INTERVJU S FRA PETROM JELEČEM:Tuđman jest dijelio Bosnu i Hercegovinu

Publié le par Thomas Dretart

Svijet
INTERVJU S FRA PETROM JELEČEM:
Tuđman jest dijelio Bosnu i Hercegovinu;

 

Ja sam to rekao u maju 1992. a sad je 2010. zato

Vam pišem iz Belgije a ne iz Bihaća.

Fra Petar Jeleč
Datum objave:
26.04.2010 07:02 Autor: Ante Srzić
Fra Petar Jeleč, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene, teolog i povjesničar koji predaje na franjevačkom
Filozofsko-teološkom fakultetu u Sarajevu, a doktorirao na papinskoj Gregorijani s disertacijom 'Katolička crkva u
BiH i NDH', u razgovoru za tportal komentirao je optužbe Vlade i raznih braniteljskih udruga koje su se slile
na račun predsjednika Ive Josipovića nakon govora u parlamentu Bosne i Hercegovine
Također je progovorio i o Tuđmanovoj politici podjele BiH koja je na cjedilu ostavila Hrvate iz Posavine i srednje
Bosne te otkrio teoriju zavjere po kojoj je za pedofiliju u crkvi kriv komunizam.
1. Fra Petre, kako komentirate govor predsjednika Josipovića pred parlamentom BiH u kojem
je izrazio žaljenje što je i Republika Hrvatska 'svojom politikom devedesetih godina prošloga
stoljeća doprinijela stradanjima ljudi i podjelama koje nas i danas muče'?
Odlično sročen govor predsjednika Josipovića pred parlamentarcima BiH je vrlo važan događaj za čitavu regiju i
on predstavlja jednu od boljih stvari koje su se u zadnje vrijeme dogodile Bosni i Hercegovini. Ovaj hrabri
Josipovićev potez i njegovo kajanje zbog tadašnje hrvatske (Tuđmanove) politike iz devedesetih godina nije,
nažalost, dobro prihvaćen u redovima bosanskohercegovačkih Hrvata. Ni predstavnici hrvatskih političkih
stranaka u BiH nisu oduševljeni ovim Josipovićevim govorom, pa su onda svojim egzegetskim akrobacijama
krenuli tumačiti što je hrvatski predsjednik zaista htio reći jer oni to, razumije se, znaju bolje od njega samoga.
Kako bi dokazali vlastito političko pravovjerje, međusobno su se natjecali u ponavljanju lažne i podaničke
tvrdnje da je hrvatska politika sve ovo vrijeme bosanskohercegovačkim ljudima činila samo dobro.
Ovaj Josipovićev čin ne ide na ruku ni mnogim srpskim političarima jer pridonosi stabiliziranju
ukupne političke situacije u BiH, što zacijelo ne odgovara Dodiku koji svojom destruktivnom
politikom, uza sve očitije toleriranje međunarodne zajednice, želi pokazati da je u ovoj zemlji
nemoguće zajedno živjeti.
2. Zašto tako žestoki napadi premijerke Kosor, HDZ-a i raznih braniteljskih udruga
nakon njegova govora i posjeta BiH na predsjednika Josipovića?
Predsjednik Josipović je pred parlamentarcima rekao istinu o hrvatskoj politici prema BiH devedesetih
godina, koja je zaista doprinijela podjelama i stradanjima ljudi u ovoj zemlji. To je očito zaboljelo mnoge
Tuđmanove suradnike iz HDZ-a koji se i danas nalaze na visokim položajima u toj stranci i koji dijelom
snose odgovornost za takvu politiku. HDZ-u RH će očito trebati još puno vremena da se suoči s negativnim
posljedicama vlastite političke ostavštine. Tuđman i Šušak su svojim potezima devedesetih godina smijenili
kompletno legalno izabrano vodstvo bosanskohercegovačkog HDZ-a i na čelo te stranke postavili svoga
poslušnika M. Bobana, čovjeka vrlo sumnjive prošlosti, intelektualno i moralno nedorasla funkciji koju je
obnašao. Još je
Reuters
Josipović u Ahmićima
tragičnije posljedice imala činjenica što su svojim špijunsko-obavještajno represivnim aparatom
i podmetanjima uništili mogućnost stvaranja jedne jake i ozbiljne autohtone političke stranke
bosanskohercegovačkih Hrvata, koja bi vodila afirmativnu politiku prema ovoj zemlji i svom narodu
i umjesto toga ovdje stvorili poslušničku kopiju hrvatskog HDZ-a sa samo jednim dragim vođom.
Tuđman i Šušak su vedrili i oblačili cjelokupnim društveno-političkim, ekonomskim i vojnim
životom bosanskohercegovačkih Hrvata sve do svoje smrti i bez njihova odobrenja HDZ u
BiH nije mogao donijeti nijednu važnu odluku. Vodili su dvoličnu politiku prema BiH
– s jedne strane su deklarativno (i to ne uvijek) podržavali njezin integritet, a s druge strane
su svojim vojnim akcijama i dogovorima s Karadžićem (sporazum Boban - Karadžić), Krajišnikom,
Koljevićem (koji je svečano priman u Banskim dvorima u Zagrebu) sekundirali srpskom agresoru,
radili protiv ove zemlje i svojega naroda, posebno bosanskih i posavskih Hrvata čiju su postojbinu
bez imalo grižnje savjesti prvo 1992. predali srpskom agresoru, a 1995. joj u Daytonu potpisali smrtnu
presudu. Tuđman je nemoralno i nehumano optužio posavske Hrvate kako se nisu branili i naljutio se
što su se usudili protestirati protiv njegovih 'vizionarskih' i 'državničkih' poteza u Daytonu.
3. Je li predsjednik Tuđman sudjelovao u pokušajima podjele Bosne i Hercegovine?
Naravno da jest i o tomu postoje brojni svjedoci, knjige, memoari, stenogrami, a najbolji svjedok je
zacijelo vrijeme u kojem smo živjeli osjećajući na vlastitoj koži sve posljedice takve Tuđmanove politike
koja je nanijela nesagledive štete ovoj zemlji, a prije svega bosanskim Hrvatima. Ako netko ne
želi vjerovati vlastitim očima i pameti, objavljenim publikacijama i izjavama sudionika političkih
događaja iz toga vremena, neka pročita Tuđmanove intervjue i stenograme u kojima on, vrlo jasno
i bez okolišanja, govori o Bosni i Hercegovini kao o kolonijalnoj tvorevini koja će nestati i zastupa
tezu da bi podjelom bosanskohercegovačkog teritorija trebalo udovoljiti Srbima jer bi time nestali
razlozi za neprijateljstvo između Hrvata i Srba (Slobodna Dalmacija). Ratom s Bošnjacima u kojem
nijedna strana nije ostala imuna na zločine, zatim osnivanjem logora po zapadnoj Hercegovini,
sistematskim uništavanjem Mostara i rušenjem Staroga mosta, Hrvatska je, po svjedočenju samoga
ministra Mate Granića, došla u međunarodnu izolaciju i bila na pragu uvođenja sankcija. Zločinima
počinjenima u tom ratu i osnivanjem koncentracijskih logora za Bošnjake, Hrvatska je naposljetku
definitivno izgubila status žrtve i ugled u međunarodnoj zajednici, što je vrlo jasno pokazao i sprovod
predsjedniku Tuđmanu na koji nije došao nitko od relevantnih svjetskih i europskih političara.
4. Predsjednik Josipović je obišao dva stratišta Bošnjaka i Hrvata, u Ahmićima i
Križančevu selu, gdje su ga, po prvi put zajedno mjestima stradanja, pratili i
poglavari Katolička crkve i Islamske zajednice u BiH. Hoće li to doprinijeti
poboljšanju odnosa između ova dva naroda?
To svakako treba pozdraviti i podržati i meni je drago što se to dogodilo. Osobno se nadam da će
taj potez pridonijeti relaksaciji odnosa između ova dva naroda iza kojih, kao najveća tragedija
po ovu zemlju, stoji krvavi ratni sukob prouzročen prije svega Tuđmanovim i Šuškovim
antibosanskim i antimuslimanskim ressentimentom. U tom sukobu, naravno, nije nevina bila
ni bošnjačka strana, kako se može vidjeti po žrtvama koje su ostale iza nekih postrojbi Armije BIH
i kako to jasno pokazuju objavljeni stenogrami Alije Izetbegovića. Analitičarima bi svakako mogla
biti zanimljiva i činjenica kako je jedan agnostik poput Josipovića, kojega se s oltara i u nekim
crkvenim novinama javno vrijeđalo nazivajući ga 'princom tame' (Katolički tjednik),
Reuters
Dodik i Čović su postali najbolji prijatelji
svojom inicijativom dao primjer i poticaj ovdašnjim vjerskim poglavarima da konačno učine ono
što je odavno trebalo napraviti.

Publié dans Critiques

Pour être informé des derniers articles, inscrivez vous :

Commenter cet article