Paul Celan - "Šansona jedne dame u sjeni" u bosanskom prijevodu Samire Begman Karabeg
Šansona jedne dame u sjeni
Kad Tiha dođe i potrga glave tulipanima:
Tko dobiva?
Tko gubi?
Tko prilazi prozoru?
Tko prvi proziva njeno ime?
Ima jedan, taj nosi moje kose.
Nosi, kao mrtvi na rukama što se nose.
Nosi, kao nebo što je nosilo moje kose
u godini kad sam te voljela.
Iz sujete ih tako nosi.
Taj dobiva.
Taj ne gubi.
Taj ne prilazi prozoru.
Taj ne proziva njeno ime.
To je jedan, koji ima moje oči.
Ima ih, odkako se kapije zatvaraju.
Nosi ih na prstu kao prstenje.
Nosi ih kao krhotine strasti i safira:
on mi je već bio brat u jeseni
on već broji dane i noći.
Taj dobiva.
Taj ne gubi.
Taj ne prilazi prozoru.
Taj ne proziva njeno ime.
To je jedan, koji ima, šta ja rekoh.
On to nosi pod rukom kao zavežljaj.
On to nosi kao sat svoje loše satove.
On to nosi od praga do praga, on to ne baca.
Taj dobiva.
Taj ne gubi.
Taj ne prilazi prozoru.
Taj ne proziva njeno ime.
Taj će sa tulipanima biti obezglavljen.