađivači šatora on se smjesti kod njih i radiše tu.
4 Svakog *šabata, on uzimaše riječ u *sinagogi i nastojaše uvjeriti Židove i Grke.
5 Ali, kad Silas i Timotej bijahu stigli iz Makedonije^[591], Pavao s potpuno posveti Riječi, potvrđujući pred Židovima da *Spasitelj, to je Isus.
6 Pred njihovim suprotstavljanjem i njihovim uvrjedama, Pavao protrese svoju odjeć^[592] i izjavi im: » Nek vaša krv vam padne vama na glavu^[593]! «
7 Ja sam čist, i, od sada, ja ću ići *poganima. « Napuštajući to mjesto, on se nađe kod stanovitog Ticiusa Justusa, obožavatelja Božjeg^[594], čija kuća bijaše susjedna sinagogi.
8 Krisp, poglavar sinagoge, sa svom svojom kućom^[595] vjerovaše u Gospodina i mnogo Korinćana, slušajući Pavla postajaše vjerujućima i primaše krštenje.
9 Jedne noći, Gospodin reče Pavlu u jednom viđenju: » Budi bez straha, nastavi govoriti, nemoj šutjeti.
10 Ja sam, naime, s tobom i nitko neće staviti ruku na tebe da te zlostavlja jer, u ovom gradu, jedan mi je brojan puk namijenjen. «
11 Pavao tu ostade jednu godinu i šest mjeseci, poučavajući riječ Božju.

Pavao pred Galionom

12 Pod prokonzulstvom Galiona u Ahaji^[596], neprijateljstvo Židova postade jednodušno spram Pavla i oni ga dovukoše u sudnicu.
13 » Jednom nezakonitom vjerovanju u Boga, ustvrdiše oni, ovaj pojedinac hoće odvesti ljude. «
14 Pavao htjede uzeti riječ, kad Galion odgovori Židovima: » Da se radilo o jednom zločinu ili nekom besramnom zlodjelu, ja bih primio vašu tužbu, o Židovi, kako je pravo;
15 ali, budući da se vaše svađe tiču jednog nauka, imena i *Zakona koji je vaš, to se tiče vas! Ja neću biti sudac u sličnoj stvari. «
16 I on ih otpusti iz sudnice.
17 Tad se svi dohvatiše Sostena, poglavara *sinagoge; izdevetaše ga udarcima pred sudnicom; ali, Galion se uopće ne zabrinu. Pavao prelazi u Antiohiju i ponovo odlazi u Poslanje
18 Pavao ostade još prilično dugo vremena u Korintu. Potom napusti braću i ukrca se za Siriju, u pratnji Priscile i Akvile. Po jednom zavjetu, on je dao ostrići glavu u Kenhreji^[597].
19 Oni dosegoše Efez, gdje Pavao odvoji se od svojih pratitelja. Sa svoje strane, on se nađe u *sinagogi i uputi riječ Židovima.
20 Kako mu ovi zaiskaše da produži svoj boravak, on odbi,
21 veći ih napusti uz ove riječi: » Ja ću se navratiti kod vas, jedan drugi put, ako to Bog hoće. « On isplovi na more iz Efeza,
22 iskrca se u Cezareji, uspne se pozdraviti crkvu^[598] i siđe u Antiohiju,
23 gdje ostane neko vrijeme. Potom on ponovo pođe i prođe redom oblast galatsku i Frigiju^[599], učvršćujući sve *učenike.

Apolos propovijeda u Efezu, potom u Korintu

24 Jedan Židov imenom Apolos, podrijetlom iz Aleksandrije, bijaše stigao u Efez. Bijaše to čovjek učen, upućen u Pisma.
25 On bijaše obaviješten o Putu Gospodinovom i, pun gorljivosti, on propovijedaše i poučavaše točno ono što se ticalo Isusa, ne poznavajući ipak, drugo do krštenje Ivanovo^[600].
26 On stade, dakle govoriti s punim uvjerenjem u *sinagogi. Ali, kad to čuše Priscila i Akvila ga uzeše sa sobom i predstaviše mu još točnije Put Gospodinov.
27 Kako on imaše namjeru otići u Ahaju^[601], braća mu to odobriše i napisaše *učenicima da mu prirede dobar doček. Kad je stigao, on bi, milošću Božjom, od velike pomoći vjernicima,
28 jer, snaga njegovih dokaza imaše javnu nadmoći nad *Židovima, kad on iz Pisama dokazivaše da *Spasitelj jest Isus.

Pavao u Efezu; prva krštenja

’’’19’’’ 1 Za vrijeme Boravka Apolosova u Korintu stiže Pavao u Efez prolazeći kroz gornje krajeve. On tu nađe nekolicinu *učenika
2 i upita ih: » Jeste li vi primili Sveti Duh, kad ste postali vjerujući? « » Ali, odgovoriše mu oni, mi nismo čak ni čuli govoriti o Svetom Duhu! «
3 Pavao upita: » Koje ste krštenje vi primili? « Oni odgovoriše:» Krštenje Ivanovo^[602]. «
4 Pavao preuze: » Ivan davaše krštenje obraćenja i iskaše narodu vjerovati u onoga koji bi došao poslije njega, tj. u Isusa. «
5 Oni ga poslušaše i primiše krštenje u *ime Gospodina Isusa.
6 Pavao im *položi ruke i Duh Sveti dođe na njih: oni govoraše jezike i *prorokovaše.
7 Bijaše tu otprilike dvanaest osoba.

Pavao u Efezu

8 Pavao se nalaziše u *sinagogi i, tijekom tri mjeseca, on uzimaše riječ s punim pouzdanjem glede *vladavine Božje, trudeći se uvjeriti svoje slušatelje.
9 Kako stanoviti ustrajaše u okorjelosti i, daleko od toga da se puste uvjeriti, ocrnjivahu Put^[603] pred cijelim saborom, Pavao prekinu s njima i, uzimajući učenike na stranu, on im upućivaše riječ u školi Tiranosovoj.
10 Te prilike se produžiše tijekom dvije godine tako da svekoliko pučanstvo iz Azije^[604] *Židovi i Grci, mogaše slušati riječ Gospodinovu.
11 Bog ispunjavaše po rukama Pavlovim čuda neobična,
12 tako da se uzimahu, za staviti ih na bolesnike, rupci i ili platna koja bijahu dodirnula kožu njegovu. Ti ljudi bijahu tada oslobađani svojih bolesti i zli duhovi odlažaše.
13 Židovski putujući istjerivači vragova^[605] poduzimahu u svoje vrijeme izgovarati, nad onima koji imaše nečiste duhove, *ime Gospodine Isusa; oni govoraše: » Ja vas zaklinjem onim Isusom kojeg Pavao proglašava! «
14 Sedam sinova židovskog velikog svećenika, jednog izvjesnog Skeve, okušavahu se u tom poslu.
15 Zli duh im uzvrati: » Isus, ja ga poznajem i znam tko je Pavao. Ali vi, tko ste vi, dakle? «
16 I, zaskačući ih, čovjek ih sve nadjača s jednom takvom silovitošću da oni pobjegoše iz kuće napola nagi i puni ozljeda.
17 Svekoliko pučanstvo Efeza, *Židovi i Grci, saznaše za tu pustolovinu; strah obuze sve i oni slavljaše veličinu imena Gospodina Isusa.
18 Jedno mnoštvo vjernika dolažaše na glas priznavati svoja djela^[606].
19 Jedan dobar brojnih koji se bijahu odali mađiji uzeše hrpu svojih knjiga i javno ih spališe. Kad se izračuna njihova vrijednost, ustanovi se da ih bijaše za pedeset tisuća srebrnjaka.
20 Tako, snagom Gospodinovom, Riječ narastaše i dobijaše na snazi.

Metež u Efezu i Pavlov odlazak

21 U nastavku tih događaja, Pavao donese odluku, u duhu, otići u Jeruzalem prolazeći Makedonijom i Ahajom^[607]. On izjavljivaše: » Ka budem ondje, trebat će mi još otići i u Rim. «
22 On posla u Makedoniju Timoteja i Erasta, dvojicu svojih pomoćnika, dok on sam za malo produži svoj boravak u Aziji.
23 U to vrijeme dogodiše se prilično ozbiljni nemiri glede Puta^[608].
24 Naime, jedan draguljar, imenom Demetrius, izrađivaše u srebru male templove Artemidine i priskrbljivaše tako obrtnicima zamjetne dobiti.
25 On sakupi te obrtnike kao i članove srodnih zanimanja i izjavi im: » Vi to znate, prijatelji moji, naše blagostanje dolazi od ovog posla.
26 No, vi ustanovljavate ili čujete govoriti ne samo u Efezu, veći u gotovo cijeloj Aziji, taj Pavao uznemirava jedno brojno mnoštvo uvjeravajući ga, kako on kaže, da bogovi koji izlaze iz naših ruku nisu bogovi.
27 Nije samo naše zanimanje u opasnosti da bude oklevetano, veći također i templ velike božice Artemide mogao bi biti napušten i naći se uskoro lišen veličine one koju obožavaju Azija i cijeli svijet. «
28 Na te riječi, slušatelji se razbjesniše i završiše u povicima: » Velika je Artemida Efeška! «
29 Metež zahvati cijeli grad i hrpimice se baciše u kazalište, dočepavši se u prolazu Makedonaca Gaja i Aristarka, suputnika Pavlovih.
30 Pavao bijaše odlučio doći na sabor, ali *učenici ga ne pustiše to učiniti.
31 A neki aziarsi^[609] među njegovim prijateljima odvraćaše ga od te namisli da se izlaže opasnosti u kazalištu.
32 Naravno, svaki vikaše drugu stvar no njegov susjed i smutnja vladaše u saboru gdje većina čak i ne znade razlog sastanka.
33 Ljudi u mnoštvu izvijestiše stanovitog Aleksandra kojeg *Židovi bijahu isturili naprijed. Aleksandar dade znak rukom da bi se htio izjasniti pred saborom.
34 Ali, kad saznaše da bijaše Židov, svi stadoše jednoglasno vikati, tijekom gotovo dva sata: » Velika je Artemida Efeška! «
35 Tajnik uspije ipak, stišati mnoštvo: » Efežani, reče on, postoji li netko tko ne zna da grad Efez je sveti grad velike Artemide i da je njen kip pao s neba?
36 Pošto odgovor ne pobuđuje sumnju, trebate se dakle, umiriti i izbjegavati pogrešne poteze.
37 Vi ste, naime, ovdje doveli dvojicu ljudi koji nisu počinili ni svetogrđe niti su *hulili protiv naše božice.
38 Ako Demetrius i obrtnici koji ga slijede su u sporu s nekim, drže se saslušanja, ima prokonzula: nek' stranke, dakle idu pred pravdu!
39 A ako vi imate drugih molbi, stvar će biti sređena zakonitim saborom.
40 Mi se izlažemo opasnosti biti optuženi za pobunu zbog našeg današnjeg sastanka, jer ne postoji nikakav razlog koji bismo mi mogli istaknuti za opravdati ovo okupljanje. « I, na tu izjavu, on raspusti sabor.

Pavao se vraća u Makedoniju i u Grčku

’’’20’’’ 1 Kad se metež stiša, Pavao dade dovesti *učenike i ohrabri ih. Potom im reče zbogom i pođe put Makedonije.
2 Kad je prešao ta područja i dobrano ohrabrio braću, on stiže u Grčku^[610] gdje provede tri mjeseca. U času kad polažaše na more, kako *Židovi urotiše se protiv njega, on odluči ponovo proći Makedonijom.
4 On imaše kao pratitelje^[611]: Sopatrosa, sina Pirusova, iz Bereje; Aristarka i Sekundusa, iz Soluna; Gajan, iz Derbe, i Timoteja, kao i Tihika i Trofima, iz pokrajine Azije.
5 Ta grupa, koja bijaše otišla naprijed, nas je čekala, u Troadi.
6 Što se tiče nas, budući pošli iz Filipa nakon dana *beskvasnih kruhova, mi smo se ukrcali da bi njih sustigli, pet dana kasnije, u Troadi, gdje smo načinili stanku od jednog tjedna.

Posjeta za rastanak u Troadi

7 Prvog dana u tjednu^[612], tada kad bijasmo sastali se za razlomiti kruh, Pavao, koji trebaše sutradan otputovati, uputi riječ braći^[613] i produži sastanak sve do ponoći.
8 Svjetiljaka ne manjkaše u gornjoj sobi gdje se mi bijasmo sastali.
9 Jedan mladići, zvan Eutih, koji bijaše sjedio na rubu prozora, pade u dubok san, sve dok Pavao ne završi govor. Pod utjecajem sna, on padne s trećeg kata i, kad su ga htjeli podići, on bijaše mrtav.
10 Pavao tada siđe, sunovrati se k njemu^[614] i uze ga u svoje ruke: » Ne mičite se! On je živ! «
11 Kad se uspeo, Pavao razlomi kruh i pojede: potom on produži sastanak sve do zore i tada ode.
12 Što se tiče mladića, odvedoše ga živog i to bi jedno neizmjerno okrjepljenje.

Iz Troade u Milet

13 Odmaknuvši, mi smo se tada ukrcali na lađu u smjeru Asosa, gdje trebasmo preuzeti Pavla, koji trebaše tu se nalaziti na putu, kao što bijaše odlučio.
14 Kad nam se pridružio u Asosu, mi smo ga uzeli u lađu za stići u Mitilenu.
15 Otuda smo odjedrili sutradan sve do u visinu Hioa; prekosutradan, prošli smo Samos i

24 sata kasnije, nakon jednog izlaska u Trogijonu^[615], stigli smo u Milet.

16 Pavao bijaše naime, odlučio izbjeći izlazak u Efezu, da ne gubi vrijeme u Aziji^[616]. Imao je samo jednu hitnju: biti u Jeruzalemu ako je moguće, za dan *Pedesetnice.

Pavao i starješine crkve iz Efeza

17 Iz Mileta, Pavao dade pozvati *starješine crkve iz Efeza.
18 Kad se ini sastadoše, on im izjavi: » Vi znate kakvo je uvijek bilo moje držanje glede vas od dana mog dolaska u Aziju.
19 Ja sam služio Gospodina u svoj poniznosti, u suzama u sred iskušenja koja su mi donijele urote židovske.
20 Ja nisam ništa zanemario od onoga što bi moglo vama biti od koristi; naprotiv, ja sam propovijedao, ja sam vas poučio, javno kao i privatno;
21 moje svjedočenje pozivaše i *Židove i Grke obratiti se Bogu u vjerovati u našeg Gospodina Isusa.
22 » Sada, zatvorenik Duha, evo me na cesti za Jeruzalem; ja ne znam koja će ondje biti moja sudbina,
23 ali, u svakom slučaju, Sveti Duh mi ju je potvrđivao iz grada u grad, lanci i nevolje me tu čekaše.
24 Ja, uostalom ne pridajem nikakvu vrijednost mom vlastitom životu; moj cilj, jest k dobru voditi moju trku i službu koju mi je Gospodin Isus povjerio: posvjedočiti *Evanđelju milosti Božje.
25 » Od sada, ja to dobro znam, evo, vi nećete više vidjeti lica mog, vi svi među kojima sam prošao proglašavajući Kraljevanje^[617].
26 Ja to dakle, mogu danas potvrditi pred vama: ja sam čist od svake krvi^[618].
27 Ja, nisam, zaista, ništa zanemario: naprotiv, to je naum Božji, u cijelosti, što sam vam ja oglašavao.
28 Pazite na sebe i sve stado kojem vas je Sveti duh namjestio čuvarima, budite pastiri Crkve Božje^[619] koju si je stekao putem svoje vlastite *krvi.

29 » Ja znam dobro da nakon mog odlaska uvest će se među vas nemilosrdni vukovi koji neće štedjeti stada;

30 iz vaših vlastitih redova iskrsnut će ljudi izopačenih riječi koji će odvući *učenike u svoju sljedbu.
31 Budite dakle pozorni, podsjećajući se da, noću i danju tijekom tri godine, ja nisam prestajao, u suzama, opominjati svakog od vas.
32 I sada, ja vas predajem bogu i njegovoj riječi milosti, koji ima moći izgraditi zgradu i osigurati baštinu svima *posvećenima.
33 » Ja nisam hlepio srebra, zlata ili odjeće ničije.
34 Evo ruku, vi to znate sami, koje su opskrbljivale moje potrebe i one mojih drugova.
35 Ja sam to uvijek pokazivao, na taj način mučeći se treba doći u pomoći slabima i sjetiti se onih riječi koje Gospodin Isus sam bijaše izgovorio: Ima više sreće u davanju, no u primanju^[620]. «
36 Nakon tih riječi, on se spusti na koljena s njima svima i pomoli se.
37 Sav svijet tada zajeca i baci se o vrat Pavlov da bi ga zagrlio
38 njihova tuga potjecaše naročito od rečenice u kojoj on bijaše rekao da neće više vidjeti lica njegovog, potom ispratiše ga sve do lađe.