Ekumenska Biblija - Davidovi Psalmi Dio VI. - Prijevod Tomislav Dretar

^[244]od trbuha materinog.

Tebi bez prekida ide moj hvalospjev !

7 Za mnoge, ja bijah držan čudom;

ti bijaše moje utočište utvrđeno.

8 Ja ne imah drugo no tebi hvalospjev u ustima,

do tvoju veličanstvenost, u dugim danima.

9 Ne odbacuj me, sada kad sam star;

kad moje snage opadaju, ne napuštaj me.

10 Jer moji neprijatelji govore o meni,

oni koji me nadziru sporazumjeli su se.

11 Oni govore: ” Bog ga je napustio;

pritijesnite ga, uhvatite ga,

nitko ga neće ići osloboditi!“

12 Bože, ne udaljuj se od mene,

moj Bože, dođi brzo meni u pomoć!

13 Nek' nestanu u sramoti,

oni koji se hvataju mojega života!

Nek' se pokriju beščašćem i besramljem,

oni koji traže moju nesreću!

14 Za mene, ja se ne prestajem ufati

i ustrajavam pjevati tvoje hvalospjeve.

15 Ja imam svaki dan u ustima priče

o tvojoj pravdi i tvojem spasu,

i ne poznajem im broja

^[245].

16 Ja počinjem s podvizima

^[246]Gospodina BOGA;

od tebe samog ja se pozivam na pravdu.

17 Bože, ti si me poučavao od moje mladosti,

i sve do sada, ja sam objavljivao tvoja čuda.

18 Usprkos mojoj starosti i mojim bijelim kosama,

ne napuštaj me, Bože:

da mogu objavljivati djela tvoje ruke ovom pokoljenju,

tvoju smjelost svima onima koji će tek doći.

19 Tako je visoko tvoja pravda, Bože!

Ti koji si učinio velika djela,

Bože, tko je kao ti?

20 Ti koji si nam toliko dao vidjeti

nevolja i nesreća,

ti si nas ponovo pustio živjeti

^[247].

Ti ćeš me nanovo uzdići

van iz ponora zemaljskih.

21 Ti ćeš uzdići moje dostojanstvo,

i ponovo me okrijepiti.

22 Tada ću se pratiti na harfi,

za tebe slaviti, moj Bože, i tvoju vjernost;

na kitari

^[248], ja ću svirati za tebe,

Sveče Izraelov!

23 Ja ću svirati za tebe,

moje će usne pjevati od radosti,

jer ti si otkupio moju život.

24 A moj jezik, po cijeli dan,

pričat će tvoju pravdu,

jer to je sram i ljaga

za one koji tražiše moju nesreću.

Psalam 72 (71)

1 Od Solomona.

Bože, povjeri tvoje presude kralju,

tvoju pravdu sinovima kraljevim.

2 Nek' vlada tvojim narodom s pravdom,

i tvojoj sirotinji prema pravici.

3 Milošcu pravde, nek' planine i brda

donose napredak puku!

4 Nek' čini pravo sirotinji iz naroda,

nek' bude spas sirotima,

nek' skrši izrabljivača!

5 Nek' te se plaši,

toliko koliko sunce i mjesec budu sijali,

sve do posljednjeg od stoljeća!

6 Nek' siđe, kao dažd na priplod,

kao kiša koja natapa zemlju!

7 Tijekom svoje vladavine, nek' pravednik bude napredan,

i velik u napretku,

sve do kraja mjesečevih mijena!

8 Nek' gospodari od jednog mora do drugog,

i od Rijeke sve do kraja zemlje

^[249]!

9 Nomadi će se priginjati pred njim,

njegovi će neprijatelji lizati prašinu.

10 Kralju Tarsisa i Otokâ

slat će darove;

kraljevi Sabe i Seba

^[250]

plaćat će danak.

11 Svi će se kraljevi klanjati pred njim,

svi će mu pogani služiti.

12 Da

^[251], on će osloboditi sirotog koji ga pozove,

i ponižene lišene potpore.

13 On će skrbiti za sirote i nejake;

siromašnima, on će spasiti život:

14 On će ih braniti protiv okrutnosti i nasilnosti,

on će dati dragocjenost njihovom životu

^[252].

15 živ bio! Dat će mu zlato iz Sabe

molit će se za njega bez odmora,

blagosiljat će se cijelog dana!

16 Da bude u zemlji,

i to sve do vrhova planina,

jedno prostranstvo polja,

čije će se klasje lelujati kao Liban

a iz grada, neće se vidjeti drugo do do jedna zemlja zelenila

^[253].

17 Nek' si stvori jedno vječno ime,

ne ga širi

^[254]pod suncem,

da bi se blagoslovili jedan drugog nazivajući ga

i nek' svi pogani ga zovu blaženim.

18 Blagoslovljen budi GOSPOD Bog, Bog Izraelov,

jedini koji čini čuda!

19 Blagoslovljeno budi zauvijek njegovo ime slavno!

Nek' sva zemlja bude ispunjena slavom njegovom!

Amen i amen

^[255]!

20 Završetak molitava Davida sina Jeseova

^[256].

T R E ĆA K NJ I G A

( PS 73 - 89 )

Psalam 73 (72)

1 Psalam . Od Asafa

^[257].

U istinu, Bog je dobar za Izrael,

za ljude čistog srca.

2 Ipak, ja sam gotovo izgubio nogu,

jedno ništa, i ja načinih jedan pogrešan korak,

3 jer ja bijah zavidan skorojevićima

^[258],

ja gledah sreću bezbožnika.

4 Oni se ne lišavahu ničeg sve do smrti,

oni imaju dobro usaljenu trbušinu.

5 Oni ne dijele muku ljudsku,

oni nisu dirnuti drugima.

6 Dakle, oni se oholo prse,

ogrnuti svojim nasiljem.

7 Njihovo oko bulji usprkos njihovoj usaljenosti,

ciljevi njihovog srca providni su

^[259].

8 Oni se cerekaju, oni govore da će iskorištavati okrutno,

i s visoka oni govore.

9 Oni razjapljuju usta sve do neba,

i njihov jezik mete zemlju.

10 Također, puk Božji se okreće toj strani

^[260],

gdje mu sipaju vodu u izobilju.

11 Oni govore : ” Kako bi bog doznao?

Ima li jedan znalac kod Svevišnjeg?“

12 I evo ih tih bezbožnika,

koji, uvijek spokojni, uvećavaju svoje bogatstvo!

13 U istinu, uzaludno je to što sam ja čuvao srce čisto

i prao svoje ruke u znak nedužnosti.

14 Bijah udaran svaki dan,

kažnjavan svakog jutra.

15 Da bijah rekao: ” Ja ću proračunavati kao i oni“,

ja bih bio izadao lozu tvojih sinova.

16 Ja razmišljah da bi razumio

ono što mi je bilo mučno gledati,

17 sve do dana kad, ulazeći u svetište Božje,

ja shvatiš što biješe budućnost njihova:

18 U istinu, ti njih stavljaš na jedno sklisko tle

za sunovratiti ih prema propasti.

19 Iznenada, kojeg li pustošenja!

evo ih gotovih, uništenih strahovitošću.

20 Ti izgoniš iz grada, Gospodine, sve do do njihove slike

^[261],

kao jedan san u buđenju.

21 Toliko koliko imah srce ogorčeno,

križe rastrgana,

22 ja, budala, ne razumijevajući ništa,

ja bijah kao jedna životinja

^[262], ali ja bijah s tobom.

23 Jer ja uvijek bijah s tobom:

ti si mi uhvatio desnu ruku,

24 vodio si me prema svojim viđenjima,

ti ćeš me zatim uzeti, sa slavom

^[263].

25 Koga ću ja imati u nebu,

ako, budući s tobom,

nije mi godilo na zemlji?

26 Ja imam istrošeno tijelo, srce također;

ali potpora mojem srcu, moja očevina,

to je Bog zauvijek.

27 Evo dakle: tko se udalji od tebe propast će;

ti uništavaš onog koji te napusti i proda se

^[264].

28 Moja sreća, to je biti blizu Bogu;

ja uzeh zaklon kod Gospodina BOGA,

za proglašavati sve tvoje činove.

Psalam 74 (73)

1 Uputstvo. Od Asafa

^[265].

Zašto ? Bože, to beskrajno odbacivanje,

taj gnjev koji dimi protiv stada s tvojeg pašnjaka?

2 Sjeti se zajednice koju si stekao od početka,

plemena kojeg ti primi za baštinu,

planine Sion gdje ti bi boravište.

3 Usmjeri svoje korake prema ruševinama bez kraja:

u svetištu, neprijatelj je sve uništio,

4 tvoji su protivnici hurlali ondje isto gdje ti nas susretaše;

kao znakove oni su stavili svoje stjegove

^[266].

5 Moglo bi se povjerovati da su u jednom gustišu,

da vitlaju brdvom,

kad su porušili sve kipove

udarcima sjekire i malja

^[267].

7 Oni su bacili u vatru tvoje svetište,

oborili i oskrnavili boravište tvojeg imena.

8 Njihova bagra jednodušno se složila

da spali u zemlji svako mjesto susretanja s Bogom.

9 Mi više ne vidimo svojih znakova,

nema više proroka,

i nitko među nama, ne zna do kada!

10 O Bože, dokle će ići bogohuljenja protivnika?

Neprijatelj hoće li svršiti s vrijeđanjem tvojeg imena?

11 Zašto povući svoju ruku, tvoju desnicu,

i zadržati ju protiv tebe

^[268]?

12 Ti ipak, Bože, moj kralj od početka,

i tvorac pobjeda u krilu domovine,

13 ti si svladao more svojom snagom,

razmrskao glavu zmajevima nad vodama

^[269];

14 ti si zgnječio glave Leviatanu,

dajući ga pojesti jednoj bandi šakala

^[270].

15 Ti si taj koji je izdubio izvore i potoke,

i stavio na suho nepresušive rijeke.

16 Tvoj je dan, tvoja je također i noć:

ti si na njihovo mjesto stavio mjesec i sunce;

17 ti si utvrdio sve granice zemaljske;

ljeto i zimu, ti si taj koji ih je izmislio!

18 Sjeti se: neprijatelj je hulio na GOSPODA.

Jedan narod bezumnika vrijeđa tvoje ime.

19 Ne izručuj zvijeri grlo tvoje grlice

^[271],

ne zaboravlja beskonačno život tvojih u nevolji.

20 Pogledaj na savez:

gomila se u rupama zemlje,

postao područjem nasilja.

21 Nek' potlačeni ne bude više obeščašćivan,

nek siromah i nesretnik hvale tvoje ime!

22 Digni se, Bože! Brani svoju stvar!

Sjeti se stalnog huljenja tih bezumnika.

23 Ne zaboravi galamu tvojih protivnika,

neprekidno narastanje vike tvojih napadača.

Psalam 75 (74)

1 Ravnatelju zbora. Al-tashehéth; psalam , od Asafa

^[272], pjesma.

2 Bože, mi te slavimo,

mi slavimo tvoje ime, jer je blizu,

tvoja su čuda najavljena.

3 Kad ja dajem sastanak

^[273],

ja, ja sudim s pravdom.

4 Zemlja se stropoštava sa svim stanovnicima.

Nisam li ja taj koji je učvrstio stubove?

5 Ja sam kazao uobraženima: ” Nema više uobraženosti!“

I bezbožnicima: ” Ne podižite čela!“

6 Ne dižite tako visoko svoje čelo;

ne govorite tako, šije bezobrazne.“

7 Ne, on ne dolazi ni s istoka ni sa zapada,

ne dolazi ni iz pustinje oporavak

^[274].

8 Bog je taj koji sudi:

on spušta jednog, on uzdiže drugog.

9 GOSPOD druži u ruci jednu kupu,

on nasipa jedno vino oporo i provrelo:

oni će ga popiti, oni će čak posrkati talog,

svi bezbožnici zemlje.

10 Za mene, ja ću uvijek proglašavati,

pjevajući za Boga Jakovljeva:

11 ”Ja ću razbiti čelo svim bezbožnicima,

ali čelo pravednika uzdići će se.“

Psalam 75 (74)

1 Ravnatelju zbora, sa žičanim glazbalima. Psalam , od Asafa

^[275], pjesma.

2 U Judi, Bog se dao spoznati;

njegovo je ime veliko u Izraelu.

3 Njegov se šator smjestio u Salemu

^[276],

i na Sionu, njegovo boravište.

4 Ondje, on je polomio munje luka,

štit i mač, Rat.

5 Ti blistaš, veličanstven,

zbog planina plijena

^[277].

6 Oni su bili opljačkani,

ta neukrotiva srca obuzeta snom,

svi ti valjani ljudi koji ne nalaziše više svojih ruku.

7 Pod tvojom prijetnjom, Bože Jakovljev,

kola i konj su se sledili:

8 Ti si taj koji je strašan;

tko bi izdržao pred tobom

za vrijeme tvojeg gnjeva?

9 Iz nebesa, ti objavljuješ presudu:

zastrašena, zemlja se umirila,

10 kad se Bog diže za suđenje,

za spasiti sve ponižene na zemlji.

11 čak i gnjev ljudski

^[278]čini tvoju slavu;

oni koji izbjegnu tom gnjevu, ti ih sebi primaš.

12 Pravite zavjete i ispunjavajte ih za GOSPODA svojeg Boga;

donosite svoje darove ovom strašnom Bogu, vi koji ga okružujete,

13 jer on presijeca dah prinčevima,

on užasava kraljeve zemaljske.

Psalam 77 (76)

1 Ravnatelju zbora, na Jeditun; od Asafa

^[279], psalam ,

2 To je Bog koga ja pozivam i vapim;

to je Bog koga ja zovem, on će me saslušati.

3 U vrijeme moje tjeskobe, ja tražim Gospodina.

U noći, pruženih

^[280]ruku ne popuštajući,

ja odbijam svaku okrjepu.

4 Ja se podsjećam Boga i jecam;

što se više vraćam, više se moj duh smućuje;

5 ti držiš moje vjeđe otvorenima,

ja sam smućen, ja ne znam ništa reći:

6 ja razmišljam o proteklim danima,

o godinama nekadašnjim.

7 Noću, ja se sjećam mog pripjeva,

moje srce se tu vraća,

i moj se duh pita:

8 Gospodin hoće li odbaciti zauvijek?

Neće li nikad više biti naklon?

9 Njegova vjernost da li je potpuno nestala?`

Riječ da li se umukla kroz stoljeća?

10 Da li je Bog zaboravio činiti milost?

Od gnjeva, da li je zatvorio srce svoje?

11 Ja to kažem, moje zlo dolazi odatle:

desnica Svevišnjeg promijenila se!

12 Ja se podsjećam na podvige GOSPODOVE

^[281];

da, ja se podsjećam na tvoje čudo otprije.

13 Ja sebi ponavljam sve što si ti izvršio,

ja se vraćam na tvoje podvige:

14 Bože, tvoj put nije drugo do svetost!

Koji bog je jednako velik kao Bog?

15 To si ti bog koji je učinio čudo,

i tvoja snaga, ti si ju pokazao među poganima.

16 Svojom rukom, ti si oslobodio svoj narod,

sinove Jakovljeve i Josipove.

17 Vode su te vidjele, Bože,

vode su te vidjele, one podrhtavaju,

ponor sam strijepiše.

18 Oblaci su istresli svoje vode,

oblaci su se oglasili,

i strijele letješe sa svih strana.

19 U tutnjavi tvoje grmljavine,

munje su osvjetljivale svijet,

zemlja je drhtala i tresla se.

20 U moru si svoj put napravio,

svoj prolaz u dubokim vodama,

a nitko nije mogao prepoznati tvoje tragove.

21 Ti si vodio svoj narod kao jedno stado,

rukom Mojsijevom i Aaronovom.

Psalam 78 (77)

1 Uputstvo; od Asafa

^[282].

O moj narode, slušaj moj zakon,

napni uho spram riječi iz mojih usta.

2 Ja ću otvoriti usta za jednu parabolu

i izvući pouke prošlosti.

3 Ono što smo mi čuli i saznali,

ono što su nam očevi prenijeli,

4 mi nećemo prešutjeti njihovim potomcima,

već ćemo prijeneti slijedećem pokoljenju

naslove slave GOSPODOVE,

njegovu moć i čuda koja je učinio.

5 On je postavio jedno pravilo u Jakovu

^[283],

uspostavio jedan zakon u Izraelu.

On je naređivao našim očevima

da počavuju ovim stvarima svoje sinove,

6 da hi slijedeći naraštaj nauči,

ti sinovi koji će se tek roditi:

Da se podignu i i prenesu ih svojim sinovima;

7 da stave svoje pouzdanje u Boga,

da ne zaboravljaju podvige Božje,

da primjenjuju njegove zapovijedi,

8 da ne bi bili kao njihovi očevi,

pokoljenje nepokorno i pobunjeničko,

pokoljenje u srcu nepostojano,

čiji se duh ne uzda u Boga.

9 Ako su sinovi Efraimovi

^[284], dobro opremljeni strijelci,

kidnuli u dan bitke,

10 to je zato što nisu čuvali savez Božji,

odbijajući slijediti zakon.

11 Oni su zaboravili njegove podvige

i čuda koja im bijaše pokazao:

12 Pred njihovim očevima, on bijaše učinio čudo,

u zemlji Egipat, u oblasti Tanis

^[285].

13 On rascijepi more za prijeći ga,

podižući vode kao jedan nasip.

14 Danju, on njih vodiše po oblaku,

a svake noći, svjetlom vatre.

15 On rascjepljivaše stijene u pustinji,

za piti kao što je izvor u velikom Ponoru.

16 Iz stijene on dade poteći potoke

i teći vodu kao rijeke.

17 A oni nastaviše griješiti protiv njega,

pobunjivati se protiv Svevišnjega u stepi.

18 Hotimice, oni staviše Boga na kušnju

oni tražaše jesti prema prohtijevu svom.

19 Oni to zamoliše u Boga

govoreći: ” Bog je li sposoban

postaviti stol u pustinji?

20 Da, on je udario stijenu,

voda je tekla u obilnim potocima,

ali može li on također priskrbiti kruh

i pripremiti meso za svoj narod?“

21 Tada slušajući sve to, GOSPOD planu:

jedna vatra se zapali protiv Jakova,

gnjev se uspe protiv Izraela,

22 jer se oni ne bijahu pouzdali u Boga,

oni ne povjerovaše da bi ih on spasio.

23 On zapovijedi oblacima odozgo,

on otvori vrata nebeska.

24 Za hraniti ih, on dade pljuštati manom,

on im dade pšenicu iz nebesa:

25 svaki je jeo kruh Jakih

^[286];

on posla živeži do sitosti.

26 U nebu, on udalji vjetar s istoka;

svojom moći, on dovede vjetar s juga.

27 On dade pljuštiti nad njima meso, obilno kao prašina,

od ptica brojnih kao što je pijesak morski.

28 On ih bacaše po sred tabora njihovog,

svud uokolo njihovih boravišta.

29 Oni jedoše i nakljukaše se:

on prihvati njihovu želju.

30 Njihova želja ne bijaše utažena,

oni još imaše puna usta.

31 kad ih gnjev Božji napade,

i pobi najvažnije među njima,

obarajući mladost Izaraelovu.

32 Usprkos tome, oni stalno griješiše,

oni se ne pouzdavaše u njegova čuda.

33 On dade njihove dane u vjetar

i godine njihove svede na užas .

34 Kad ih Bog ubijaše, oni ga tražiše;

oni se povraćaše, oni se okretaše k njemu,

35 sjećajući se da Bog bijaše stijena njihova,

da Svevišnji bijaše braniteljem njihovim.

36 Ali usta ga njihova obmanjivaše,

njihov jezik njemu lagaše;

37 njihovo srce ne bijaše odlučno s njim,

i oni se ne pouzdavaše u savez njegov.

38 A on, milosrdni,

umjesto da uništi, on obrisa grješku.

često on suzdržavaše gnjev svoj,

on ne probudi svu srdžbu svoju,

39 sjećajući se da bijahu samo meso,

jedan dah koji odlazi i ne vraća se.

40 Koliko mu bijahu puta nepokorni u pustinji,

oni ga vrijeđahu u osamljenosti!

41 Ponovo staviše oni Boga na kušnju,

rastužujući sveca Izraelovog.

42 Oni se podsjećahu više onog što je ruka njegova učinila,

u dan kad on njih bijaše otkupio protivniku:

43 On nametnu znakove svoje u Egiptu,

svoja čuda stanovnicima Tanisa.

44 On primijeni u krv njihova kanale

i njihove potoke, za spriječiti ih piti.

45 On im posla gamad koja ih žderaše,

žabe koje ih obvladaše.

46 On izruči njihove žetve skakavcima,

plod njihovih ruku zrikavcima.

47 On opustoši njihove vinograde tučom,

njihove sikomore

^[287]ledom.

48 On prepusti njihovu stoku gradu,

njihova stada munjama.

49 On pusti na njih svoju žestoku srdžbu:

gnjev, bijes, gušenje,

anđela nesreće na zadatak.

50 Puštajući na volju svojem gnjevu,

on ih više ne čuvaše od smrti,

on prepusti njihov život kugi.

51 On pobi sve prvorođene sinove u Egiptu,

prvine zrelosti pod šatorima šamovim

^[288].

52 Od dade otići narodu svom kao jednom stadu,

on ih odvede u pustinju kao ovce;

53 on ih vodiše sa sigurnošću, oni nemaše zašto drhtati,

kad more prekri neprijatelje njihove.

54 On ih odvede na svoje sveto dobro,

u planinu stečenu njegovom desnicom.

55 On protjera pred njima neznabožce,

on im na čestice razdijeli baštinu,

on smjesti pod njihove šatore

plemena Izraelova.

56 Buntovnici, oni staviše na kušnju Boga Svevišnjega,

ne čuvajući više njegovih uredaba.

57 Oni se odmetaše, oni izdavaše kao i njihovi očevi,

oni se obrtaše kao jedan neispravan luk.

58 Oni ga srdiše svojim visokim mjestima;

svojim idolima izazivaše njegovu ljubomoru.

59 Bog ču i razgnjevi se:,

on potpuno odbaci Izrael;

60 on napusti boravište u Silu,

šator koji bijaše podigao

^[289]među ljudima.

61 On izruči njegovu snagu{{Refa|290} u zarobljeništvo,

njegovo veličanstvo u ruke neprijateljima.

62 On prepusti svoj narod maču,

on se razgnjevi protiv baštine svoje.

63 Jedna vatra poždera mlade ljude,

za mlade djevojke, ne zapjeva se više pohvala.

64 Svećenici padoše pod mačem,

a udovice ne ožališe njih.

65 Kao kakav spavač, Gospodin se probudi,

kao kakav junak kojeg vino razgali.

66 On straga udari njegove neprijatelje

^[291],

dodjeljujući im jednu vječnu ljagu.

67 On odvoji obitelj Josipovu,

on odbi izabrati pleme Efraimovo

^[292].

68 On izabra pleme Judino,

planinu Sion koju voli.

69 On sagradi svoje svetište u ravnini vrhova,

i kao zemlju

^[293], on ga je utemeljio za uvijek.

70 On izabra Davida, slugu svog,

uzimajući ga iz jednog ovčarnika:

71 od njegovih ovaca, on ga dovede;

on ga učini pastirom Jakova i njegovog puka,

od Izraela svoju baštinu.

72 Pastir u srcu neporočan,

on ih vodiše jednom razboritom rukom.

Psalam 79 (78)

1 Psalam . Od Asafa