dr” 66 dr” Bogatstvo Zara primami i Abazu, da mu ode u pohode. Zadarski zapovjednik opremi mu darove s molbom, da pusti grad u miru. Na to Abaza poruči, da mu dopuste samo unići u grad, da pro- hoda po njemu, pa da će se odmah udaljiti. Nu Zadrani mu us- krate pristup, a paša se svom silom obori na grad, te g-a počne opsjedati. Među tijem posredovanjem mletačkog poslanika Abaza paša bude premješten u Vidin, a na Bosnu opremljen 1629. naš zemljak Murat pasa, koga brzo svrgne veliki vezir Husrev paša Sokolović, pa opremi Bjelinca Papas-oglu Mehmed pašu. Taj postupak Husrev pasin udario je na negodovanje u Carigradu i u Bosni, jer je Mehmed paša bio poturčenjak i kmetovski sin. Nu na veliku radost naših velikaša nije mu pašovanje dugo potrajalo. Ćim je u Tokatu pogubljen Husrev paša Sokolović*), odmah je Papas-oglu (Popović) maknut s Bosne, a na njegovo mjesto opremljen Karajazidži Hasan paša 1631. (1j1.). Za njegova pašovanja platio je glavom u Carigradu naš zemljak veliki vezir Režeb paša"). Od godine 1620. do 1636. Carigrad je bio prava ljudska kasap- nica. Sve stranice turske povjesnice pune su imena sve po izbor zaslužnih i vrijednih državnika i vojskovođa, koji su pogubljeni na božijoj pravi. Među njima bio je lijep broj naših zemljaka. a) Veli se, da je većina vijeća bila zaključila, da se usliša pašina molba, kad je neki starac primijetio; Ja ako paša uniđe, pa sjede i reče :' da ne će izaći ; što ćete mu? Ubijete li ga, prekršiste mir; a ko će se usuditi, da ga izbaci na polje? To svi nađu za pametno, pa paši zabrane ulaz u grad. *) Husrev paša je četvrti i zadnji veliki vezir iz porodice Sokolovića. U šaraju bio je silahar, a u javnost stupio kao jenjičar-aga i s Mehmed pašom Ćerkezom sudje- lovao u vojni na Bagatu, gje su obojica lišeni službe. Kad se vratio u Carigrad 1626. imenovan je beglerbegom od Diari Bekra, a malo za tijem postao je vezir i napokon veliki vezir 1627. Omah mu je povjerena vojna na bivšeg bosanskog namjesnika Abaza pašu, koji bješe digao veliki ustanak u Erzirumu. Na lijep način dobije Abazu na svoju ruku i opremi u Bosnu, da ga učini nepogibeljnim za državu, jer je držao da iz Bosne ne će iznijeti glave. Cijelo vrijeme ratovo je po istoku, gdje ga je napokon stigla i carska sablja. Husrev je bio veoma učen i darovit pjesnik. Njegovi stihovi u perzijskom jeziku možda su najljepši i najuglađeniji, što ih je rekao jedan Europejac. Za to i nosi naslov: Husrevi-Rumi. *) I on je s naše gore list. U šaraju kao bostandži-baža (nadvrtlar) razbolio se i osto hrom u jednu nogu, za to ga je sultan opremio u mir. Nu malo poslije povjeri mu vojnu da pokori Kozake, gdje se proslavi i za zasluge postane vezir i vrhovni admiral. Godine 1625. imenovan je zamjenikom velikog vezira. Kao prisni prijatelj Husrev paše Sokolovića diže hajku na Hafiz Ahmed pašu i pogubi ga, pa se ogradi velikim vezirom. Nu brzo plati glavom. 5 dr” 66 dr” Karajazidžiju zamijeni Amaut Mustafa paša, koji opet brzo ustupi mjesto Karajazidžiji Za što je Sulejman paša Mostarac na Karajazidžiju odnio sa sobom katal-ferman, nije nam poznat uzrok. Dan prije Sulejman pašina dolaska u Banjaluku sazna Kara- džija za cijelu stvar, pa se sakrije u kuću svoje sestre. Nu Sulejman paša, bojeći se zla Sarajlije Mustafa age Hadžisinanovića a koji je tada bio u Sultan Murata IV. svrha i razvrha, počne pre- tragu po Banjojluci i tako prisili Karajazidžiju, da pobjegne u planinu Rig'an(?), gdje je prezimio u jednoj pećin U proljeće g-a opazi jedan kotlar pred pećinom, pa javi Sulejman paši, koji opremi nekoliko delija s kotlarom, a ga ubiju. Delije opreme kotlara naprijed, da razg-leda gdje se nalazi Paša ih prije spazi na dalekozor, pa zapane u busiju i ubije kotlara. Kad vide delije, da se kotlar ne pomalja natrag*, vrate se u Banjuluku, a Karajazi- džija kradom ode u Carigrad. Među tijem sultan Murat odluci dignuti veliku vojsku na Poljsku, pa opremi Sulejman paši ferman, u kome mu prijeti: ako ne dovede pod Erenu 20.000 Bošnjaka i Herceg-ovaca, da će g*a stanuti glave. Videći se paša u nevolji pokupi sve od 17 godina naprijed, pa dovede po Erenu 1635. gdje pred sultanom načini takov alaj, kakova odavno nije bilo vidjeti*). Za to Sulejman paša dobije vezirluk, sandžaci i beg*ovi zlatne odore, a vojnici budu novcem nagrađenL Posredovanjem našeg" zemljaka Sahin ag'e sklopi se primirje s Poljskom, a Bošnjaci vrate se u domovinu. Sulejman pašu zamijeni Salih paša Mostarac. Na putu idući u Bosnu padne s konja, pa slomi nogu. Dok se izliječio zastupao ga je zlog-lasni defterdar Mahmud ef. Zenićak. Za njeg*ove uprave 1636. (1046.) pod imenom ašajka bedeli" bude zaveden porez na kuću, koji se protezo na malo i veliko. Proti tome digne narod svoj glas, pa načini tužbu, koju u ime naroda i vilajeta predade veziru u Sarajevu kadija Mustafa ef., sin šejhi Smajila Travnjaka. Kivni defterdar optuži ga kod vezira, kao buntovnika i svjetova mu, da g-a posiječe s riječima: ja uzimam krv na svoj vrat" Salih paša povjeruje defterdaru, pa zatvori Mustafa ef. u Starigrad (Hodijed) g-dje napokon bude i obješen. Tako se privremeno uduši pokret. Kad Salih paša ode sa spahijama, da čuva Osijek, defterdar sabere vas narod iz sarajevske okolice, Visokog-, Kreševa, Prozora,. *) Ćatib-Ćelebi Fezleće str. 163. -- 67 dr” Neretve i Trnova, pa ih javno izgrdi, što ne plaćaju novi porez spočitavajući im, da nijesu muslomani, budući se ne pokoravaju carskoj zapovijedi I to mu se malo učini, pa potegne sablju povik- nuvši: vi ste vlasi, sve vas treba posjeći!" u namjeri, da ih tako preplaši, ali promaši cilj. Uzrujana svjetina navali na mehćemu (su) s kamenjem, da je defterdar jedva iznijo živu glavu pobjegnuvši kroz kadijin harem. Kad se to pročulo u Carigradu defterdar bude svrgnut, a na njeg-ovo mjesto imenovan glasoviti povjesničar IbrsJum ef. Pečuj- lija. Na prijedlog* našeg* zemljaka zamjenika velikog vezira Bajram- pase imenovan je sarajevskim kadijom Pečujlin otac Sarihul- Menar ef. Među tijem je Salih paša ratovao u Erdelju proti Rakociju, a opet postavi kraljem Betlena Ištvany, odakle se poražen vratio u Bosnu. Budimski vezir Husejin paša baci krivnju na našeg zemljaka i bivšeg bos. namj. Bećir pasu, koji taj poraz plati životom. Još od prije su hajdučke čete oko Banjeluke uznemirivale trgovce i putnike, što prisili Salih pašu, da proti njima poduzme ozbiljniji korak i pribavi okolici sigurnost. Napokon mu pođe za rukom uništiti cijelu četu hajuka. Harembaša Ibrahim padne živ u šake pašinih delija. Taj glasoviti razbojnik bio je više godina strah i trepet na Krajini, a taj glasoviti razbojnik, šta mislite: ko je bio? Niko drugi, već jedna amazonka (nadžak-baka iz kliskog sandžaka nekakova Rabija, koja je pod imenom Deli Ibrahima četovala, robila i palila po Serhatu i Krajini. Paša ju je dao javno objesiti. Salih pašu zamijeni na Bosni Mehmed paša Vučo. Za nje- gova pašovanja Bošnjaci i Hercegovci vojevali su na Bagatu gje ih je mnogo izginulo 1637. Po naredbi iz Carigrada dadne Vučo paša nešto vojske, pa krene u Albaniju, da uduši ustanak, ali se vrati s puta radi raz- mirica oko međe na granici Bosne i Dalmacije. Uzrok je bio tima razmiricama ovo: neki Mustafa aga Burek odnese mahzar (tužbu) u Carigrad, u kome se okrivljuju Mlečani, da su pritisli 32 sela o Bosne. Na to mletački poslanik podigne glas kod porte, da je sve puka izmišljotina i zatraži, da se pogubi Burek. Neki se zauzmu kod dvora za Bureka i isposluju, da se opremi naročiti povjerenik,, koji će ispitati cijelu stvar. Kad čauš stigne u Sarajevo, opremi ga Vučo sa sarajevskim mulom Jusuf paši, kliškome ssandzaku, 5» dr” 68 dr” da to oni izvide, a sam ode u Osijek za muhafiza, jer se bojo mletačkog zla, da mu zlatom ne kupe g-lavu. Ćim se čauš povratio u Carigrad neopraviv ništa, odmah je Vučo pasa ostavio Osijek i došo u Banjuluku, odakle poruči svima sandžacima i alajbezima, da idu bolje na gatačko polje. Herce- govački sandžak Nuh paša i zvornički Omer beg s 3000 vojske sjave preko Bra u Pogoricu, pa pokore Bjelopavliće i Pipere, dok je bivši krčki sandžak Halil beg s jednim odjelom* u pla- nini Klementi udušio ustanak, pa uspostavio red i mir. Kako je poznato na granici Krajine i Hrvatske nigda nije nestajalo četovanja i manjih okršaja. Graničari poticani od karlovačkih generala provaljivali su u Krajinu, a Krajišnici opet nagovarani od svojih begova zalijetali su se u Hrvatsku. Tako je uvijek bilo trvenja i s jdene i s druge strane. U junu godine 1637. po nagovoru generala Draškovića provali u Krajinu s brojnim konjanicima Petar Janković, sin ka- petana Gašpara Jankovića od Križanić-grada, pa udari na Bihać. Sva okolica pohrli Bihću u pomoć i pod vodstvom starog Hasan age razbiju Krajišnici Jankovića, koji padne u sužanjstvo. Krupljani ga otmu od bihaćkih seljaka i predadu svome Hajrudin agi, da ga dobro čuva. Kad čuju za to Bihćani zatraže Jankovića, da se njima uruči, pošto su ga zasužnjili njihovi seljaci. Sada ga Krup- Ijani predadu za bolju sigurnost Oštrovičanima, da im ga sačuvaju, a ovi u dogovoru s agama cazinskim izruče ga kostajničkome kapetanu Omer agi. Po savjetu ostrovičkog dizdara Nusuh age odluče Krajišnici, da u zajednici čuvaju sužnja i dadu ga na otkupe. Ta se vijest brzo raširi po svoj Bosni i Unđurovini. Budim- ski vezir Posavljak Musa paša i Vučo paša pojagme se oko suž- nja i to svaki na svoju ruku s velikom prijetnjom, da se njemu opremi. Krajišnici bojeći se, da im ga ne otme ko drugi predevre Jankovića po Vučinu nagovoru za osam svojih sužanja i 12.000 groša. Na to bihaćki kapetan Idris beg za inad ostalim Krajišnicima dođe u Sarajevo, pa mitom dobije na svoju ruku defterdara Mah- mut ef Zeničaka. U zajednici načine izvješće u Carigrad, da je rečeni Janković sin jednoga od ćesarevih prvaka i da su za njega Krajišnici uzeli 40.000 groša. Sultan povjeruje tome izvješću, pa opremi na Vuču ferman, a spomenutu svotu novaca i glave Omer kapetana, Omer age, krupskog izara, Nusuh age, Husejin age i Muja Hmjice skupa pošalje u Carigrad. U slučaju, ako Krajišnici ne htjednu na to dr” 69 dr” pristati, da digne vojsku i zatare ih sve o jednoga (katli-džra), pa novim pandurima naseli Krajinu. Taj je ferman donio u Bosnu Mustafa beg- Davudpasić, koji srete Vuču u Mostaru, kad se vraćao iz Albanije i preda mu g-a na ruke. Sada se Vučo uhvati ko zec u raži, pa u neprilici obori krivnju na svoga ćehaju Mehmed agu Oručevića, koga za kaznu otpasti iz službe. Na prolasku kroz Sarajevo uzme defterd- ara sa sobom i odvede u Banjuluku. Saržaj fermana izbije na javnost preko pašinih delija. Kra- jišnici se pobune i sađu pod Banjuluku, pa zatraže od Vuča, da im izruči defterdara, koji ih je kod cara ocrnio i koji im otima irluke za svoje sluge i pristaše, da mu oni sude i kroje pravicu. Vučo paša po noći prokrade defterdara i opremi ga put Sarajeva da skupi nešto vojske i odvede u Banjuluku. Vijest o defterdarovu bijegu razjari ustaše, pa udare na Vuča, kome slijepa sreća posluži, te razbije Krajišnike. U tome okršaju među ostalijem poginuli su glasoviti jimaci iz narodnih pjesama Halil Hrnjica*) i Tale Ličanin. Tu je izginulo i podušilo se u Vrbasu mnogo Krajišnika. Muvekit veli, da je bilo vidjeti poslije više dana zelenih dolama, kako plivaju po površini Vrbasa. Iza toga Vučo paša opremi Bešer efendiju, banjalučkog kadiju, da ih svjetuje, da se pokore carskome fermanu. Krajišnici izjave, da oni ne imaju ništa protiva pase, već samo protiva ef- Hrnjice su rodom iz Knina. Otac im je došao s Fadil pašom u Bosnu i naselio se u Kninu, gdje se oženio sa sestrom Hurem age Kozlića. Kad je četujući po Kotarima poginuo, ostavio je iza sebe tri nejačka sina Muja, Halila, Omera i kćer Ajkunu. Kao siroča uzme ih Hurem aga u svoju zaštitu. Kad su porasli, počeli su na svoju živiti, a to Ličanima nije pravo bilo; za to ih češće tužahu Hurem agi, kome napokon dozlogrdi, pa ih digne s materom i odvede preko Plešivice u Petrovo selo, a odavle preko Korane i Šturlića u Veliku Kaudšu, gdje ih ostavi, pa se povrati u Liku. Tu braća sagrade nešto kolibe i ovatane se (nastane se), gdje su siromaški živo- tarili. Jenoga lijepog dana Mujo pođe s poslom u Banjuluku; na domaku Banjeluke ga dočeka hajučka Ćeta. Videći se u nevolji Mujo dokopa za oružje, pa ubije harambašu i druga. O tome Mujinu junaštvu brzo se raširi glas po Banjojluci i dopre do ušiju tadanjeg beglerbega SarhošIbrahim paše Memibegovića, koji ga pozove sebi i raspita za cijelu stvar. Među tijem bješe došla zapovijed paši iz Carigrada, da proputuje Serhat i Kra- jinu. Za to ustavi Muja kod sebe u goste, te poslije nekoliko dana krenu s njime na put. Došavši u Veliku Kladušu sagradi mu dobru od kamena kulu i priveza agaluk, da straži na Krajini i priječi graničarske provale. Tako su Hrnjice kroz cijeli život suzbijali čete iz prijeka i četovali po kordunu i Kotarima, kako nam, o tome pripovjedaju broj- ne narodne pjesme. Muja je iz zasjee ubio pobratim mu poturica Meho Katarića, a Omer, je panuvši u busiju Stojan-harambasi kraj vrela Korjenice izgubio glavu. dr” 7j dr” terdara, koji im je pojeo dvaest i pet tovara jaspri od plaće i, koji ih je potvorio, da su uzeli za sužnja 40.000 groša, a nijesu negfo 12000 groša; i to: nešto u parama, a nešto u srebrenom posuđu. K tome još Krajišnici načine na cara mahzar, u kojem zadaju tvrdu vjeru, da su pripravni dati uzetu svotu i sužnje, a ako sultan baš hoće, da će na svaki način opet uhvatiti Jankovića, pa mu ga opremiti. Taj je mahzar donio krupski dizdar Omer aga i ostrovički Nusuh ag'a, koji, ne našavši cara u Carigradu, odu čak pod Bag-at. Na to Vučo paša bude svrgnut s Bosne, a opremljen naš zemljak Sahin paša, da izvidi cijelu stvar. Među tijem je defterdar opet zavadio Vuču s Krajišnicima, koji na ime u ramazanu 1048. (koncem 1638,) dođu u Sarajevo, da traže zaostalu plaću. Vučo plane na to, pa po nag-ovoru defter- darovu pogubi dvojicu krajiških aga, po imenu Mujagu Ćauševića i Džafer agu Odobašu. Tako sam sebe stavi u pogibelj, da su ga delije morale čuvati dan i noć, što mu omrznu pašovanje u Bosni. Vučo je dobro znao, da je svemu defterdar kriv, ali šta, da mu učini, kad je edfterdar imao za leđima zaštitnika u našem zemljaku Silahdar paši, koji je bio na dvoru svrha i razvrha. U sred tih smutnja Sahin paša stigne u Sarajevo. Prvo mu je djelo bilo smrt zloglasnome defterdaru,*) a onda zator na hajduke, a) Ko je bio taj zloglasni defterdar, mislim, da će mnogoga interesirati, da dozna, a osim toga pruža nam njegov život lijepu sliku tadanje uprave u Bosni. Defterdar Mahmut rodom je iz Zenice. Bio je u početku pisar kod bivšeg defterdara Osmana ef. Svojim spletkama okrivi dobročinitelja, koga pozovu na odgovornost u Carigrad, gdje nedužni Osman ef. plati glavom, a Mahmut se ogradi bosanskim defter- darom pomoću mita. Po naravi prevrtljiv, / podmitljiv, zavidan i bezobrazan pod zaštitom Hadži Sinana, koga je sin Mustafa aga bio u velikoj carskoj milosti, gospodario je s bosanskom baznom mal ne punih sedam godina. Glasovitome Mostarcu Roznamedži Ibrahim ef. uvijek je slao darove, ako bi pao u škripac, da ga uzme u zaštitu. PoSto su mu muftije i kadije stajale na putu, da vlada po svojoj volji, nađe ortaka u Ibrahim ef. Bistričaninu, pa ga ogradi muftijom, Kad bi mu zatrebovala kakova fetva, ovaj bi mu je našo iz oka iz boka. Tako je postao strah i trepet svemu pučanstvu. Recimo, ako bi mu koji trgovac zapeo za oko, potvorio bi ga, da uzima interes na novce, a to je šeriatom zabranjeno, za to ga je proglasio bezvjernikom. Dakle, bezvjernika treba ubiti, a imanje mu zaplijeniti za državu, a ta država bio je on i njegovi ortaci. Takovih i tome sličnih izuma bilo je često na dnevnome redu. Osim toga svima je namjesnicima rovario iza leđa. I ovaj put, kad se pročulo, da je Šahin paša imenovan na Bosnu, otpremio je pismo u Carigrad, u kome ga osobno napada, da je neiskusan i pretjeran u poslu, pa ako bi na njega što pisao, da mu se ništa ne vjeruje. Naš zemljak i zamjenik carski u odsutnosti Murtea paša Novošeherljanin pokaže to pismo Šahin paši na prolasku kroz Carigrad, a ovaj, čim dođe u Sarajevo, mače ga sa Zemaljske površine i zaplijeni mu sav imetak za državu.
