Biblija - Stari Zavjet - Prvi Proroci - Sudci - Dio I. - Prijevod Tomislava Dretara

Publié le 7 mars 2012 par Thomas Dretart

SUDCI

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Sudci

Izrael se nastanjuje u Kanaanu

1 1 Dogodi se poslije smrti Jozuine da sinovi Izraelovi pitaše GOSPODA za savjet govoreći: » Tko će se od nas uspeti kao prvi protiv Kanaanaca^[1] za potući ih? «
2 GOSPOD reče: » To je Juda^[2] koji će se uspeti. Evo ja sam izručio zemlju u ruke njegove.«
3 Juda reče Šimunu svojem bratu: »Pođi sa mnom u moj dio^[3] i potucimo Kanaance. Potom, ja također krenut ću s tobom u tvoj dio. « I Šimun ode s njim.
4 Juda se pope i GOSPOD mu izruči u ruke njegove Kanaance i Perizite. U Bezeku^[4] oni pobiše deset tisuća između njih.
5 Nađoše Adoni-Bezeka^[5] u Bezeku i sukobiše se s njim; oni potukoše Kanaance i Perizite.
6 Adoni-Bezek pobježe, ali oni ga proganjaše, domogoše ga se i odsjekoše palčeve na rukama i nogama^[6].
7 Adoni-Bezek reče: » Sedamdeset kraljeva kojima bijahu odsječeni palčevi na rukama i nogama skupljaše otpatke ispod stola mojega. Ono što sam činio Bog mi je vratio. » Odvedoše ga u Jeruzalem i on ondje umrije. «
8 Sinovi Judini^[7] napadoše Jeruzalem i domogoše ga se; posjekoše ga mačem i spališe u vatri.
9 Poslije toga sinovi Judini siđoše za tući Kanaance koji nastanjivahu Planinu, Negev i *Niziju^[8].
10 Potom Juda otiđe protiv protiv Kanaanaca koji nastanjivahu Hebron - ime Hebronu^[9] ranije bijaše Kirijat-Arba - i oni udariše Šesai, Ahiman i Talmai.
11 Odatle Juda ode protiv stanovnika Devira - ime Deviri ranije bijaše Kirijat-Sefer -.
12 Kaleb reče: » Onome koji udari Kirijat-Sefer i domogne ga se, ja ću dati svoju kćer Aksu za ženu.«
13 Otnijel, sin Kenazov, mlađi brat Kalebov, domože se grada, i Kaleb mu dade za ženu svoju kćer Aksu.
14 No, od svojeg dolaska, ona ga nagovaraše tražiti u njenog oca jedno polje. Ona siđe s magarca svojega, a Kaleb joj reče: » Što hoćeš ti? «
15 Ona mu reče: » Učini mi jedno dobročinstvo. Pošto si mi dao zemlju kod Negeva, daj mi također zdenac vode», i Kaleb joj dade gornje zdence i donje zdence.
16 Sinovi Kenitovi, punca Mojsijeva, uspeše se iz grada, Palmiera sa sinovima Judinim u pustinju Judinu koja je na jugu od Arade^[10]. Oni dođoše stanovati s pukom.
17 Juda pođe sa Šimunom, svojim bratom. Oni potukoše Kanaance koji nastanjivahu Sefat i posvetiše ga, rečenog, zabrani. Nazva se taj grad imenom Horm^[11].
18 Juda se domože Gaze i njene teritorije, Aškelona i njegove teritorije, Ekrona^[12] i njegove teritorije.
19 GOSPOD bi s Judom koji uze posjed nad Planinom, ali ne bi moguće izvlastiti stanovnike ravnice, jer imadoše željezna kola^[13].
20 Prema riječi Mojsijevoj, dade se Hebron Kalebu koji izvlasti ondje tri sina Anakova.
21 Glede Jebuzita koji nastanjivahu Jeruzalem, sinovi Benjaminovi ne izvlastiše ih i Jebuziti su stanovali u Jeruzalemu sa sinovima Benjaminovim sve do ovog dana.
22 Kuća Josipova, ona također, uspe se, ali u Betel^[14], i GOSPOD bi s njom.
23 Kuća Josipova načini jedno istraživanje Betela; ranije ime grada bijaše Luz.
24 Uhode vidješe jednog čovjeka izlaziti iz grada i rekoše mu one: » Pokaži nam dakle kako se može ući u grad i mi ćemo pružiti dokaz našeg poštenja prema tebi.«
25 On im pokaza gdje se može ući u grad i oni posjekoše grad oštricom mača, ali pustiše otići onoga čovjeka i sav njegov klan.
26 Taj čovjek ode u zemlju Hitita i sagradi jedan grad kojem dade ime Luz^[15] to je još i danas njegovo ime.
27 Manase ne steče ni Bet-Šean s njegovim posjedima; ni Tanak s njegovim posjedima, ni stanovnike Dora s njihovim posjedima, ni stanovnike Megidoa s njegovim posjedima, i Kanaanci nastaviše stanovati u toj zemlji.
28 Ali, kad Izrael bi postao jak on nametnu Kanaancima robovsku tlaku^[16], ali u stvari on ih ne izvlasti.
29 Efraim ne izvlasti Kanaance koji nastanjivahu Gezer, i Kanaanci stanovaše u Gezeru u sred Efraima.
30 Zabulon ne izvlasti stanovnika Kitrona ni onih iz Nahalola; Kanaanci stanovaše u sred Zabulova, ali biše prisiljeni na robovsku tlaku.
31 Ašer ne izvlasti stanovnike Akoa, ni one iz Sidona, Ahlava, Akziva, Helbe, Afika i Rehova.
32 Ašeriti stanovaše u sred Kanaaca koji nastanjivahu zemlju pošto ne bijahu izvlašteni.
33 Neftali ne izvlasti žitelje Bet-Šemeša, ni one iz Bet-Anata, i on stanovaše u sred Kanaanaca koji nastanjivahu zemlju, ali stanovnici Bet-Šemeša i Bet-Anata, biše prinuđeni na tlaku.
34 *Amoriti satjeraše sinove Danove u planinu, jer ih ne pustiše sići u ravnicu.
35 *Amoriti nastaviše stanovati u Har-Herezu, Ajalonu i Šalvimu, ali kad ruka kuće Josipove oteža, oni biše prisiljeni na tlaku.
36 teritorija amoritska ide od uzvisine Akrabim, od Stijene uspinjuća.

Gospodinovi prijekori svojem puku

2 1 Anđeo GOSPODOV uspe se iz Gilgala u Bokim^[17] i reče: ”Ja sam vas doveo iz Egipta i uveo u zemlju koju bijah po prisezi obećao vašim očevima. Ja bijah rekao: Nikad ja neću raskinuti *savez s vama,
2 a vi, vi ne sklapajte saveza sa stanovnicima ove zemlje; poobarajte njihove *oltare .Ali vi niste poslušali glasa mojega. Što ste to ondje učinili!
3 Tada ja rekoh: Ja ih neću protjerati pred vama; oni će za vas biti klopka, a bogovi njihovi bit će za vas zamka.
4 No, čim anđeo GOSPODOV bi uputio ove riječi svim sinovima Izraelovim, puk zavapi i oni počeše plakati.
5 Oni imenovaše to mjesto Bokim i ondje ponudiše *žrtve GOSPODU.

Jozuina Smrt

6 Jozua otpusti puk i sinovi Izraelovi odoše svatko k svojoj baštini za uzeti u posjed zemlju.
7 Puk služiše GOSPODA tijekom sveg Jozuinog života i sveg života *starješina koji produžiše svoje dane poslije Jozue koji bijahu vidjeli sva velika djela koja GOSPOD bijaše učinio za Izrael.
8 Jozua, sin Nunov, sluga GOSPODOV, umrije u dobi od 110 godina.
9 Sahraniše ga na području njegove baštine u Timnat-Herezu^[18], u planini Efraim, na sjeveru brda Gaš
10 A potom sav taj naraštaj bi sjedinjen k svojim očevima; poslije njega bi jedan drugi naraštaj koji se podize, ali on nije upoznao^[19] ni GOSPODA, ni djelo koje on bijaše učinio za Izrael.

Nevjera, nevolja, izbavljenje

11 Sinovi Izraelovi činiše ono što je zlo u očima GOSPODOVIM, a služiše oni *Balima.
12 Oni napustiše GOSPODA, Boga svojih otaca^[20] koji ih bijaše izveo iz Egipta, i oni slijediše druge bogove među onim narodima koji ih okruživahu; oni se klanjahu pred njima i uvrijediše oni GOSPODA.
13 Oni napustiše GOSPODA i srušiše oni Bala i Astarte^[21].
14 Gnjev GOSPODOV se raspali protiv Izraela: on ih izruči u ruke pljačkašima koji ih popljačkaše i prodaše uokolo neprijateljima njihovim. Oni ne biše više sposobni oduprijeti se neprijateljima svojim.
15 U svim njihovim istupiuma ruka GOSPODOVA bijaše nad njima za nanijeti im nesreću, kako to GOSPOD njima bijaše prisegao; njihova nevolja dostize krajnost.
16 Tad GOSPOD podize sudce^[22] koji ih izbaviše od onih koji ih pljačkahu.
17 Ali, čak i sudce svoje, oni ne slušaše, jer se prostituiraše^[23] Sdrugim bogovima i klanjahu se pred njima; oni Svrlo brzo odvojiše od puta kojim bijahu išli očevi njihovi koji bijahu slušali zapovi-jedi GOSPODOVE; oni ne postupiše tako;
18 Kad im GOSPOD podize sudce, GOSPOD bijaše sa sudcem i on ih oslobađaše neprijatelja njihovih tijekom čitavog sudčevog života, jer GOSPOD se dopustio uzbuditi njihovim tužbama pred onima koji ih tlačiše i koji ih zlostavljaše.
19 Ali, po smrti sudca, oni ponovo počeše prevjeravati, još više no očevi njihovi, slijedeći druge bogove, služeći ih i klanjajući se pred njima; oni u ničem ne zanijekaše svoju navadu i okorjelo ponašanje.

Bog stavlja Izrael na kušnju

20 Gnjev GOSPODOV se razjari protiv Izraela. On reče: ”Pošto je ovaj narod prekršio moj *savez, onaj koji ja bijah propisao očevima njihovim, i pošto nije slušao moj glas,
21 ni ja, također, neću nastaviti izvlašćivati pred njim ni jedan od ovih naroda koje je Jozua ostavio na mjestu prije no što će umrijeti.“
22 Bilo je to da se Izrael kroznjih stavi na kušnju i sazna da li će čuvati ili ne put GOSPODOV idući njime kao što bijahu činili očevi njegovi^[24].
23 Tako GOSPOD pusti odolijevati te narode ne izvlastivši ih prebrzo i ne izručivši ih Jozui.
3 1 Evo naroda koje GOSPOD ostavi odolijevati za staviti na kušnju Izrael, sve oni koji ne upoznaše nikako sve ratove Kanaanove; -
2 to bi samo za podučiti naraštaje sinova Izraelovih, za naučiti ih ratu, samo zato jer ga ranije ne bijahu upoznali-:
3 pet silnika filistinskih, svi Kanaanci, Sidonijanci i Hiviti^[25] koji nastanjivahu planinu Liban, od planine Bal-Hermon sve do Lebo-Hamata .
4 To bi da bi se putem njih stavio Izrael na kušnju, da se sazna da li će oni poslušati zapovijedi koje GOSPOD bijaše propisao njihovim očevima po posredništvu Mojsijevom.
5 Sinovi Izraelovi stanovaše u sred Kanaanaca, Hitita, *Amorita, Perizita, Hivita i Jebuzita;
6 oni uzeše kćeri njihove za žene i davaše oni njihove kćeri sinovima svojim; oni služiše bogove tuđe.

Otniel

7 Sinovi Izraelovi činiše ono što je zlo u očima GOSPODA, Boga njihovog, i služiše oni *Bale i Ašere^[26].
8 Gnjev GOSPODOV se razjari protiv Izraela i on ih prodade Kušan-Rišetaimu, kralju Arama od Dviju Rijeka^[27]; sinovi Izraelovi služiše Kušan-Rišetaima tijekom osam godina.
9 Sinovi Izraelovi zavapiše prema GOSPODU i GOSPOD podize za njih spasitelja koji ih spasi: Otniela, sina Kenazova, mlađeg brata Kalebovog.
10 Duh GOSPODOV bi na njemu i on sudiše^[28] IZRAEL. On pođe u rat, a GOSPOD mu izruči Kušan-Rišetaima, kralja Arama, i njegova ruka bi moćena protiv Kušan-Rišetaima.
11 Zemlja bi u miru tijekom 40 godina, potom Otniel, sin Kenazov, umrije .

Ehud

12 Sinovi Izraelovi ponovo počeše činiti što je zlo u očima GOSPODOVIM i GOSPOD osmjeli Eglona, kralja Moaba^[29], protiv Izraela pošto oni činiše što je zlo u očima GOSPODOVIM.
13 Eglon si pridruži sinove Amonove i Amalekove, potom odoše i potukoše Izrael; oni uzeše u posjed grad Palmier^[30].
14 Sinovi Izraelovi slučiše Eglonu, kralju Moaba, tijekom osamnaest godina.
15 Sinovi Izraelovi zavapiše prema GOSPODU i GOSPOD im podiže spasitelja, Ehuda, sina Gerinog, Benjaminita, koji bijaše ljevak. Po njegovom posredništvu sinovi Izraelovi poslaše jedan danak Egloni, kralju Moaba.
16 Ehud sina Gerain si načini jedan bodež sa dva sječiva, dug jedan gomed^[31], i zakači ga ispod odjeće užsvoju desnu butinu.
17 On ponudi dakle danak Eglonu, kralju Moaba; no Eglon bijaše jedan veoma debeo čovjek.
18 čim bi završio predstavljati danak, Ehud isprati ljude koji bijahu donijeli danak,
19 ali on, stigovši do Idola koji su pokraj Gilgala^[32], vrati se i reče: ” Ja imam za tebe jednu povjerljivu riječ, o kralju! “ Ovaj reče: ” Odstranite se! “ I, svi oni koji bijahu stajali pokraj njega povukoše se.
20 Ehud dođe prema Eglonu dok ovaj bijaše sjedio u dobro prozračenoj gornjoj sobi^[33] koja bijaše čuvana za njega Ehud reče: Ja imam jednu riječ Božju za tebe“, a kralj se dize sa svojeg sjedišta.
21 Ehud ispruži svoju lijevu ruku, uze bodež šdesnog bedra i zabode ga u kraljev trbuh.
22 I sama šaka uđe poslije sječiva i drob se zaklopi nad sječivom, jer Ehud ne bijaše povukao bodeža izkraljevog trbuha; tada Ehud iziđe kroz prozor^[34]
23 pošto je zatvorio vrata sobe za sobom i zakračunao ih.
24 On iziđe, sluga kraljeve dođoše i vidješe: kad evo, sva vrata gornje sobe bijahu zakračunana, i oni rekoše: ” Bez sumnje pokrio si je stopala^[35] u sobi za osvježenje. “
25 Oni čekaše sve dok se ne zabrinuše: jer još nikako se vrata ne otvarahu na gornjoj sobi. Tad oni uzeše ključ, otvoriše kad ono njihov gospodar ležaše na zemlji, mrtav .
26 Što se tiče Ehuda on bijaše pobjegao dok oni čekaše; u stvari on bijaše prešao Idole i izbavio se put Seira^[36].
27 No, čim stiže, on zatrubi u rog u planini Efraimovoj^[37]; sinovi Izraelovi siđoše s njim s planine, on njima na čelu.
28 On im reče: ” Slijedite me, jer GOSPOD je izručio vaše neprijatelje, Moabite, u vaše ruke. “ Oni siđoše iza njega, zauzeše gažna Jordanu koji bijaše u Moabu i ne pustiše nikog prijeći.
29 U ono vrijeme oni potukoše Moab, otprilike deset tisuća ljudi, svi krupni i srčani, i nitko ne izmače.
30 U ono vrijeme Moab bi podvrgnut pod ruku Izraelovu i zemlja imade mir 80 godina.

Šamgar

31 Poslije Ehuda bi Šamgar, sin Anatov. On pobijedi Filistince, na broju 600 ljudi, Sjednom badljom^[38] za goveda; tako on spasi Izrael.

Debora i Barak

4 1 Ehud umrije, sinovi Izraelovi ponovo počeše činiti ono što je loše u očima GOSPODOVIM.
2 GOSPOD ih prodade Javinu, kralju Kanaana, koji vladaše u Hasoru. Zapovjednik njegove vojske bijaše Zizera, ali onaj koji stanovaše u Harešot-Goimu^[39].
3 Sinovi Izraelovi zavapiše prema GOSPODU, jer Zizera imaše 900 željeznih kola^[40] i bijaše strahovito ugnjetavao sinove Izraelove tijekom dvadeset godina.
4 No, Debora, jedna *proročica, žena Lapidotova, sudiše Izraelu u ono vrijeme.
5 Ona stolovaše pod Palmierom Deborinim, između Ramae^[41] i Betela, u planini Efraimovoj, i sinovi Izraelovi uspinjaše se knjoj za pitanja presude.
6 Ona dade pozvati Baraka, sina Abinoamova, iz Kedeša Neftalijevog i reče mu ona: ” GOSPOD, Bog Izraelov, uistinu je dao jednu zapovijed. Idi, skupi na brdu Tabor^[42] i uzmi sa sobom deset tisuća ljudi između sinova Neftalijevih i sinova Zabulonovih.
7 Ja ću privući k tebi u potoku Kišon^[43] Zizerau, zapovjednika vojske Javina, kao i njegova kola i njegove postrojbe, i ja ću ti ga izručiti u ruke tvoje.“
8 Barak joj reče: ”Ako ti ideš sa mnom, ja ću ići, ali ako ti ne ideš sa mnom, ni ja neću ići.“
9 Ona reče: ” Ja ću dakle ići Stobom; ipak na putu kojim ćeš ti ići, slave neće biti za tebe, jer jednoj će ženi GOSPOD prodati Zizera. “ Debora se dize i ode prema Baraku u Kadeš.
10 Barak sazva Zabulon i Neftali u Kadeš. Deset tisuća ljudi uspeše se za njim, a s njim se uspe i Debora.
11 Heber Kenit bijaše se odvojio od Kaina, sina Hobabova, punca Mojsijeva, on bijaše razapeo šator čak pokraj hrasta Sanaimovog^[44], pokraj Kedeša.
12 Najaviše Zizerau da Barak, sin Abinoamom, bijaše uzišao na brdo Tabor.
13 Tada Zizera sazva sva svoja kola, 900 željeznih kola, kao i sav puk koji bijaše s njim, od Harošet-Goima do potoka Kišon.
14 Debora reče Baraku: ” Dizi se, jer evo dana kad je GOSPOD izručio Zizerau u tvoje ruke. Da, GOSPOD je izišao pred tobom.“ Barak siđe s brda Tabor, imajući deset tisuća ljudi iza sebe.
15 Tada, pred Barakom, GOSPOD rasprši ZIZERU sva njegova kola i svu njegovu vojsku - oštricom mača -. Zizera siđe sa svojih kola i pobježe pješice.
16 Barak proganjaše kola i vojsku sve do Horšet-Goima; sva vojska Zizeraova pade pod oštricom mača; ne osta ni jedan jedini.
17 A Zizera pobježe pješice k šatoru Jaele, žene Hebera Kenita, jer bijaše mir između Javina, kralja Hasora, i kuće Hebera Kenita.
18 Jael iziđe u susret Zizerau i reče mu: ” Stani, moj gospodine, stani kod mene; ne boj se ništa. “ On se zaustavi kod nje, u njenom šatoru, a ona ga pokri jednim pokrivačem.
19 On joj reče: ”Možeš li mi dati piti malo vode, jer žedan sam.“ Ona otvori mješinu šmlijekom, dade mu piti i ponovo ga pokri.
20 On joj reče: ” Stani na ulazu šatora i ako netko dođe, upita te i kaže: ima li koga tu? Ti ćeš reći: Nema. “
21 Ali Jael, žena Heberova, uzme jedan šiljak izšatora, zgrabi u svoju ruku jedan čekić, uđe polako kod njega i zabode mu šiljak u sljepoočnicu koji prođe i zabi se sve do u zemlju; Zizera koji, iscrpljen, bijaše dubokim snom zaspao, umrije.
22 No, evo Baraka koji progoniše Zizeru! Jael iziđe njemu u susret i reče mu: ”Dođi , i ja ću ti dati vidjeti čovjeka kojeg tražiš.“ On uđe k njoj kad evo kako Zizera leži mrtav, sa šiljkom u glavi.
23 U onaj dan Bog obori Javina, kralja Kanaana, pred sinovima Izraelovim.
24 Ruka sinova Izraelovih postajaše sve teža i teža protiv Javina, kralja Kanaana, sve dok ne bi oboren Javin, kralj Kanaana.

Pjesma o Debori

5 1 Tog dana Debora^[45] i Barak, sin Abinoamov, zapjevaše kazujuće :
2 ” Kad se u Izraelu posvećuje potpuno^[46],

kad se na dar daje puk slobodan ,
blagoslovite GOSPOD .
3 Čujte, kraljevi! Priklonite uho,
vladari silni!
Za GOSPODA, ja, hoću pjevati,
GOSPODA ja hoću slaviti,
Boga Izraelova.
4 GOSPODE, kad izlaziš ti iz
Seira,
kad pođeš ti izstepe
Edoma,
zemlja podrhtava, potresa^[47] se
u nebesima,
oblaci vodu izlijevaju
5 planine se ugibaju^[48]
pred GOSPODOM (onim
na Sinaju ),
pred GOSPODOM, Bogom
Izraelovim.
6 U Šamgara, sina
Anatova,
u dane Jael, bijahu
zastale karavane
i oni koji putuju iđahu
na putove zaobilazne^[49].
7 Poglavari^[50] nedostajahu, oni
u Izraelu nedoStajahu
sve dok ti ne bi podignuta,
Debora,
sve dok ti ne bi podignuta,
majko Izraela.
8 Izabraše se novi bogovi;
tada za pet gradova^[51]
jedva da se mogaše vidjeti
jedan štit i jedno koplje
na 40.000 ljudi u Izraelu.
9 Moje srce ide k zapovjedni-
cima Izraelovim,
onima koji, u puku, darovima
daju se slobodnim.
Blagoslovite GOSPODA!
10 Vi koji jašete bijele magarice^[52],
vi koji sjedite na tepisima
i vi koji hodite cestom, razmotrite^[53].
11 Glasom onih koji čine razdiobu, među pojilištima, ondje, pričaju se pobjede
GOSPODOVE,
pobjede njegove snage u Izraelu.
Tad puk GOSPODOV je sišao prema vratima^[54].
12 Probudi se, probudi se, Debora!
Probudi se, probudi se, zapjevaj pjesmu.
Digni se, Barače, i povedi svoje roblje^[55], sine Abinoamljev.
13 Preživjeli tad su išli među
plemenitima,
puk GOSPODOV je sišao za mene
među junacima .
14 Iz Efraima su prinčevi Amalekovi;
iza tebe Benjamin je među tvojim
postrojbama.
Od Makira^[56] potječi zapovjednici
i od Zabulona oni u kojih je palica
zapovijedna.
15 Poglavari Isakara su s Deborom
i Barak u ravnici ide za njenim korakom .
Raskidi su veliki u Rubenovim^[57] zadrugama!
16 Zašto ostaješ ti među torovima
slušati zvizdanja za stadima?
U klanovim Rubenovim velika su
ispitivanja^[58]!
17 Galad stanuje Sone strane Jordana.
A Dan, zašto boravi na lađama?
Ašer^[59] ostaje na morskim obalama
i živi kraj luka vlastitih.
18 Zabulon je jedan narod koji izlaže život svoj prijeziru smrti,
kao i Neftali, na visovima poljskim.
19 Iskrsnuše kraljevi, oni su bojevali,
tad su kraljevi Kanaana
bojevali
u Tanaku, pokraj voda Megidoa^[60];
u plijen srebra nisu oni dobili.
20 S nebesa zvijezde su ratovale,
iz svojih putanja one protiv
Zizera bojevale.
21 Potok iz Kišona ih je zbrisao,
drevni potok, potok iz Kišona!
Stupaj, moja dušo, gorda!
22 Tad kopita konjska
zatutnjaše zemljom,
od galopa, od galopa konjskih.
23 Prokunite Meroz^[61], reče *anđeo
GOSPODOV.
Prokunite prokletstvom njegove
žitelje,
jer nisu u GOSPODOVU pomoće
došli
u pomoće GOSPODOVU
S junacima.
24 Blagoslovljena budu među ženama
Jael, ženo Hebera Kenita,
među ženama što žive
pod šatorom, nek' ona je blagoslovljena!
25 On iskaše vode,
ona dade mlijeka;
u peharu vlastelina on
ponudi vrhnja.
26 Ona pruži ruku svoju
prema šiljku
i svoju desnicu prema batu
radničkome;
ona prikova Zizera i zdrobi mu
glavu;
ona mu razbi i probi
slijepoočnicu.
27 Na svoje noge on se svali, on pade, on poleže;
na svoje noge, on se svali,
on pade.
Onamo kamo on se svalio, on je
pao, uništen.
28 Kroz prozor ona se nagnu i
i zakuka,
majka Zizerova, kroz rešetke:
Zašto kola njegova tako kasno
ne dolaze?
Zašto hod je kola njegovih tako spor?
29 Najmudrija od princeza njenih
njoj odgovori,
ona joj uzvrati govoreći:
30 Zar nije zato što su našli
i dijele plijen:
jednu robinju, dvije robinje po glavi bojovnika,
jedan pljen od tkanine obojene,
za Zizera, jedan plijen od tkanine,
jedno vezivo, dva veziva
za svoj vrat^[62].
31 Da tako propadnu svi nepri-
jatelji, GOSPODE,
a da tvoji prijatelji^[63] budu kao
sunce kad se dize u snazi svojoj. “
A zemlja bi u miru tijekom 40 godina.

Madijan tlači Izrael

6 1 Sinovi Izraelovi činiše ono što je zlo u očima GOSPODOVIM, i GOSPOD ih izruči Madijanu^[64] tijekom sedam godina.
2 Ruka Madijanova bi premoćena Izraelu. Zbog Madijana, sinovi Izraelovi urediše sebi u planinama rasjeline, spilje i vrletna mjesta.
3 No, svaki put kad bi Izrael Zasijao, Madijan se uspinjao, kao i Amalek i sinovi Orijenta^[65]; oni se uspinjahu za prigrabiti to.
4 Oni taborovahu pokraj Izraelita, uništavahu im domaće proizvode sve do u blizinu Gaze^[66] i ne ostavljahu živeži u Izraelu, ni ovaca, ni goveda, ni magaraca.
5 U stvari, oni se uspinjahu, oni i njihova stada, S njihovim šatorima, stizahu brojni kao skakavci^[67] - oni i njihove deve bijahu Bez brojni - i oni ulaziše u zemlju za opustošiti ju.
6 Tako, Izrael bi veoma oslabio zbog Madijana; i svi sinovi Izraelovi zavapiše prema GOSPODU.
7 No, kako sinovi Izraelovi vapiše prema GOSPODU zbog Madijana,
8 GOSPOD posla sinovima Izraelovim *jednog proroka koji im reče: ”Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: Ja sam taj koji vas je podigao iz Egipta i koji vas je izveo iz kuće ropstva.
9 Ja sam vas oslobodio Egipćana i svih onih koji vas mučiše; ja sam ih protjerao ispred vas i dao sam vam njihovu zemlju.
10 Ja sam vam rekao: Ja sam GOSPOD, Bog vaš. Ne bojte se bogova *amoritskih kojima vi nastanjujete zemlju! Ali, vi niste poslušali moj glas! “

Bog nalaže Gideonu spasiti Izrael

11 *Anđeo GOSPODOV dođe sjesti pod smrdljiku u Ofri koja pripadaše Joašu, iz klana Aviezerova. Gedeon, njegov sin, upravo vršiše žito u klijeti^[68] da bi ga sakrio od Madijana.
12 Anđeo GOSPODOV mu se prikaza i reče mu: ”GOSPOD je s tobom, junačni bojovniče!“
13 Gedeon mu reče: ”Oprosti, moj gospodine! Ako je GOSPOD s nama, zašto nam se sve ovo dogodilo? Gdje su dakle sva čuda o kojima su nam pričali naši očevi zaključujući: Nije li istina da našje GOSPOD izveo iz Egipta? No sada, Gospod nas je napustio izručujući nas Madijanu. “
14 GOSPOD se okrenu prema njemu i reče: ”Idi s tom moći koju imaš i spasi Izrael od Madijana. Da, ja sam taj koji te šalje! “
15 Ali, Gedeon mu reče: ” Oprosti moj gospodine, kako ću ja spasiti Izrael? Moj klan je najslabiji u Manasea, a ja , ja sam najmlađi u kući svojeg oca^[69]!“
16 GOSPOD mu odgovori: ”Ja ću biti s tobom, i tako ćeš ti potući sve Madijance zajedno.“
17 Gedeon mu kaza: ” Ako bih ja starno našao milost i tvojim očima, pokaži mi jednim znakom da si to ti koji govoriš.
18 Molim te, ne udaljuj se odavde sve dok se ja na vratim k tebi, vrijeme da donesem moju ponudu i položim je pred tebe. “ GOSPOD reče: ”Ja ću ostati ovdje sve do tvog povratka .“
19 Gedeon dođe pripremiti jedno jare i, s jednom efom^[70] brašna on on načini *beskvasne kruhove. On stavi meso u jednu kotaricu i sok u jedan vrč, potom to odnese sve pod smrdljiku i ponudi mu.
20 Anđeo Božji mu reče: ”Uzmi meso i beskvasni kruh, stavi ih na tu stijenu i prolij sok! “ Gedeon učini tako.
21 Anđeo GOSPODOV pruži kraj štapa koji imaše u ruci i dodirnu meso i beskvasne kruhove. Vatra prsnu iz stijene i proguta meso i beskvasne kruhove. Potom anđeo nestade iznjegovog vida.
22 Tada Gedeon vidje da to bi anđeo GOSPODOV, i on reče: ”Ah! Gospodine Bože, ja sam dakle vidio anđela GOSPODOVOG licem u lice! “
23 GOSPOD mu reče: ”Mir Stobom! Ne boj se ništa; ti nećeš umrijeti.“
24 Na tom mjestu, Gedeon sagradi jedan *oltar GOSPODU i nazva ga "GOSPOD je mir. “ Sve do ovog dana, taj oltar je još u Ofri Abiezerovoj.

Gedeon uništava Balov oltar

25 No, one noći, GOSPOD reče Gedeonu: ” Uzmi mladog bika kojeg posjeduje tvoj otac i jednog drugog bika od sedam godina. Potom ćeš porušiti *oltar *Balov koji posjeduje tvoj otac i posjeći ćeš sveti stup^[71] koji je pokraj.
26 Ti ćeš potom sagraditi oltar izgrađen GOSPODU, tvojem Bogu, na vrhu ove uzvisine; uzet ćeš tada drugog bika i ponudit ćeš ga u holokaust _site=1&nlc__=361331107598#ancrage_72">^[72] na drvetu od svetog stupa koji budeš posjekao.“
27 Gedeon uze deset ljudi između svojih slugu, i postupi kako mu bijaše rekao GOSPOD. Ali, kako se bojao ljudi iz kuće svojeg oca i onih iz grada, radije nego da to učini danju, on uradi noći.
28 Digavši se u rano jutro, ljudi iz grada vidješe da Baalov oltar bijaše oboren, sveti stup koji je pokraj bijaše posječen, i da bijaše ponuđen u holokaust drugi bik na oltaru koji bijaše upravo izgrađen.
29 Oni rekoše jedni drugima: ” Tko li to učini? “ Budući se raspitali i budući sproveli istragu, oni rekoše: ” To je Gedeon, sin Joašev, koji je to učinio! “
30 Ljudi iz grada rekoše Joašu: ” Izvedi svojeg sina i nek' umre, jer on je oborio oltar Balov i posjekao sveti stup koji je bio pokraj. “
31 Joaš reče svima onima koji stajaše pokraj njega: ”Je li vaše da se žalite za Bala? Je li vaše da mu dolazite u pomoć? - Tko se žali za Bala treba biti usmrćen prije jutra! - Ako je Bal Bog, nek' se sam parniči za svoju stvar, jer Gedeon je izvalio njegov oltar.“
32 Onog dana, nazvaše Gedeona Jerubal^[73], govoreći: ”Nek' Bal brani svoju stvar protiv njega “, jer on je prevrnuo njegov oltar. Gedeon traži od Boga jednu jamčevinu.
33 Sav Madijan kao i Amalaek i sinovi Orijenta ujediniše se jednodušno, pređosše Jordan i utaboriše se u ravnici Izreel^[74].
34 Duh GOSPODOV prekri Gedeona, koji zasvira u rog, i zadruga Abiezerova bi sazvana da ga slijedi.
35 On posla glasonoše po svem Manaseju koji, on također bi sazvan slijediti ga. Potom, on posla glasonoše u plemena Ašer, Zabulon i Neftali, koji mu uziđoše u susret.
36 Gedeon reče Bogu: ” Ako ti hoćeš spasiti Izrael mojom rukom, kao što si to rekao,
37 evo ja ću prostrti na gumno jedno runo^[75] vune: ne bude li rose nigdje osim na runu, a sav teren ostane suh, ja ću znati da ti hoćeš spasiti Izrael mojom rukom, kako si ti to i rekao. “
38 I on učini tako. Kad se Gedeon sutradan dize, on stisnu runo i istisnu rosu, jednu punu kupu vode.
39 Gedeon reče Bogu: ” Nek' se tvoj gnjev ne raspali protiv mene ako ja još jedanput budem govorio; Dozvoli da ja način jednu posljednju provjeru runa: nek' runo samo ostane suho, a da bude rosa po cijelom terenu. “
40 One noći, Bog učini tako: samo runo ostade suho i bi rosa po svem terenu.

Tri stotine ljudi za Gedeona

7 1 Jerubal - to jest Gedeon - Dize se u rano jutro, on i sav puk koji bijaše s njim, i oni se utaboriše pokraj Ein Haroda, dok tabor Madijanov se nalaziše sjevernije, na strani brežuljka More^[76], u ravnici.
2 GOSPOD reče Gedeonu: ” Prebrojan je narod koji je Stobom da bih mu ja izručio u ruke Madijana: Izrael bi se mogao proslaviti o mom trošku i reći: to je moja ruka koja me je izbavila!
3 Zbog toga, objavi dakle narodu ovo: ”Tko se boji i drhti, nek' se vrati doma!“ I Gedeon poče provjeru^[77]. Dvadeset i dvije tisuće ljudi među pukom vratiše se doma, a ostade deset tisuća ljudi.
4 GOSPOD reče Gedeonu: ”Ovaj je puk još suviše brojan! Svedi ga na rub vode, i ja ću ga staviti na kušnju za tebe. Tako, onaj za kojeg ću ti reći: Nek' ne ide Stobom, taj neće ići!“
5 Tada, Gedeon svede narod k rubu vode, a GOSPOD reče Gedeonu: ” Tko bude lokao vodu, kao pas sto čini jezikom, odvoji ga na stranu, i isto ako se netko spusti na koljena za piti. “
6 No , broj onih koji lokaše prinoseći ruku k ustimaa bi 300 ljudi, dok sav ostali puk se spusti na koljena da bi pio vodu.
7 GOSPOD reče Gedeonu: ” Stih 300 ljudi koji su lokali ja ću spasiti vas i izručiti vam Madijan u ruke vaše. Nek' glavnina puka vrati se svatko k sebi. “
8 Tri stotine uzeše u ruke vrčeve^[78] od naroda kao i njihove rogove, potom Gedeon otpusti glavninu ljudi Izraelovih svakog k njegovom šatoru, ali zadrža 300 ljudi, tabor Madijanov bijaše ispod njegovog u ravnici.

Predskazanje pobjede

9 A, one noći, GOSPOD reče Gedeonu: ” Digni se, siđi u tabor, jer ja sam ti ga izručio u ruke tvoje.
10 Ali, ako se bojiš sići u tabor, siđi k taboru s Purom, svojim slugom.
11 Slušat ćeš što se govori ondje. Tvoja će hrabrost biti ojačana, i ti ćeš moći izvršiti jedan upad u tabor. “ On siđe dakle s Purom, slugom svojim, sve do predstraža tabora.
12 Madijan, Amalek i svi sinovi Orijenta se razmiliše po ravnici brojni poput skakavaca; nije se moglo prebrojati njihove deve, brojne poput zrna pijeska na rubu mora.
13 U času kad Gedeon stizaše, evo jednog čovjek kako priča san svojem drugu:
14 ” Čuj, reče mu on, ja sam upravo sanjao jedan san: Jedna se kriška kruha od ječma vrtiše po taboru Madijanovom, stizaše sve do šatora, zapinjaše o njega, izazvavši njegov pad sve isprevrtavši odozgo na dolje, tako da se bijaše survao šator^[79]. Njegov mu drug reče: ” To može biti samo mač Gedeonov sina Joaševa, Izraelita. Bog je izručio u ruke njegove Madijan i sav tabor. “
15 Čim Gedeon ču pričanje tog sna i njegovo tumačenje, on se pokloni, potom se on vrati u tabor Izraelov i reče: ” Dižite se, jer GOSPOD je izručio u ruke vaše tabor Madijanov. “

Poraz Madijanaca

16 Gedeon podijeli 300 ljudi u tri grupe. Svakom stavi u ruke rog i vrčeve prazne sa zubljama i vrčevima.
17 On im reče: ” Vi gledajte na moju stranu i činite kao i ja! Kad ja budem došao na rub tabora, ono što ja budem učinio, učinit će te i vi također.
18 Ja ću zatrubiti u rog, ja i svi oni koji budu sa mnom, tad će te i vi zatrubiti u rog, vi također, svud ukrug okolo tabora i zavikat će te: Za GOSPODA i za Gedeona!
19 Gedeon i stotina ljudi koji bijahu s njim stigoše do ruba tabora u početku ponoćnog bdijenja^[80]; upravo se mijenjaše straža. Oni zatrubiše u rog i porazbijaše vrčeve koje držaše u ruci.
20 Tada, sve tri grupe zatrubiše i razbiše vrčeve; lijevom rukom oni zgrabiše zublje, a desnom rukom rogove za zatrubiti, i zakričaše: ” Mač za GOSPODA i za Gedeona! “
21 Dok stajaše uokolo tabora, svatko na svojem mjestu, tabor se sav baci u trk, bježeći i kričeći.
22 I dok je odjekivalo 300 rogova, GOSPOD učini da svatko u taboru usmjeri svoj mač protiv svojeg druga, i svi pobjegoše sve do Bet-Šite, pokraj Serera, i sve do obale Abel-Mehola, pokraj Tabata^[81].
23 Tad ljudi Izraelovi biše sazvani od Neftalija, Ašera i sveg Manaseja, i progoniše oni Madijana.
24 Gedeon posla Glasonoše u svu planinu Efraimovu za reći: ” Siđite u susret Madijanu i zauzmite prije njih vodene točke^[82] sve do Bet-Barae kao i do Jordana.“ Svi ljudi Efraimovi biše okupljeni i zauzeše vodene točke sve do Bet-Barae kao i do Jordana.
25 Oni uhvatiše dva Madijanova poglavara, Oreva i Zeva. Oni ubiše Oreva na stijeni Orevljevoj, a Zeva u Klijeti Zevljevoj. Potom oni sprovedoše svoje gonjenje sve do Madijana i donesoše Gedeonu glave Oreva i Zeva s one strane Jordana.

Nezadovoljstvo Efraimita

8 1 Ljudi Efraimovi rekoše Gedeonu: ” Što znači taj način postupanja prema nama ne pozivajući nas kad ti pođe u boj protiv Madijana?“ I oni ga žestoko okriviše.
2 Gedeon im reče: ”Što sam ja to učinio usporedivo vama? Paljetkovanje^[83] Efraimovo nije li vrijednije nego berba Abiezerova?
3 U vaše ruke je GOSPOD izručio poglavare Madijanove, Oreva i Zeva. Što sam ja dakle mogao učiniti usporedivo vama? Čim on bi izgovorio tu riječ, njihova ljutnja se stiša.

Gedeon na istoku Jordana

4 Gedeon stiže k Jordanu i prijeđe ga, on i 3000 ljudi koji bijahu Snjim. Dobrano iscrpljeni, oni nastaviše svoj progon.
5 On reče Sukotovim ljudima: ” Dajte, ja vas molim, pogačice kruha postrojbi koja me slijedi, jer oni su iscrpljeni, a ja progonim Zevaha i Salmuna^[84], kraljeve Madijana. “
6 Ali, poglavari Sukota odgovoriše: ” Držiš li ti veće u svojoj vlasti Zevaha i Salmuna da bismo mi dali kruha tvojoj vojsci? “
7 - ” Eh dobro! Odvrati Gedeon, kad GOSPOD bude izručio u moje ruke Zevaha i Salmuna, ja ću vas izmlatiti^[85] trnjem izpustinje čkaljem. “
8 Odatle on se uspe u Penuel^[86] i govoriše stanovnicima njegovim na isti način, a ljudi Penuelovi njemu odgovoriše kao što bijahu odgovorili ljudi Sukotovi.
9 On također reče ljudima Penuelovim: ” Vratim li se živ i zdrav, oborit ću ovu kulu!“
10 Zevah i Salmuna se nađoše u Karkoru sa svojom vojskom, otprilike 15.000 ljudi, svi oni koji ostadoše od sve vojske sinova Orijenta^[87]. U stvari, bijaše palo 120 tisuća ljudi iskusnih baratanju mačem.
11 Gedeon se uspe nomadskom cestom k istoku Novaha i Jogboha^[88], i potuče vojsku, dok se ova smatrala u sigurnosti.
12 Zevah i Salmuna pobjegoše, ali Gedeon ih progna, dočepa se dvaju kraljeva Madijanovih, Zevaha i Salmune, i posija paniku u svoj vojsci.
13 Gedeon, sin Joašev, vrati se iz boja usponom Heresovim^[89].
14 On uhvati jednog mladog čovjeka iz Sukota, kojeg ispita i koji mu označi pismeno poglavare Sukotove i njegove starješine, 77 ljudi.
15 On se tad nađe kod ljudi iz Sukota i reče im: ”Evo Zevaha i Samunu radi kojih ste me izazvali, govoreći: Držiš li ti već u svojoj vlasti Zevaha i Salmunu da bismo mi dali kruha tvojim iscrpljenim ljuljudima? “
16 On uze starješine gradske, kao i pustinjsko trnje i čkalj, i dade ih upoznati ljudima iz Sukota^[90].
17 On također obori kulu u Penuelu i pobi ljude gradske.
18 Potom on reče Zevahu i Salmuni: ” Gdje su ljudi koje ste vi pobili u Taboru? Oni odgovoriše: ” Oni bijahu kao ti. Svaki je od njih imao držanje kraljevskog sina^[91]. “
19 On im reče: ” To bijahu moja braća, sinovi moje majke! Radi života GOSPODOVOG, ako ste ih ostavili živima, ja vas neću ubiti. “
20 Potom on reče Jeteru, svojem sinu prvorođenom: Digni se i pobij ih^[92]! “ Ali, mladić ne izvuče mača svojega, jer se bojao budući još uvijek samo dječakom.
21 Zevah i Salmun tad rekoše: ” Digni se ti sam i ubij nas, jer svaki ima svoje junaštvo. “ Tad se Gedeon dize i ubi Zevaha i Salmuna, potom on uze kroasane^[93] koji bijahu o vratu njihovim devama.

Kraj Gedeonovog života

22 Ljudi Izraelovi rekoše Gedeonu: ” Budi naš vladar, ti sam, potom tvoj sin, potom sin tvojeg sina, jer ti si nas spasio iz ruke Madijanove. “
23 Gedeon im reče: ” Nisam ja taj koji će biti vaš vladar, ni moj sin. Nek' GOSPOD bude vaš vladar! “
24 Potom im Gedeon reče: ” Ja bih želio načiniti jednu molbu: dajte mi svaki jedan kolut izvašeg plijena! “ U stvari, pobijeđeni imahu kolutove, jer bijahu Ismaeliti^[94].
25 Oni odgovoriše: ” Da, mi ćemo ti ih dati! “ Oni prostrše jedan ogrtač i baciše svaki jedan kolut izsvojeg plijena.
26 Težina kolutova od zlata bijaše 1.700 sikala zlata, ne računajući kroasane, ušne privjeske i purpurnu odjeću^[95] koju nose madijanski kraljevi, ne računajući također ni ogrlice koje bijahu o vratovima njihovih deva.
27 Gedeon načini jedan efod koji postavi u svojem gradu, Ofrai. Sav se Izrael dođe onamo prostituirati^[96], pred tim efodom, koji posta jedna zamka za Gedeona i njegovu kuću.
28 Tako Madian bi oboren pred sinovima Izraelovim i ne podize više glave. Zemlja bi u miru tijekom 40 godina Gedeonovog života.
29 Jerubal, sin Joašov, ode i proživje u svojoj kući.
30 Gedeon imade 70 sinova, poteklih od njegove krvi, jer imade mnogo žena.
31 Što se tiče njegove suložnice, koja se nalaziše u Sišemu, ona mu rodi, ona također, jednog sina, kojem dadoše ima Abimelek.
32 Gedeon, sin Joašev, umrije nakon jedne sretne starosti i bi sahranjen u grobnicu Joaševu, u Ofri Abiezerovoj.
33 Ali, poslije smrti Gedeonove, sinovi Izraelovi ponovo počeše prostituirati se s *Balima, i usvojiše oni Bal-Berita za boga^[97].
34 Sinovi Izraelovi ne sjećaše se više GOSPODA, svojeg Boga, koji ih oslobodi izruke svih njihovih okolnih neprijatelja,
35 i oni ne činiše nikakvog dokaza odanosti prema kući Jerubal-Gedeonovoj, poslije svega što je bio učinio u Izraelu.

Abimelek postaje kraljem Sišema

9 1 Abimelek, sin Jerubalov, ode u Sišem pronaći braću svoje majke da bi govorio Snjima, kao i sa svim klanom očinske kuće svoje majke, i on im reče:
2 ” Govorite dakle ovako svim vlasnicima Sišema: šta je bolje za vas? Biti pokoran sedamdesetorici ljudi, svi sinovi Jerubalovi, ili biti pod vlašću samo jednog čovjeka? Sjetite se da sam, ja, od vaših kostiju i vašeg mesa^[98]. “
3 Braća njegove majke ponoviše sve te riječi svim vlasnicima Sišema i njihovo srce izabra Abimeleka, jer si oni rekoše: ” To je naš brat. “
4 Oni mu dadoše 70 sikala srebra izhrama Bal-Beritova^[99] Skojima Abimelek uze na svoj trošak ljude ništarije i pustolove koji hodiše u njegovoj pratnji.
5 Potom on uđe u kuću oca svojega u Ofri i pobi svoju braću, sinove Jerubalove, sedamdeset ljudi najednom. Odoli samo Jotam, najmlađi sin Jerubalov, jer se bijaše skrio.
6 Svi vlasnici Sišema i sav Bet-Milo se skupi i ode proglasiti kralja Abimeleka pokraj smrdljike kod stele^[100] koja je u Sišemu .

Jotamova Bajka

7 Javi se to Jotamu. Ovaj otiđe i smjesti se na vrh brda Garizim^[101]; on podize glasi zavika, potom im reče: ”Slušajte me, vlasnici Sišema, i nek' vas Bog čuje.
8 Drveće krenu na put za ići *pomazati onoga koji će mu biti kraljem. oni rekoše maslini: Vladaj dakle nad nama.
9 Maslina im reče: Hoću li se ja odreći svojeg ulja kojim se štuje i ljude i bogove da bih išla uzrujavati radi drveća?
10 Drveta rekoše smokvi: Dođi dakle, ti, vladaj nad nama.
11 Smokva im reče: Hoću li se ja odreći moje slatkosti i mojeg dobrog ploda za ići se mlatarati iznad drveća,
12 Drveta tada rekoše vinovoj lozi: Dođi dakle, ti, vladaj nad nama.
13 Loza im reče: Hoću li ja odreći se svojeg vina koje raduje bogove i ljude da bih se išla uznemiravati radi drveća?
14 Tad sva drveta rekoše žbunu trnja: Dođi dakle, ti, vladaj nad nama.
15 Ali, trnov žbun reče drvetima: Ako je to iskreno što mi vi dajete pomazanje da bih vam ja bio kraljem, tad dođite se skloniti u moju sjenu. Ali, ako nije tako, jedan će oganj izići iztrnova žbuna i prožderat će cedrove Libana^[102].
16 Sada dakle, ako ste vi časno i pošteno postupali proglasivši Abimeleka kraljem, ako ste vi ispravno postupili glede Jerubala i njegove kuće , ako ste vi postupili prema njemu prema zasluzi njegovih djela^[103]
17-dok se moj otac borio za vas, izložio svoj život, da bi vas oslobodio ruke Madijanove,
18 vi, danas, vi ste se digli protiv kuće oca mojega; vi ste pobili njegove sinove, 70 ljudi odjednom, i vi ste proglasili kralja Abimeleka, sina njegove sluškinje, nad vlasnicima Sišema, jer je vaš brat-,
19 ako ste vi dakle postupili u ovaj dan časno i pošteno glede Jerubala i njegove kuće, nađite dakle svoju radost u Abimeleku i nek' on nađesvoju radost u vama!
20 Ako li nije tako, jedan će oganj izići iz Abimeleka i progutat će vlasnike Sišema i Bet-Miloa; jedan oganj izići će iz vlasnika Sišema i Bet-Miloa i progutat će Abimeleka. “

Pobuna Sišema protiv Abimeleka

21 Jotam nestade pobjegavši i otišavši u Ber^[104]; on se nastani daleko od nazočnosti Abimeleka, brata svojega.
22 Abimelek vladaše nad Izraelom tijekom tri godine,
23 potom Bog posla jedan zao duh između Abimeleka i vlasnika Sišema i vlasnici Sišema postadoše nevjerni Abimeleku.
24 U stvari trebalo je da nedjelo učinjeno protiv 70 sinova Jerubalovih bude isplaćeno i da njihova *krv padne na Abimeleka, njihovog brata, koji ih bijaše poubijao svu svoiju braću.
25 Vlasnici Sišema postaviše protiv njega u Zasjede na vrhu planina i oni pljačkaše sve one koji su cestom^[105] prolazili pokraj njih; i obvijestiše o tome Abimeleka.
26 No Gal, sin Evedov, prođe kroz Sišem sa svojom braćom3 i vlasnici Sišema začeše povjerenje u njega.
27 Oni iziđoše u polja za obrati svoje vinograde; oni tijestiše grožđe, potom prirediše veselje. Oni dođoše u hram svojeg boga, jedoše i piše, potom prokleše Abimeleka.
28 Gal, sin Evedov, reče: ”Što je jedan Abimelek spram Sišema da mu mi budemo pokorni^[106]? Sin Jerubala i Zevula, njegov namjesnik, ne bi li podvrgnut ljudima Hamora, oca Sišema? Zašto bismo, mi, bili podvrgnuti njemu?
29 Ah! Kad bi mi samo povjerili ovaj puk, kako bih ja odstranio Abimeleka! Ja bih mu rekao: Povećaj svoju vojsku i dođi u bitku. “
30 Zevul, upravitelj grada, sazna za ove riječi Galove, sina Evedova, i razljuti se.
31On podmuklo^[107] posla glasnike Abimeleku za reći mu: ”Evo kako Gal, sin Evedov, dođe u Sišem sa svojom braćom, i evo ih podbunjivati grad protiv tebe.
32 Sada dakle, digni se, ti i družinu svoju koja je Stobom, i postavi se u zasjedu u polju.
33 Potom, u jutro, po izlasku sunca, ti ćeš poći i napast ćeš grad. Kad Gal, on i sav puk koji je Snjim, iziđe tebi u susret, ti ćeš postupiti s njim prema okolnostima. “
34 Abimelek, kao i sva družina koja bijaše s njim, dize se noću i postavi u zasjedu kod Sišema, u četiri grupe.
35 Gal, sin Evedov iziđe, i stade na ulaznim vratima grada. Tad iskrsnu Abimelekova Zasjeda. Abimelek i družina koja bijaše s njim.
36 Ugledavši tu družinu Gal reče Zevulu: ”Evo jedne družine kako silazi Svrha planina.“ Ali Zevul njemu reče: ”To je sjena s planine koju ti držiš ljudima. “
37 Gal ponovo uze riječ i reče: “Evo ljudi koji silaze od strane Pupka zemlje i jedne druge skupine koja dolazi putem od Hrasta Vračeva^[108].
38 Zevul mu reče: ”Gdje je tvoj jezik, ti koji govoriše: Što je jedan Abimelek da bismo mu bili pokorni? Nije li to ondje jedna družina koju si ti prezrio? Iziđi dakle sada i zametni boj.“
39 Gal iziđe na čelu vlasnika Sišema i zapodjenu boj s Abimelekom.
40 Ali, Abimelek proganjaše Gala koji bijaše pobjegao pred njim. Brojne žrtve popadoše sve do ulaznih vrata.
41 Potom Abimelek zasjede u Arumau^[109], a Zevul potjera Gala i njegovu braću da ne bi mogli boraviti u Sišemu.
42 No, sutradan, pučanstvo iziđe u polje i najaviše to Abimeleku.
43 Ovaj uze svoju družinu i podijeli ju u tri grupe, potom se stavi u zasjedu u polju; Kad vidje pučanstvo izići iz grada, on iskoči i potuče ga.
44 Abimelek i skupina koja bi s njim baciše se i uzeše položaj kod ulaza u grad dok druge dvije grupe se baciše na one koji bijahu u polju i potukoše ih.
45 Abimelek bojevaše cijelog dana protiv grada, po tome ga se domože i pobi sve pučanstvo koje se tu nađe; on razori grad i posu ga solju^[110].
46 Kad svi vlasnici Migdol-Sišema to saznaše, oni dođoše k pećini hrama El-Beritova^[111].
47 Javiše Abimeleku da se svi vlasnici Sišema bijahu prikupili.
48 Tad se Abimelek uspe na brdo Salmon^[112], on i sva družina koja bijaše sama; uzimajući u ruku jednu sjekiru, on odsječe jednu granu drveta koju uzdiže i stavi na svoje rame i reče družini koja bijaše s njim:” Ovo što ste vidjeli da sam ja učinio pohitite uraditi i vi kao ja. “
49 Svi ljudi družine odsjekoše po jednu granu i slijediše Abimeleka. Po tome oni nagomilaše grane uz pećinu i naložiše vatru^[113]; u pećini na onima koji se u njoj nalaziše. Tako umriješe svi stanovnici Migdal-Sišema, otprilike tisuću ljudi i žena.

Smrt Abimelekova

50 Potom Abimelek pođe cestom prema Tevesu^[114]; on ga opsjede i osvoji.
51 Bijaše, u sred grada, jedna utvrđena kula gdje se bijahu sklonili svi ljudi i sve žene

kao i svi vlasnici grada. Pošto su zatvorili vrata na njoj, oni se bijahu uspeli na terasu kule.

52 Abimelek stiže sve do kule, napade ju i priđe sve do vrata kule da bi stavio tu vatru.
53 Tad jedna žena baci žrvanj^[115]; Abimeleku na glavu i razlupa mu lubanju.
54 Abimelek istog trena pozva svojeg konjušara^[116]; i reče mu: ” Izvuci mač i usmrti me, da ne bi rekli za mene: Ubila ga žena. “ Tad ga njegov konjušar proburazi i on umrije.
55 Kad ljudi Izraelovi vidješe da Abimelek bijaše mrtav, oni se vratiše svatko domu svome.
56 Bog baci na Abimeleka zlo koje on bijaše počinio ocu svojem ubivši svojih sedamdesetoro braće.
57 Bog tako baci na glavu ljudima iz Sišema svu njihovu zlobu. Tako se ispuni na njima prokletstvo Jotamovo, sina Jerubalova.