Tomislav Dretar : DVANAESTI NASTAVAK „UVODA U ANTOLOGIJU PJESNIČKOG POKRETA „POVRATAK JEDNOROGOVOG PLEMENA“.

 

Poezija i Riječ imaju odnos koji može biti imenovan Ljubavlju. Riječ je počelo Poeziji koja joj uzvraća Ljubavlju za skrb koju joj posvećuje. Poezija Riječi dajuje punu, apsolutnu slobodu, koja se na realnoj ravni ostvaruje mjerom talenta koji čini da Riječ sebe ovaploćuje u stvaranju poetičkog bića čija forma može biti unaprijed dana, ali mora joj sadržeajem biti slobodna igra riječi. Što Riječ više svojih mogućnosti otvara to ju Poezija više ljubi. Tako se njihova ljubavna igra nikad ne iscrpljuje. Poezija potiče Riječ na oslobađanje što veće količine svoje energije i stavljanje u pokret što većeg broja svojih mogućnosti. Čitatelj će u toj igri pronalaziti to više značenja i simbola što je prava igra poezije i riječi, što je igra Poezije i Riječi misterioznija, tj. što više relacija uspostavljaju Riječ i Istina, iako se Istina u Poeziji ne tiče ne tiče riječi na isti način kao što je to slučaj u Mišljenju. Odnosno ne samo da Istina nije Poeziji isto što i Mišljenju već ni svojim bićem nisu ista stvar – Istina Poezije jest njena neiscrpiva i neodgonetljiva igra. Mišljenju je Istina strogo ograničeni obzor koji ne nadilazi svoj cilj – istovjetnost postojećeg i mogućeg. Poezija od Riječi traži što veću raznolikost m eđu postojećem i mogućem eda bi postojeće bivalo što dublje u Ne-mogućem i time se odmicalo od zatvaranja svojih mogućnosti.Mišljenje hoće upravo suprotno. Ono ne dopušta Riječi nikakvu slobodu. Steže ju u zagrljaj dovršenog, definiranog eda bi ostvarilo ideal Jednosti. Raznorodnost u Mišljenju Riječi proizvodi Ne-Istinu jer ne može biti – Jednost. Mišljenje, jednu po jednu, zatvara mogućnosti Riječi nastojeći Riječ potpuno odrediti i pod-rediti svojem cilju – dostizanju ideala Svršenosti i Savršenosti Završetka, ispunjenja funkcioniranja. Mišljenje utoliko više voli(sic!) Riječ  ukolikko joj više Riječ bolje i svrsishodnije služi, ukoiliko je manje slobodna. Mišljenje voli Riječ kao Gospodar Slugu. Mišljenje je supružnik Riječi, Poezija je njen obožavatelj i Ljubavnik.Mišljenje u Riječi ubija  - Boga, Poezija ga budi. Budni Bog je Bog Poezije i Bog u Poeziji, pa utoliko Riječ nije njegova crkva niti poezija religija. Poezija je njegovo proljeće, Mišljenje njegova zima. Budni Bog u Poeziji ima tisuću očiju, on svira svoju frulicu  i čini da život treperi svim svojim membranama. Bog u Mišljenju, Uzročnik Straha od nedorečenosti, zato je Bog mišljenja Bog koji ne čini već je načinjen ili još bolje – učinjen. Bog mišljenja je idol, lažni Bog. On je istina koja se opredmećuje, postaje potrošiva, smrtna. Isus, sukladno, nije Bogočovjek nastao po zakonu – Neka bude svjetlost već po Zakonu – Svjetlosti,budi!Isuso va Istina nije u Mišljenju, već u Poeziji, tragičnoj čiji ioshod jest vječna Sreća. On vodi svoje djelo – Čovječanstvo, ono koje voli Njega i koje on vodi u novi a ne u nanovo stvoreni svijet. No, on  nije Stvoritelj tom svijetu , on  Ocu sjedi s desna. Poezija u kojoj se Riječ otjelotvorila nije bila zatvorena. Uskrsli Logos ne završava u povratku u izgubljeni raj, ne događa se Adamova replika, klon nije uskrsli, ovog puta stvor s poboljšicama, pa makar i potpuno purificirana i čak pomazana. To se Logos preporodio, proširio do u beskonačnost polje svojih apsolutnih mogućnosti. I astrofizika je došla do saznanja da se svemir neće širiti do jedne određene granice da bi se tad počeo stezati, vraćati k polazištu i završiti, utonuti u svoje počelo gdje ga čeka crna, bezvremenska rupa, smrt zvjezdana u kojoj nestaje vrijeme u kojem Bog postaje Nepogretni Bog koji guta svoju djecu kao nekad Kronos samo sad da bi na koncu i njega nestalo.Svemir se beskonačno širi, beskonačno svija u sve novim i novovootkrivenim dimenzijama-mogućnostima. Već se govori i 11 dimenzijaIstina tvrdi da ono što podliježe broju podliježe beskonačniosti brojanja a time dolazimo do tajne o Ljubavi između Poezije i Riječi, ona je u njihovoj zajedničkoj neiscrpivosti dok je iscrpljivanje do potpunog svršetka cilj Mišljenju. Ono se ne može ni ukloniti niti ugasiti jer je to pitanje Istine, Duha koji je u svemu. Istina nije nišpta drugo do li energija toliko potrebna i Logosu i Bogu i Mišljanju. Što god postoji iza njega već postoji njegova istina koja ga je pripravila i gurnula u postojanje, što god je postojalo prije njega  bila je Istina koja ga je objavila, što god će postati i postojati već ima Istinu u svom Počelu koja ga priziva, šalje i održava u postojanju, u životu.

SUTRA - Tomislav Dretar :  TRINAESTI NASTAVAK „UVODA U ANTOLOGIJU PJESNIČKOG POKRETA „POVRATAK JEDNOROGOVOG PLEMENA“.