Biblija - Stari Zavjet - Prvi Proroci - Sudci - Dio II. - Prijevod Tomislava Dretara

Publié le 7 mars 2012 par Thomas Dretart

Drugi sudci:Tola, Jair

10 1 Nakon Abimeleka bi Tola, sin Puahbov, sin Dodoev, čovjek Isakarov, koji se diže za spasiti Izrael; on stanovaše u Šamiru^[117] u planini Efraimovoj.
2 On sudiše^[118] Izraelu tijekom 23 godine; on umrije i bi sahranjen u Šamiru.
3 Poslije njega bi Jair, Galadit^[119], koji se dize; on sudiše Izraelu tijekom 22 godine.
4 On imaše 30 sinova koji jahaše 30 magaradi i posjedovaše 30 gradova^[120] nazivanih sve do ovog dana Taborišta Jairova u zemlji Galad.
5 Jair umrije, i bi sahranjen u Kamonu^[121].

Amoniti napadaju Izrael

6 Sinovi Izraelovi počeše ponovo činiti ono što je zlo u očima GOSPODOVIM. Oni služiše *Bale i *Astarte^[122], bogove *aramske, bogove sidonske, bogove moabske, bogove amonske, i bogove filistinske. Oni napustiše GOSPODA i ne še ga više.
7 Gnjev GOSPODOV se razjari protiv Izraela i ona ih prodade Filistincima i sinovima Amonovim.
8 Ovi smrviše sinove Izraelove one godine i razbiše tijekom osamnaest godina sve sinove Izraelove koji bijahu Sone strane Jordana, u zemlji *Amorita, u Galadu.
9 Sinovi Amonovi pređoše Jordan da također zarate protiv Jude, Benjamina i kuće Efraimove, a užas Izraelov bijaše krajnji.
10 Tada sinovi Izraelovi zavapiše prema GOSPODU govoreći: ”Mi smo zgriješili protiv tebe, jer smo napustili svojeg Boga za služiti Baalima.“
11 GOSPOD reče sinovima Izraelovim: ” Kad su vas Egipćani, Amoriti, sinovi Amonovi, Amalekovi i Madijanovi^[123] potlačili i kad ste vi zavapili prema meni,
12 nisam li vas ja izbavio iz njihovih ruku?
13 Ali vi, vi ste me napustili, i vi ste služili drugim bogovima. Zbog tog ja neću početi iznova spašavati vas.
14 Hajde! Vapite prema bogovima koje ste izabrali. Nek' dođu, oni, vama u pomoće u vrijeme vašeg jada!“
15 Sinovi Izraelovi rekoše GOSPODU: ”Mi smo zgriješili. Postupi s nama u svemu kako će se činiti dobrim u očima tvojim; ali, izbavi nas danas! “
16 Oni odstraniše strane bogove izsredine sebe i služiše GOSPODA koji ne mogaše podijeti patnji Izraelovih.
17 Sinovi Amonovi biše sazvani i utaboriše se u Galadu. Sinovi Izraelovi se prikupiše i utaboriše u Mispai^[124].

Jefte postaje poglavar Izraela

11 1 Jefte, Galadit, jedan srčan bojovnik, bijaše sin jedne prostitutke, i Galad^[125] ga bijaše rodio.
2 Supruga Galadova njemu rodi još sinova, i kad sinovi te žene odrastoše, oni proganjaše Jeftea govoreći mu: ” Ti nećeš imati ni jednog dijela baštine u kući oca našeg. “
3 Jefte odbježe daleko od braće svoje i boraviše u zemlji Tov. Ništarije se združiše s Jefteom i činiše prepade^[126] s njim.
4 No, nakon izvjesnog vremena, sinovi Amonovi zaratiše s Izraelom.
5 Kako sinovi Amonovi zaratovaše s Izraelom, *starješine Galadove odoše tražiti Jeftea u zemlju Tov.
6 Oni njemu rekoše: ”Dođi, budi nam zapovjednikom i mi ćemo moći potući sinove Amonove.“
7 Jefte reče starješinama Galadovim: ”Niste li vi oni koji me istjeraše izkuće oca moga? Zašto dolazite k meni, sad kad ste u nevolji?
8 Starješine Galadove rekoše Jefteu: ”Ako smo mi sad došli k tebi, to je zato da ti dođeš s nama, da pobijediš sinove Amonove i da budeš našim poglavarem, onim svih žitelja Galada.“
9 Jefte reče starješinama Galada: ” Ako se vratim radi boja sa sinovima Amonovim i ako GOSPOD izruči mi ih pred mene, tad ću biti vašim poglavarem.“
10 Starješine Galadove rekoše Jefteu: ”GOSPOD bit će svjedokom između naSako mi ne bismo uradili onako kao što si ti rekao.“
11 Jefte pođe sa starješinama Galadovim, a puk ga postavi nad sobom kao poglavara i kao zapovjednika. Jefte ponovi sve svoje riječi pred GOSPODOM u Mispi^[127].

Poruke Jefteove Amonitima

12 Jefte odasla glasonoše kralju sinova Amonovih za reći mu: ”Što još ima između tebe i mene^[128] da si ti došao ratovati sa mnom u mojoj zemlji?
13 Kralj sinova Amonovih reče glasnicima Jefteovim: ” To je zato što je Izrael, kad je izišao iz Egipta uzeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i sve do Jordana. Sada dakle, vrati ju s mirom. “
14 Jefte poče ponovo slati glasonoše kralju sinova Amonovih
15 i reče mu: Izrael nije uzeo zemlje Moab, ni zemlje sinova Amonovih.
16 U stvari, kad iziđe iz Egipta, Izrael je hodao pustinjom sve do *Trstikova mora i stigao u Kadeš:
17 Izrael posla glasonoše kralju Edoma govoreći: Dozvoli da prođem kroz tvoju zemlju. Ali, kralj Edoma ga ne slušaše. On posla također glasonoše kralju Moaba koji ne pristade, i Izrael ostade u Kadešu.
18 Potom on hodiše pustinjom, zaobiđe zemlju Edom i zemlju Moab i stize na istok zemlje Moab. Oni taborovahu Sone strane Arnona i ne uđoše u područje Moaba? jer Arnon je granica Moaba ,
19 Izrael posla glasonoše u Sihon, kralju *Amorita, kralju Hešbona, i Izrael mu reče: Dopusti mi prijeći tvoju zemlju sve do mojeg odredišta.
20 Ali, Sihon ne imade povjerenja u Izraela i odbi mu prolažsvojim područjem; on prikupi sav svoj puk koji se utabori u Jahsai i zarati s Izraelom.
21 GOSPOD, Bog Izraelov, Izruči Sihon i sav njegov puk Izraelu koji ih potuče. Izrael uze u posjed svu zemlju Amorita koji nastanjivahu tu zemlju.
22 Oni zaposjedoše svu zemlju Amoritima, od Arnona sve do Jaboka, od pustinje sve do Jordana.
23 I sada kad je GOSPOD, Bog Izraelov izvlastio Amorite pred svojim pukom Izraelom, ti, ti ga hoćeš izvlastiti?
24 Ne posjeduješ li ti ono što ti je Kemoš, tvoj bog dao posjedovati? A sve što je GOSPOD? Bog naš, stavio u naš posjed ne posjedujemo li mi to?
25 A sada, jesi li ti zaista vrijedniji nego Balak sin Siporov, kralj Moaba? Je li on tražio sukob s Izraelom da bi zaratio s njim?
26 Kad se Izrael utaborio u Hešbonu i u njegovim podružnicama^[129], u Aroeru i njegovim podružnicama, u svim gradovima koji su na granici Arnona, ima 300 godina, zašto ih niste uzeli u ono vrijeme?
27 Što se tiče mene ja nisam zgriješio protiv tebe, veće si ti taj koji zlo postupa prema meni izazivajući me na rat. Nek' GOSPOD, Sudac, presudi danas između između sinova Izraelovih i sinova Amonovih.“
28 Ali, kralj sinova Amonovih ne posluša riječi koje Jefte njemu bijaše otposlao.

Zavjet Jefteov

29 Duh GOSPODOV bi na Jefteu. Jefte prođe Galadom i Manasejem, potom kroz Mispu Galadsku i od Mispe Galadske prođe granicu sinova Amonovih.
30 Jefte načini jedan zavjet GOSPODU i reče mu: ” Ako mi ti stvarno izručiš sinove Amonove,
31 tko iziđe s vrata moje kuće k meni u susret kad se budem živ i zdrav vraćao od sinova Amonovih, taj će pripasti GOSPODU i ja ću ga ponuditi u holokaustu^[130]. “
32 Jefte prijeđe granicu sinova Amonovih, za zaratiti s njima, a GOSPOD mu ih izruči.
33 on njih potuče od Aroera sve do blizine Minita, dvadeset gradova, i sve do Abel-Keramima^[131]. To bi jedan veliki poraz; tako sinovi Amonovi biše oboreni pred sinovima Izraelovim.
34 Kad se Jefte vraćao prema kući svojoj u Mispu, kad evo njegova kćer iziđe mu u susret, plešući i svirajući u tamburin. Ona bijaše njegovo jedino dijete: osim nje on ne imaše ni sina ni kćeri.
35 Čim ju vidje, on *rastrga odjeću svoju i reče: ”Ah! Kćeri moja, ti me uroni u Bez nađe; ti si od onih koji mi donose nesreću; a ja sam previše govorio^[132] pred GOSPODOM i ne mogu natrag. “
36 Ali ona mu reče: ”Oče moj, ti si previše govorio pred GOSPODOM; postupi sa mnom prema riječi izišloj izusta tvojih pošto je GOSPOD izveo osvetu nad neprijateljima tvojim, sinovima Amonovi.“
37 Potom ona reče ocu svojemu: ”Nek' mi ovo bude odobreno: pusti mene tijekom dva mjeseca da bih mogla ići lutati planinom i plakati nad djevičanstvom^[133] svojim, ja i druge moje. “
38 On joj odgovori: ” Idi “ i on je pusti otići na dva mjeseca; ona ode, ona i njene pratilje, ona oplaka djevičanstvo svoje u planinama.
39 Po isteku dva mjeseca ona se vrati k ocu svojemu i on ispuni nad njom zavjet koji bijaše dao. A ne bi ona upoznala muškarca^[134] i to posta jednim običajem u Izraelu
40 da od godine do godine djevojke Izraelove idu slaviti^[135] kćer Jeftea, Galadita. četiri dana godišnje.

Sukob Efraimita s Jefteom

12 1 Ljudi Efraimovi biše sazvani i oni prođoše prema Safonu^[136]. Oni rekoše Jefteu: Zašto si ti prešao granicu sinova Amonovih da bi zaratio Snjima, a da nas nisi pozvao ići s tobom? Tvoja kuća, mi ćemo ju spaliti nad tobom.“
2 Jefte im odgovori: ”Ja bijah u velikom sukobu, ja i narod moj, sa sinovima Amonovim. Kad sam vas pozvao, vi me niste izbavili izruku njihovih.
3 Kad ja vidjeh da ti ne dolaziš kao spasitelj, ja sam izložio svoj život i prešao granicu sinova Amonovih; GOSPOD mi ih je izručio. Zašto ste se vi danas uspeli k meni da bi zaratili sa mnom?“
4 Potom Jefte rasporedi s Efraimom; ljudi Galadovi potukoše Efraimite jer bijahu rekli: ”Vi ste odbjegli Efraimovi, ljudi Galadovi, usred Efraima, usred Manase.“
5 Galad se domože gaza na Jordanu, prema Efraimu. A, kad jedan odbjegli Efraimov dovoriše: ”Pusti me prijeći“, ljudi Galadovi mu rekoše: ” Jesi li ti Efraimit? On odgovori: ”Ne“.
6 Tad mu oni kazaše: ” Eh dobro! Reci Šibolet.“ On reče: “Sibolet^[137]“, jer nije uspijevao izgovoriti kako bi trebalo. Tad ga oni zgrabiše i zaklaše kod samog gaza na Jordanu. U ono vrijeme pade 42 tisuće ljudi Efraimovih.
7 Jefte sudiše nad Izraelom tijekom šest godina, potom Jefte, Galadit, umrije i bi sahranjenu svojem gradu u Galadu^[138].

Ibsan, Elon, Avdon

8 Poslije njega, bi Ibsan izBetlehema, koji sudiše Izraelu^[139].
9 On imaše 30 sinova i 30 kćeri. Sinove poženi izvana i dovede 30 djevojaka za svoje sinove. On sudiše Iztraelu tijekom sedam godina.
10 Ibsan umrije i bi sahranjen u Betlehemu.
11 Poslije njega bi Elon iz Zabulona koji sudiše Izraelu. On sudiše Izraelu tijekom deset godina.
12 Elon iz Zabulona umrije i bi sahranjen u Elonu u Zabulonovoj zemlji.
13 Poslije njega bi Avdon, sin Hilelov, iz Pireatona^[140] koji sudiše Izraelu.
14 On imade 40 sinova i 30 unuka koji jahaše 70 magarica^[141]. On sudiše Izraelu tijekom osam godina?
15 Avdon, sin Hilela, iz Pireatona umrije, i bi sahranjen u Pireatonu u zemlji Efraimovoj, u planini Amalekovoj.

Samsonovo rođenje

13 1 Sinovi Izraelovi ponovo počeše činiti što je zlo u očima GOSPODOVIM i GOSPOD ih izruči Filistincima tijekom 40 godina.
2 Bijaše jedan čovjek iz Sorea^[142], iz klana Danita, koji se zvao Manoah. Njegova žena bijaše nerotkinja i ne imaše djece.
3*Anđeo GOSPODOV se prikaza toj ženi i reče joj: ”Ja znam da si ti nerotkinja, ali ti ćeš začeti i roditi jednog sina.
4 Od sada, uzdrži se od pijenja vina i alkoholiziranih pića, ne jedi šta *nečisto,
5 jer evo ti ćeš začeti i roditi jednog sina. Britva neće proći preko njegove glave, jer dječak bit će posvećen Bogu od sam utrobe majčine^[143] i on je taj koji će početi spašavati Izrael izruku Filistinaca. “
6 Potom se žena vrati domu svom i reče mužu: ”Jedan je Božji čovjek došao k meni, njegov izgled bijaše sličan anđelu Božjem, tako je bio strašan. Ja ga nisam pitala otkud je, a on mi nije otkrio svoje ime.
7 On mi je rekao: Evo, ti ćeš začeti i roditi jednog sina. Od sada, ne pij vina ni alkoholiziranog pića; ne jedi ništa nečisto, jer dječak će biti posvećen Bogu od same utrobe majčine sve do dana svoje smrti . “
8 Tad Manoah umoli Boga i reče mu: ” Milost, gospodine, nek' čovjek Božji kojeg sti ti poslao dođe opet i nek' nas pouči što to činiti za dječaka koji će biti rođen.“
9 Bog ču glas Manoahov i anđeo Božji dođe opet k ženi; ona je sjedila u polju a njen muž, Manoah, ne bijaše s njom.
10 Odmah žena otrča javiti to mužu i reče mu: ”Evo, čovjek koji je prije neki dan došao k meni prikazao mi se. “
11 Manoah se dize, pođe za ženom, dođe k čovjeku i reče mu: ”Jesi li ti taj čovjek koji je govorio mojoj ženi? “ A ovaj mu odgovori: ”Ja sam taj.“
12 Manoah mu reče: ”Sada, pošto će se tvoja riječ ostvariti, što će biti pravilo za tog dječaka? Kakvo će trebati imati držanje glede njega?“
13 Anđeo GOSPODOV reče Manoahu: ” Sve ono što sam ja napomenuo ovoj ženi, da se uzdrži od toga:
14 ona ne treba ništa jesti što potječe od ploda vinove loze; neće ona piti vina, ni alkoholiziranog pića; neće ona jesti ničeg nečistog i treba se pridržavati svega što sam joj propisao. “
15 Manoah reče anđelu GOSPODOVOM: ” Dopusti nam da te zadržimo i da ti pripravimo jedno jare.“
16 Anđeo GOSPODOV reče Manoahu: ”Čak i da me zadržiš ja neću jesti tvojeg kruha, ali ako ti hoćeš načiniti jedan holokaust^[144], ponudi ga GOSPODU.“ - U stvari Manoah nije znao da je to anđeo GOSPODOV -.
17 Manoah reče anđelu GOSPODOVOM: ” Koje je tvoje ime da bismo te mi mogli štovati pošto se tvoje riječi budu ostvarile?“
18 Anđeo GOSPODOV odgovori: ”Zašto mi ti tražiš ime moje? Ono je otajstveno.“
19 Manoah uze jedno jare kao i ponudu^[145] i ponudi ju na stijeni GOSPODOVOJ, onome čije je djelo otajstveno. Manoah i njegova žena gledahu.
20 A, dok se plamen uzdizao s *oltara prema nebu, anđeo GOSPODOV uspe se u plamenu s oltara. Videći to, Manoah i njegova žena padoše licem prema zemlji.
21 Anđeo GOSPODOV ne prikaza se više Manoahu i njegovoj ženi. Tada Manoah znade da je to bio anđeo GOSPODOV.
22 Manoah reče svojoj ženi: ”Mi ćemo sigurno umrijeti, jer mi smo vidjeli Boga.“
23 Ali njegova mu žena reče: ”Da nas je GOSPOD želio usmrtiti, on ne bi prihvatio iz naše ruke ni holokausta ni ponude; on nam ne bi dao vidjeti sve ovo i ne bi nas, trenutno, pri-općio jednake upute. “
24 Žena porodi jednog sina i nazva ga Samson. Dječak poraste i GOSPOD ga blagoslovi.
25 Bilo je to u Mahane-Danu između Sorea i Ešatola da se duh GOSPODOV poče pokretati u Samsonu.

Samsonovaženidba

14 1 Samson siđe u Timnau^[146] i opazi jednu ženu među Filistincima.
2 On se uspe objaviti to svojem ocu i svojoj majci i reče im: ”U Timni ja sam opazio jednu ženu među kćerima Filistinskim.
3 A sada idite mi ju uzeti za ženu. “ Njegov otac i majka njegova mu rekoše: ” Nema li žena među kćerima tvoje braće^[147] i u mom narodu da bi ti išao uzeti ženu kod Filistinaca, tih neobrezanika? “ Ali, Samson reče svojem ocu? “ Uzmi mi ju, jer ona je ona koja mi se dopada. “
4 Njegov otac i majka njegova ne znadoše da to dolažaše od GOSPODA, jer on je tražio jednu priliku da se poduzme se Filistincima; u ono vrijeme Filistinci su gospodarili nad Izraelom.
5 Samson siđe dakle prema Timni, sa svojim ocem i svojom majkom. Taman kad su oni stigli u vinograde Timne, kad jedan lav ričući dođe njima u susret.
6 Duh GOSPODOV uđe u njega i Samson, ne imajući ništa u rukama, rastrga lava na dvoje kao jare,
7 ali ne ispriča svojem ocu i svojoj majci što bijaše učinio.
8 Nekoliko dana kasnije, on se vrati radi ženidbe, ali svrati vidjeti lješinu lavlju: kad bi u kosturu lavljem jedan roj pčela i meda.
9 On ih pokupi u dlan i, sve idući, pojede ga. Kad se nađe kod svojeg oca i svoje majke, on im ga dade; Oni jedoše, ali on im ne ispriča da je bio uzeo med iz kostura lavljeg.

Samson predlaže jednu zagonetku Filistincima

10 Potom njegov otac siđe kod žene, i Samson tu priredi jednu gozbu^[148], jer tako čine mladi ljudi.
11 A, čim ga vidješe, izabraše 30 pratitelja^[149] da ostanu s njim.
12 Samson im reče: ”Ja ću vam predložiti jednu zagonetku. Ako mi otkrijete smisao tijekom sedam dana svadbene gozbe, ako ga nađete, tad ću vam ja dati 30 tunika i 30 odijela za presvlaku.
13 Ali ako mi ga ne budete mogli otkriti, vi će te meni dati 30 tunika i 30 odijela za presvlaku. “ Oni mu tada rekoše:”Postavi svoju zagonetku; mi te slušamo. “
14 Samson im reče:

” Iz onoga koji jede je izišlo

Ono što se jede,

A iz gorkog je izišlo slatko. “

Po isteku tri dana, mladići nisu još mogli otkriti smisao zagonetke.

15 No, sedmog dana oni rekoše Samsonovoj ženi: ”Zavedi svog muža da nam otkrije smisao zagonetke; inače, spalit ćemo te, tebe i kuću tvojeg oca. Jeste li nas pozvali da bi nas lišili vlasništva? “
16 Samsonova žena ga proganjaše svojim plačevima. Ona mu govoraše: Ti za mene nemaš drugo do li mržnju; ti me ne voliš. Ta zagonetka koju si predložio sinovima mog naroda, ti mi nisi isto smisla njenog otkrio. “On joj reče: ” Ja ju nisam otkrio čak ni svom ocu ni majci svojoj, a tebi, tebi da ju otkrijem! “
17 Ona ga proganjaše svojim plačevima tijekom sedam dana koliko je trajala gozba. Sedmog dana, on joj otkri smisao, jer ga bijaše izmorila; a ona otkri smisao zagonetke sinovima svojeg naroda.
18 Sedmog dana, prije zalaska sunca, gradski ljudi dođoše reći Samsonu:

” što ima slađe od meda,

što jače od lava? “

On im odgovori:

”Da niste orali Smojom junicom^[150],

Vi ne biste riješili moje zagonetke. “

19 Tad duh GOSPODOV uđe u njega. Samson siđe u Aškelon^[151], ubi 30 njegovih stanovnika, uzme njihovu robu i dade ju onima koji bijahu otkrili smisao zagonetke. Kipteći od gnjeva, on se vrati u kuću oca svojeg.
20 što se tiče žene Samsonove, ona bi dana pratitelju njegovom koji mu bijaše služio kao stari svat^[152].

Samsonova osveta

15 1 No, malo vremena za tim, u vrijeme žetve žita, Samson posjeti svoju ženu^[153] donoseći jedno jare i izjavi: ”Ja hoću ući k svojoj ženi, u spavaću sobu.“ Ali, otac njegove žene mu ne dopusti ući
2 i reče Samsonu: ”Uistinu ja sam si rekao da bi ti trebao osjećati mržnju^[154] prema njoj i ja sam ju dao tvojem starom svatu. Veće njena mlađa sestra ne vrijedi li bolje nego ona? Uzmi ju dakle umjesto on prve!“
3 Samson im reče: ”Ovog puta, ja sam razdužen prema Filistincima i ja ću im nanijeti zlo. “
4 Samson ode, domože se 300 lisaca, uze zublje i, okrećući liscima rep prema repu, on stavi po jednu zublju između dva repa, u sredinu.
5 Potom, zapali on zublje i, puštajući lisce u žetvu Filistincima, on zapali snoplje kao i žito na stabljici, i isto vinograde i maslinike.
6 Filistinci rekoše: ” Tko to učini? Odgovori im se: ”To je Samson, zet Timnitov, jer ovaj je uzeo njegovu ženu i dao ju starom svatu. “ Filistinci dođoše i zapališe kako tu ženu tako i njenog oca.
7 Samson ime reče: ”Pošto ste vi tako postupili, ja se neću zaustaviti dok vam se ne budem osvetio.“
8 On ih potuče do nogu, nanijevši im jedan veliki gubitak. Potom on siđe boraviti u jednoj stjenovitoj usjeklini u Etamu^[155].

Samson i magareća čeljust

9 Filistinci dođoše taborovati u Judi i rasporediše se uz Lehi^[156]: Judini ljudi im rekoše: ”Zašto ste se uspeli protiv nas?“
10 Filistinci odgovoriše: ”Da bismo svezali Samsona, zato smo se uspeli, da mu učinimo što i on nama. “
11 Tri tisuće Judinih ljudi siđe prema usjeklini u stijenju Etama i reče Samsonu: ” Ne znaš li ti da Filistinci nama gospodare? što si nam to učinio? “ On im odgovori: ” Kao što su oni sa mnom ja postupih s njima. “ *12 Oni njemu rekoše: Došli smo da te svežemo, da bismo te izručili Filistincima.“ Samson im odgovori: ”Prisegnite mi da me vi neće te ubiti. “ *13 Oni mu rekoše: ”Ne, mi samo hoćemo svezati te i izručiti njima u ruke; mi nećemo usmrtiti tebe.“ Oni ga svezaše sa dva nova konopa i popeše ga na stijenu.
14 Kad on stiže do Lehija, Filistinci dođoše njemu u susret kričeći, ali duh GOSPODOV uđe u njega: konopci koji bijahu na njegovim rukama postadoše kao tanki lan progutan od vatre i njegove sveze se raspadoše na njegovim rukama.
15 Potom našavši jednu svježu magareću čeljust, on ispruži ruku, pokupi ju i pobi tisuću ljudi.
16 Samson reče:

” Jednom magarećom čeljusti

Ja ih nahrpah^[157],

Jednom magarećom čeljusti

Ja pobih tisuću ljudi. “

17 No , čim bi završio govoriti, on baci daleko od sebe čeljust; tako se to mjesto nazva Ramat-Lehi^[158].
18 Kako bijaše veoma žedan, on zazva GOSPODA i kaza: ” Ti si dodijelio svojem sluzi ovu veliku pobjedu. A sada, hoću li ja umrijeti od žeđi i pasti u ruke neobrezanima? “
19 Tad Bog rascijepi usjeklinu koja je u Lehiju i voda poteče otud. Samson popi, povrati dušu i oživje. Zato je dano ime Ein-Kore^[159] tom izvoru koji se nalazi još i danas u Lehiju.
20 Samson suđaše^[160] Izraelu u vrijeme Filistinaca tijekom dvadeset godina.

Samson i vrata Gaze

16 1 Samson ode u Gazu^[161]. Ondje on vidje jednu prostitutku i uđe k njoj.
2 Javiše ljudima iz Gaze: ”Samson je došao ovamo.“ Oni obilažaše i vrebaše cijelu vrata grada. Cijelu biše mirni govoreći: ”Sačekajmo jutarnje svjetlo i tad ga ubijmo.“
3 Ali, Samson ostade ležeći samo do ponoći i, u sred noći, on se diže, uze krilo s vrata grada kao i oba dovratka, iščupa ih s gredama, natovari na leđa i odnese sve do na vrh planine koja je nasuprot Hebronu^[162].

Dalila izdaje Samsona

4 A, poslije toga, Samson zavolje jednu ženu, pokraj klanca u Soreku^[163], koja se zvala Dalila.
5 Silnici Filistinci dođoše ju naći i rekoše joj: ” Zavedi ga i vidi zašto je njegova snaga tako velika i kako bismo ga mi mogli prevladati i svezati za učiniti nemoćnim; a mi, dat ćemo ti svaki tisuću i sto sikala^[164] srebra.“
6 Dalila reče Samsonu: ” Otkrij mi dakle zašto je tvoja snaga tako velika i kako bi te trebalo svezati da bi te se učinilo nemoćnim. “
7 Samson joj reče: ”Ako bi me se svezalo sa sedam novih konopa za luk koji još nisu bili osušeni, ja bih postao slab bio bih jednak bilo kojem čovjeku. “
8 Filistinski tirani njoj dadoše donijeti sedam konopaca za luk koji još nisu bili osušeni i Dalila ga sveza tim konopcima.
9 Zasjeda bijaše smještena u njenoj sobi i ona mu dobaci: ”Filistinci su na tebi, Samsone!“ On pokida konopce za luk kao što bi pokidao da su od kučine kad osjeti vatru. Ali, ne otkri se tajna snage njegove.
10 Tad Dalila reče Samsonu: Ti si se poigrao sa mnom i govorio si mi laži. Sada, otkrij mi dakle kako bi ti trebao biti svezan. “
11 On joj kaza: ” Ako bi me se svezalo novim konopcima S kojima još nikakav rad nije bio obavljan, ja bih postao slab i bio bih jednak bilo kojem čovjeku. “
12 Dalila uze nove konopce kojima ga sveza, potom mu ona dobaci: ”Filistinci su na tebi, Samsone.“ Zasjeda bijaše smještena u njenoj sobi, ali on pokida konopce koje imaše na rukama kao da su bili od konca.
13 Dalila reče Samsonu: ”Sve do sada ti si se igrao sa mnom i govorio si mi laži. Otkrij mi dakle kako bi ti trebao biti svezan. “ Samson joj reče:” Ako bi ti splela sedam pletenica od moje kose s osnovom jedne tkanine^[165] i pritisnula tkalačkim grebenom, tad bih ja postao slab i bio bih jednak bilo kojem čovjeku. “
14 Ona ga uspava, isplete sedam pletenica od njegove kose, stisnu ih jednim grebenom^[166], i potom zavika: ”Filistinci su na tebi, Samsone. “ On se probudi iz sna i iščupa greben, razboj i osnovu.
15 Dalila mu reče: ”Kako ti možeš reći: Ja te volim, kad srce tvoje nije sa mnom. Evo tri puta veće kako se ti poigravaš sa mnom i nisi mi otkrio u zašto je tvoja snaga tako velika.“
16, kako ga je ona svaki dan gnjavila i dodijavala mu svojim riječima, Samson, na smrt izmoren,
17 otvori joj svoje srce i reče joj: Britva nikad nije prošla po mojoj glavi^[167], jer ja sam posvećen Bogu od utrobe svoje majke. Kad bih ja bio obrijan tad bi moja snaga ostala daleko od mene, ja bih postao slab i bio bih jednak drugim ljudima.“
18 Dalila vidje da joj je on otvorio svo svoje srce i posla pozvati vlastodršce Filistince govoreći im: ”Dođite, ovog puta, jer mi je otvorio svo svoje srce. “Vlastodršci filistinski uspeše se k njoj i imaše oni novac u ruci.
19 Ona uspava Samsona na svojim koljenima i pozva ona jednog čovjeka koji obrija sedam pletenica njegove kose; tad on poče slabiti^[168] i njegova se snaga povuče daleko od njega.
20 Dalila mu reče: ”Filistinci su na tebi, Samsone.“ On se probudi iz sna i reče: ”Ja ću se izvući kao i prošlih puta i oslobodit ću se “ ali, on ne znaše da se GOSPOD bijaše povukao daleko od njega.
21 Filistinci ga uhvatiše i iskopaše mu oči; oni ga odvedoše u Gazu i svezaše ga dvostrukim brončanim lancem. Samson okretaše žrvanj^[169] u zatvoru.
22 Ali, nakon što bijaše obrijan, kosa na njegovoj glavi poče iznova rasti.

Posljednji podvig i smrt Samsonova

23 Ali, vlastodršci filistinski se ujediniše za ponuditi jednu veliku žrtvu Dagonu, svojem Bogu, i prepustiše se oni veseljima. Oni govoraše: ” Naš nam je bog u ruke naše izručio Samsona, našeg neprijatelja.“
24 Puk vidje Samsona^[170] i slavljaše svojeg boga govoreći:

” Naš je bog izručio u naše

Ruke neprijatelja našeg,

Onog koji pustošaše zemlju našu

I koji umnažaše naše mrtve. “

25 No, kako njihovo srce bijaše radosno, oni rekoše: ”Pozovite Samsona pa nek' nas zabavlja. “ Poslaše po Samsona u zatvor i on poče lakrdijati pred njima, potom se postavi između stupova.
26 Samson reče momku koji ga držaše za ruku: ” Povedi me i učini da dotaknem stupove na kojima počiva hram da se ja o njih oslonim. “
27 Zamak bijaše pun ljudi i žena; bijahu tu svi vlastodršci Filistinci i na terasi otprilike tri tisuće ljudi i žena koji bijahu promatrali Samsonove zabave.
28 Samson zazva GOSPODA i reče: ”Ja te molim, GOSPODE Bože, sjeti me se i ojačaj me, pa bilo to još samo ovaj put, o Bože, da izvršim protiv Filistinaca jedinstvenu osvetu za moja dva oka.“
29 Potom Samson opipa dva stuba u sredini na kojima počivaše hram i on se osloni o njih, o jedan svojom desnom rukom i o drugi svojom lijevom rukom.
30 Samson reče: ”Nek' umrem s Filistincima“, potom on se oduprije svom snagom i hram se sruši na vlastodršce i sav narod koji se tu nalažaše. Mrtvi koje on usmrti svojom smrću bijahu brojniji no oni koje on usmrti tijekom života svojega.
31 Njegova braća i sav dom oca njegovog siđoše i odnesoše ga; oni se uspeše natrag ukopaše ga, između Soree i Eštaola, u grobnicu Manoaha, oca svojega. Samson suđaše^[171] Izrael tijekom dvadeset godina.

Mikaivljevo svetište

17 1 Bijaše jedan čovjek u planini Efraimovoj koji se zvaše Mikajehu.
2 On reče svojoj majci: ”Tisuću i sto sikala srebra koje su ti uzeli i radi kojih si ti izrekla jednu kletvu koju si mi čak ponovila, eh dobro! Taj novac, ja ga imam; ja sam taj koji ga je uzeo!“ Njegova majka reče: ”Budi blagoslovljen^[172] od GOSPODA, sine moj! “
3 On dakle vrati 1.100 sikala srebra svojoj majci, ali ona mu reče: ”U stvari ja sam posvetila taj novac GOSPODU za sina svoga, da načini jedan idol i jednu sliku od metala^[173]. Tako ću ti ja to sad vratiti.“
4 Tako, kad on vrati novac svojoj majci, ona uze 200 sikala srebra koje predade livcu. Ovaj načini jednog idola i jednu sliku od metala koja bi postavljena u kući Mikajehuvljevu.
5 No, taj čovjek, Mika, imaše jednu božansku stelu. On dakle dade načiniti jedan efod i terafime, potom on dade posvetiti^[174] jednog od svojih sinova, koji postade svećenikom.
6 Onih dana ne bijaše kralja u Izraelu; svatko je radio što mu je godilo.
7 No, bijaše jedan mladiće i Betlehemu Judinom, iz klana Judina, koji bijaše *levit i boraviše ondje kao stranac.
8 Taj čovjek ode iz grada Betlehema Judinog tražiti jedno mjesto gdje bi boravio kao stranac. On dođe u planinu Efraimovu i, usput, naiđe na kuću Mikaivljevu.
9 Mika mu reče: ”Otkud dolaziš ti? “ - ” Ja sam jedan levit iz Betlehema Judinog, odgovori mu on, i ja sam na putu za naći, jedno mjesto gdje ću boraviti kao stranac. “
10 Tad Mika njemu reče: ” Ostani dakle kod mene i budi za mene otac i svećenik. S moje strane, ja ću ti davati deset sikala srebra godišnje, jedan izbor odjeće i tvoju hranu^[175]. “
11 Levit odluči ostati kod tog čovjeka koji držaše čovjeka kao jednog od svojih sinova.
12 Mika posveti levita; mladi čovjek postade njegov svećenik i boraviše u Mikaivljevoj kući.
13 Mika reče: ”Sada ja znam da GOSPOD će postupati za moje dobro pošto je levit postao mojim svećenikom. “

Daniti mijenjaju teritoriju

18 1 U one dane ne bijaše kralja Izraelu. No, u one dane, pleme Danovo tražaše si jednu teritoriju^[176] za ondje stanovati, jer sve do tog dana njemu ne bijaše pripala teritorija u sred sinova Izraelovih.
2 Sinovi Danovi dakle poslaše pet ljudi iz svoje zadruge, bojovnike svoje, iz Soreae i Eštaola za istražiti i zemlju i izvidjeti ju. Oni im rekoše: ”Hajde izvidite zemlju! “ Petorica ljudi stigoše u planinu Efraimovu^[177] i dopriješe do kuće Mikavljeve gdje provedoše.
3 Onda kad bijahu tik do kuće Mikavljeve, oni prepoznadoše glas mladog *levita i, usmjerivši se prema njemu, oni mu rekoše: ”Tko te je doveo ovamo? što ti radiš ovdje? što se zadržavaš ovdje? “
4 On im odgovori: ”Mika je učinio za mene takvu i takvu stvar: on me unajmio, ja sam postao njegov svećenik. “
5 Oni mu rekoše: ”Ispitaj dakle Boga^[178] da bismo mi znali da li će putovanje koje smo poduzeli uspjeti.“
6 Svećenik im kaza: ”Idite u miru! Put koji ste poduzeli pod pogledom je GOSPODOVIM! “
7 Petorica ljudi odoše i stigoše u Laiš. Oni vidješe da pučanstvo koje tu boraviše živi u spokojstvu, na način Sidonijanaca, mirno i povjerljivo. Osim toga, ni jedan kralj ne zlostavljaše zemlju i nitko se ne približavaše za vršiti vlast. Žitelji Laiša bijahu daleko od Sidonijanaca i ne ovisiše o nikome^[179].
8 Petorica ljudi vratiše se kod svoje braće u Soreu i Eštaol, a njihova im braća rekoše: ” što mislite o tome? “
9 Oni odgovoriš

e: ”Dignimo se! Uspnimo se protiv njih, jer mi smo vidjeli zemlju, i to je jedna izvrsna zemlja. Ali vi, vi ostanite bez riječi! Nek' vaša nepokretnost vas ne spriječi poći, ući u tu zemlju i uzeti ju u posjed.

10 Kad budete u nju ušli, vi će te doći kod jednog povjerljivog naroda. Zemlja je široko otvorena, jer Bog ju je izručio u ruke vaše. To je jedno mjesto gdje ne manjka ni jedno zemaljsko dobro.“

11Tad pođoše odatle, iz a druge Danita, iz Soreje i Eštaola, 600 ljudi opremljenih oružjem za rat.

12 Oni se uspeše taborovati u Kirjat-Jeraimu u Judi. Zato se to mjesto zove Mahane-Dan^[180] sve do ovog dana. 13 Ono se nalazi zapadno od Kirjat -Jearima.

13 Odatle, oni prođoše Efraimovu planinu i dopriješe do kuće Mikavljeve.

14 Petorica ljudi koji bijahu išli izviđati zemlju - to jest Laiš - uzeše riječ i rekoše svojoj braći: ” Znate li vi da u ovoj kući ima jedan efod, terafimi, idol i jedna slika izlivena od kovine^[181]? A sada, znate što vam je činiti. “

15 Oni se uputiše s te strane, uđoše u kuću mladog levita, kuću Mikavljevu, i upitaše ga kako je,

16 dok 600 Danita, opremljenih svojim oružjem za boj, zauzeše mjesto pokraj vrata.

17 Petorica ljudi koji bijahu išli izviđati zemlju uspeše se i uzeše idol, efod, terafime i izlivenu sliku, dok svećenik bijaše na ulaznim vratima kao i 600 ljudi opremljenih oružjem za rat.

18 Kako oni koji bijahu ušli u kuću Mikavljevu bijahu uzeli idol, efod, terafime i sliku izlivenu od metala, svećenik im reče: ”što vi radite tamo?“

19 - šuti, rekoše mu oni, stavi svoju ruku na usta svoja i hajde s nama! Budi za nas jedan otac^[182] i jedan svećenik. Vrijedi li više biti svećenik kuće samo jednog čovjeka ili one jednog plemena i jedne zadruge u Izraelu? “

20 Svećenik se obradova, on uze efod, terafime, kao i idol i uđe u sred postrojbe.

21 Vrativši se na svoj pravac, oni odoše, držeći na čelu djecu, stoku i prtljagu.

22 Veće se bijahu udaljili od kuće Mikavljeve kad ljudi koji nastanjivahu kuću blizu one Mikavljeve se ogorčiše i pođoše u potjeru za sinovima Danovim.

23 Oni kričahu protiv sinova Danovih, a ovi se vratiše, rekoše Miki:”što ti podbunjuješ ove ljude? “

24 On odgovori: “ Bogovi koje sam si ja načinio, vi ste ih uzeli^[183] kao i svećenika, i vi ste otišli. što mi je ostalo? I kako ste mi mogli reći: ” što ti je? “

25 Sinovi Danovi mu uzvratiše: ” Da te ne čujemo više! Inače bi ogorčeni ljudi mogli pasti na vas, i ti bi izgubio život, ti i dom tvoj. “

26 Sinovi Danovi odoše svojim putem, a Mika, vidjevši da oni bijahu jači od njega vrati se domu svom.

Danov grad i njegovo svetište

27 što se njih tiče, oni uzevši oni što je načinio Mika i svećenika koji bijaše u njegovoj službi, oni stigoše nad Laiš^[184], na njegovo pučanstvo, mirno i povjerljivo koje oni posjekoše mačem. što se tiče grada, njega oni spališe.
28 I ne bi nikoga da dođe osloboditi ih, jer to bijaše daleko od Sidona i ne ovisiše o nikome^[185]. On se nalazi u stvari u ravnici koja se proteže prema Bet-Rehovu. Oni ponovo podigoše grad i tu se smjestiše.
29 Oni nazvaše grad imenom Dan, prema imenu Dana njihovog oca, koji bijaše rođen od Izraela^[186], ali u početku ime tog grada bijaše Laiš.
30 Sinovi Danovi si podigoše idol. Jenotanan, sin Geršoma, sina Mojsijeva, potom njegovi sinovi biše svećenici plemena Danita sve do doba progonstva iz zemlje^[187]. Oni postaviše idola kojeg Mika bijaše napravio i on ostade toliko dugo vremena koliko postojaše kuća Božja u Silu^[184].

Zločin Benjaminita iz Givea

19 1 No, u one dane - ne bijaše kralja u Izraelu -, *jedan levit koji je živio u pozadini planine Efraimove^[189], uze jednu suložnicu iz Betlema Judinog.
2 Njegova suložnica mu bijaše nevjerna, potom ga ona napusti za kuću oca svojega, u Betlehemu Judinom, gdje ostade izvjesno vrijeme, četiri mjeseca.
3 Njen muž pođe ju tražiti za govoriti s njom od srca i vratiti ju. On ima sa sobom svojeg slugu i dva magarca. Njegova suložnica bi ušla u kuću oca svojega. Otac mlade žene ga vidje, i sav radostan, dođe mu u susret.
4 Njegov punac, otac mlade žene, ga zadrža, i on ostade kod njega tijekom tri dana, oni jedoše, piše, i provedoše se.
5 No, četvrtog dana, oni se digoše u rano jutro, i levit se pripremaše za otići kad otac mlade žene reče svojem zetu: ”Okrijepi se jedući jedan komad kruha, otići ćete poslije!“
6 Budući sjeli, oni jedoše i piše obojica zajedno. Otac mlade žene reče tom čovjeku: ” Pristani dakle provesti se i da se tvoje srce razgali!“
7 Kako se čovjek pripremaše otići, njegov punac navaljivaše na njega, tako da ovaj pristade i provede na tom mjestu.
8 Petog dana, on se diže u rano jutro za otići, ali otac mlade žene mu reče: ”Prihvati, molim te, okasniti sve do smiraja dana“, i njih dvojica jedoše.
9 čovjek se pripremaše za otići, on, njegova suložnica, i njegov sluga, ali njegov punac, otac mlade žene, mu reče: ”Evo dan je klonuo, veće je gotovo večer, provedi ovdje da se tvoje srce razveseli!
10 Sutra u jutro, vi će te krenuti na put i ti ćeš doći k svojem šatoru^[190]. “ Ali čovjek ne htjede provesti noći. On se diže, pođe, i stiže nadogled Jebuza - to jest Jeruzalema -, imajući sa sobom svoja dva osamarena magarca i svoju suložnicu.
11 Kad bijahu stigli skoro do Jebuza, dan veće bijaše dobrano klonuo, i sluga reče svojem gazdi: ”Hajdemo, zaustavimo se u gradu Jebuzita koji je tu, provedimo noć tu!»
12 Njegov gazda mu reče: ”Ne mi se ne zaustavljamo u ovom gradu stranaca, koji, oni, nisu dio sinova Izraelovih. Mi ćemo nastaviti sve do Givea^[191].
13 Hajdemo, reče on svojem sluzi, usmjerimo se prema jednom od ovih mjesta, i provedimo ondje u Givei ili u Rama^[192].“
14 Idući dalje, oni odoše, a sunce zađe kad su bijahu blizu Givee u Benjaminu.
15 Oni se okrenuše od te strane za provesti u Givei. Levit uđe i sjede na trg gradski, ali nitko ga ne primi u svoju kuću za ondje provesti^[193].
16 Kad evo jednog starca koji se vraćaše u noći s posla svojega u poljima. Bijaše to jedan čovjek iz planine Efraimove, ali stanovaše u Giveau dok domaći ljudi bijahu Benjaminiti.
17 Dižući oči, on vidje putnika na gradskom trgu: ” Kamo ti ideš, reče starac, i otkud dolaziš?“
18 On mu odgovori: ”Pošli iz Betlema Judinog, mi putujemo prema pozadini planine Efraimove. Odande sam ja. Ja sam išao sve do Betlema Judinog i vraćam se kući svojoj^[194] i nema nikog da me primi u kuću svoju.
19 Ipak, mi imamo slame i hrane za magarce; ja također imam kruha i vina, za sebe, za tvoju sluškinju i mladog čovjeka koji prati slugu tvojeg; mi ne manjkamo u ničemu.“
20 Starac odgovori: ”Nek' mir bude s tobom! Naravno, sve tvoje potrebe bit će na moj teret, ali ne provodi noći na trgu! “
21 On ih uvede u svoju kuću i dade hrane magarcima. Putnici si opraše noge, jedoše i piše.
22 Dok se oni okrjepljivaše, kad evo gradski ljudi, ništarije, okružiše kuću, žestoko zalupaše na vrata i rekoše starcu, vlasniku kuće: ”Izvedi ovog čovjeka koji je ušao kod tebe da ga poznamo^[195].“
23 Vlasnik kuće iziđe i reče im: ”Ne, braćo moja, molim vas, ne počinite zla. Sada kad je ovaj čovjek ušao u moju kuću ne počinite besramlja^[196]!
24 Evo moje kćeri koja je djevica, ja ću vam je izvesti. Zloupotrijebite ju i učinite joj što vam se bude činilo dobro^[197]. Ali, prema tom čovjeku ne počinite besramlje te vrste! “
25 Ljudi ga ne htjedoše poslušati. Tad levit uze svoju suložnicu i odvede ju njima van. Oni ju silovaše i zlostavljaše cijelu noć, a u osvit ju napustiše.
26 S dolaskom jutra, žena pade na ulažu kuću čovjeka kod kojeg bijaše njen muž ležeći ondje sve dok ne bi dan.
27 Njen muž se diže u rano jutro, otvori vrata kuće i iziđe za nastaviti put, kad onamo njegova suložnica leži na ulazu u kuću, rukama na pragu.
28 ”Diži se, reče joj on, i pođimo!“ Ali ne bi odgovora. Tad ju on natovari na svog magarca, i čovjek pođe i dođe u svoje mjesto.
29 Došavši kući, on uze nož i, zgrabivši suložnicu, isječe ju, ud za udom, u dvanaest komada koje razasla po svoj teritoriji Izraela.
30 Tko ju bude vidio da kaže: ” Nikad se nije dogodilo niti se vidjela slična stvar od dana kad sinovi Izraelovi su došli iz Egipta pa sve do ovog dana!“ Levit je dao ovakvu zapovijed ljudima koje bijaše razaslao: ”Ovako ćete govoriti svim ljudima Izraelovim: Jednaka stvar da li se dogodila od dana kad sinovi Izraelovi došli iz Egipta sve do ovog dana^[198]? Razmišljate, savjetujte se i izjasnite se!“