Paul Celan: Hafen - Port - Luka

Publié le par Thomas Dretart

Hafen

 

Wundgeheilt:wo-,

wen du wie ich wärst, kreuz-

und quergeträumt von

Schnapsflaschenhälsen am

Hurentisch

 

- würfel

mein Glück zurecht, Meerhaar,

schaufel die Welle zuhauf, die mich trägt, Schwarzfluch,

brich dir den Weg

durch den heissesten Schoss,

Eiskummerfeder-,

 

wo-

hin

kämst du nicht mit mir zu liegen, auch

auf die Bänke

bei Mutter Clausen, ja sie

weiss, wie oft ich dir bis

in die Kehle hinaufsang, heidideldu,

wie die heidelbeerblaue

Erle der Heimat mit all ihrem Laub,

heidudeldi,

du, wie die

Astralflöte von

jenseits des Weltgrats - auch da

schwammen wir, Nacktnackte, schwammen,

den Abgrundvers auf

brandroter Stirn - unverglüht grub

sich das tief-

innen flutende Gold

seine Wege nach oben-,

 

                                               hier,

mit bewimperten Segeln,

fuhr auch Erinnrung vorbei, langsam

sprangen die Brände hinüber, ab-

getrennt, du,

abgetrennt auf

den beiden blau-

schwarzen Gedächtnis-

schuten,

doch angetrieben auch jetzt

vom Tausend-

arm, mit dem ich dich hielt,

kreuzen, an Sternwurf-Kaschemmen vorbei,

unsre immer noch trunken, trinkenden,

nebenweltlichen Münder - ich nenne nur sie -,

 

bis drüben am zeitgrünen Uhrturm

die Netz-, die Ziffernhaut lautlos

sich ablöst - ein Wahndock,

schwimmend, davor

abweltweiss die

Buchstaben der

 

Grosskräne einen

Unnamen schreiben, an dem

klettert sie hoch, zum Todessprung, die

Laufkatze Leben,

den

baggern die sinn-

gierigen Sätze nach Mitternacht aus,

nach ihm

wirft die neptunische Sünde ihr korn-

schnapsfarbenes Schleppseil,

zwischen

zwölf-

tonigen Liebeslautbojen

- Ziehbrunnenwinde damals, mit dir

singt es im nicht mehr

binnenländischen Chor-

kommen die Leuchtfeuerschiffe getanzt,

weither, aus Odessa,

 

die Tiefladesmarke,

die mit uns sinkt, unsrer Last treu,

eulenspiegelt das alles

hinunter, hinauf  und - warum nicht? wundgeheilt, wo-,

            wenn-

herbei und vorbei und herbei.

 

Port[1]1

 

Guéri/e-meurtri[2]2 -: où,

si tu étais comme moi, bourlinguant

- valdingué en tous sens rêvé

par des cols[3]3  de flacons de schnaps à la

table des putains

 

- lance comme il faut

les dés[4]4 de mon bonheur, Toison de mer[5]5,

pelle un bon tas de la vague qui me porte, Noir-juron,

fraie-toi la route

dans le ventre le plus brûlant,

Plume-chagrin de glace-,

 

ne

viendrais-tu pas t'alonger avec moi, et même

sur les bancs

chez la mère Clausen, elle

sait bien pardi combien de fois je t'ai

fait monter tout mon chant jusqu'en la gorge, heidideldu,

comme l’aulne bleu myrtille

du pays avec tout son feuillage,

heidudeldi,

tu m'entends,

comme la flûte astrale

de par-delà la crête du monde - là aussi

nous avons nagé[6]6, nus de nus, nagé,

avec le vers d'abîme sur

le front écarlate - l'or

toujours embrasé dedans à flux

profond se creusait

ses passages vers le haut-,

 

                                               ici,

voilure toute parée de cils,

un souvenir aussi est passé, lontement

les flammes ont sauté sur l'autre bord, et sé-

parées, entends-tu,

séparées sur les deux

gabarres de mémoire

bleu-noires,

mais ajourd'hui encore poussées

par le mille-bras

dans lequel je te tenais,

naviguent, longeant des bouges au Jet d'Etoile[7]7 ,

nos bouches toujours ivres-abreuvées, et buvantes,

et d'un monde à côté - pour ne parler que d'elles-,

 

jusqu'à ce que là-bas , à l'horloge du clocher vert de temps

la rétine, la peau-cadran sans un bruit

se décolle - dock de délire,

flottant, devant lequel

blanches-monde de

rebut, les lettres

des grandes grues écrivent un

antinom[8]8, c'est sur lui

que grimpe tout là-haut, pour le saut de la mort, le

chat courant[9]9, la palan mobile existence,

qu'après minuit la pelleteuse

des phrases assoiffées de

sens excave entièrement,

c'est vers lui

que le péché neptunien lance

son câble de remorque couleur de schnaps,

au milieu des bouées sonores d'amour dodéca-

phonique

- poulie de puits, jadis, c'est avec toi

que ça chante

dans le chœur qui n'est plus continental-

arrivent les bateaux-phares en dansant,

de très loin, d'Odessa,

 

la marque de flottaison basse[10]10

qui s'enfonce avec nous, fidèle à notre chargement,

nous mire-espiègle[11]11 tout ça

vers le fond, vers le haut - et porquoi pas? guéri-meur-

            tri, où, si -

vers nous et loin de nous et vers nous.

                       

 

Traduction française – Jean-Pierre Lefebvre

 

luka

 

Ozdravljeno-rane: gdje-,

Kad bi  ti kao ja bila, uzduž

I poprijeko guran u san

Kroz grlić polić šnapsa za

kurvinskim stolom

 

- kockaj kako treba

u moju sreću, Morska koso[12],

zagrabi muški val, koji mene nosi, Crnopsovko,

prodri sebi put

kroz najvruću utrobu,

jadoperu ledni -,

 

ondje

gdje

ti nećeš doći sa mnom leći, i

na klupama

kod majke Clausen, ona

dobro zna koliko puta sam ti ja puta

pjesmu u grlu podigao, heidideldu,

kao borovnicaplavu

johu domovine sa svim njenim lišćem,

heidudeldi,

ti, kao

zvjezdana frula s

one strane krijeste svijeta - tu također

mi smo plivali, goli golcati, plivali,

s bezdanstihovima na

plamenocrvenom čelu - neugasivo kopa

sebi duboko-

unutrašnje pritječuće zlato

svoje putove prema gore -,

 

                                               ovdje,

s trepavičatim jedrima,

prošlo je također jedno sjećanje, polagano

preskakivali su plamenovi na drugu stranu, o-

dijeljena, ti,

odijeljena na

obje plavo-

crnih sjećanja -

skele,

ipak tjerane i sad također

s Tisuć-

rukama, kojima sam te ja držao,

krstare, uzduž Zvjezdo-Rasprs,

naša uvijek još pijano-gasnija, pijuća,

onkrajsvjetska usta - ja imenujem samo njih -,

 

sve do naspram zelenovremenskom satnom tornju

mreža, brojčanikkoža bezšumna

se odlijepljuje - dok-utvara,

plivajući, ispred koje

bjelosvjetski otpadna

slova

velikih kranova ispisuju jedan

antinom, na kojem

se uspinje tako visoko, za skok smrtni,

Dizalicamačka Život,

koju

bageruju smislom

gladne rečenice poslije ponoći,

k njoj

baca neptunski grijeh

svoje tegljenik boje šnapsa

među

a-

tonalne ljubavnoglasne bove

- bunarski kolovrat tada,  s tobom

je pjevao u ne više

tuzemnom zboru -

dolaze svjetionik-lađe plesati,

iz daleka, iz Odese,

 

donja crta gaza

kojatone s nama, našem tovaru vjerna,

eulenspiegeluje to sve

dolje, gore - zašto ne? ljeko-rana, gdje,

kad -

ovamo, onamo i ovamo. 

 

Hrvatski rijevod – Tomisav Dretar



1Posljednji naslov trećeg dijela u Atemwende. Napisan 2/8/64. U lipnju 1964., Paul Celan je ostvario jedno putovanje u Njemačku, posebno u Hamburg. (24/6/64) Grad ovdje nije spominjan, osim kao europskom antipodu Odesi. Prve verzije su prethođene jednom dugom listom tehničkih lučkih  termina, od kojih su stanoviti preuzeti u pjesmi. Hamburg je nje-mački grad koji je primio najveći broj Židova sefarada poslije njihovog izgona iz Španjolske 1492. Celan je bio privržen tom gradu. U njemu je susreo Ingeborg Bachman svibnja 1952.

2 Wundgeheilt: u toj verbalnoj formi taj termin označava izliječenje čija je posljedica rana.

3 U rukopisu n° 1 : -hälser: onaj koji hvata boce za grlić, steže ih - ili , u pomorskom smislu: onaj koji okreće uspravljen u vjetru.

4 Wïurfeln znači ujedno baciti kocke i sjeći na male kocke.

5 Rukopisne verzije (prethodne) imaju Rothschütlein, Rothaar i Blauhaar. Vjerojatno Chaetomorpha filum –vsta alge ili Chaetomorpha aerea vrsta alge istog roda vlati bakarne boje (Napomena – T.D.) -

6 "Plivati" kod Celana konotira seksualni čin. (vidjeti  n°5  u pjesmi "Opeklina").

7 Prvi oblik u rukopisu: Schwermutkaschemme: igračnice (prčvarnice) melankolije.

8 Doslovce: jedno ne-ime. Prefix  Un- konotira također monstruoznost ili abnormalnost.

9Die Laufkatzeje tehnički termin prilično čest, metaforičkog podrijetla. On označva pokretni kolotur, ili kolica za povlačenje tereta, koji "trči" uzduž konzola dizalice (koje su najčešće horizontalno položene) i dopušta premještanje osovina za dizanje. Njihovo kretanje podsjeća na  kurs ronioca na podignutoj trambulini.

10 Radi se o crti dubine gaza (deep water line), koja je u stvari najviši reper upisan na trupu lađe, u opoziciji s crtom koja pokazuje dubinu gaza rastovarenog broda.

11Glagol eulenspiegeln  korišten je od Gouthea u smislu "igrač okreta" u odlomku "Godine putovanja Wilhelma Meistera", i podcrtan od Celana u njegovom vlastitom primjerku knjige. On konotira ujedno avanture popularnog nizozems-kog igrača dobrih  okreta, i korijene ovih patronima: die Eule (sova) i Spiegel (zrcalo).

[12]Vjerojatno Chaetomorpha filum –vsta alge ili Chaetomorpha aerea vrsta alge istog roda vlati bakarne boje (Napomena – T.D.)  -

Publié dans Littérature allemande

Pour être informé des derniers articles, inscrivez vous :
Commenter cet article