Tomislav Dretar - tumačenje laži brigadira HV-a Slavka Hodaka oficira KOS-a u Hrvatskoj vojsci

Tomislav Dretar - tumačenje laži brigadira HV-a Slavka Hodaka,

oficira KOS-a u Hrvatskoj vojsci

Prvi pokaz i dokaz stvarnog stanja stvari i uloge Tomislava

Dretara u narodnom otporu srpskom fašizmu. Ovo osporavaju

i zaobilaze brigadir Hodak i tuđmanština koja nije uspjela

ali je veoma živahna u promicanju svoji namjera. Naime,

Hodak tvrdi da je stvarni boss bio dr Ante Šantić. Bio je mali

Tuđmanov puzavac i radio stvari po navici s radnog mjesta

i iz učeničke klupe, tj. iza leđa, u potaji, putem radio veze koju je

dobio od Tuđmana preko svoje rođake gospođe Zlojić,

tada moćne tajnice HDZ-a Hrvatske. Ja se u taj koncept nisam

uklapao i morao sam otići. Ubrzo sam otkrio da je postojala

jedna linija komunisciranja, osim ove doktora Šantića, koja je išla

iz Tuđmanovog kabineta preko muslimanskih kadrova u Klubu Una,

do Irfana Ljubijankića, ni u tu liniju nisam buio uključen. Treća linija

je bila iz Hodakovog ureda do OŠTO Okrug Bihać a koja se ticala

vojnih stvari. Tako sam tek došavši u Zagreb doznao da u Bihaću

dva pukovnika, vojna instruktora rade na obuci vojnika OŠTO, a da ja

kao zapovjednik o tome ne znam ništa, jer nisam ulazio u nastavni

vojni  centar. Još jedna je linija obavještavanja djelovala a za koju

sam znao i pravio se da ne znam o čemu se radi. Riječ je o vezi pokojnog

Abdulaha Majanovića s Admiralom Domazetom. To je bila špijunska

kosovačka linija još iz doba JNA. Majanović me opskrbljivao podacima

o zbivanjima na vojnom aerodromu na Željavi, a ja sam izvještavao

Glavni stožer. Tako smo redovno upozoravali o polijetanju aviona

RV JNA i tako je Hrvatska davala znakove za uzbunu. I na kraju je bila

moja linija koja je išla do Glavnog stožera HV-a ili točnije do generala

Stipetića i to je bila jedina zvanična linija komuniciranju između Hrvata

bihaćkog okruga i Republike Hrvatske. Ostalo su bile tajne linije čije

poslove nisam poznavao, ali znajući za njih sam se čuvao i znao sam

od koga se moram čuvati. Bili su to moji najbliži suradnici - Irfan Ljubijankić,

Ibrahimpašić Nenad, Mirsad Veladžić, kojeg sam jednom zatekao u razgovoru

s nekim iz Libije. Ne znam arapski, nisam razumio o čemu su razgovarali niti

skim je Veladžić razgovarao, ali sam shvatio iz geste njegove sekretarice

da je netko veoma važan, jer ona je odgovorila, na njegov prigovor zašto ga spaja

s Tripolijem kad je netko strani tu (dakle bio sam strani) da je to ON! Tko je to ON

nisam znao ni doznao. Ali Veladžić je još živahan on će znati reći kakve veze

je u ratu imao s Libijom, a i on i Ljubijankić su bili nekoliko godina u Libiji.

Bosna i Hercegovina se morala raspasti nakon tolikih ukrštenih interesa

na svom području. Hrvatska invazija ni srpska nisu  bile jedine.

Dakle, u nekoliko narednih nastavaka, list po list interpretirat ću, izjavu

brigadira Slavka Hodaka i objasniti što je u njoj lažno.

Zvanični dokaz uloge Tomislav Dretara u ratu - osobna

iskaznica na čijoj poleđini piše da je Tomislav Dretar

predsjednik i zapovjednik HVO-a Bihaćki Okrug. Iskaznica

je još u mojim rukama.

Tomislav Dretar , predsjednik i zapovjednik HVO Bihać.

Isječak sa slike koja se može pronaći na Internetu.

Ovo je dokaz koji opovrgava temeljne postavke iznesene

u iskazu brigadira Slavka Hodaka za ITP u Den Haagu.

Iz ovoga se vidi kakvo je stanje bilo neposredno nakon

osnivanja HVO Bihać i povrataka Vlade Šantića, nakon poraza

na Kupresu. Vlado Šantić nije bio u Bihaću kad je HVO osnovan.

Isključen je prethodno, mjesec dana ranije na sjednici na Zavalju

iz HDZ-a. Na toj sjednici je usvojen moj projekt obrane i zaštite,

te politike HVO-a kao političko-vojnog tijela unutar sustava

ustavne vlasti Republike Bosne i Hercegovine. U tom programu,

tada već usvojenom,  nije bilo spomena o "vađenju"  hrvatskih

snaga iz sustava oružanih snaga RBiH. HVO je imao zadaću

spriječiti eventualne pokušaje manipuliranja vojnicima hrvatske

nacionalnosti, postavljati sam svoje zapovjednike i držati mjesto

ili zapovjednika ili zamjenika zapovjednika oružanih snaga u

sastavu buduće vojske RBiH, koja tad još nije postojala. U toj

politici vojska je bila samo obrambena komponenta HVO-a.

Po funkciji predsjednik HVO-a je bio i Zapovjednik a imao

je pomoćnika za vojna pitanja , funkciju je poslije dobio na

razini okruga Nedjeljko Radošević. Tu nije bilo ni Vlade Šantica ni doktora

Ante Šantića koji se gotovo mjesec i pol dana skrivao kod kuće dok

nije prošla prva opasnost od meteža, kad je sve bilo organizirano

i ustrojeno od civilne do vojne funkcije HVO - Bihać. Tad su se pojavili

PRAVI HRVATI kojima je ko bajagi smetala moja supruga Muslimanka,

a pravi je razlog bio moj otpor Tudjmanu i Bobanu. Bio sam okružen

tudjmanovcima poput dvojice Šantića.